Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1494/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak – Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Vlasti Joksimović, odvjetnici iz Siska, protiv tuženika Addiko Bank d.d. (OIB:14036333877), Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Kutini broj P-59/2023-17 od 11. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća pa se presuda Općinskog suda u Kutini broj P-59/2023-17 od 11. listopada 2024.:

-potvrđuje u toč. I. izreke u dijelu kojim je tuženik obvezan tužitelju isplatiti zateznu kamatu na slijedeće iznose i za razdoblje:

- 46,83 eura od 01.02.2008. do 29. rujna 2015.,

- 47,13 eura od 29.02.2008. do 29. rujna 2015.,

- 107,02 eura od 31.03.2008. do 29. rujna 2015.,

- 104,34 eura od 30.04.2008. do 29. rujna 2015.,

- 103,25 eura od 02.06.2008. do 29. rujna 2015.,

- 104,49 eura od 30.06.2008. do 29. rujna 2015.,

- 102,30 eura od 31.07.2008. do 29. rujna 2015.,

- 102,50 eura od 01.09.2008. do 29. rujna 2015.,

- 104,22 eura od 01.10.2008. do 29. rujna 2015.,

- 112,06 eura od 31.10.2008. do 29. rujna 2015.,

- 107,76 eura od 02.12.2008. do 29. rujna 2015.,

- 126,66 eura od 31.12.2008. do 29. rujna 2015.,

- 127,83 eura od 02.02.2009. do 29. rujna 2015.,

- 128,10 eura od 02.03.2009. do 29. rujna 2015.,

- 125,76 eura od 03.04.2009. do 29. rujna 2015.,

- 126,26 eura od 30.04.2009. do 29. rujna 2015.,

- 124,79 eura od 01.06.2009. do 29. rujna 2015.,

- 122,50 eura od 03.07.2009. do 29. rujna 2015.,

- 122,94 eura od 31.07.2009. do 29. rujna 2015.,

- 124,33 eura od 31.08.2009. do 29. rujna 2015.,

- 123,08 eura od 30.09.2009. do 29. rujna 2015.,

- 122,53 eura od 04.11.2009. do 29. rujna 2015.,

- 124,12 eura od 03.12.2009. do 29. rujna 2015.,

- 125,58 eura od 31.12.2009. do 29. rujna 2015.,

- 126,90 eura od 03.02.2010. do 29. rujna 2015.,

- 127,07 eura od 02.03.2010. do 29. rujna 2015.,

- 129,73 eura od 01.04.2010. do 29. rujna 2015.,

- 129,24 eura od 04.05.2010. do 29. rujna 2015.,

- 129,82 eura od 31.05.2010. do 29. rujna 2015.,

- 138,18 eura od 30.06.2010. do 29. rujna 2015.,

- 135,05 eura od 03.08.2010. do 29. rujna 2015.,

- 142,91 eura od 02.09.2010. do 29. rujna 2015.,

- 138,03 eura od 30.09.2010. do 29. rujna 2015.,

- 135,66 eura od 02.11.2010. do 29. rujna 2015.,

- 142,92 eura od 30.11.2010. do 29. rujna 2015.,

- 130,99 eura od 31.12.2010. do 29. rujna 2015.,

- 127,68 eura od 31.01.2011. do 29. rujna 2015.,

- 128,52 eura od 28.02.2011. do 29. rujna 2015.,

- 126,31 eura od 31.03.2011. do 29. rujna 2015.,

- 126,93 eura od 02.05.2011. do 29. rujna 2015.,

- 134,80 eura od 01.06.2011. do 29. rujna 2015.,

- 135,81 eura od 01.07.2011. do 29. rujna 2015.,

- 144,50 eura od 01.08.2011. do 29. rujna 2015.,

- 141,18 eura od 31.08.2011. do 29. rujna 2015.,

- 136,08 eura od 30.09.2011. do 29. rujna 2015.,

- 98,91 eura od 02.11.2011. do 29. rujna 2015.,

- 98,55 eura od 30.11.2011. do 29. rujna 2015.,

- 99,63 eura od 31.12.2011. do 29. rujna 2015.,

- 100,96 eura od 31.01.2012. do 29. rujna 2015.,

- 100,89 eura od 29.02.2012. do 29. rujna 2015.,

- 99,87 eura od 31.03.2012. do 29. rujna 2015.,

- 100,13 eura od 02.05.2012. do 29. rujna 2015.,

- 100,56 eura od 31.05.2012. do 29. rujna 2015.,

- 99,87 eura od 30.06.2012. do 29. rujna 2015.,

- 99,81 eura od 01.08.2012. do 29. rujna 2015.,

- 99,16 eura od 31.08.2012. do 29. rujna 2015.,

- 98,05 eura od 01.10.2012. do 29. rujna 2015.,

- 99,14 eura od 31.10.2012. do 29. rujna 2015.,

- 99,45 eura od 03.12.2012. do 29. rujna 2015.,

- 99,08 eura od 31.12.2012. do 29. rujna 2015.,

- 97,29 eura od 31.01.2013. do 29. rujna 2015.,

- 97,99 eura od 28.02.2013. do 29. rujna 2015.,

- 98,82 eura od 05.04.2013. do 29. rujna 2015.,

- 96,89 eura od 30.04.2013. do 29. rujna 2015.,

- 96,43 eura od 31.05.2013. do 29. rujna 2015.,

- 94,94 eura od 01.07.2013. do 29. rujna 2015.,

- 95,30 eura od 31.07.2013. do 29. rujna 2015.,

- 96,06 eura od 31.08.2013. do 29. rujna 2015.,

- 97,44 eura od 03.10.2013. do 29. rujna 2015.,

- 97,02 eura od 31.10.2013. do 29. rujna 2015.,

- 97,36 eura od 30.11.2013. do 29. rujna 2015.,

- 96,25 eura od 31.12.2013 do 29. rujna 2015.;

-potvrđuje u toč.II. izreke u dijelu kojim je tuženik obvezan tužitelju isplatiti zateznu kamatu na slijedeće iznose i za razdoblje:



