Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, V. Nazora 22

Poslovni broj: P-104/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sutkinji toga suda Dajani Gabud Jandoš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja, ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vl. obrta [obrt] ''Gaj'' pokućstvo, Kutina, K.P. Krešimira IV Centar 1 bb, zastupan po punomoćniku Bojanu Graheku, odvjetniku iz Kutine, protiv tuženika LK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Garešnice, radi izvršenja činidbe, nakon zaključene javne i glavne rasprave 11. ožujka 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika te tuženika osobno, na ročištu za objavu i uručenje presude, dana 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da o svom trošku iz dvorišta na k. č. br. [katastarska čestica] '' ĐK [adresa], dvorište, zgrada mješovite uporabe, [adresa] i spremište'' u pov. 534 m[2] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukloni montažnu nadstrešnicu površine oko 11 m[2] , dimenzija dužine od 4,20 m, širine 2,64 m i visine 2,45 m, sačinjenu od drvenih stupova i greda s krovom od pleksiglasa i dovede nekretninu u prvobitno stanje.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.284,12 eura (slovima: dvijetisuće dvjestoosamdesetčetiri eura i dvanaset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 23. travnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po svome punomoćniku kod ovoga suda podnio tužbu protiv tuženika radi izvršenja činidbe.

2. U tužbi navodi da je on vlasnik poslovnog prostora u podrumu, prizemlju objekta i dvorišnog objekta (označenog u elaboratu narančastom bojom) ukupne površine 332,00 m[2] Etaža 5 izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] ĐK, dvorište, zgrada mješovite uporabe, [adresa] i spremište površine 534 m[2] sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Centar i suvlasnik je cijele nekretnine u neutvrđenom omjeru dok je tuženik vlasnik stana br.2 na I. katu površine 57,77 m[2] upisanog u istom zk. ul. Zbroj svih posebnih dijelova nekretnine u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- Centar je 533, 68 m[2] od čega posebni dio tužitelja ima površinu od 332,00 m[2] . Navodi da je tuženik bez suglasnosti drugih suvlasnika na zajedničkom dijelu nekretnine- dvorištu postavio montažnu nadstrešnicu površine oko 15 do 20 m[2] , dimenzije dužine oko 5,00 m, širine oko 3,10 m i visine oko 2,45 m, sačinjenu od drvenih stupova i greda s krovom od pleksiglasa te da se radi o neovlaštenom, samovlasnom postupanju jednog od suvlasnika na zajedničkom dijelu nekretnine, a tako postavljena nadstrešnica onemogućava druge suvlasnike u redovitom korištenju zajedničkog dvorišta, a tužitelju otežava pristup njegovom dvorišnom objektu i ulazak u poslovni prostor. Nadalje navodi da je prije podnošenja tužbe pozvao tuženika da ukloni nadstrešnicu, no da se isti na njegov poziv oglušio. Ističe da se njegovo pravo na podnošenje tužbe i zaštitu svog idealnog suvlasništva temelji i proizlazi iz čl. 37. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji propisuje da svaki suvlasnik ima pravo glede svog idealnog dijela stavljati svakome pa i suvlasnicima ''sve zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasništva''. Postavljanje nadstrešnice nesumnjivo je posao koji premašuje okvire redovnog upravljanja jer se radi o promjeni namjene stvari, preuređenju, dogradnji i promjeni načina posjedovanja, a tuženik u smislu čl. 41. st. 1. i 2. nema suglasnost svih suvlasnika za takvu radnju kojom zadire u prava ostalih suvlasnika. Navodi i da osim što je postavio nadstrešnicu, tuženik isključivo i samostalno koristi prostor ispod nadstrešnice, čime onemogućava druge suvlasnike u suposjedu zajedničkog dvorišta. Budući da je tuženik samovlasno postavio nadstrešnicu i da onemogućava tužitelja i druge suvlasnike u suposjedu zajedničke stvari tužitelj predlaže da sud, naloži tuženiku da o svome trošku ukloni montažnu nadstrešnicu dimenzija prethodno istaknutih u tužbi te da dovede nekretninu u prvobitno stanje kao i da tužitelju naknadi trošak ovog postupka. Nakon održanog očevida na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka, tužitelj je podneskom od 13. prosinca 2024. uskladio tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka na način kako je to pobliže naznačeno u točki I. izreke.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan i neistinit, osporava aktivnu legitimaciju tužitelja s obzirom da dvorište koje opisuje tužbom nije etažirano, već se radi o idealnom vlasništvu odnosno suvlasništvu svih suvlasnika stambene zgrade, navodeći da osporava i pasivnu legitimaciju, jer bi se ovakvom tužbom morali obuhvatiti svi suvlasnici.

4. Očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu, tužitelj navodi, da aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz činjenice, da je tužitelj kao suvlasnik upisan u zemljišnu knjigu te kao takav ima pravo štiti pravo vlasništva od svakog uznemiravanja, a da se pasivna legitimacija tuženika ogleda u tome, da je on počinio čin uznemiravanja prava vlasništva na zajedničkoj stvari, a za što nije imao valjanu odluku niti suglasnost drugih suvlasnika. Drugi suvlasnici nisu pasivno legitimirani, jer prema saznanju tužitelja nisu sudjelovali u postavljanju predmetne nadstrešnice. Ponovno se poziva na čl. 41. Zakona o vlasništvu kao i na čl. 85. st.4. istog zakona ističući, da je izvjesno da tuženik nema suglasnost niti većine suvlasnika, a kamo li svih te da ne postoji nikakva odluka suvlasnika u pisanom obliku koja se tiče postavljanja nadstrešnice. Zbog slične situacije poziva se i na dano jasno pravno shvaćanje presude Županijskog suda u Rijeci, Gž-2060/2021 od 15. studenog 2023. pa sukladno svemu ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

5. Radi razjašnjenja spornih i za ovaj postupak odlučnih činjenica sud je izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu uz tužbu (list 4-5) koju čini izvadak iz zemljišne knjige, ispitao svjedoke UK, TK, kao i stranke (list 18-23), ispitao svjedoka HK (list 42), proveo geodetsko vještačenje po sudskom vještaku Damiru Mlinariću i izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka sa skicom izmjere (list 45- 49) kao i u dopunu nalaza i mišljenja (list 67-68).

6. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: Zakon o parničnom postupku) , sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora zahtjev je tužitelja za uklanjanjem montažne nadstrešnice koju je tuženik samovlasno postavio te vraćanje predmetne nekretnine u prvobitno stanje.

8. Nije sporno, da su stranke suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- Centar, a iz zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Centar proizlazi, da je na nekretnini uspostavljeno etažno vlasništvo s neodređenim omjerima te da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora u podrumu, prizemlju i dvorišnog objekta, Etažno vlasništvo (E-5), ukupne površine 332,00 m[2] , dok je tuženik vlasnik stana br. 2. na I. katu, Etažno vlasništvo (E-3) ukupne površine 57,77 m[2] .

9. Nije sporno, da je tuženik u dvorištu predmetne nekretnine postavio montažnu nadstrešnicu koju koristi za parkiranje svojeg osobnog vozila.

10. Sporno je, je li tužitelj aktivno legitimiran podnijeti predmetnu tužbu te trebaju li kao pasivno legitimirani biti obuhvaćeni i ostali suvlasnici i je li tuženik imao suglasnost svih suvlasnika na temelju koje bi mogao sagraditi predmetnu nadstrešnicu, te je li tuženik na taj način onemogućio ostale suvlasnike da koriste zajedničko dvorište.

11. Podvodeći činjenično stanje pod relevantne norme materijalnog prava za istaknuti je prvenstveno da je odredbom čl. 46. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu: Zakon o vlasništvu) propisano, da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva, a st. 2. prethodno navedenog članka propisano je da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obvezno pravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

12. Imajući u vidu citiranu odredbu zakona valja istaknuti kako je u konkretnom slučaju tužitelj aktivno legitimiran podnijeti tužbu protiv tuženika obzirom da je već i samom odredbom propisano da može postavljati zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasničkog dijela, koji tužitelj nesumnjivo ima, pa se činjenica neprovedenog etažiranja ne može uzeti kao prepreka aktivnoj legitimaciji tužitelja. Valja istaknuti kako je i predmet spora zahtjev na izvršenje određene činidbe, a ne predaja u posjed cijele svari od treće osobe pa ostali suvlasnici u konkretnom slučaju nemaju položaj nužnih suparničara, i ne trebaju biti obuhvaćeni tužbom. Stoga, u pitanje nije dovedena pasivna legitimacija tuženika, jer je nesporno, da je tuženik poduzeo radnju postavljanja nadstrešnice o svom trošku i u svom interesu, na dijelu koji je u suvlasništvu svih stanara.

