Posl.br.: P-1908/2019-41
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužitelja TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Vukelić Brčić odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, (OIB:02535697732) zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. travnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Mie Toić, odvjetnice iz Opatije i zamjenice punomoćnika tuženika Radijane Trobonjača, odvjetnice iz Opatije te objave 23. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
1. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 4. i 7. Ugovora o kreditu br. 9011219756 od dana 28. travnja 2006. godine, potvrđenog (solemniziranog) po javnom bilježniku Miroslavu Baniću iz Rijeke, Korzo 4, pod brojem OU-442/2006 od 28. travnja 2006. godine zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika.
2. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 1., 5., 6. i 7. Ugovora o kreditu br. 9011219756 od dana 28. travnja 2006. godine, potvrđenog (solemniziranog) po javnom bilježniku Miroslavu Baniću iz Rijeke, Korzo 4, pod brojem OU-442/2006 od 28. travnja 2006. godine zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu CHF – švicarski franak kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta vezano uz valutu CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate.
3. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati tužitelju s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika preplaćeni iznos od 10.499,10 eur sa zateznom kamatom kako slijedi:
- na iznos od 60,20 eur
od 29.08.2007. godine do isplate
- na iznos od 60,18 eur
od 29.09.2007. godine do isplate
- na iznos od 60,17 eur
od 29.10.2007. godine do isplate
- na iznos od 60,15 eur
od 29.11.2007. godine do isplate
- na iznos od 60,14 eur
od 29.12.2007. godine do isplate
- na iznos od 60,12 eur
od 29.01.2008. godine do isplate
- na iznos od 146,67 eur
od 29.02.2008. godine do isplate
- na iznos od 146,62 eur
od 29.03.2008. godine do isplate
- na iznos od 146,58 eur
od 29.04.2008. godine do isplate
- na iznos od 146,54 eur
od 29.05.2008. godine do isplate
- na iznos od 146,49 eur
od 29.06.2008. godine do isplate
- na iznos od 146,44 eur
od 29.07.2008. godine do isplate
- na iznos od 146,39 eur
od 29.08.2008. godine do isplate
- na iznos od 146,35 eur
od 29.09.2008. godine do isplate
- na iznos od 146,30 eur
od 29.10.2008. godine do isplate
- na iznos od 146,25 eur
od 29.11.2008. godine do isplate
- na iznos od 146,19 eur
od 29.12.2008. godine do isplate
- na iznos od 149,09 eur
od 29.01.2009. godine do isplate
- na iznos od 149,03 eur
od 01.03.2009. godine do isplate
- na iznos od 148,98 eur
od 29.03.2009. godine do isplate
- na iznos od 148,93 eur
od 29.04.2009. godine do isplate
- na iznos od 148,87 eur
od 29.05.2009. godine do isplate
- na iznos od 148,81 eur
od 29.06.2009. godine do isplate
- na iznos od 148,75 eur
od 29.07.2009. godine do isplate
- na iznos od 148,69 eur
od 29.08.2009. godine do isplate
- na iznos od 148,63 eur
od 29.09.2009. godine do isplate
- na iznos od 148,57 eur
od 29.10.2009. godine do isplate
- na iznos od 148,50 eur
od 29.11.2009. godine do isplate
- na iznos od 148,44 eur
od 29.12.2009. godine do isplate
- na iznos od 148,37 eur
od 29.01.2010. godine do isplate
- na iznos od 148,31 eur
od 01.03.2010. godine do isplate
- na iznos od 148,24 eur
od 29.03.2010. godine do isplate
- na iznos od 148,17 eur
od 29.04.2010. godine do isplate
- na iznos od 148,10 eur
od 29.05.2010. godine do isplate
- na iznos od 148,03 eur
od 29.06.2010. godine do isplate
- na iznos od 147,96 eur
od 29.07.2010. godine do isplate
- na iznos od 147,88 eur
od 29.08.2010. godine do isplate
- na iznos od 147,81 eur
od 29.09.2010. godine do isplate
- na iznos od 147,73 eur
od 29.10.2010. godine do isplate
- na iznos od 147,66 eur