- 3,63 eura od 01.02.2008. do 29. rujna 2015.,

- 6,19 eura od 29.02.2008. do 29. rujna 2015.,

- 11,74 eura od 31.03.2008. do 29. rujna 2015.,

- 2,97 eura od 30.04.2008. do 29. rujna 2015.,

- 3,77 eura od 30.06.2008. do 29. rujna 2015.,

- 3,36 eura od 01.10.2008. do 29. rujna 2015.,

- 29,74 eura od 31.10.2008. do 29. rujna 2015.,

- 15,52 eura od 02.12.2008. do 29. rujna 2015.,

- 34,54 eura od 31.12.2008. do 29. rujna 2015.,

- 38,20 eura od 02.02.2009. do 29. rujna 2015.,

- 39,21 eura od 02.03.2009. do 29. rujna 2015.,

- 32,44 eura od 03.04.2009. do 29. rujna 2015.,

- 34,15 eura od 30.04.2009. do 29. rujna 2015.,

- 29,95 eura od 01.06.2009. do 29. rujna 2015.,

- 23,33 eura od 03.07.2009. do 29. rujna 2015.,

- 24,84 eura od 31.07.2009. do 29. rujna 2015.,

- 29,18 eura od 31.08.2009. do 29. rujna 2015.,

- 25,65 eura od 30.09.2009. do 29. rujna 2015.,

- 24,24 eura od 04.11.2009. do 29. rujna 2015.,

- 29,20 eura od 03.12.2009. do 29. rujna 2015.,

- 33,80 eura od 31.12.2009. do 29. rujna 2015.,

- 38,01 eura od 03.02.2010. do 29. rujna 2015.,

- 38,74 eura od 02.03.2010. do 29. rujna 2015.,

- 46,99 eura od 01.04.2010. do 29. rujna 2015.,

- 45,75 eura od 04.05.2010. do 29. rujna 2015.,

- 47,77 eura od 31.05.2010. do 29. rujna 2015.,

- 73,23 eura od 30.06.2010. do 29. rujna 2015.,

- 64,07 eura od 03.08.2010. do 29. rujna 2015.,

- 88,08 eura od 02.09.2010. do 29. rujna 2015.,

- 73,65 eura od 30.09.2010. do 29. rujna 2015.,

- 66,81 eura od 02.11.2010. do 29. rujna 2015.,

- 89,06 eura od 30.11.2010. do 29. rujna 2015.,

- 109,00 eura od 31.12.2010. do 29. rujna 2015.,

- 97,81 eura od 31.01.2011. do 29. rujna 2015.,

- 101,16 eura od 28.02.2011. do 29. rujna 2015.,

- 93,81 eura od 31.03.2011. do 29. rujna 2015.,

- 96,37 eura od 02.05.2011. do 29. rujna 2015.,

- 124,30 eura od 01.06.2011. do 29. rujna 2015.,

- 128,26 eura od 01.07.2011. do 29. rujna 2015.,

- 159,20 eura od 01.08.2011. do 29. rujna 2015.,

- 148,02 eura od 31.08.2011. do 29. rujna 2015.,

- 130,56 eura od 30.09.2011. do 29. rujna 2015.,

- 133,22 eura od 02.11.2011. do 29. rujna 2015.,

- 131,95 eura od 30.11.2011. do 29. rujna 2015.,

- 137,82 eura od 31.12.2011. do 29. rujna 2015.,

- 145,01 eura od 31.01.2012. do 29. rujna 2015.,

- 145,21 eura od 29.02.2012. do 29. rujna 2015.,

- 140,79 eura od 31.03.2012. do 29. rujna 2015.,

- 142,65 eura od 02.05.2012. do 29. rujna 2015.,

