REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: Pn-403/2022-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Siniši Štimcu, odvjetniku u Splitu, Mažuranićevo šetalište 1a, protiv tuženika AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Domagoju Mužiću, odvjetniku u Splitu, Starčevićeva 13, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 11.ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Siniše Štimca, odvjetnika u Splitu, i zamjenika punomoćnika tuženika ĐI, odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika Domagoja Mužića, na ročištu za objavu i uručenje presude 23.travnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. "Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 4.247,13 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do 31. 12. 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za svako razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna je za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime imovinske štete iznos od 262,78 eura i to tuđe njege i pomoći iznos od 130,06 eura i troškova liječenja i prijevoza radi liječenja iznos od 132,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do 31. 12. 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za svako razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01. 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena.

3. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do 31. 12. 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za svako razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01. 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 EUR (slovima: pet tisuća šest stotina dvadeset pet eura).

Obrazloženje

1. Kod ovog suda zaprimljena je 23. rujna 2016. tužba u kojoj se navodi da je dana 12. studenog 2015. oko 11,00 sati u zajedničkom dvorištu stanarskog kompleksa na adresi [adresa] u [adresa], došlo do kraće prepirke između tužitelja i tuženika nakon koje je tuženik snažno uhvatio tužitelja za vrat, potom ga trzajem tijela bacio na pod gdje ga je dok je ležao na boku uhvatio rukama za glavu i glavom mu udarao o pod, što je ponovio nekoliko puta, istovremeno ga pritiskajući tijelom o pod, pri čemu mu je nanio tjelesne ozljede. Tužitelj je istog dana primljen u KBC Split, gdje su mu utvrđene dijagnoze frakture prednjeg kraka VI. rebra desno, iščašenje i istegnuće vrata te kontuzija glave. Zbog zadobivenih ozljeda, tužitelj je nosio schantzov ovratnik, određeni su mu analgetici, miorelaksansi, te mirovanje i fizikalna terapija. Vratni mišići su bili napeti i bolni prilikom palpacije, a pokretljivost vrata dijelom otežana i ograničena. Kod tužitelja su zbog navedenog zaostale smetnje zbog zadobivenih ozljeda, kao i zbog povrede duševnog integriteta, a bila mu je potrebna tuđa njega i pomoć. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 3.848,96 EUR sa zateznom kamatom od 22. rujna 2016. do isplate, zatim na ime imovinske štete iznos od 355,70 EUR od čega na ime tuđe njege i pomoći iznos od 222,97 EUR, sa zateznom kamatom od 12. studenog 2015., te na ime troškova liječenja iznos od 132,72 EUR, sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, kao i da se naloži tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

1.1. Podneskom od 17. prosinca 2021. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, ispravljen podneskom od 22. prosinca 2021., na način da od tuženika potražuje isplatu neimovinske štete u iznosu od 4.247,13 EUR, na ime imovinske štete iznos od 207,05 EUR, od čega 74,32 EUR na ime tuđe njege i pomoći, te iznos od 132,72 EUR na ime troškova liječenja, sve sa zateznim kamatama kako je postavljeno u tužbi.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev uz prijedlog da sud isti odbije kao neosnovan i naloži tužitelju da naknadi tuženiku parnične troškove. Tuženik potvrđuje da je 12. studenog 2015. oko 11,00 sati u dvorištu kuće u [adresa] došlo do prepirke između tužitelja i tuženika, ali osporava da je pritom tuženik snažno uhvatio tužitelja za vrat, te ga trzajem tijela bacio na pod, i da mu je, dok je ležao na boku, glavom udarao od pod nekoliko puta pritom ga pritiskujući tijelom od pod. Naime, tom prilikom tužitelj je prvo verbalno napao majku tuženika JI, koju je grubo izvrijeđao, nakon što je zatražila da tužitelj pomakne sušilo za rublje sa dijela dvorišnog prostora kako bi mogla nesmetano proći sa sedmogodišnjim unukom. Tužitelj je na to reagirao naglo, iznimno agresivno, te je počeo glasno vrijeđati, što je čuo tuženik u obližnjem uredu, pa je izišao vani, zatražio tužitelja da prestane s vrijeđanjem, nakon čega je tužitelj nasrnuo na tuženika i objema rukama ga odgurnuo, pri čemu se tuženik gubeći ravnotežu rukama obuhvatio tužitelja, što je uzrokovalo pad obojice na tlo. Nakon što su oba ustala, tužitelj je ponovno na isti način nasrnuo na tuženika, koji je ponovno pokušao maknuti njegove ruke sa svog tijela pri čemu su ponovno pali drugi put na pod, i potom ponovno ustali, kada je tužitelj tuženika grubo udario u predjelu ramena, prilikom čega se tuženik pokušao obraniti, ali su obojica pali na pod i po treći put. Tom prilikom tuženik je zadobio tjelesne povrede i to udarac u desnu stranu prsnog koša i desno ramene, koje mu je zadao tužitelj, koji je inače iznimno agresivna osoba poznata po nasilničkom ponašanju. Tuženik je štetni događaj prijavio I. Policijskoj postaji Split, što je učinio i tužitelj, te su protiv obojice pokrenuti prekršajni postupci, koji u tom trenutku još nisu bili pravomoćno okončani. Tuženik osporava da bi tužitelj zadobio u štetnom događaju ozljede koje navodi u tužbi, odnosno da bi iste bile u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom medicinske dokumentacije i djelomičnog e-zdravstvenog kartona tužitelja, prekršajnog spisa poslovni broj Pp J- 51/2016, spisa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj: K-DO-2070/15, spisa I. Policijske postaje broj: 511-12-23-50-105/16 i 511-12-01-15473/15, podneska tuženika od 24. svibnja 2016. upućenog na prekršajni spis poslovni broj Pp J- 51/2016, optužnog prijedloga od 1. ožujka 2016. protiv tuženika, pouke o pravima uhićenika- tuženika od 16. studenog 2015., podnesaka tuženika od 14. ožujka 2016. i 9. ožujka 2016., upućenog načelniku I. Policijske postaje Split, podneska JI od 20. studenog 2015. upućenog PU Splitsko – dalmatinska, fotografija dvorišta u kojem se odvio štetni događaj, specijalističkog nalaza tuženika od 16. studenog 2015., dopisa tvrtke Litij d.o.o. od 6. listopada 2017., presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovni broj Pp J-1848/2019 od 6. studenog 2019., saslušanjem tužitelja i tuženika, saslušanjem svjedoka FI, DI, UI, BI, OI i LI, medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima dr. Arsenu Paviću, dr. Danči Tripalo, dr.Marini Titlić i dr. Nikoli Siliću.

3.1. U spis su kao dokaz priloženi zapisnici sastavljeni 2. i 3. rujna 1991. i zaključak od 16. travnja 1991. u predmetu ovog suda posl. broj I-2777/1990, molba za pomoć i zaštitu JI i ZI od 21. lipnja 1994. upućena načelniku I. Policijske postaje Split, rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3237/2002 od 25. veljače 2005., rješenje Odjela za zemljišne knjige Split poslovni broj Z-5904/1999 od 19. ožujka 2001., presuda zbog izostanka Općinskog suda u Splitu poslovni broj I P- 48/1991 od 1. veljače 1991., kupoprodajni ugovori od 15. siječnja 1991. i od 13. travnja 1968., smrtni list za RI, potvrda Trgovačkog suda u Zagrebu broj R3-7464/1999 od 22. studenog 1999., potvrda VI od 25. rujna 2012., preslike zapisnika sastavljenih pred ovim sudom u predmetima II P-2073/1994 od 15. studenog 1995., II P-1249/2001 od 20. studenog 2001., I P-813/1991 od 14. srpnja 1994., ali navedena dokumentacija se tiče dugogodišnjih neriješenih imovinskopravnih odnosa između parničnih stranaka i njihovih prednika, te su bez utjecaja na ovaj postupak koji se vodi radi naknade štete.