13. Iz iskaza svjedokinje UK proizlazi, da ista živi na adresi [adresa] navodeći da je susjed, ovdje tuženik, LK, jednom prilikom nju i ostale sustanare, a ima ih 4 u hodniku njihove zgrade, pitao bi li imali što protiv da on postavi nadstrešnicu na mjestu gdje neće nikome smetati, a da je pritom mislio u dvorišnom dijelu u kojem svi sustanari imaju određeno pravo. Sjeća se da se izjasnila da nema ništa protiv toga, a da je tako čula i za ostale stanare. Navodi da tom prilikom nije bio prisutan tužitelj ĆK, no misli da je bio pozvan. Kada je navela da su se tom prilikom svi susjedi sreli na hodniku s tuženikom ističe, da se radi o kratkom hodniku i da se oni rijetko kad međusobno ne susretnu, a tog puta su se susreli svi zajedno. Ne sjeća se kada je to bilo, ali da oni pritom nisu sastavljali nikakav zapisnik i da su prilikom tog susreta bili prisutni ona, TK, LK i OK. Poznato joj je da je tuženik napravio nadstrešnicu te joj ta nadstrešnica ne smeta. Između ostalog navodi da ta nadstrešnica služi tuženiku za auto te da oni kao stanari nemaju posebno određeno da bi netko koristio određeni dio dvorišta već je ono zajedničko, ali smatra da oni kao stanari imaju najmanje pravo u tom dvorištu jer tužitelj ĆK ima lokal i radnike koji se svojim osobnim automobilima parkiraju u dvorište koje nije veliko pa ostali stanari tamo samo drže kante za smeće. Navodi i da nije osobno sudjelovala u izboru ĆK za predstavnika stanara već ima saznanja da su ga još ranije izabrali pok. ČK i bivši stanar CK.

14. Iz iskaza TK proizlazi da stanuje na adresi [adresa] i da ima saznanja da je u dvorištu predmetne nekretnine postavljena nadstrešnica, koju je postavio tuženik i da je tuženik jednom prilikom, prije nego ju je postavio, razgovarao s njom i UK i rekao im da će napraviti neku garažu u zajedničkom dvorištu te da je o tome razgovarao i s ĆK i da se on suglasio. Navodi da se ona nije protivila tome da tuženik napravi tako kako im je rekao, a da se tome nije protivila niti UK i da je bila suglasna. Između ostalog navodi i da u zgradi postoji još jedan stan u kojem živi RK, ali da u toj zgradi i poslovni prostor ima tužitelj ĆK kojeg iznajmljuje. Ispod predmetne nadstrešnice ona nekada zna sušiti veš, ali nema saznanja da bi ta nadstrešnica druge suvlasnike onemogućavala u vršenju njihovih prava. Isto tako navodi i da nema problema ni sa kime u dvorištu zgrade, a da ona osobno nije birala tužitelja za predstavnika stanara i da je on samo formalno predstavnik stanara, kako je to on sam rekao i koji tamo rijetko dolazi. Što se tiče razgovora koji su ona i UK vodile s tuženikom, da tom prilikom nisu ništa potpisivale niti se išta sastavljalo te da kada se pojavi ikakav problem da se o tome stanari dogovaraju u hodniku i o tome se tada ništa posebno napismeno ne sastavlja.

15. U svome iskazu svjedok FK, koji je bio upravitelj predmetne nekretnine do 31. prosinca 2023. navodi, da je jednom prilikom kod obilaska predmetne nekretnine primijetio da su iskopane rupe i da je tada razgovarao s LK koji mu je rekao da ih je on iskopao jer planira napraviti garažu, na što mu je on rekao da to ne može samo tako učiniti jer mora razgovarati sa susjedima radi suglasnosti. Nakon nekog vremena kada je došao, primijetio je da su već betonirani dijelovi u kojima su bili drveni stupci nakon čega je opet razgovarao s tuženikom i upozorio ga da njegovo postupanje nije ispravno, na što je tuženik odgovorio da je to samo privremeno, ali je je on u međuvremenu ipak dovršio tu nadstrešnicu, u što se on više nije miješao. Navodi i da nije pitao tuženika jesu li i ostali suvlasnici sudjelovali u izgradnji nadstrešnice, a kada je razgovarao s tuženikom rekao mu je da je razgovarao s dijelom suvlasnika i to onima koji žive u zgradi odnosno stanarima i da su oni bili suglasni, a tko koristi danas tu nadstrešnicu ne zna. Navodi i da kada god je dolazio na predmetnu nekretninu nije vidio parkiran kamion i to u periodu kada je već bila nadstrešnica, dok ranije, no ne može vremenski odrediti točno, kada se u dijelu predmetne nekretnine nalazila trgovina je znao viđati kamion. Ističe i da mu tuženik nije govorio da bi tužitelja pitao za suglasnost oko postavljanja nadstrešnice.

16. Tužitelj ĆK u bitnome navodi, da je on predstavnik stanara zgrade na adresi [adresa] te da prethodno nije bio kontaktiran i nije imao saznanja o sastanku koji su spominjale saslušane svjedokinje, a koji se odnosio na postavljanje nadstrešnice. U vrijeme kada je započeto betoniranje je upozorio tuženika da ne bi trebao činiti to što je namjeravao, jer se radi o vrlo malom dvorištu kroz kojeg jednim dijelom pravo služnosti prolaza ima susjed Ć, a u drugom dijelu tog dvorišta započinju stepenice zgrade koje koriste stanari za pristup prvom katu zgrade, a sama nadstrešnica koja je postavljena dijelom se nalazi nad njegovim ulazom u zgradu odnosno ispred ulaza u njegov poslovni prostor koji ima u zgradi. Isto tako navodi i da je on inače predstavnik stanara od 2004. ili 2005., jer mu je to mjesto ponudio bivši suvlasnik CK, oko kojeg izbora je bio sastavljen i zapisnik kojeg on i posjeduje a kao upravitelj zgrade izabran je Stan Servis iz [adresa] koji je bio upoznat s postavljanjem nadstrešnice, a o čemu ga je upoznao on. Nadalje, ističe da kada je primijetio da su započeti radovi na postavljanju nadstrešnice i kada se obratio prigovorom tuženiku, isti mu je odgovorio da su svi stanari suglasni s time osim njega time da nije kao predstavnik stanara sazivao poseban sastanak sa ostalim suvlasnicima jer je ovu predmetnu tužbu podnio osobno, a ne kao predstavnik stanara, a ističe da je on inače i većinski vlasnik predmetne nekretnine u 5/8 dijela. Objašnjava da njemu ova nadstrešnica, ispod koje tuženik parkira svoje osobno vozilo, smeta iz razloga što treba imati slobodan pristup zadnjim vratima, a da mu je zbog te nadstrešnice otežan gotovo onemogućen pristup kamionu do vrata koja su ulaz u njegov poslovni prostor. Navodi da sama nadstrešnica kako je postavljena jednim dijelom zalazi skroz do dijela gdje se pristupa njegovom ulazu u poslovni prostor. Inače taj dvorišni prostor je zajednički jer nije etažirano i osobno smatra da nadstrešnicu bilo gdje u dvorištu nije dobro postaviti jer da je postavljena i na drugom mjestu bi opet otežavala pristup primjerice kolima hitne ili saniteta kada treba i ukoliko treba pristupiti ulazu za ostale stanare. Nadalje navodi, da se gospodin Ć, koji ima pravo služnosti prolaza do svoje parcele, nije požalio da mu smeta ova nadstrešnica, niti su se ostali stanari žalili da bi im smetala. Iako nije često dolazio, čim je primijetio da su radovi oko postavljanja započeli, razgovarao je i više puta usmeno upozorio tuženika, no on je ustrajao da privede radove do kraja. Tuženik je i prije imao osobno vozilo kojeg je parkirao u dvorištu, ali ne na mjestu gdje se sada nalazi nadstrešnica. U daljnjem iskazu objašnjava kako u njegovom poslovnom prostoru rade žene kojima je dao suglasnost za dva parkirna mjesta, a da i stanar u zgradi, gospodin RK također parkira svoj automobil u dvorištu, ali da poseban raspored parkiranja ne postoji i da sada ne postoje problemi oko parkiranja. Pojašnjava i da je ugovor o zakupu sklopio kao vlasnik poslovnog prostora, a ne kao predstavnik stanara i da o tome nije posebno raspravljao s ostalim sustanarima, jer je smatrao i da bi kao vlasnik lokala od 330 m2 imao pravo na dio dvorišta za parkiranje barem dva vozila time da je u ugovoru naznačeno da u slučaju gužve trebaju parkirati van dvorišta.