- 145,37 eura od 31.05.2012. do 29. rujna 2015.,

- 142,50 eura od 30.06.2012. do 29. rujna 2015.,

- 142,78 eura od 01.08.2012. do 29. rujna 2015.,

- 140,14 eura od 31.08.2012. do 29. rujna 2015.,

- 135,22 eura od 01.10.2012. do 29. rujna 2015.,

- 141,29 eura od 31.10.2012. do 29. rujna 2015.,

- 143,52 eura od 03.12.2012. do 29. rujna 2015.,

- 142,31 eura od 31.12.2012. do 29. rujna 2015.,

- 133,86 eura od 31.01.2013. do 29. rujna 2015.,

- 138,11 eura od 28.02.2013. do 29. rujna 2015.,

- 142,96 eura od 05.04.2013. do 29. rujna 2015.,

- 133,85 eura od 30.04.2013. do 29. rujna 2015.,

- 132,18 eura od 31.05.2013. do 29. rujna 2015.,

- 125,26 eura od 01.07.2013. do 29. rujna 2015.,

- 127,81 eura od 31.07.2013. do 29. rujna 2015.,

- 132,37 eura od 31.08.2013. do 29. rujna 2015.,

- 140,15 eura od 03.10.2013. do 29. rujna 2015.,

- 138,75 eura od 31.10.2013. do 29. rujna 2015.,

- 141,17 eura od 30.11.2013. do 29. rujna 2015.,

- 136,27 eura od 31.12.2013. do 29. rujna 2015.,

- 143,19 eura od 31.01.2014. do 29. rujna 2015.,

- 145,25 eura od 28.02.2014. do 29. rujna 2015.,

- 143,49 eura od 31.03.2014. do 29. rujna 2015.,

- 141,62 eura od 30.04.2014. do 29. rujna 2015.,

- 138,27 eura od 31.05.2014. do 29. rujna 2015.,

- 140,46 eura od 30.06.2014. do 29. rujna 2015.,

- 144,86 eura od 31.07.2014. do 29. rujna 2015.,

- 146,47 eura od 01.09.2014. do 29. rujna 2015.,

- 148,57 eura od 03.10.2014. do 29. rujna 2015.,

- 150,87 eura od 31.10.2014. do 29. rujna 2015.,

- 153,05 eura od 05.12.2014. do 29. rujna 2015.,

- 153,36 eura od 31.12.2014. do 29. rujna 2015.,

- 153,65 eura od 31.01.2015. do 29. rujna 2015.,

- 153,65 eura od 28.02.2015. do 29. rujna 2015.,

- 153,65 eura od 31.03.2015. do 29. rujna 2015.,

- 153,65 eura od 30.04.2015. do 29. rujna 2015.,

- 153,65 eura od 01.06.2015. do 29. rujna 2015.,

- 153,65 eura od 30.06.2015. do 29. rujna 2015.,

- 153,65 eura od 31.07.2015. do 29. rujna 2015.,

- 153,65 eura od 31.08.2015. do 29. rujna 2015.,

- 153,65 eura od 30.09.2015. do 31. siječnja 2016.,

i to do 31.srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. do 29. rujna 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

-preinačuje u toč.I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju ukupni iznos od 8.130,54 Eur sa zateznom kamatom tekućom na pojedine u toj točki navedene mjesečne novčane iznose od 30. rujna 2015. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

-preinačuje u toč.II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju ukupni iznos od 9.201,16 Eur sa zateznom kamatom tekućom na pojedine u toj točki navedene mjesečne novčane iznose od 30. rujna 2015. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

r i j e š i o  j e

I/ Žalba tuženika se djelomično uvažava, a djelomično odbija pa se toč.III. izreke presude Općinskog suda u Kutini broj P-59/2023-17 od 11. listopada 2024. preinačava na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II/Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč.I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju s osnova ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog 15. studenog 2007. isplati iznos od 8.130,54 Eur (s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate prema odlukama tuženika kao kreditora) sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose (u razdoblju dospijeća od 1. veljače 2008. do 31. prosinca 2013.) – do isplate, a u toč.II. izreke da mu s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF isplati iznos d 9.201,16 Eur sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose (u razdoblju dospijeća od 1. veljače 2008. do 30. rujna 2015.) – sve do isplate. Toč.III. izreke tuženik je obvezan naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 5.106,37 Eur sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.

2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. stav. 1. toč. 1 do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) i – kako navodi – "zbog odluke o troškovima postupka" s prijedlogom ovom sudu da je preinači na način da odbije tužbeni zahtjev uz naknadu mu troškova postupka, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatom preplaćenih novčanih iznosa s osnova nepoštenih ugovornih odredbi ugovora o kreditu broj 406-82/2007 sklopljenog 15. studenog 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika (Hypo Alpe- Adria-Bank d.d.) i to nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje: CHF) prema tečaju na dan plaćanja i nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni redovne kamatne.

5.1. Na osnovu tijekom postupka utvrđenih činjenica:

- da su tužitelj i prednik tuženika dana 15. studenog 2007. sklopili ugovor o stambenom kreditu za kupnju nekretnine na iznos 117.500,00 CHF koji je tužitelju isplaćen prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate, na rok otplate od 300 mjeseci (25 godina), uz ugovorenu kamatu po godišnjoj stopi od 4,20 % koja je promjenjiva sukladno odlukama tuženika o kamatnim stopama, te da je otplata ugovorena u mjesečnim anuitetima od po 633.26 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja;

- da su stranke dana 26. siječnja 2016. u smislu glave IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ Zakona o potrošačkom kreditiranju" (dalje: ZPK – "Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15 i 102/15) sklopile Aneks Ugovoru o kreditu (dalje: Aneks Ugovoru od 26.1.2016.) kojim je izvršena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015., da je čl.2. Dodatka konstatirano da je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015., da je čl.2. utvrđena preplata u iznosu od 35.780,29 kn (zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u Eur po srednjem tečaju HNB na dan uplate koji je veći od zbroja anuiteta u Eur u skladu sa otplatnim planom za kredit u Eur računajući do 30.9.2015.), a da je preostala neotplaćena glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. utvrđena u iznosu od 60.108,99 Eur plativa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za Eur;

- da tužiteljevo svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 3.stav.1. alineja 9. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/07 - "Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09,79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) proizlazi iz sadržaja predmetnog namjenskog ugovora za dovršenje kuće i iskaza tužitelja te da tuženik nije dokazao suprotno;

- da je povodom tužbe Udruge Potrošač - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv osam banaka (između kojih i tuženika) pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi), a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je valuta kune vezana uz tečaj valute CHF potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. - utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo slijedom čega da je odnosna ugovorna odredba ništetna te da je uz to povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita) sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute CHF uz koju je vezana glavnica, sve suprotno odredbama važećih Zakona o zaštiti potrošača jer nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za Eur;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da o navedenim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovarano, da su iste već bile sadržane u po tuženiku sastavljenom ugovoru o kreditu, da mu nije pojašnjeno na koji način i pod kojim pretpostavkama je moguća promjena ugovorene kamate niti mogući rizici porasta tečaja CHF/kn i utjecaj takve promjene na njegovu obvezu povrata primljenog kredita;

- da je tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača pokrenuta na temelju članka 502.a ZPP te da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete i isplatu pozvati na pravna utvrđenja iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a toč.1. ZPP u kojem slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (502.c ZPP);

- da tužitelj sklapanjem Aneksa Ugovoru od 26.1.2016. nije izgubio pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom Ugovoru o kreditu (istovjetno pravno shvaćanje da je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i Gos- 1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. stav. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05 – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. stav. 2. ZOO a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen)

prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev jer je ocijenio da je riječ o ugovoru koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača"

– Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i tuženika te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P-1401/2012 i koja je u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je valuta kune vezana uz tečaj valute CHF dana 14. lipnja 2018. Pritom je utvrdio da se tužitelj sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a opravdano u predmetnoj (posebnoj) parnici poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene (i ništetne) odredbe o izmjeni promjenjive kamate svojom jednostranom odlukom i valutnoj klauzuli, čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača.

5.2. Utvrdivši na osnovu provedenog financijskog vještačenja provedenog po vještakinji Kseniji Vrebac da preplata s osnova povećanja početno ugovorene redovne stope kamate od 4,20 % godišnje do 1.1.2014. (imajući u vidu da se od 1.1.2014. do dana konverzije primjenjivala zakonski određena kamatna stopa 3,23%) - iznosi 8.142,41 Eur, a da preplata s osnova promjene tečaja CHF/kn od početno ugovorenog u vrijeme isplate kredita do dana konverzije iznosi 9.363,38 Eur, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije u potpunosti obeštećen zaključenjem Aneksa ugovoru od 26.1.2016. odnosno izvršenom konverzijom pa je pozivom na odredbu čl.1111. ZOO- a obvezao tuženika na plaćanje utuženih iznosa sa zateznom kamatom u smislu odredbe čl.1115. ZOO od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate.

5.3. Tuženikov prigovor da je potrebno uračunati tzv. negativne razlike zbog okolnosti da su u određenom razdoblju plaćani niži anuiteti zbog nižeg tečaja CHF/kn od početnog i niže stope redovne kamate od početno ugovorene, prvostupanjski sud je otklonio obzirom da tuženik nije istaknuo ni prigovor radi prebijanja niti materijalno- pravni prigovor prijeboja ili protutužbu, a odbio je i istaknuti prigovor zastare, pozivajući se na petogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl.225. ZOO-a koji teče od dana pravomoćnosti presuda donesenih u postupku zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i to od dana od 13. lipnja 2014. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odlukama kreditora), a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je valuta kune vezana uz tečaj valute CHF od 14. lipnja 2018., imajući u vidu da je predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2019.

6. Ispitujući pobijanu presudu i stanje spisa u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud ostvario i jednu bitnu povredu iz odredbe čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. stav. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajem izjavljene žalbe ukazuje tuženik jer suprotno žalbenom stajalištu tuženika pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja.

7. Tuženik u žalbi ponavlja tijekom prvostupanjskog postupka iznesenu tezu da su svi iznosi koje je tuženik za vrijeme važenja Ugovora o kreditu naplatio na temelju ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli, uračunati tužitelju u novi ugovor o kreditu – sporazum o konverziji, u kojem su mu ti iznosi priznati čime da je tužitelj, koji je izvršio plaćanja, na temelju dijela odredbe o načinu promjene kamatne stope odlukom tuženika i ugovorne odredbe o vezivanju glavnice kredita za valutu CHF, obeštećen time što je stavljen u istu činjeničnu i pravnu poziciju kao da je cijelo vrijeme imao zaključen ugovor o kreditu u EUR koji ne sadrži nepoštene ugovorne odredbe. Nadalje da se na sporni Ugovor o kreditu primjenjuju odredbe ZID ZPK koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. i koji kao poseban propis (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava derogira opća pravila o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su te odredbe u koliziji sa odredbama ZID ZPK, a što da potvrđuje sama metodologija izračuna koja je propisana ZID ZPK potvrđuje navedeno. Ponavlja i prigovor da tužitelj nije dokazao svoje svojstvo potrošača, da je obrazloženje pobijane presude u odnosu na stajalište prvostupanjskog suda o ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli prema tečaju na dan plaćanja i u odnosu na ugovorenu promjenjivu stopu redovne kamate prema odlukama tuženika promašeno jer je pozivanjem prvostupanjskog suda na utvrđenja iz ranije citiranih presuda proizašlih iz spora radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pogrešno primijenjeno materijalno pravo obzirom da je bilo potrebno provesti kontradiktorni postupak tijekom kojeg bi se utvrdilo da li je tužitelj bio odgovarajuće upoznat u pogledu sadržaja, značaja i posljedica predmetnih ugovornih odredbi uz koje je vezana glavnica kredita i način promjene ugovorene kamate.

8. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a valja ponajprije navesti - u odnosu na osporavanje tužiteljevog svojstva potrošača kojeg je prvostupanjski sud utvrdio na osnovu sadržaja ugovora o kreditu i iskaza tužitelja, da je u konkretnom slučaju teret dokaza o postojanju posebnih okolnosti koje isključuju vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, a što uključuje i okolnost da tužitelj nije potrošač – na tuženiku (istovjetno stajalište izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020) pa kako tuženik u tom kontekstu nije doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj sklopio ugovor o kreditu kao fizička osoba koja je djelovala izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, odnosno da tužitelj ima status potrošača kako je definiran čl. 3. stav.1. al.9. ZZP/07 to se i ponovljeni žalbeni prigovori ukazuju neosnovanim. No pravilnost utvrđenja da je riječ o potrošačkom ugovoru (i da je tužitelj potrošač) proizlazi uostalom već iz same činjenice da je tuženik ponudio tužitelju sklapanje Aneksa ugovoru od 26.1.2016. sukladno Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK/15 – "Narodne novine" broj 102/15) čemu ne bi bilo mjesta se ne radi o potrošačkom ugovoru.

8.1. Neutemeljeno tuženik u žalbi pledira na razumljivosti predmetnih ugovornih odredbi i nastavno tome isključenju takvih razumljivih ugovornih odredbi iz testa nepoštenosti, obzirom da je prvostupanjski sud iz iskaza tužitelja i konkretnih ugovornih odredbi pravilno zaključio da su iste nepoštene u smislu članka 96.stav.1. i 2. ZZP/07 jer tuženik prije sklapanja ugovora o kreditu kao trgovac nije potrošača (tužitelja) u cijelosti informirao o potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na koji način je postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/07. Tome valja nadodati da odredbe čl. 96.stav.1., stav.2. i stav.4. ZZP/07 propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca time da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, a da tuženik na navedene odlučne okolnosti nije predlagao izvođenje nikakvih dokaza pa je osnovano prvostupanjski sud, utvrdivši iz iskaza tužitelja da se o predmetnim ugovornim odredbama nije pregovaralo, da su iste unaprijed pripremljene po tuženiku i sadržane u standardiziranom obrascu ugovora, da tužitelju nije pojašnjen značaj istih i da su nastavno prouzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja - navedene ugovorne odredbe ocijenio nepoštenim i ništetnim u smislu odredbe čl. 102. stav.1. ZZP/07.

8.2. Posebno valja navesti da je predmet dokazivanja u kolektivnom sporu bilo utvrđivanje razumljivosti osporenih ugovornih odredaba iz aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz opće tržišne komunikacije (javne izjave, oglasi i promidžbene poruke banaka), a ne utvrđivanja okolnosti obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu. Naime, ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. No obzirom da tuženik tijekom prvostupanjskog postupka na navedene odlučne okolnosti nije predlagao izvođenje dokaza, osnovano je prvostupanjski sud na osnovu iskaza tužitelja i sadržaja u spis priloženog ugovora o kreditu zaključio da pravna utvrđenja iz ranije citiranih presuda donesenih u kolektivnom sporu nalaze svoju primjenu u odnosu na ocjenu poštenosti odredaba konkretnog ugovora i u konkretnom, pojedinačnom sporu jer tuženik suprotno nije dokazao. Stoga navedeno nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

9.Neosnovani su i žalbeni navodi vezani uz stajalište prvostupanjskog suda da zastara utužene tražbine nije nastupila. Naime, stajalište prvostupanjskog suda u skladu je i s objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici održanoj 31. siječnja 2022. koje pravno shvaćanje je prihvaćeno je i kroz sudsku praksu ovog suda. Valja navesti i da je svoj stav u odnosu na citirano objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izrazio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-3202/2023 od 26. rujna 2024. u kojoj se navodi da su, cit. se ".time su sudska vijeća Vrhovnog suda ispunila ustavnu obvezu iz čl. 115. stav. 3. Ustava da pored zakonskih pravila koja uređuju zastaru primijene izravno čl. 29. stav. 1. Ustava i čl. 6. stav. 1. Konvencije i osiguraju da njihovo tumačenje zakona ne predstavlja neproporcionalno ograničenje prava na pristup sudu.“.

10. No žalbenim sadržajem tuženik osnovano osporava materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda da sklapanjem Aneksa Ugovoru od 26.1.2016. tužitelj nije obeštećen u odnosu na uplate vršene na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

10. 1. Naime, odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Nastavnom odredbom čl. 19.c stav.1. ZID ZPK/15 propisan je način izračuna konverzije kredita i to na način da se:

(1.) na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

(2.) umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

(3.) početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s toč. 1. i 2. stav.1.cit. odredbe, a na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, (4.) iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz toč. 3. stav.1.cit. odredbe, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

(6.) ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz toč.4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

(7.) iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.