od 29.11.2010. godine do isplate
- na iznos od 127,54 eur
od 29.12.2010. godine do isplate
- na iznos od 127,46 eur
od 29.01.2011. godine do isplate
- na iznos od 127,38 eur
od 01.03.2011. godine do isplate
- na iznos od 127,30 eur
od 01.04.2011. godine do isplate
- na iznos od 127,22 eur
od 30.04.2011. godine do isplate
- na iznos od 127,14 eur
od 01.06.2011. godine do isplate
- na iznos od 112,87 eur
od 01.07.2011. godine do isplate
- na iznos od 140,38 eur
od 29.07.2011. godine do isplate
- na iznos od 140,27 eur
od 31.08.2011. godine do isplate
- na iznos od 126,03 eur
od 01.10.2011. godine do isplate
- na iznos od 125,92 eur
od 29.10.2011. godine do isplate
- na iznos od 125,81 eur
od 01.12.2011. godine do isplate
- na iznos od 125,70 eur
od 30.12.2011. godine do isplate
- na iznos od 125,58 eur
od 04.02.2012. godine do isplate
- na iznos od 125,47 eur
od 29.02.2012. godine do isplate
- na iznos od 125,35 eur
od 30.03.2012. godine do isplate
- na iznos od 125,23 eur
od 29.04.2012. godine do isplate
- na iznos od 125,11 eur
od 01.06.2012. godine do isplate
- na iznos od 124,99 eur
od 29.06.2012. godine do isplate
- na iznos od 124,87 eur
od 02.08.2012. godine do isplate
- na iznos od 124,75 eur
od 29.08.2012. godine do isplate
- na iznos od 124,50 eur
od 29.10.2012. godine do isplate
- na iznos od 124,37 eur
od 29.11.2012. godine do isplate
- na iznos od 124,24 eur
od 29.12.2012. godine do isplate
- na iznos od 124,11 eur
od 29.01.2013. godine do isplate
- na iznos od 123,98 eur
od 01.03.2013. godine do isplate
- na iznos od 123,85 eur
od 29.03.2013. godine do isplate
- na iznos od 123,72 eur
od 29.04.2013. godine do isplate
- na iznos od 123,58 eur
od 29.05.2013. godine do isplate
- na iznos od 123,45 eur
od 29.06.2013. godine do isplate
- na iznos od 123,31 eur
od 29.07.2013. godine do isplate
- na iznos od 123,17 eur
od 29.08.2013. godine do isplate
- na iznos od 123,03 eur
od 29.09.2013. godine do isplate
- na iznos od 122,89 eur
od 01.11.2013. godine do isplate
- na iznos od 122,75 eur
od 29.11.2013. godine do isplate
- na iznos od 122,61 eur
od 29.12.2013. godine do isplate
- na iznos od 122,46 eur
od 29.01.2014. godine do isplate
- na iznos od 19,48 eur
od 01.03.2014. godine do isplate
- na iznos od 19,43 eur
od 29.03.2014. godine do isplate
- na iznos od 19,40 eur
od 29.04.2014. godine do isplate
- na iznos od 19,36 eur
od 29.05.2014. godine do isplate
- na iznos od 19,32 eur
od 29.06.2014. godine do isplate
- na iznos od 19,28 eur
od 29.07.2014. godine do isplate
- na iznos od 19,24 eur
od 29.08.2014. godine do isplate
- na iznos od 19,20 eur
od 29.09.2014. godine do isplate
- na iznos od 19,16 eur
od 29.10.2014. godine do isplate
- na iznos od 19,12 eur
od 29.11.2014. godine do isplate
- na iznos od 19,08 eur
od 29.12.2014. godine do isplate
- na iznos od 19,04 eur
od 29.01.2015. godine do isplate
- na iznos od 19,00 eur
od 01.03.2015. godine do isplate
- na iznos od 18,96 eur
od 29.03.2015. godine do isplate
- na iznos od 18,92 eur
od 29.04.2015. godine do isplate
- na iznos od 18,87 eur
od 29.05.2015. godine do isplate
- na iznos od 18,84 eur
od 29.06.2015. godine do isplate
- na iznos od 18,79 eur
od 29.07.2015. godine do isplate
- na iznos od 65,52 eur
od 29.08.2015. godine do isplate
- na iznos od 65,37 eur
od 29.09.2015. godine do isplate
i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude isplati tužitelju s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima preplaćeni iznos od 8.497,26 eur sa zateznom kamatom na kako slijedi:
- na iznos od 1,30 eur
od 29.05.2006. godine do isplate
- na iznos od 2,73 eur
od 29.09.2006. godine do isplate
- na iznos od 34,18 eur
od 29.10.2008. godine do isplate
- na iznos od 17,97 eur
od 29.12.2008. godine do isplate
- na iznos od 25,40 eur
od 29.01.2009. godine do isplate