17. Tuženik LK u svome iskazu priznaje, da je on postavio predmetnu nadstrešnicu jer mu je ideju za nju dao upravo tužitelj koji ga je i upitao zašto ne bi napravio nadstrešnicu za vozilo pa je on taj prijedlog i prihvatio i krenuo u nabavku svega što mu je bilo potrebno za izradu. No, kada je naknadno pitao tužitelja gdje bi ju mogao napraviti odgovorio mu je da to ne bi trebao učiniti, ali je on ipak odlučio napraviti tu nadstrešnicu, a da je pritom razgovarao s ostalim sustanarima i to s gospođom UK i TK, a tada je još bila i MK koja je također bila suglasna, odnosno njih tri se nisu protivile da on napravi nadstrešnicu. Navodi da on ne smatra da ta nadstrešnica smeta kamionu u slučaju potrebe prilazi ulazu u tužiteljev prostor. Navodi i da on nije tužitelju, koji je predstavnik stanara, predlagao da sazove sastanak svih stanara vezano za dogovor oko postavljanja nadstrešnice jer se s tužiteljem teško uopće i može razgovarati. Nije neposredno s upraviteljem zgrade u [adresa] razgovarao vezano za predmetnu nadstrešnicu, jer je to pokušao preko tužitelja koji se tome protivio i na tome je ostalo. Posebnu dozvolu za izgradnju nije morao ishoditi, jer se radio o površini od svega 15m2 i nije čvrsta gradnja.

18. Radi identifikacije nekretnine sud je proveo mjerničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Damiru Mlinariću koji u svome nalazu i mišljenju navodi da se na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Centar i to čkbr. [katastarska čestica] dvorište, zgrada mješovite uporabe, [adresa] i spremište sa ukupno 534m[2] nalazi izgrađena zgrada mješovite uporabe i pomoćna zgrada te da se u sjevernom dijelu predmetne parcele nalazi izgrađena nadstrešnica površine 11m2 koja nije ucrtana na katastarski plan. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da se prema Zakonu o građenju, za nadstrešnice tlocrtne površine do 20m2 nije potrebno ishoditi nikakvu dokumentaciju za gradnju, a kada se radi o parceli na kojoj je upisano suvlasništvo više osoba, za zahvat u prostoru u pogledu građenja na zajedničkim dijelovima parcele, potrebna je suglasnost svih suvlasnika.

19. Na navedeni nalaz i mišljenje stranke nisu stavljale primjedbe, ali je tuženik stavio prigovor na dio gdje se vještak upustio u pravnu ocjenu spora i predložio da se nalaz dopuni u pogledu širine prilaza stepenicama tužitelja kojima se ulazi u poslovni prostor kao i širinu samog ulaza u dvorište i ometa li predmetna nadstrešnica na bilo koji način vlasnička prava tužitelja. Sudski vještak je dopunio nalaz i mišljenje te u dopunjenoj skici izmjere naveo točne dimenzije dvorišnog prostora predmetne nekretnine te točne dimenzije stepeništa (list 68). Podneskom od 13. prosinca 2024. tužitelj nije imao posebnih primjedbi na dopunjeni nalaz i mišljenje te je s obzirom na točno utvrđene dimenzije specificirao tužbeni zahtjev na način kako je naveden u točki I. izreke presude.

20. Imajući u vidu izloženo, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno, a što proizlazi iz iskaza svih ispitanih svjedoka, iskaza tužitelja i tuženika te nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka, da je na k. č. br. [katastarska čestica] ĐK, dvorište, zgrada mješovite uporabe, [adresa] i spremište površine 534 m[2] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Centar, tuženik doista u dvorištu predmetne nekretnine postavio nadstrešnicu za parkiranje osobnog vozila, da je prethodno bio upozoren po tadašnjem upravitelju zgrade HK, da treba razgovarati sa susjedima radi suglasnosti, i da se tuženik za suglasnost obratio stanarima zgrade i to susjedima koji žive u stanovima do njegovog, te da susjede, a ispitane kao svjedokinje, UK i TK nisu imale ništa protiv izgradnje nadstrešnice. Dakle, tuženik je dobio suglasnost nekolicine stanara, koji žive u zgradi, koja se nalazi na predmetnoj nekretnini.

21. Sud je prihvatio iskaze svjedoka UK, TK, i FK kao vjerodostojne i logične, cijeneći da su iskazivali o onome što im je poznato pa sud nije imao razloga smatrati da bi svjedoci iskazivala drugačije nego im je to poznato, a dani iskazi u skladu su s ostalim provedenim dokazima i čini jednu logički zaokruženu cjelinu.

22. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka, kao i njegovu dopunu nalaza i mišljenja cijeneći da je isti sukladno pravilima struke, a nije doveden u sumnju niti jednim provedenim dokazom.

23. Odredbom čl. 41. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, propisano je, da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika.

24. U predmetnom slučaju, posao izgradnje, odnosno postavljanja nadstrešnice posao je izvanredne uprave u smislu odredbe čl. 41. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer se radi o dogradnji, odnosno preuređenju zemljišta na kojem je izgrađena zgrada, a koje je u suvlasništvu svih stanara predmetne nekretnine, te je za te radove tuženiku bila potrebna suglasnost svih suvlasnika.

25. Kako iz provedenih dokaza i to iskaza saslušanih svjedoka, kao i vrlo jasnog iskaza tuženika proizlazi, tuženik je po uputi upravitelja zgrade obavijestio stanare zgrade koji žive tamo i dobio njihovu suglasnost, no nije dobio i suglasnost tužitelja, koji je jedan od suvlasnika i koji se protivio izgradnji nadstrešnice, a na čije neodobravanje se tuženik oglušio i na svoju ruku nastavio s gradnjom sporne nadstrešnice. Činjenica da se sami stanari nisu protivili izgradnji i što su u svojim iskazima naveli, da ih navedena nadstrešnica ne onemogućava u vršenju njihovih prava na dijelu dvorišta koji je u suvlasništvu, ne opravdava okolnost da je tuženik samovlasno obavio posao za koji nije bio ovlašten, jer nije imao suglasnost svih suvlasnika. Kako tuženik nije imao suglasnost svih suvlasnika (uz stanare zgrade i vlasnika lokala odnosno tužitelja) za poduzimanje radnji na izgradnji nadstrešnice, tuženik je u obvezi ukloniti samovlasno izgrađenu nadstrešnicu obzirom, da se radilo o poslu izvanredne uprave. sve u smislu odredbe članku 41. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

26. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. i čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, obzirom je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi troškove postupka koji su bili potrebni i opravdani, a koji se odnose na trošak sudskih pristojbi, trošak provedenog vještačenja i zastupanja tužitelja po punomoćniku, u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama te Uredbi o tarifi sudskih pristojbi kao i da je dužan naknaditi i pripadajuću zateznu kamatu od dana donošenja odluke. Sud je kao potrebne i opravdane troškove tužitelja smatrao troškove koji su nastali na ime zastupanja po odvjetniku zajedno s troškovima poreza na dodanu vrijednost. Potrebni i opravdani troškovi tužitelja koji se odnose na troškove zastupanja po odvjetniku i koje je sud priznao su: naknada za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, naknade za zastupanje na ročištima od 20. ožujka 2024., 13. lipnja 2024., 13. studenog 2024. te 11. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako održano ročište te naknadu za sastav 2 obrazložena podneska i to za podnesak od 21. lipnja 2024. i 13. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura za svaki, sveukupno 1.400,00 eura. Isto tako, sud je kao opravdani trošak smatrao i trošak plaćenog predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 454,48 eura te trošak pristojbi na tužbu od 26,55 eura i na presudu u iznosu od 53,09 eura. Potrebni i opravdani troškovi tužitelja odnose se i na troškove poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 350,00 eura. Dakle, ukupni, potrebni i opravdani troškovi tužitelja iznose 2.284,12 eura.

27. Obzirom na izloženo, presuđeno je kao u izreci.

U Garešnici 23. travnja 2025. godine

Sutkinja:

Dajana Gabud Jandoš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.

DOSTAVITI:

- Tužitelju po punomoćniku, odvjetniku Bojanu Graheku, Kneza Trpimira 4, [adresa] Kutina

- Tuženiku po punomoćniku, Odvjetničko društvo Volić&Ružička&Cabadaj-

Cafuta d.o.o., Vladimira Nazora 4, [adresa] Garešnica