10.2. Imajući u vidu u čl.19. c ZID ZPK/15 propisani način konverzije te da tužitelj niti ne tvrdi da bi predmetni Aneks Ugovoru bio sklopljen protivno odredbama ZID ZPK/15 i da njegovu valjanost tijekom postupka nije doveo u pitanje, povezujući navedeno sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Gos-1/2019 prema kojemu sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te da Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 ocijenivši isti usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske istaknuvši istodobno da ZID ZPK/15 ima legitimni cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprečavanja nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprečavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići, to nepoštene (i ništetne) ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja Aneksa Ugovoru od 26.1.2016. ne obvezuju tužitelja jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je u tom smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštenih ugovornih odredbi sukladno odredbi čl. 102.stav. 1. ZZP/07 jer kad je riječ o pravnim posljedicama nepoštene ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima takvu ugovornu odredbu, u načelu, valja smatrati kao da nikada nije postojala (ništetnost djeluje ex tunc).

10.3. Parnične stranke su sklapanjem Aneksa ugovoru od 26.1.2016. izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom čl.19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije 30. rujna 2015. (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz članka 19.c. stav. 1. toč.4. ZID ZPK/15) iskorišteni u korist tužitelja i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene navedenim Aneksom - pa i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Obzirom da su dakle i te uplate iskorištene za ispunjenje obveze tužitelja ugovorene Aneksom Ugovoru od 26.1.2016. to je evidentno da Aneks Ugovoru ima restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez obzira na to što ZID ZPK/15 ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutne klauzule ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužitelju, nego se iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Aneksom Ugovoru. Zbog toga, prema pravnom shvaćanju ovog suda, tužitelju ne pripadaju zahtijevani novčani iznosi s osnove tih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu jer u imovini tuženika više nema imovine tužitelja koju bi stekao bez pravne osnove i koju bi primjenom članka 1111. ZOO bio u obvezi vratiti tužitelju.

10.4. Rezimirajući prednje, pravno je shvaćanje ovog suda da je tužitelj sklapanjem predmetnog Aneksa ugovoru od 26.1.2016. restituiran za nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni redovne kamate i nepoštene ugovorne odredbe o otplatnoj valutnoj klauzuli koje su sadržane u ugovoru o kreditu od 15.11.2007. jer ga navedene ugovorne odredbe ne obvezuju a isplate koje je temeljem njih izvršio vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun u ispunjenju valjane obveze koje je preuzeo sklapanjem Aneksa ugovoru od 26.1.2016.

10.5. Obzirom da je prvostupanjski sud dakle pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl.1111. ZOO u vezi sa čl.19.c. ZID ZPK/15 kada je naložio tuženiku da tužitelju isplati s osnova ništetnih ugovornih odredbi primljeni iznos od 17.331,70 Eur valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika na temelju odredbe čl.373.toč.3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u toč.I.- i toč.II. izreke i odbiti tužbeni zahtjev u dijelu zatražene isplate iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi i zahtjeva za isplatu zatezne kamate na te iznose od 30. rujna 2015. kao dana konverzije do isplate.

11. No imajući u vidu da je tuženik ukupan iznos od 17.331,70 Eur držao bez pravne osnove od dana kada su mu pojedini, mjesečni iznosi plaćeni do dana obračuna konverzije (do 29. rujna 2015.) to Aneks ugovoru od 26.1.2016. nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na zatezne kamate na pojedine iznose koje je platio na ime nepoštenih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu vezanih uz valutnu klauzulu u CHF (iznos od 9.201,16 Eur) i promjenjivu redovnu kamatu prema odlukama tuženika (iznos od 8.130,54 Eur) jer ti iznosi nisu konverzijom (sklapanjem Aneksa ugovoru od 26.1.2016.) iskorišteni u tužiteljevu korist.

11.1. Iznosi koje je tužitelj platio na ime otplate ugovora o kreditu u tzv. prijelaznom razdoblju (nakon 30. rujna 2015. kao dana obračuna konverzije do dana sklapanja Aneksa ugovoru od 26.1.2016.) iskorišteni su sukladno odredbi čl.19.f.stav.2. ZID ZPK/15 u korist tužitelja i to na način da se od dospijeća prvog sljedećeg anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u Eur (31. siječnja 2016.) ti iznosi smatraju pretplatom koja se koristi za podmirenje budućih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u Eur ugovorenih valjanim Aneksom ugovora, kao što je to i vidljivo iz Obavijesti o provedenoj konverziji od 27.1.2016. kojom je izvršena i rekapitulacija prijelaznog razdoblja.