4. Presudom ovog suda posl.br.Pn-500/2016-75 od 11.ožujka 2022. odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I.izreke), te je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.654,46 EUR sa zateznom kamatom od 11.ožujka 2022. do isplate (točka II.). Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da su tužitelj i tuženik kritične prigode postupali u nužnoj obrani jer su odgurivali jedan drugog od sebe, uz zaključak da tužitelj nije dokazao da mu je tuženik nanio opisane ozljede, a ukoliko je i pretrpio povrede uslijed pada, to se može pripisati nesretnom slučaju. Protiv citirane presude tužitelj je izjavio žalbu.

5. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br.Gž-2198/2022-2 od 13.rujna 2022. prihvaćena je žalba tužitelja i ukinuta pobijana presuda i predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

6. Drugostupanjski sud u obrazloženju navodi da sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio iskaze tuženika i DI koji su iskazali da je prvotno tužitelj gurnuo tuženika rukama u prsa, pri čemu je tuženik naveo da je tužitelja uhvatio s obje ruke oko ramena, te da su tako zajedno pali na pod, i to on na leđa, a tužitelj na njega, dok je saslušana svjedokinja ŠI navela da je od tog odgurivanja rukama tuženik izgubio ravnotežu i udario u zid objekta, a da se nakon toga uhvatio za tužitelja i oni su tako držeći se "u klinču" pali na pod. Već iz ovakvih iskaza bilo bi razumno za zaključiti da je prvo došlo do fizičkog kontakta između stranaka na način da je tužitelj odgurnuo tuženika udarajući ga rukama u prsa, a na što bi mogla ukazivati medicinska dokumentacija koju je dostavio tuženik u spis (list 64 spisa), da je od tog odgurivanja prestao fizički kontakt između stranaka, ali da je nakon toga tuženik, a što je logično obzirom da se radi o puno mlađoj osobi veće fizičke mase u odnosu na tužitelja, upotrijebio zahvat zvan "kravata" i preko kuka ga prebacio na pod. Nadalje, drugostupanjski sud navodi da je na mogućnost da je prijelom rebara zadobiven padom ukazao medicinski vještak dr. Arsen Pavić, da proizlazi da su se stranke ukupno u tri navrata hvatale u "klinč", pri čemu je dolazilo do njihovog padanja na tlo, da je potrebno utvrditi da li je tuženik upotrijebio zahvat nazvan "kravata", primjerenost takvog postupanja tuženika u odnosu na eventualnu opasnost koja mu je dalje prijetila, da je potrebno ocijeniti da li je tuženik uzrokovao štetu tužitelju u nužnoj obrani, u kojem slučaju nije dužan naknaditi štetu ili se, eventualno, radi o prekoračenju nužne obrane, kao što će tada i ocijeniti eventualni doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja u smislu iniciranja fizičkog sukoba odgurivanjem tuženika, a i eventualno, mogućnosti prekidanja fizičkog kontakta odlaskom s mjesta štetnog događaja.

7. U ponovljenom postupku određeno je da će se provesti zajedničko vještačenje po vještacima ortopedu dr. Brunu Luetiću, neurologu dr. Ivu Lušiću i psihijatru dr. GI, ali je naknadno dr. ČI prestao biti sudski vještak, pa je za novog vještaka ortopeda imenovan dr. SI, koji je u spis dostavio pisani nalaz i mišljenje, čiju je usmenu dopunu dao na ročištu za glavnu raspravu.

8.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naknade neimovinske i imovinske štete zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju koji se zbio 12.studenoga 2015.

10. Između stranaka nije sporno da je 12. studenoga 2015. oko 11 sati u dvorištu kuće na adresi [adresa] u [adresa] došlo do prepirke tužitelja i tuženika.

11. Sporno je li da li je tom prilikom tuženik nanio tužitelju u tužbi opisane ozljede, da li je tuženik postupao u nužnoj obrani, te ukoliko jest, da li je prekoračio nužnu obranu, o čemu ovisi i njegova odgovornost da tužitelju naknadi imovinsku i neimovinsku štetu.

12. Prema odredbi čl.1045.st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, nadalje: ZOO), tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

13. Odredbom čl. 1052. st. 1. ZOO-a propisano je da tko u nužnoj obrani prouzroči štetu napadaču, nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja nužne obrane. Da li se u konkretnom slučaju radi o nužnoj obrani i da li je došlo do njenog prekoračenja, kada nije vođen kazneni postupak, sud prosuđuje u parničnom postupku prema pravilima kaznenog prava.

14. Prema odredbi čl. 29. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, nadalje:KZ) koji je važio u vrijeme štetnog događaja nužna je ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. To znači da se obrana mora ravnati prema intenzitetu napada, prema vrsti i jačini napada jer obrana mora prema svom intenzitetu i načinu biti takva da bude dovoljna za odbijanje predstojećeg napada. Ako štetnik prekorači nužnu obranu odgovarat će oštećeniku za naknadu štete koja je nastala samo tim prekoračenjem.

15. Na okolnost nastanka štetnog događaja izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka, medicinskim vještačenjima i uvidom u priloženu pisanu dokumentaciju.

16. Tužitelj u svom iskazu navodi da su on i tuženik prvi susjedi, da žive u kućama koje su oko 3 m udaljene jedna od druge, a sporni događaj se zbio u dvorišnom prostoru ispred ulaza njegove kuće. Spornog dana je izašao na taj dvorišni prostor s sklopivim-prijenosnim sušilom za robu i ostavio ga kako bi se roba osušila, a u tom trenutku mu je pristupio tuženik i zatražio od njega da ukloni to sušilo uz obrazloženje kako na to nema pravo. Inače s tuženikom i njegovom obitelji ima neriješenih imovinsko-pravnih odnosa u vezi nekretnina, pa i tog dvorišnog prostora, ali je to riješeno u korist tužitelja. tako Tuženiku je odgovorio kako ima pravo sušiti robu i skrenuo mu pozornost kako mu je i njegov sada pok. otac priznao to pravo, ali tuženik mu je izričito zabranio bilo kakvo spominjanje njegovog oca, unio mu se u lice i ničim izazvan u smislu njegovog verbalnog ili kakvog drugog ispada, uhvatio ga za vrat ("kravatu") i brzim i stručnim zahvatom ga preko kuka oborio na pod. Tužitelj je pao na bok, ne može se sjetiti na koju stranu, odletjele su mu naočale za vid, a tuženik mu je svojim tijelom pritisnuo torzo i skakao po njemu, i dalje ga rukom držeći za vrat i udarao mu glavom o pod. Od ovakvog nasrtaja tužitelj misli kako je izgubio svijest, u svakom slučaju nije bio pribran, a kada je došao sebi bio je na podu, tuženik je stajao na nogama, a tužitelj se pridigao, i nakon svega mu se opet obratio istim riječima koje mu je uputio prije fizičkog kontakta. Međutim, na ovome nije završilo, jer ga je tuženik još dva put bacao na pod na isti način i u oba slučaja da ga je gušio i skakao po njegovom tijelu. Nakon trećeg bacanja tužitelj se opet podigao i pobjegao u svoju kuću, jer se uplašio za život i zdravlje. Na licu mjesta bila je tuženikova majka i zaposlenik tuženika, koji je stajao iza tuženika. Majka tuženika bila je nekoliko metara udaljena od njih, moguće da je uz nju bilo malodobno dijete, koje je na lice mjesta stupilo kasnije, ali nitko od to dvoje svjedoka nije ni na koji način reagirao. Nakon ovog događaja tužitelj je slučaj prijavio policiji, a na HKP KBC- a Split otišao je sutradan, jer ga spornog dana nije imao tko prevesti. Prvi verbalni kontakt tužitelj je tom prilikom imao s majkom tuženika, koja mu je iskazala protivljenje njegovom sušenju robe. Prije štetnog događaja i nakon njega tužitelj nije imao kakvu prometnu nezgodu ili ozljedu kralježnice, a od spornih ozljeda boljela ga je glava, vrat nije mogao rotirati, boljelo ga je prsište, zbog čega nije mogao ni spavati.

17. Tuženik je u svom stranačkom iskazu kazao kako je neposredno prije spornog događaja sjedio u prostoru svog tadašnjeg ureda, tek dva metra udaljenog od dvorišta i pamti kako je čuo viku koja je dolazila s te nekretnine, zbog čega da je prestao raditi, digao se i stupio na dvorište, gdje je vidio tužitelja i svoju majku koja je za ruku držala njegovog nećaka ĐI (dijete predškolske dobi), a između njih je bilo postavljeno sušilo za rublje. Prije izlaska na lice mjesta čuo je kako tužitelj viče na njegovu majku, vrijeđa je i obraća joj se riječima: "da je luda i da je treba staviti u ludnicu". Kada se približio majci i tužitelju, rekao mu je kako će problem oko korištenja dvorišta riješiti sud, na što da mu je tužitelj odgovorio da neće čekati sud, već će to sada riješiti. U jednom trenutku tužitelj je otišao u kuću, vratio se s nekakvim papirom, spominjao tuženikovog pok. oca, ali mu je tuženik jasno dao do znanja kako ne želi slušati priče o svom pok. ocu, držeći kako to nema smisla jer se radi o prošlosti. U svakom slučaju nakon razmijenjenih riječi, tužitelj mu je pristupio, zapravo ga je udario sa oba otvorena dlana prema prsima, a on je zbog toga izgubio ravnotežu i uhvatio ga s obje ruke oko ramena, tako da su zajedno pali na pod i to on na leđa, a tužitelj na njega. U tom trenutku nije bilo nikakvog udaranja, niti korištenja šaka, kako s tuženikove, tako i s tužiteljeve strane, već da su se odmah pridigli, ali tužitelj je još u dva navrata nakon toga nastavio s riječima i nasrtanjem, zbog čega ga je uhvatio i u tom "klinču" su dva puta padali na pod i to jednom na jednu, a drugi put na drugu stranu. Napominje kako je tužitelj u iskazu istaknuo njegova bacanja izvedena na stručan (judo) način, što nije točno. Naime, tuženik je kao dijete imao zdravstvenih problema s kukovima (pertes), zbog čega je u djetinjstvu, mladosti i za vrijeme odsluženja vojnog roka bio oslobođen bilo kakvih tjelesnih aktivnosti, te se nije mogao baviti se sportom. Konačno, u životu se nije nikada potukao. Nakon ovog događaja otišao je na policiju i prijavio napad, a tužitelj je pristupio u policijsku postaju 15 minuta nakon njega. Nakon spornog događaja osjećao je tegobe u prsištu, zbog čega je nakon tri dana otišao na HKP KBC-a Split, gdje mu je po obavljenom RTG pregledu utvrđeno nagnječenje prsišta. Fizički sukob između njega i tužitelja trajao je tri puta po desetak sekundi, a nakon trećeg pada razdvojili su se i otišli svatko na svoju stranu. Zbog svega je njegov nećak bio šokiran i pomokrio se u hlače.

18. Svjedokinja NI navodi da je prijateljica tužitelja, da tuženika ne poznaje, a dobro joj je poznata zgrada gdje živi tužitelj. O predmetnom događaju zna isključivo na temelju kazivanja tužitelja, te na temelju njenog odlaska s tužiteljem na HKP KBC-a Split, gdje je obavio medicinske pretrage, a i saznanja nakon toga, budući da ga je posjećivala kontinuirano daljnjih mjesec dana. Tužitelj ju je dan nakon spornog događaja nazvao telefonom i kazao joj da je imao tešku noć i da je zadobio ozljede, zbog čega da je ona otišla k njemu u stan, nakon čega su zajedno otišli u KBC. Tužitelj joj je pričao kako je s tuženikom izbio nekakav spor oko prostora gdje živi, kako ga je tuženik uhvatio "u kravatu" i bacio na pod, udarao glavom i nogom pritisnuo abdomen, zbog čega da ga je sve boljelo i da se loše osjećao. Do bolnice su otišli taksijem, a nakon što je tužitelj obavio potrebne medicinske pretrage i preglede, zajedno su otišli kod njega kući, gdje se naredno vrijeme oporavljao od ozljeda. Žalio se na leđa i predio vrata, a boljelo ga je i prsište. Tužitelj je nosio Schantzov ovratnik, a svjedokinja mu je nakon zadobivenih ozljeda kupovala namirnice i sve što mu je bilo potrebno za normalan život, kuhala, prala odjeću i čistila, dok se tužitelj mogao samostalno brinuti o svojoj higijeni.

19. Svjedokinja ŠI, majka tuženika, potvrdila je sudu da je prilikom štetnog događaja bila na licu mjesta, da se tada vratila iz osnovne škole s unukom (sinom drugog sina) i da je na dvorišnom prostoru, njegovom najužem dijelu, vidjela prijenosno sušilo s rubljem u potpunosti rasklopljeno. U prvi mah se iznenadila jer od 2008. na ovom prostoru se nije ništa ostavljalo, uz napomenu kako je s tužiteljem vodila sudski spor u vezi te nekretnine i upravo u vezi korištenja dvorišta za sušenje robe, a taj spor da je tužitelj izgubio. Zbog toga je pomislila kako se radi o sušilu i robi nove podstanarke tužitelja, pa je pristupila na vrata u prizemlju i nekoliko puta pokucala, ali joj nitko nije otvarao. Kada se odlučila otići u svoj stan, na prozoru na katu svoje kuće pojavio se tužitelj koji se praktički odmah spustio s kata objekta u dvorište i pristupio joj uz salvu psovki i ružnih riječi poput "najskuplja kurvo sve si zaradila na pi…i", "ludo jedna ajde u ludnicu liječiti se" i tome slično, a sve uz obrazloženje kako on na tom mjestu želi i namjerava sušiti robu. Ove riječi čuo je tuženik, koji je u tom trenutku bio u svom uredu udaljenom tek dva metra od mjesta događaja, izašao je i pristupio na dvorišni prostor, te molio tužitelja da prestane s daljnjim maltretiranjem njegove majke. Na ove riječi tužitelj je pristupio tuženiku i odgurnuo ga rukama, zbog čega je tuženik izgubio ravnotežu i udario u zid objekta, a nakon toga se uhvatio za tužitelja te su oni tako držeći se u "klinču" pali na pod. Odmah su se podigli i nastavili s galamom uz tužiteljeve uvrede tuženiku, poput "lud ti je bio i otac koji te zatrovao ludilom", a nakon toga su se opet uhvatili u klinč i zbog toga opet pali na pod. Sve navedeno ponovilo se još jednom, pa su pali i po treći put, uz napomenu kako je jednom tužitelj pao na tuženika, jednom tuženik na tužitelja, a misli kako su treći put pali na svoje bokove. Nije sigurna za treći put jer se fokusirala na unuka, koji je bio nazočan sve vrijeme događaju, i koji se zbog ovog događaja pomokrio u hlače i plakao. Fizički sukob stranaka završio je njihovim podizanjem nakon trećeg pada i nakon toga da među njima više nije bilo fizičkog kontakta. Sjeća se kako je tuženik u više navrata kazao tužitelju da sačeka ishod sudskog postupka koji se vodi između njih. Tuženik je zbog zdravstvenih tegoba i problema s kukom čitav život bio oslobođen tjelesnih aktivnosti, kako u školi tako i izvan nje, i nije se bavio nikakvim sportovima, pa tako ni borilačkim vještinama. Tužitelja je vidjela dan nakon spornog događaja u razgovoru s trećom osobom i tada da nije bilo ničega na njemu. Sjeća se da je odmah po okončanom sukobu primijetila na tužiteljevom desnom obrazu malu crvenu posjekotinu dužine oko 2 cm i pitala je tuženika da li je možda tužitelja ogrebao noktom ili slično, na što je tuženik odgovorio negativno i pretpostavio kako bi se moglo raditi o porezotini njegovog zatvarača (patenta) na kožnoj jakni koju je nosio. Dodaje kako je jutro nakon spornog događaja, negdje oko 6.30-7,00 sati vidjela i čula tužitelja kako obavlja uobičajene poslove za to doba dana, odnosno kako radi nešto sa suđem i tome slično. Na kraju dodaje kako osobno poznaje saslušanu svjedokinju NI i zna da posjećuje tužitelja, te povremeno dolazi k njemu na ručak, ali je nije vidjela petnaest dana nakon spornog događaja, ni tog dana. Spornog događaja na licu su bile stranke, unuk, svjedokinja i BI, koji je bio u uredu tuženika i koji je zbog galame izašao na lice mjesta. Po njezinom saznanju prvi je tuženik otišao prijaviti ovaj događaj u policiju, a nakon njega tužitelj. Zaposlenica obližnje pekare gđa M kazala je svjedokinji kako je njezinu sestru zaposlenu kao medicinsku sestru u KBC-u Split tužitelj molio da mu pomogne da kod nadležnih liječnika ishodi dijagnoze koje bi bile teže naravi i koje bi mu donijele povoljniju situaciju u budućoj parnici, koju će pokrenuti radi naknade štete. Navodno je svoje ozljede prikazao kao posljedicu prometne nezgode.

20. Svjedokinja HI, bivša nevjesta tuženika, navodi da ona još od 2012. nije u braku s tuženikovim bratom, ali živi u istoj ulici, odnosno u susjedstvu parničnih stranaka, a o predmetnom nema neposrednih saznanja, već sve što zna temelji isključivo na priči svoje bivše svekrve, saslušane svjedokinje DI i njene kćerke A, koja je u vrijeme događaja bila malodobna osoba i nalazila se u stanu u prizemlju. Stan u kojem živi položen je neposredno uz sporni dvorišni prostor. Dakle, ŠI joj je pričala kako je na dvorišnom prostoru zamijetila sušilo za robu tužitelja, kojem se tada obratila i kazala mu da ga više tu ne drži, da joj je on nakon toga uzvratio uvredama zbog čega da je na lice mjesta izašao tuženik koji se upustio u verbalni sukob s tužiteljem, koji mu je navodno vrijeđao oca, nakon čega je došlo i do fizičkog kontakta stranaka, njihovog naguravanja i padanja. Nema saznanja je li tužitelj zbog svega otišao k liječniku, zna samo da ga je viđala danima nakon spornog događaja i nije primijetila na njemu nikakve ozljede, zavoje ili kakve druge medicinske opreme i pomagala. Na licu mjesta prilikom sukoba bile su prisutne stranke, bivša svekrva ŠI, njezin unuk u dobi oko 7 godina i djelatnik tuženika. Njezina kćerka za vrijeme sukoba nije bila neposredan očevidac, odnosno ista je iz svoje sobe čula plač svog polubrata, nakon čega je pristupila na lice mjesta, ali sukob je već bio okončan. Tužitelj prilikom susreta nakon spornog događaja nije imao probleme s hodom ili slično, a nije ga vidjela da vozi automobil.

21. Svjedok BI u svom iskazu navodi da je za predmetnog događaja bio u uredu u prostoru tuženika, u prizemlju koje je položeno neposredno uz dvorište gdje se dogodio sukob. Sjeća se da je i on pristupio u dvorište zbog buke, odnosno poznatih glasova koje je čuo i kada je iz ureda pristupio na lice mjesta vidio je TI, parnične stranke i Ankinog unuka koji je bio malo dalje od ovih ljudi i čekao da mu baka otvori vrata stana. Vidio je kako se stranke unose jedan drugome u lice, kako se guraju prsima i međusobno jedan drugome dobacuju razne riječi kojih se ne može sjetiti. Napominje kako zbog svih okolnosti, a prvenstveno zbog vlastitog šoka i iznenađenja, nije zamjećivao niti upamtio detalje o riječima koje su izgovorili niti se sjeća kako su pali na pod, ali je siguran da su dva puta padali na pod, dok za treći pretpostavlja. Nije primijetio bilo kakve zahvate kod bilo koje od stranaka zbog čega je došlo do ovih padova. Osim naguravanja nije primijetio bilo kakve udarce otvorenom ili zatvorenom šakom bilo koje stranke, niti bilo kojim drugim dijelom tijela. Nakon posljednjeg podizanja s poda, stranke su se uz galamu razdvojile i svatko je otišao svojim putem, odnosno u svoju nekretninu. Kod tužitelja nakon sukoba ili naknadno nakon ovog događaja svjedok nije zamijetio nikakve ozljede, šepanje ili kakve zavoje, odnosno druga medicinska pomagala. Opisani sukob stranaka nije trajao duže od 10 minuta. ŠI bila je udaljena od stranaka za vrijeme njihovog verbalnog i fizičkog sukoba korak-dva, nije ih pokušala fizički razdvojiti, ali je svakako nešto govorila.

22. Svjedokinja OI iskazu navodi da je dugogodišnja radna kolegica tuženikove majke, s kojom je ostala u prijateljskim odnosima, i da žive u susjedstvu, redovito se posjećuju i o svemu razgovaraju, pa joj je tako poznat i predmet ovog spora, uz napomenu kako ona o samom događaju nema nikakvih neposrednih saznanja. Napominje kako je zapamtila da se taj incident zbio 12. studenog 2015., a to pamti iz razloga što su majka tuženika i ona nakon razgovora o ovom incidentu pretpostavljale da će to možda biti bitno znati, pa su ga zapisale. Dakle, ona je u kuću obitelji ŠI pristupila 12. studenog 2015. oko 12,00 sati po pozivu tuženikove majke, koja joj je rekla kako je prije toga otišla po svog unuka u OŠ Dobri (dijete u dobi oko 7 godina) i kada se vratila kući zatekla je tužiteljevo prijenosno sušilo na kojem je bila obješena njegova roba, a koje je bilo postavljeno u blizini vrata između kuća obitelji stranaka. Na pristojan način da je upozorila tužitelja da to nije mjesto za držanje sušila, a on da je to odbio i nakon toga da ga je počeo vrijeđati i izbio je verbalni sukob. Napominje kako je na temelju prethodnih razgovora s gospođom ŠI čula da stranke imaju niz neriješenih imovinskih pitanja i odnosa, te da su zbog toga bili već u sporu. Majka tuženika ovo joj je pričala u nazočnosti svog spomenutog unuka, koji je po opažanju bio vidno uznemiren i dijelom mokrih hlača jer se očito pomokrio od straha. Nadalje, majka tuženika kazala joj je kako je uslijed svega na lice mjesta uz nju i tužitelja pristupio i tuženik kako bi je obranio od tih verbalnih napada, zbog toga se upustio u svađu s tužiteljem, nakon čega je došlo do njihovog fizičkog naguravanja. Čula je da je tužitelj udario u desnu stranu prsa tuženika i da su oboje pali na pod, da su u dva-tri navrta padali i dizali se s poda, ali nije čula da su izmijenili nekakve udarce. Nakon štetnog događaj, po dolasku u dvor zatekla je tuženikovu majku i malog spomenutog nećaka, te bivšu nevjestu tuženika, odnosno bivšu suprugu njegovog brata HI. Kod tužitelja sutradan nije vidjela nikakve ozljede.

23. Svjedokinja PI, dugogodišnja prijateljica obitelji HI, o predmetnom događaju nema neposrednih saznanja, već ih isključivo temelji na kazivanjima tuženikove majke JI, koju je u nedjelju 15. studenog 2015. srela ispred trgovine na vrhu splitskog pazara. Znala je od ranije da između obitelji tužitelj i tuženika postoje problem i da su u sporovima, a za konkretan događaj majka tuženika joj je rekla kako se obratila tužitelju usmenom zamolbom radi uklanjanja njegovog pokretnog sušila za robu na što joj je on uzvratio neprimjerenim riječima, uvredama i galamom, a da je isto tako nastavio i prema tuženiku koji je u međuvremenu pristupio zaštititi majku. Čula je da je, osim njih troje, događaju nazočio i tuženikov nećak, koji se uznemiren događajem pomokrio u gaće. Dok je 15. studenog 2015. razgovarala s majkom tuženika, igrom slučaja vidjela je i tužitelja, koji se vraćao s pazara držeći u obje ruke vrećice s namirnicama koje je očito kupio tom prilikom. Prošao je neposredno uz njih dvije dok su razgovarale. Tom prilikom da ga je dobro vidjela, zapamtila njegov žustar korak i nije primijetila nikakvu ozljedu ili trag ozljeđivanja. Napominje, kako je tužitelja viđala i nakon ovog susreta u više navrata na različitim mjestima, a ni tada nije primijetila ništa od tragova ozljede. Obitelj JI pa tako i tuženika doživljava kao poštenu, mirnu obitelj nesklonu incidentnom i agresivnom ponašanju.

24. Svjedok EI, brat tuženika, o predmetnom događaju upoznat je malo nakon njegovog okončanja, kada su ga majka ili tuženik nazvali preko telefona i pozvali da hitno dođe kući, jer je u to vrijeme kod njegove majke bio njegov sin tada u dobi od 8 godina. Iz tog poziva je shvatio da se dogodio nekakav sukob, zbog čega je odmah autom krenuo prema [adresa] i malo niže od Županijskog suda u Splitu, u Gundulićevoj ulici, iz automobila je vidio tužitelja kako se kreće pješice u smjeru zgrade suda, a tek 1-2 minuta nakon toga i tuženika kako se kreće u istom smjeru. Trenutak njihovog mimoilaženja bio je kratak i nije zamijetio nikakvih uočljivih tragova ozljeđivanja kod stranaka. Nakon što je pristupio u majčinu kuću zatekao je nju, kćerku ĆI (tada u dobi od 15 godina) i spomenutog sina II koji je bio u očitom šoku i mokrih hlača. Napominje kako sukob tužitelja s njegovom obitelji datira već dugi niz godina, kako je i sam doživio niz neugodnosti poput prolijevanja vrućom kavom i tome slično, a posljedice danas trpi i njegov sin, što doista ne može prihvatiti. Majka mu je na dan štetnog događaja kazala da se s tužiteljem verbalno sukobila zbog nekakvog sušila za robu, da joj je tužitelj uputio niz uvredljivih riječi, zbog čega da je tuženik, čiji je ured u neposrednoj blizini, izašao i pristupio im te kako se verbalni sukob nastavio i kako je tužitelj tuženiku opsovao njihovog pok. oca, zbog čega je došlo do fizičkog naguravanja stranaka i na kraju svega su pali i na pod. Sljedećih dana vidio je tužitelja, možda tri-četiri puta u tjednu, jer je redovito odlazio po sina u školu. Tim prilikama nije kod njega zamijetio nikakve ozljede, tragove ozljeđivanja, medicinsku opremu ili pomagala.

25. Pregledom spisa Prekršajnog suda u Splitu broj: PpJ-770/15, PpJ-51/16, spisa Općinskog državnog odvjetništva broj: K-DO-2070/15 i spisa I. Policijske postaje broj:

511-12-23-50-105/16 i 511-12-01-15473/15, utvrđeno je da je dana 12. studenoga 2015. godine u 11,50 sati u Splitu, na adresi [adresa], došlo da narušavanja javnog reda i mira, te da je protiv obje parnične stranke zbog toga nakon prigovora protiv prekršajnog naloga vođen prekršajni postupak. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu posl. broj 6 Pp J-1848/2019-46 od dana 06. studenoga 2019. tužitelj je oslobođen optužbe da je počinio prekršaj iz odredbe čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnoga reda i mira, uz obrazloženje da prekršajno djelo koje mu se stavljalo na teret nema obilježja bića prekršaja jer se nije radilo o događanjima na javnom mjestu, već u privatnom dvorištu. U ovom prekršajnom postupku su u svojstvu okrivljenika i svjedoka saslušane i ovdje parnične stranke, a koje su pred tim sudom u bitnom iskazivali jednako kao i pred ovim sudom kada su saslušani u svojstvu parničnih stranaka.

26. Na okolnost ozljeda koje tužitelj navodi da je zadobio u štetnom događaju, izveden je dokaz vještačenjem po sudskim vještacima specijalistu ortopedu dr. Danči Tripalo, specijalistu traumatologu dr.Arsenu Paviću, specijalistu neurologu dr.Marini Titlić i specijalistu psihijatru dr. Nikoli Silić. U ponovljenom postupku izveden je dokaz po novom vještaku specijalistu ortopedu dr. SI.

27. Sudski vještak dr.Arsen Pavić, traumatolog, navodi da je pregledom spisa i priložene medicinske dokumentacije razvidno da je tužitelj napadnut od strane poznate osobe 12. studenog 2015. Tom prigodom zadobio je ozljede zbog kojih je 13. studenog 2015. zaprimljen i pregledan na HKP KBC-a Split. U nalazu sa HKP-a zapisane su dijagnoze: prijelom šestog rebra desno, udarac u glavu i trzajna ozljeda vrata. Navedeno je kako je napadnut dan prije odnosno 12.studenoga 2015., da je zadobio udarac u glavu, desno prsište i da ga boli vrat. Ujedno je istaknuto kako nema znakova potresa mozga, kako je obostrano disanje čujno, i kako je kardiorespiratorni nalaz uredan. Da bi se objektiviziralo stanje i postavila točna dijagnoza, napravljena je na istom pregledu RTG snimka prsišta, kojom se potvrdio prijelom prednjem kraka šestog rebra desno. Na RTG snimci pluća isključena je pleuropulmonarne komplikacije zbog ove ozljede, a napravljena je ujedno i snimka glave i vratne kralježnice, kojom su se isključile svježe koštane traume. Kako je tužitelju preporučen kontrolni pregled za tjedan dana, to je isti učinio u ambulanti za torakalnu kirurgiju 12. studenog 2015. Kirurški nalaz je uredan, bili su prisutni bolovi u prsištu kod udaha, nije bilo otežanog disanja, a slušni nalaz bio je bez osobitosti. Kao i nakon prvog pregleda preporučeno je mirovanje, analgetici i vježbe disanja. Vještak dr.Pavić ističe da je na prvom pregledu 13. studenog 2015. postavljen schantzov okovratnik. O posljedicama ozljede vratne kralježnice i liječenju svoje mišljenje će s obzirom na eventualne radikularne lezije na razini C6, C7 i C8 dati sudski vještak neurolog. Dr. Đ svoje mišljenje može dati isključivo vezano za ozljedu prsišta, pa navodi kako je tužitelj 13. travnja 2016. pregledan po internisti gdje je zabilježeno da se tuži na probadanje u području desnog prsišta, a 28. lipnja 2016. internist bilježi prisutna povremena probadanja. Drugi nalazi u spisu nisu priloženi, pa vještak smatra, uzimajući u obzir i zdravstveni karton, da posljedica zbog izoliranog prijeloma šestog rebra nije ni bilo. Radi se o izoliranom prijelomu jednog rebra, koji se kvalificira u laku tjelesnu ozljedu, da se može cijeniti samo bol koja se u načelu preklapa u manjoj mjeri sa bolovima zbog istegnuća vrata, koju procjenu prepušta vještaku neurologu. Posebno upitan ima li u medicinskoj dokumentaciji odnosno zdravstvenom kartonu tužitelja, dokaza ili tragova koji bi upućivali na već raniju ozljedu vratnog segmenta, odnosno izolirani prijelom rebra, dr.Pavić odgovara da pregledom zdravstvenog kartona koji obuhvaća period od 5. prosinca 2012. do štetnog događaja tužitelj nije imao ozljede koje bi se dovele u vezu sa ovim ozljedama. Upitan što je moglo uzrokovati evidentirane ozljede tužitelja, odnosno jesu li one mogle nastati naguravanjem, padom i tome slično, dr.Pavić odgovara da uzimajući u obzir da je tužitelj tada bio u dobi preko 60 godina i da je evidentiran pad zbog kojega je zadobio prijelom rebra, ocjenjuje da je moguće kako je tom prigodom uslijed naguravanja, lošeg položaja i neočekivanog zahvata, bio ozlijeđen u smislu trzajne ozljede vrata koju pretpostavku mogu samo potvrditi da sam bio baš tu.

28. Sudska vještakinja dr. Danči Tripalo, specijalist ortopedije, nakon pregleda dostupne medicinske dokumentacije navela je da su tužitelju nakon štetnog događaja postavljene dijagnoze udarac u glavu, prijelom šestog desnog rebra te istegnuše vratnih mišica. Da je napravljena RTG obrada te je postavljen šancov ovratnik, a prijelom šestog rebra da je liječen konzervativno. Tužitelj da je redovito odlazio na kontrole kod neurokirurga te da se u nalazima iz travnja 2016. opisuju kretnje u vratu terminalno ograničene sa napetim mišićima vrata, da je tužitelj upućen i na fizikalnu terapiju, a 14. srpnja 2016. da je napravljena magnetska rezonanca vrata koja je pokazala degenerativne promjene vratne kralježnice u kojima bi tužitelj mogao imati ograničenu pokretljivost vrata. Mišljenja je da isključivo zbog ovog štetnog događaja za prijelom jednog rebra i trzajne ozljede vrata umanjenje životne aktivnosti tužitelja iznosi 2%. Bolove jakog intenziteta da je imao 2 dana, srednje intenziteta 1 tjedan i slabog intenziteta 1 mjesec. Tuđa njega i pomoć da je bila potrebna prvi tjedan 2 sata dnevno i još jedan tjedan 2 sata tjedno, a da naruženosti nema. Nadalje navodi da iz zdravstvenog kartona od 2012. koji nije cjelovit ne vidi da se tužitelj ranije liječio zbog vratne kralježnice, ali da se liječio zbog donjeg dijela kralježnice. Služila se iskustvenom metodologijom, a tužitelja nije osobno pregledala. Nakon ovakvih ozljeda stabilizacija nastane nakon 3 mjeseca od ozljede. Što se tiče nelagodnosti tužitelj da je nosio schancov ovratnika zatim je vršio regentska slikanja, magnetsku rezonancu i odlazak više puta na fizikalnu terapiju i kontrolne preglede. Dodaje i da je uobičajeno da tužitelj ne ide odmah na pregled jer misli da će bolovi proći. Tuđa njega i pomoć da se sastojala prvenstveno kao nemedicinska pomoć, kao pomoć kod obavljanoj osobne higijene zatim odlazaka na preglede, pripreme i nabavku hrane. U odnosu na necjelovitost zdravstvenog kartona tužitelja, navodi da je uobičajeno da u zdravstvenom kartonu nedostaju dijelovi samog kartona pogotovo ovi u starom obliku a daju se samo kompjuterski izlisti, a rendgen konkretno u ovom slučaju da nije bio potreban jer je očitan jednostavni prijelom.

29. Sudska vještakinja dr. Marina Titlić, neurolog, sudu je iskazala, a s obraćanjem pažnje na višestruke preglede neurokirurga, pregled neurologa, MNG nalaz i tijek fizikalne terapije kao i magnetsku rezonancu vratne kralježnice i priloženu presliku zdravstvenog kartona koji je dostupan, uzimajući u obzir i postojeće degenerativne promjene i njihove reperkusije na korijene živaca nalaz magnetske rezonance i činjenicu da se tužitelj već ranije liječio zbog promjena lumbalne kralježnice, da je u spornom događaju došlo do oštećenja koje je umanjilo životnu aktivnost tužitelja za 2%, odnosno sve skupa 4% jer se radi o različitim organskim sustavima.

30. Sudski vještak dr. Nikola Silić, psihijatar, navodi da je tužitelj dobio istegnuće vratne kralježnice prijelom prednjeg kraka 6 rebra i udarac u glavu. Tužitelj da je zbog navedenih povreda trpio jake strahove u trajanju od 2 dana, srednje jake strahove u trajanju od 7 dana. Mišljenja je da su kvaliteta života i psihički integritet kod tužitelja zbog navedenih povreda bili umanjeni u iznosu od 2%. Strah slabijeg intenziteta da je postojao u trajanju od 3 tjedna. Psihičke smetnje da su nastale kao posljedica tjelesnog oštećenja jer se radilo o prijelomu 6. rebra, istegnuću vratne kralježnice i udarcu u glavu. Zbog navedenih tjelesnih smetnji tužitelj da je imao psihičke smetnje u vidu tjeskobe, napetosti, preosjetljivosti. Smanjenje životnih aktivnosti odnosno povreda prava osobnosti tj. narušenog zdravlja uklapa se u ocjenu ortopeda i neurologa od 4%. Osobno da nije pregledao tužitelja, a eventualni nedostatak nalaza u kartonu ne utječe na njegov nalaz i mišljenje.

31. Sudski vještak dr.SI, ortoped i traumatolog, navodi da je 23.rujna 2024. pregledao tužitelja u ambulanti, kao i cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, na temelju zaključuje da je 12.siječnja 2015. tužitelj bio fizički zlostavljan od tuženika, te je pri tome zadobio natučenje glave, prijelom VI. rebra desnog prsišta i trzajnu ozljedu vrata. Nakon završenog liječenja kod tužitelja je zaostalo umanjenje životnih aktivnosti od 3 % pri čemu je kod procjene vodio računa da je tužitelj u vrijeme ozljede imao 63 godine, te da kod njega postoje uznapredovale degeneracijske promjene sa hernijacijama IV. diskova na vratnoj kralježnici, pa već to uzrokuje znatnu umanjenu pokretljivost vratne kralježnice. Sukladno tome vještak dr.SI umanjio je postotak umanjenja životnih aktivnosti. Izolirani prijelom jednog rebra bez pleuro-pulmonalnih komplikacija ne iskazuje se kao umanjenje životnih aktivnosti. Pregledom spisa vještak je vidio da je bilo dvojbe da li je u ovom slučaju mogla nastati trzajna ozljeda vrata. U medicinskoj literaturi, osim kod automobilskih sudara, pada sa bicikla i motorkotača,te kod sporta, navodi se kao uzrok i fizičko zlostavljanje i to kod udarca u glavu i kada jedna osoba drugu uhvati i trese. Umanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja će se očitovati kod težih fizičkih poslova naročito kod podizanja tereta srednje težine u nivou i iznad glave, a ukoliko je vozač kod uključivanja u promet i kod prestrojavanja u prometu. Što se tiče nelagodnosti koje je tužitelj imao u tijeku liječenja, to su nošenje okovratnika, RTG snimanja, snimanje magnetne rezonance, odlazak na fizikalnu terapiju i višemjesečni kontrolni pregledi, a bila mu je potrebna nemedicinska pomoć druge osobe kod osobne higijene, pomaganja kod odlaska na preglede i u nabavu. Tužitelj je imao bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana i lakog intenziteta 2 mjeseca. Tuđa nemedicinska pomoć bila mu je potrebna 14 dana po 2 sata dnevno, dok naruženja kod tužitelja nema. U spisu postoji vještačenje neurologa dr. Titlić za %

trzajnu ozljedu vratne kralježnice iskazano sa 2 umanjenja životnih aktivnosti. Taj postotak trebalo bi pribrojiti iskazanom od strane dr.J u postotku od 3 % , te bi ukupno umanjenje životnih aktivnosti iznosilo 5%.

32. U usmenoj dopuni nalaza i mišljenja dr.SI navodi da raniji vještak nije pregledao tužitelja, dok ovaj vještak jest, i da se zbog toga razliku postoci smanjenja životnih aktivnosti. Napominje da otprilike 5 mjeseci nakon ozljede postoji nalaz neurokirurga, koji govori o povećanoj tenziji mišića vratne kralježnice i umanjene pokretljivosti vrata terminalno, znači u krajnjem položaju. Kod kliničkog pregleda dr. SI pronašao je umanjenje pokretljivosti vrata u svim smjerovima u srednjem stupnju, što govori da je nakon trzajne ozljede vrata došlo do umanjenja životne aktivnosti, upravo u onom postotku koji je naveo, s tim da je vještak vodio računa i o degenerativnim promjenama na vratnoj kralježnici koje su se razvile vezano uz životnu dob tužitelja. Korigirao je svoj nalaz i mišljenje u odnosu na tuđu njegu i nemedicinsku pomoć koja je bila potrebna tužitelju, koju je omjerio 2 sata dnevno kroz dva tjedna, a sada misli da bi trebao dodati još 1 sat dnevno kroz 10 dana. Postotku umanjenja životnih aktivnosti treba zbrojiti jer se radi o oštećenjima dva različita organska sustava, s tim da je dr. SI vještačio gibljivost vrata i kralježnice. Vještak napominje da u slučaju prijeloma jednog rebra bez plućno- pelunarnih komplikacija, ne postoji potreba za ocjenjivanjem umanjenja životne aktivnosti. Prilikom ocjenjivanja umanjena životne aktivnost, vještak je uzeo u obzir trzajnu ozljedu vrata, ozljedu glave nije uzeo u obzir jer nije bilo potrebno, kao niti ozljedu šestog rebra jer nije bilo posljedica iza tih ozljeda, uz napomenu da je vještakinja dr. Titlić trzajnu ozljedu vrata ocijenila sa neurološkog stajališta, dok dr. SI tu ozljedu procjenjuje s ortopedsko-traumatološke strane (gibljivost). Upravo iz razloga što je dr. SI klinički pregledao tužitelja, za razliku od dr. Danči Tripalo, isti je i procijenio trajanje bolova slabog intenziteta u dužem trajanju od procjene dr. Tripalo.

33. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je nedvojbeno utvrdio da između tužitelja i tuženika postoji dugogodišnji imovinsko-pravni spor, zbog čega je vođen velik broj različitih postupaka. Nadalje, nedvojbeno je utvrđeno da je 12.studenoga 2015. oko 11,00 sati u dvorištu anagrafske oznake [adresa] u [adresa] došlo do verbalnog sukoba prvo između majke tuženika DI, a nakon toga i verbalnog sukoba između tužitelja i tuženika. Povod verbalnom sukobu je postavljanje pokretnog sušila za rublje od strane tužitelja u dio dvorišta, na koje prema tuženiku i njegovoj obitelji nema pravo. Prilikom verbalnog sukoba između tužitelja i tuženika nije došlo do razmjene udaraca rukama ili nogama, ali unatoč tome tužitelj i tuženik su u naguravanju i klinču tri puta padali na pod i ustajali prije nego su se razišli. Iz iskaza tuženika i njegove majke DI može se zaključiti da je došlo do fizičkog kontakta između tužitelja i tuženika na način da je tužitelj odgurnuo tuženika udarajući ga rukama u prsa, a što proizlazi i iz specijalističkog nalaza koji je dostavio tuženik. Kao rezultat naguravanja tuženik se uhvatio za ramena tužitelja, i obojica su pali po drugi put na pod, a potom i treći put. Sve navedeno proizlazi iz iskaza tuženika, njegove majke DI i svjedoka očevica BI, čiji iskaz sud u cijelosti prihvaća kao istinit i sukladan ostalim izvedenim dokazima. Svjedok BI potvrđuje da su se tužitelj i tuženik naguravali i padali na pod barem dva puta, ali da niti jedan od njih tom prilikom nije koristio nikakve zahvate, da nije bilo nikakvih udaraca ili fizičkog sukoba između parničnih stranaka.

34. Sud prihvaća kao istinit iskaz svjedokinje DI, majke tuženika, iako ista sigurno ima pravni interes da u ovom sporu uspije njen sin-tuženik. Naime, iskaz ove svjedokinje, svjedoka BI i tuženika u cijelosti se podudaraju kako međusobno, tako i sa ostalim izvedenim dokazima, za razliku od iskaza tužitelja. Tužitelj u svom iskazu navodi da ga je tuženik kritične prigode prilikom verbalnog sukoba uhvatio za vrat ("kravata"), te brzim i stručnim zahvatom ga preko kuka oborio na pod, nakon čega mu je tuženik pritisnuo torzo i skakao po njemu, istodobno ga držeći za vrat i udarajući glavom tužitelja od pod. Tužitelj navodi da ga je nakon ovog prvog obaranja na pod tuženik još dva puta bacao na pod, i u oba slučaja ga je gušio i skakao po njegovu tijelu.

35. Ovakav slijed događaja kako ga opisuje tužitelj ne proizlazi iz izvedenih dokaza, kako iz iskaza saslušanih svjedoka koji imaju neposredna saznanja, tako ni iz medicinske dokumentacije tužitelja i provedenih medicinskih vještačenja. Tužitelj navodi da je tuženik dosta mlađi od njega i fizički nadmoćan tužitelju, pa da je tuženik kritične prigode zaista tri puta tužitelja oborio na pod, koji je nesporno starija i fizički slabija osoba, i pritom skakao po njemu, gušio ga i glavom mu udarao od pod, kako to tužitelj navodi u svom iskazu, tada bi tužitelj zadobio daleko teže i ozbiljnije ozljede. Iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da bi tužitelj imao na vratu tragove koji bi bili posljedica gušenja, dok se u pogledu ozljeda glave spominje kontuzija i udarac u glavu u jednini, što bi bile beznačajne ozljede da je tuženik zaista držao tužitelja za vrat i udarao njegovom glavom od betonski pod, kako to proizlazi iz fotografija dvorišta priloženih u spis.

36. Upravo iz svega navedenoga sud ne može prihvatiti kao istinit i logičan iskaz tužitelja, a pogotovo razlog za njegovo prihvaćanje nije nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr.Arsena Pavića, koji upitan navodi da je opisane ozljede, prije svega prijelom rebara, tužitelj mogao zadobiti padom, uslijed lošeg položaja, naguravanja i neočekivanog zahvata. Dakle, imenovani vještak time samo ukazuje na mogućnost da je do prijeloma rebra kao i trzajne ozljede vrata kod tužitelja moglo doći prilikom pada, a da su tužitelj i tuženik tri puta padali na tlo i potom se dizali proizlazi iz svih provedenih dokaza. Nadalje, iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je kritične prigode tuženik upotrijebio zahvat zvan "kravata" na način da je kao fizički mlađa i jača osoba prebacio tužitelja preko kuka na pod. Taj zahvat spominje jedino tužitelj u svom iskazu, a koji sud ne prihvaća iz naprijed navedenih razloga, pa kako nema nikakvih dokaza da je tuženik primijenio takav zahvat, nema potrebe raspravljati o primjerenosti tog zahvata u odnosu na eventualnu opasnost koja je prijetila tuženiku.

37. U odnosu na iskaze saslušanih svjedoka NI, UI, OI, PI i LI, treba navesti da isti o predmetnom štetnom događaju nemaju neposrednih saznanja, već samo prepričavaju ono što su o štetnom događaju čuli kazivanjem od parničnih stranaka i od majke tuženika DI.

38. Ponovnom analizom svih dokaza, sud zaključuje da je u konkretnoj situaciji tužitelj bio taj koji je tuženika udario objema rukama u područje prsa na taj način ga odgurujući, dok se tuženik s druge strane gubeći ravnotežu i nastojeći izbjeći pad uhvatio za ramena tužitelja, uslijed čega su obojica pali na pod. Takvo postupanje tuženika je refleksna reakcija svake prosječne osobe kojoj uslijed gubitka ravnoteže prijeti pad, pa se pokušava uhvatiti za ono što joj se nalazi u neposrednoj blizini. Tuženik je na taj način postupao u nužnoj obrani, nastojeći da zbog udarca tužitelja u prsa ne izgubi ravnotežu i padne na betonski pod, a što mu na kraju nije uspjelo. Kako su tužitelj i tuženik nakon prvog pada na pod ustali držeći se u klinču jedan za drugoga, uslijedila su još dva njihova pada zbog toga što su gubili ravnotežu. S druge strane, proizlazi da je na jednak način postupao i tužitelj, iako je on prvi počeo s naguravanjem, na način da je htio odgurnuti tuženika od sebe. Na opisan način tuženik nije svojim postupanjem prekoračio nužnu obranu, pa niti ne može odgovarati tužitelju za nastalu štetu.

39. Nadalje, iz provedenih medicinskih vještačenja nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj prilikom štetnog događaja odnosno tri pada na pod zadobio ozljede prijeloma šestog rebra desno, udarca u glavu i trzajnu ozljeda vrata, zbog kojih ozljeda se u KBC Split javio tek sutradan. Tužitelj je i sam naglašavao da je osoba starije životne dobi i fizički dosta slabiji od tuženika, tako da su padovi na tlo kod tužitelja rezultirali i težim ozljedama, za razliku od tuženika.

40. Tužitelj nije dokazao da mu je tuženik fizičkim udarcima nanio opisane ozljede, pa da bi se utoliko radilo o prekoračenju nužne obrane koja bi u tom slučaju zaista bila neprimjerena kao odgovor na napad u vidu odgurivanja. Stoga se ozljede nastale tužitelju i njihova jačina mogu pripisati jedino nesretnom slučaju jer prilikom prepirke tuženik nije tužitelju zadao nikakve posebne fizičke udarce radi kojih su ove ozljede nastale, već su iste ozljede posljedica pada uslijed njihovog podjednakog naguravanja. I tužitelj i tuženik su dakle postupali u nužnoj obrani braneći se od napada podjednakim sredstvima (odguravanjem) uslijed čega je tužitelj nesretnim slučajem zadobio možebitne teže ozljede od tuženika, a što se nikako ne može pripisati krivnji ili odgovornosti tuženika.

41. Budući da ovaj sud nije utvrdio da bi radnjama tuženika, koje su bile istog intenziteta i trajanja kao i radnje tužitelja, tuženik prekoračio nužnu obranu, primjenom odredbe čl. 1052. st. 1. ZOO-a, tuženik nije dužan naknaditi tužitelju štetu povodom ovog štetnog događaja, zbog čega je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.

42. Parnični troškovi dosuđeni su tuženiku na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje: ZPP-a), budući da je u cijelosti uspio u sporu, a prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora od 4.509,91 EUR, važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR i popis troška.

42.1. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a tuženiku su priznati troškovi potrebni za vođenje ove parnice i to: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, za sastav obrazloženih podneska od 6.listopada 2017., 9.lipnja 2021. i 14.prosinca 2021. po 100 bodova za svaki podnesak (100x3), za sastav podnesaka izvan Tbr.8.toč.1.Tarife od 11.listopada 2017., 11.ožujka 2021. i 24.prosinca 2021. po 50 bodova za svaki podnesak (50x3), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 14.ožujka 2017., 19.rujna 2017., 26.rujna 2018., 27.studenoga 2018., 21.veljače 2019., 8.svibnja 2019., 25.svibnja 2021., 6.rujna 2021., 21.listopada 2021., 30.studenoga 2021., 27.siječnja 2022., 15.prosinca 2022., 9.srpnja 2024., 30.siječnja 2025. i 11.ožujka 2025. po 100 bodova za svako ročište (100x15), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima održanim 23.svibnja 2018., 24.listopada 2019. i 11.ožujka 2021. po 50 bodova za svako ročište (50x3), i za pristup ročištu za objavu odluke 50 bodova, odnosno ukupno zbrojeno 2 250 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR daje iznos od 4.500,00 EUR, na koji iznos treba nadodati 25% PDV-a, što ukupno iznosi 5.625,00 EUR, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Splitu, 23.travnja 2025.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

-tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.