- na iznos od 33,42 eur
od 01.03.2009. godine do isplate
- na iznos od 25,08 eur
od 29.03.2009. godine do isplate
- na iznos od 27,54 eur
od 29.04.2009. godine do isplate
- na iznos od 17,83 eur
od 29.05.2009. godine do isplate
- na iznos od 11,86 eur
od 29.06.2009. godine do isplate
- na iznos od 16,36 eur
od 29.07.2009. godine do isplate
- na iznos od 16,96 eur
od 29.08.2009. godine do isplate
- na iznos od 17,48 eur
od 29.09.2009. godine do isplate
- na iznos od 12,59 eur
od 29.10.2009. godine do isplate
- na iznos od 22,06 eur
od 29.11.2009. godine do isplate
- na iznos od 25,47 eur
od 29.12.2009. godine do isplate
- na iznos od 31,73 eur
od 29.01.2010. godine do isplate
- na iznos od 32,96 eur
od 01.03.2010. godine do isplate
- na iznos od 41,97 eur
od 29.03.2010. godine do isplate
- na iznos od 39,90 eur
od 29.04.2010. godine do isplate
- na iznos od 47,74 eur
od 29.05.2010. godine do isplate
- na iznos od 63,21 eur
od 29.06.2010. godine do isplate
- na iznos od 59,21 eur
od 29.07.2010. godine do isplate
- na iznos od 91,12 eur
od 29.08.2010. godine do isplate
- na iznos od 82,33 eur
od 29.09.2010. godine do isplate
- na iznos od 71,16 eur
od 29.10.2010. godine do isplate
- na iznos od 90,45 eur
od 29.11.2010. godine do isplate
- na iznos od 109,21 eur
od 29.12.2010. godine do isplate
- na iznos od 100,09 eur
od 29.01.2011. godine do isplate
- na iznos od 106,95 eur
od 01.03.2011. godine do isplate
- na iznos od 97,34 eur
od 01.04.2011. godine do isplate
- na iznos od 96,19 eur
od 30.04.2011. godine do isplate
- na iznos od 136,98 eur
od 01.06.2011. godine do isplate
- na iznos od 136,20 eur
od 01.07.2011. godine do isplate
- na iznos od 159,88 eur
od 29.07.2011. godine do isplate
- na iznos od 149,96 eur
od 31.08.2011. godine do isplate
- na iznos od 132,32 eur
od 01.10.2011. godine do isplate
- na iznos od 129,94 eur
od 29.10.2011. godine do isplate
- na iznos od 128,73 eur
od 01.12.2011. godine do isplate
i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
4. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 28. travnja 2006.g. s tuženikom sklopio ugovor o kreditu na iznos od 118.870,37 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeći na dan korištenja kredita te uz promjenjivu redovnu kamatnu stopu koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 4,20 % godišnje. Ugovorena je otplata kredita kroz 354 mjeseca. Za vrijeme otplate kredita tuženik da je u više navrata jednostranim odlukama mijenjao i povisivao kamatnu stopu te je mijenjao srednji tečaj za CHF. O povećanju kamatnih stopa stranke nisu pregovarale niti je tuženik ishodio suglasnost tužitelja za svako pojedino povećanje kamatnih stopa. Plaćanjem otplatnih rata prema planovima otplate jednostrano izmijenjenih od strane tuženika, zbog promjene kamatnih stopa te zbog promjene deviznog tečaja CHF u razdoblju otplate kredita, tužitelj je isplatio tuženiku iznos od 18.996,36 eur više nego što je to bilo ugovoreno i predviđeno inicijalnim otplatnim planom. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/12 od 4.7.2013.god. utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana. Istom presudom utvrđeno je također da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima u kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluke tuženika o sklapanju pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Dakle, navodi tužitelj, da je pravomoćnom presudom po kolektivnoj tužbi radi zaštite prava potrošača utvrđeno da su ništetne odredbe u ugovorima o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa, stopa koju kreditor tijekom otplate kredita mijenja jednostranim odlukama, a o kojim promjenama stopa ugovorne stranke nisu pregovarale, te isto tako, da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kojima je CHF ugovoren kao valuta uz koju se veže visina glavnice kredita i visina anuiteta, radi primjene kojih ugovornih odredbi su korisnici kredita zbog promjene deviznog tečaja i kamatnih stopa plaćali povećane iznose anuiteta kredita. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom br. Rev-249/14 od 09.04.2015.god., odlučujući o izvanrednoj reviziji, potvrdio pravomoćnu gore citiranu odluku u dijelu koji se odnosi na ništetnost kamatne stope. Nadalje je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj: Pž-6632/17, od 14.4.2018., u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj: P-1401/12 od 4.7.2013. o ništetnosti valutne klauzule. U slučaju ništetnosti, sukladno odredbi članka 323. Zakona o obveznim odnosima, svaka je ugovorna stran dužna drugoj vratiti sve što je temeljem takvog ugovora stekla i stoga je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem ništetnih odredaba stekao, iako je između istih stranaka zaključen dodatak ugovoru o kreditu 16. prosinca 2015. Tužitelj potražuje i zakonsku zateznu kamatu.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je netočno da je nezakonito stavljanje u opticaj iznosa kredita u valuti CHF, ali prvenstveno ističe da su stranke svoj ugovorni odnos razriješile sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu koji je zaključen 16. prosinca 2015. čime je izvršena konverzija sukladno Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 dalje: ZPK). Također je netočno da je takva ugovorna odredba nepoštena jer je tuženik putem svojih djelatnika koji su bili u izravnom kontaktu s tužiteljem, istoga upoznao s rizikom od eventualnog rasta tečaja, a da je predmetni ugovor u cijelosti prestao isplatom kredita i stoga ne postoji pravni interes za tužitelja za podizanje tužbe jer sukladno čl. 131. ZPP-a ovaj interes postoji samo dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti. Tužba se temelji na presudi Visokog trgovačkog suda broj Pž- 7129/13 i odluci Vrhovnog suda Revt-249/14, a utvrđenja Vrhovnog suda u presudama povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuju niže sudove u parnicama za naknadu štete dok se ovom tužbom traži vraćanje stečenog bez osnove i stoga se ne mogu primijeniti ova utvrđenja u ovome postupku. Tuženik nadalje navodi da Zakon o obveznim odnosima izričito dopušta valutnu klauzulu u člancima 22. i 26, kao i promjenjivu kamatnu stopu. Ugovor je i solemniziran od strane javnog bilježnika i stoga je neoboriva pretpostavka da je tužitelj znao što potpisuje i sve ugovorne odredbe je prihvatio. Ističe kako tužitelj pogrešno tumači citiranu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske obzirom da isti očito zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa, ali iz presude ni na koji način ne proizlazi takav zaključak. Naime, u presudi Vrhovnog suda br. Revt-249/14-2 izričito se navodi da se ne dovodi u pitanje legitimno pravo banaka kao novčarskih institucija da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu. Osim toga ugovorena visina kamatne stope nije prelazila zakonom dopuštenu visinu stope. U ugovoru o kreditu sadržana je jasna i razumljiva odredba da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke, a kriteriji za promjene sadržani su u Općim uvjetima s kojima je klijent prethodno upoznat, a što proizlazi iz odredbe 11.9. i 11.10. Ugovora. Time je ova ugovorna odredbe činila činidbu tj. otplatu kredita određenom odnosno odredivom. Potpisom ugovora, tužitelj je izričito pristao na klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja se mijenjala sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika. Smatra da je to u skladu s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5.4.1993. Na kraju, tuženik ističe i prigovor zastare. Predlaže tužitelja u cijelosti odbiti s tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnih troškova tuženiku.
3. Tijekom postupka proveden je dokaz uvidom u izračun utjecaja promjene kamatne stope i tečaja na otplatu po ugovoru o kreditu stalnog sudskog vještaka za financije i bankarstvo TPI, ugovor o kreditu zaključen između stranaka 28. travnja 2006., dodatak ugovora o kreditu zaključen 18. prosinca 2015., otplatnu tablicu, pregled uplata po kreditu na 30. travnja 2019., plan otplate, knjigovodstvenu karticu, opće uvjete tuženika, saslušanjem tužitelja i vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i bankarstvo TPI koja je izradila pisani nalaz i mišljenje, te dodatak istom.
4. Nesporna je činjenica da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao davatelj kredita sklopili 28. travnja 2006.god. ugovor o kreditu za kupnju stambenog objekta kojim se tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 118.870,37 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom u 354 jednaka mjesečna anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja. Nije sporno da se radilo o tipskom ugovoru, kakav je tuženik u to vrijeme sklapao s većim brojem korisnika kredita, te da je u čl. 4. ovog ugovora ugovoreno da će tužitelj plaćati redovnu kamatu koja je tijekom obveze po ugovoru promjenjiva, a temeljem Odluke banke o kreditiranju građana a koja kamatna stopa je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,20%, te da je u toč. 7.2. Ugovora određeno da u slučaju promjene kamatne stope iz toč. 4. Ugovora, korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, o čemu će ga banka pisano obavijestiti.
5. U čl. 4. Ugovora navodi se da se kamata obračunava u CHF ( mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima, a u čl.7.2. Ugovora navodi se da se kredit u iznosu od 118.870,37 CHF kao i kamata otplaćuju u 354 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja.
6. Temeljem odredbe čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, te temeljem čl. 327. ZOO-a, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana stranka, a tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka, iako je kredit otplatio, jer istim uz utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, traži vraćanje iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja ugovora, pri čemu ništetne odredbe ugovora niti ne postoje, te otplatom kredita ništetne ugovorne odredbe nisu postale valjane, a kako tužitelj uz zahtjev za utvrđenje ništetnosti postavlja i zahtjev za isplatu, zbog ništetnih odredbi ugovora, to on ima pravni interes za vođenje ovog postupka.
7. Prigovor zastare nije osnovan. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., koje pravno stajalište prihvaća i ovaj sud, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a to je 13. lipnja 2014.g., za zahtjev na ime razlike preplaćenih iznosa kamate, odnosno od 14.06.2018.g, za zahtjev zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Kako je predmetna tužba podnesena 24. svibnja 2019., a tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača podnesena je 4. travnja 2012., došlo je do prekida zastare. Presuda je pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske potvrđena u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbi o ugovorenoj kamati 13. lipnja 2014., a u dijelu koji se odnosi na ništetne i nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli 14.06.2018.g., pa kako se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina, to je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka, uslijed čega se istaknuti prigovor zastare ima smatrati neosnovanim.
8. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012, kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
9. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012, od 4. srpnja 2013. godine, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Nakon što je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), Vrhovni sud Republike Hrvatske je 03. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je, između ostalog, odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženi postupio protivno odredbama, tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 12/15, 75/09, 79/09, 89/09, 33/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
10. Pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, u kojim je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, te je u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta , uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
11. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 41/14,110/15,14/19) ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli, stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev kako je navedeno u točkama 1. i 2. izreke presude, ali tužitelj nema pravo na povrat onoga što je primio tuženik po osnovi ništetnih odredbi. Iz iskaza tužitelja razvidno je da se o odredbama ugovora nije pregovaralo, da je ugovor o kreditu tipski ugovor, te je stoga narušeno načelo ravnopravnosti stranaka. Tužitelju nisu bile poznate sve relevantne činjenice s kojima je morao biti upoznat kao potrošač što je u krajnjem slučaju dovelo do ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi koji termini su tužitelju bili poznati, ali nije mogao niti naslutiti koje posljedice bi ove ništetne odredbe ugovora mogle proizvesti na otplatu ugovora o kreditu. Stoga sud utvrđuje ove odredbe ništetnim.
12. Odlučujući o zahtjevu za isplatu u granicama postavljenog pitanja valja imati na umu da je Dodatak Ugovora o kreditu između stanaka sklopljen na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj temelju 102/15 - dalje: ZID ZPK/15). Ovaj je Zakon donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.
13. Treba kazati da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut niti prekomjerni teret kreditnim institucijama kao adresatima.
14. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se je Vrhovni sud u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. Naime, VS RH je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
15. U konkretnom slučaju između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu. S tim u vezi, valja istaći, da se odredbe glave II. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP) koje uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to priječi odredba članka 49. stavka 5. ZZP. Tako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ni odredba stavka 1. članka 49. ZZP prema kojoj se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
16. U naprijed opisanim okolnostima, posebno imajući na umu da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.
17. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovoru o kreditu, treba kazati da, sukladno odredbi članka 19.c stavka 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u €, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZID ZPK/15.
18. Međutim, to ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti.
19. Konverzija obuhvaća otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer na činjenicu da izvršena konverzija uključuje i plaćanja učinjena po osnovi kamatne stope sasvim jasno i nedvosmisleno upućuje sadržaj odredbe članka 19.c stavka 1. točaka 2., 3. ZID ZPK/15 kao i odredbe članka 19.c stavka 1. točaka 4. i 5. istog Zakona koja uređuje pitanje načina iskorištavanja iznosa koji se odnose na prethodno izvršene uplate po osnovi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, u skladu s točkama 1. i 2. stavka 1. članka 19.c ZID ZPK/15, kamate i početno odobrena glavnica kredita koje su plaćene temeljem kredita u CHF pretvaraju se u kamate i glavnicu plaćenu u € u skladu s tečajem koji je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik (banka) na dan uplate primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u €. Naprijed navedene uplate su korištene, u skladu s točkom 4. stavka 1. članka 19.c ZID ZPK/15, za namirenja anuiteta po osnovi konvertiranog kredita u €, uz iznimku uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije. To znači da je povrat preplaćenih iznosa ostvaren putem korištenja izvršenih uplata za otplatu dospjelih anuiteta kredita u €, koji je zamijenio kredit u CHF, na način da je, u ovisnosti o visini preplate, iznos preplate korišten za otplatu budućih obroka kredita u € u slučaju da preplata nije dovoljna za zatvaranje kreditnih obveza prema novom otplatnom planu ili je vraćen potrošaču u slučaju da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka u valutnoj klauzuli u € prema novom otplatnom planu (točke 4. i 5. stavka 1. članka 19.c ZID ZPK/15). Na taj su način nakon konverzije uplate koje je izvršio tužitelj kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegova kredita u € i to radi nemirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF.
20. U vezi s pitanjem jesu li, inače prilično stroga i detaljna, pravila o konverziji i načinu njezina izračuna uspostavila narušenu ravnotežu između korisnika kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, od odlučnog je značenja i da je potrošač, u skladu s odredbom članka 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.
21. Imajući na umu sve naprijed navedeno, sud ocjenjuje da je sklapanjem predmetnog Dodatka Ugovoru o kreditu na način propisan odredbom člana 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u € koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.
22. Kada su, dakle, iznosi koje je tužitelj platio više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. stavka 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK/15. Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK/15 je imala za posljedicu prestanak obveze tuženice kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično ni ništetnosti.
23. Zaključno se ističe da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK/15 zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženicom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.
24. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev na isplatu kako je navedeno u točki 3. izreke presude.
25. Odluke se o parničnom trošku temelje na odredbi članka 166. stavka 2. ZPP. Imajući na umu činjenicu da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu, i to u pravnoj stvari u kojoj domaća sudska praksa nije ustaljena, revizijski sud, naslanjajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice T i B, zahtjev broj 72152/13 presuda od 6. rujna 2016.) ocjenjuje da je, u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu, usprkos činjenici da je tužitelj u pretežitom dijelu izgubio u parnici, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. To stoga, što tužitelj, u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena pred drugostupanjskim sudovima, a o spornom se pitanju revizijski sud još nije izjašnjavao. U takvim okolnostima tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh.
U Opatiji, 23. travnja 2025.
Sudac:
Denis Putić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženog
