REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4621/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Poliklinike za ginekologiju i porodništvo, internu medicinu, opću kirurgiju, radiologiju-mamografiju te onkologiju Eljuga, OIB: 75638154676, iz Zagreba, Bukovačka 121, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vidmar i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženice FJŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Miljenki Balaško, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-69/2024-5 od 8. srpnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-62/2023-181 od 26. veljače 2024., u sjednici održanoj 23. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se revizija tužitelju protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-69/2024-5 od 8. srpnja 2024. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-62/2023-181 od 26. veljače 2024. u dijelu pod toč. II. izreke u odnosu na pravno pitanje koje glasi:
"- ulaze li troškovi bruto plaća u troškove specijalizacije, u slučajevima kada troškove specijalizacije snosi privatna zdravstvena ustanova, dok radnik na specijalizaciji svoj rad obavlja u drugim zdravstvenim ustanovama, a ne kod poslodavca koji financira specjializaciju?".
II. O troškovima prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
III. Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-69/2024-5 od 8. srpnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-62/2023-181 od 26. veljače 2024., s time da je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"-ulaze li troškovi bruto plaća u troškove specijalizacije, u slučajevima kada troškove specijalizacije snosi privatna zdravstvena ustanova, dok radnik na specijalizaciji svoj rad obavlja u drugim zdravstvenim ustanovama, a ne kod poslodavca koji financira specijalizaciju
-je li situacija u kojoj radnik na specijalizaciji rad obavlja kod svog poslodavca (koji takvu specijalizaciju financira) istovjetna situaciji u kojoj radnik rad obavlja u drugim zdravstvenim ustanovama, te svojim radom ni na koji način ne pridonosi poslodavcu s kojim ima zaključen ugovor o radu
-ima li tužitelj koji je u cijelosti ispoštovao sklopljeni ugovor, te financirao troškove specijalizacije, uslijed kršenja i raskida ugovora od strane tužene, pravo na naknadu štete u visini onoga što je dao, a sve sukladno čl. 368. ZOO-a
-može li šteta koju pretrpi poslodavac postupanjem radnika biti determinirana visinom bruto plaća koje su za radnika isplaćene -postoji li obveza radnika naknaditi štetu poslodavcu u slučaju nepoštivanja zaključenog ugovora temeljem kojega je poslodavac radniku isplaćivao plaću i snosio druge troškove specijalizacije, dok je radnik rad faktički izvršavao u drugim ustanovama (a ne kod poslodavca), je li takvim postupanjem radnika poslodavcu prouzročena šteta, te predstavlja li iznos isplaćenih bruto plaća nastalu štetu za poslodavca u opisanoj situaciji
-ukoliko je u vrijeme sklapanja ugovora o specijalizaciji na snazi bio propis kojim je određeno da bruto plaće ulaze u troškove specijalizacije, te ukoliko je u tom periodu među zdravstvenim djelatnicima bilo općepoznato da bruto plaće čine troškove specijalizacije – može li promjena sudske prakse derogirati spomenuti propis, te ići na štetu poslodavcu koji je u dobroj vjeri s radnikom sklopio ugovor, te isti u cijelosti ispoštovao".
2. Tužitelj je zatražio troškove prijedloga za dopuštenje revizije.
3. Tuženica je također podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-69/2024-5 od 8. srpnja 2024. s time da je u prijedlogu naznačila pravna pitanja, a koja glase:
"Da li je Sud pravilno primijenio odredbu iz čl. 154. Zakona o parničnom postupku te odredio da svaka stranka snosi svoje troškove u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao visinu ali ne i osnovu u onom dijelu u kojem je tužitelj uspio u sporu?
Treba li Sud prilikom odlučivanja o uspjehu stranaka u sporu, kad su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva, uzeti u obzir i kvalitativni uspjeh stranaka?
Da li Sud prilikom uzimanja u obzir uspjeh u sporu o odnosu na osnovu zahtjev treba cijeniti svaki zahtjev zasebno?
Kako Sud treba cijeniti tužbeni zahtjev koji ima više različitih osnova, a sve predstavljaju naknadu štete ali ne iz iste osnove?
Da li Sud prilikom odlučivanja o uspjehu može smatrati da je tužitelj uspio u osnovi u cijelosti i u slučaju kad se tužbeni zahtjev sastoji od nekoliko osnova, a tužitelj je uspio samo u malom dijelu osnove svog zahtjeva?
Da li sud treba cijeniti da je tužitelj u cijelosti uspio u osnovi iako je tuženik u podnesku učinio nespornim taj dio tužbenog zahtjeva?
Da li Sud treba smatrati da je stranka u cijelosti uspjela s osnovom tužbenog zahtjeva iako je odbijena u 95% osnove?".
4. Nadalje, tuženica je prijedlog utemeljila i na odredbi čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), jer smatra da joj je pobijanom presudom povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo i to pravo na obrazloženu odluku, a sve s aspekta odredbe čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17).
5. Tuženica je također zatražila troškove prijedloga za dopuštenje revizije.
6. Tužitelj je odgovorio na tuženičin prijedlog za dopuštenje revizije te je predložio isti odbaciti, odnosno odbiti.
7. Na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
8. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje naznačeno u toč. I. izreke ovog rješenja, važno pravno pitanje za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To iz razloga jer je shvaćanje izraženo u drugostupanjskoj presudi u pobijanom dijelu nepodudarno shvaćanju ovog suda u presudi poslovni broj Rev 1283/2022-2 od 7. studenoga 2023.
9. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP riješeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja, dok se u odnosu na preostala pitanja iz tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije uzima da je u odnosu na ista prijedlog povučen (čl. 389.b st. 3. ZPP).
10. O troškovima tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. ZPP (toč. II. izreke).
11. Postupajući u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je u odnosu na postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica propustila određeno naznačiti razloge važnosti u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, a što je bila dužna učiniti. Stoga u odnosu na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
12. Jednako tako, ovaj sud je ocijenio da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je pobijanom odlukom povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo – pravo na obrazloženu odluku, a kako to tvrdi i u prijedlogu. Naime, glede troškova postupka koji se osporavaju prijedlogom za dopuštenje revizije drugostupanjska odluka je obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom.
13. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP, riješeno je kao u toč. III. izreke.
Zagreb, 23. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