11.2. Obzirom na prednjem navedeno, tuženik je i po shvaćanju ovog suda u obvezi sukladno odredbi čl.1111. i čl.1115. ZOO-a tužitelju isplatiti zateznu kamatu od dana plaćanja pojedinih mjesečnih iznosa na temelju tih nepoštenih ugovornih odredbi do dana kad su ti iznosi iskorišteni u korist tužitelja za ispunjenje njegove obveze preuzete valjanim Aneksom Ugovoru - sa stanjem obveza na dan 30. rujna 2015. s kojim danom je i provedena konverzija kredita s valutnom u CHF u kredit u valutnom klauzulom u EUR jer je obzirom na sve ranije navedeno, tuženik navedene iznose držao kao nepošteni stjecatelj (istovjetno pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022.). U tom je smislu djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika valjalo potvrditi toč.I. izreke prvostupanjske presude pozivom na odredbu čl.368.stav.2. ZPP-a u dijelu kojim je obvezan isplatiti tužitelju zateznu kamatu na ukupan iznos od 8.130,54 Eur i to na pojedine, mjesečne specificirane od svake pojedine uplate do 29. rujna 2015. a i toč.II. izreke kojom je obvezan isplatiti tužitelju zateznu kamatu na ukupan iznos od 9.201,16 Eur na pojedine, mjesečne specificirane od svake pojedine uplate do 29. rujna 2015.

12. Obzirom na djelomično preinačenje prvostupanjske presude valjalo je primjenom odredbe čl. 166.stav.2.ZPP odlučiti o troškovima postupka imajući u vidu da je tužitelj uspio sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice, a tuženik s dijelom zahtjeva za isplatu glavnice. Primjenom odredbe čl. 154. stav. 2. ZPP tužitelj bi trebao naknaditi tuženiku razmjerni dio troškova postupka i to u okolnostima konkretnog slučaju u kojem tužitelj zahtjeva restituciju zbog toga što je tuženik u Ugovor o kreditu koji je predmet spora bez pregovaranja unio nepoštene ugovorne odredbe, pa uzimajući u obzir visinu tih troškova prema vrijednosti spora od 17.331,70 Eur, troškovi postupka koje je već snosio tužitelj i onih koje bi morao platiti tuženiku bili bi daleko veći od iznosa zatezne kamate koja mu je dosuđena zbog nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu. Dosuđena zatezna kamata kvalificira se kao „imovina“ zaštićena člankom 1. Protokolom 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te znatno smanjenje iznosa tog potraživanja, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje svojeg vlasništvo (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske od 18.7.2013., Mafalani protiv Hrvatske od 26.9.2023. koji se u sporovima u kojima nije stranka država primjenjuju u skladu s tumačenjem iz presude Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.). Obzirom da o predmetu spora ovoga postupka - osnovanost kondikcijskog zahtjeva za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, postoji neujednačena sudska praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo te još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika (npr. Rev-637/2019 od 15.11.2022., Rev-1096/2022 od 8.11.2022. i Rev-586/2019 od 21.12.2022.) i da predmetno odlučno pitanje prava na restituciju potrošača nakon konverzije u trenutku podnošenja predmetne tužbe nije bilo jednoznačno pojašnjeno, to se ne može zaključiti da je predmetna tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj – izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu, a nalog tužitelju da naknadi troškove postupka tuženiku predstavljao bi miješnje u njegovo pravo na mirno uživanje imovine koja mu je dosuđena u ovom postupku.

12.1.O pitanju troškova postupka povodom tužbi potrošača protiv trgovaca pravno shvaćanje zauzeo i Sud Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 prema kojem čl. 6. stav. 1. i čl.7. stav. 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13. Direktiva Vijeća 93/13 inkorporirana je u Zakon o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/14 – "Narodne novine" broj 41/14 i 110/15) pa je navedena odluka Suda Europske unije primjenjiva i u ovom predmetu.

12.2. Slijedom izloženog pravnog shvaćanja ocjena je ovog suda da u okolnostima predmetne pravne stvari valja primjenom odredbe čl. 154. stav. 4. ZPP odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove (uključivo i troškove žalbenog postupka u odnosu na tuženika), pa je stoga na temelju čl.380.toč.3. ZPP-a žalba tuženika djelomično uvažena i preinačena toč.III. izreke i određeno da svaka stranka snosi svoj trošak predmetnog postupka.

Varaždin, 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec