Poslovni broj: Us II-9/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda, Borisa Markovića predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LMK International d.o.o., Hribarov prilaz 3, Zagreb, OIB: 68312282822, kojeg zastupaju opunomoćenici Tomislav Orehovec, Irena Vinter Gregorić, Krešimir Kiš, Martina Šimunović Lepoša, Ksenija Grejić Dolenec i Lorena Panežić, odvjetnici iz Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović, Odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, protiv tuženika Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, Zagreb, Savska cesta 41/XIV, OIB: 54882480048, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Hrvatskog Kickboxing Saveza, Osijek, Ivana Gundulića 49 i World Association of Kickboxing Organizations, Švicarska, 6300 Zug, Bahnfofstrasse 23, radi utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenog sporazuma i zlouporabom vladajućeg položaja, na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: UP/I 034-03/24-03/011, urbroj: 580-10/76- 24-018 od 4. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbacuje se inicijativa protiv Hrvatskog Kickboxing Saveza, sa sjedištem u Osijeku, Ivana Gundulića 49, jer ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti (točka I. izreke rješenja), odbacuje se inicijativa protiv World Association of Kickboxing Organizations, sa sjedištem u Švicarskoj, Zug, Bahnfofstrasse 23, zbog nenadležnosti (točka II. izreke rješenja).

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio tužbu iz razloga jer je tuženik povrijedio propise materijalnog prava o tržišnom natjecanju, počinio bitne povrede odredaba o postupku te pogrešno ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio odredbe članka 8., 12. i 13. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja. Ističe da je Hrvatski kickboxing savez (dalje: HKBS) naložio svim svojim članovima međunarodna i nacionalna natjecanja moraju biti realizirana putem Sportdata sustava u skladu s odlukama World Association of Kickboxing Organizations (dalje: WAKO) te da natjecatelji smiju sudjelovati samo ako su prijavljeni putem Sportdata sustava. Tužitelj kao član Svjetske federacije proizvođača sportske opreme koja posjeduje certifikat Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, kroz dugi niz godina proizvodi i distribuira opremu za kickboxing u Hrvatskoj i izvan Hrvatske, koja oprema iz kickboxing linije ima sve važeće izjave o sukladnosti prema trenutno važećim propisima te u potpunosti zadovoljavaju sve uvjete tržišta, a koji proizvodi su na nacionalnom i internacionalnom tržištu prepoznatljivi pod imenom PRIDE koji je u vlasništvu tužitelja, te koja je oprema bila uobičajeno korištena na natjecanjima. Osim navedenog, tužitelj je vršio i poslove organiziranja kickboxing natjecanja preko svojih stranica do trenutka kada je Savez donio odluku da se usluge organizacije natjecanja moraju vršiti isključivo putem jednog sustava SPORTDATA. Iako je tuženik jasno i nedvojbeno utvrdio da je HKBS monopolist kickboxinga u Hrvatskoj, čije odluke su ultimativne i obvezujuće za sve članove istoga, isti je postupanje HKBS-a u potpunosti relativizirao pozivajući se na "nesamostalnost" istoga, pri čemu je zanemario da je upravo HKBS svojim postupcima doveo do nejednakog postupanja u odnosu prema distributerima, proizvođačima opreme i pružateljima usluga i to na način da se primjenjuju nejednaki uvjeti na istovrsne poslove, a što je tužitelja dovelo u znatno nepovoljniji položaj u odnosu na distributere, proizvođače i pružatelje usluga navedenih u predmetnim e-mailovima u vidu dopisa od strane HKBS. Dakle, iako tuženik zaključuje kako je u ingerenciji WAKO-a, a ne HKBS-a tehnička i sigurnosna provjera opreme i odjeće, provođenje natječaja i odluka o odabiru proizvođača čija oprema i odjeća udovoljava potrebnim standardima za dobivanje WAKO markice, isti je propustio primijetiti da niti HKBS, niti WAKO organizacija ni na koji način nisu obrazložili način i provođenje "procedure", kao i kronologiju, datume ili dokument kojim bi opisao postupak/proceduru, kao i troškove takve procedure. Osim toga, tuženik je zanemario činjenicu da je WAKO, po vlastitom kazivanju, neprofitna organizacija koja na amaterskoj osnovi obavlja svoje aktivnosti. Činjenica da tužitelj u svom asortimanu ima Adidas asortiman sa WAKO markicom ne znači niti se može tumačiti da je postupak dobivanja WAKO markice javno objavljen i transparentan i kao takav poznat poduzetnicima, a posebice uslijed notorne činjenice da tužitelj nije proizvođač Adidas opreme. Ističe da predmetna WAKO markica uopće ne postoji na slobodnom tržištu, odnosno nije ju moguće pribaviti uvriježenim poslovnim običajima, a iz čega proizlazi i sumnja u postojanje iste. Smatra da činjenica da je HKBS član šireg udruženja ne abolira istoga od obveze postupanja po zakonskim odredbama koje su na snazi u Republici Hrvatskoj. Dakle, kada jedna amaterska sportska udruga određuje i procjenjuje koja oprema i odjeća ispunjava njihove vlastite standarde i posljedično koja se smije koristiti na natjecanjima, izdaje svoje vlastite markice u natječajima koji se navodno otvaraju svake četiri godine, ali su stalno otvoreni pri čemu je ostalo u cijelosti neutvrđeno gdje i kada su isti objavljeni te koji su kriteriji koji se moraju ispuniti, te pritom nalaže koji se konvencionalni sustav prijave na natjecanja mora koristiti, pri čemu HKBS, kao jedino tijelo koje je nadležno za kickboxing u Republici Hrvatskoj, zabranjuje natjecateljima korištenje opreme bez takve komercijalne markice i onemogućuje korištenje drugih komercijalnih sustava za prijavu natjecanja. Zaključci tuženika kako postupanje HKBS-a ne predstavlja sprječavanje, ograničenje ili narušavanje tržišnog natjecanja u direktnoj je opreci s odredbama članka 8., 12. i 13. ZZTN-a. U svezi s odlukom tuženika o nenadležnosti u odnosu na WAKO organizaciju ističe kako je Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja propisao kako se navedeni Zakon primjenjuje na sve oblike sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja od strane poduzetnika, na teritoriju Republike Hrvatske ili izvan teritorija Republike Hrvatske, a koji imaju učinak na Republiku Hrvatsku. Napominje kako je tužitelj predložio da ga se sasluša u svojstvu svjedoka u smislu članka 37. ZZTN-a pa je tuženik bio dužan saslušati ga na usmenoj raspravi, a kako to nije učinio počinio je bitne povrede odredaba o postupku. Tužitelj predlaže da ovaj Sud poništi rješenje tuženika, predmet vrati na ponovni postupak i naloži tuženiku da mu nadoknadi troškove upravnog spora.

3. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem u bitnom navodi da je u konkretnom slučaju za rješavanje predmetne problematike ključno bilo odrediti mjerodavno tržište, a potom utvrditi položaj poduzetnika na tom tržištu, a sve u odnosu na obvezu korištenja opreme i odjeće koja ima WAKO oznaku te u odnosu na korištenje Sportdata sustava za prijavu na kickboxing natjecanja. Tuženik ističe da se pri utvrđivanju relevantnih činjenica u velikoj mjeri oslonio na posebne propise, kao i na statute HKBS-a i WAKO-a. Tužitelj u tužbi u potpunosti negira odnosno izostavlja u osporenom rješenju navedene relevantne razloge kojima se tuženik vodio u donošenju rješenja, neosnovano ističući samo da je tuženik svoju odluku utemeljio na navodnom očitovanju WAKO koje je tuženiku dostavio HKBS uz svoj podnesak od 8. listopada 2024. Smatra da se pravo stanje stvari u postupku moglo nesporno utvrditi na temelju podataka kojima je tuženik raspolagao, cijeneći sve okolnosti zajedno i na temelju rezultata istraživanja, a nije bilo potrebno posebno izjašnjenje tužitelja na očitovanje HKBS-a radi zaštite njegovih prava ili pravnih interesa. Pored navedenog, nije sporno da je HKBS krovno tijelo za kickboxing u Republici Hrvatskoj u čijoj nadležnosti je organizacija kickboxing natjecanja na području Republike Hrvatske, kao i da je rečeni poduzetnik član WAKO-a, Svjetske kickboxing organizacije, a također, sukladno Statutu HKBS-a ovaj poduzetnik nije samostalan u organizaciji kickboxing natjecanja, odnosno ni HKBS, kao niti drugi nacionalni kickboxing savezi koji su članice WAKO-a ne odlučuju samostalno o svim uvjetima i kriterijima vezanim za kickboxing natjecanje. Stoga smatra da HKBS nije samostalan i ne odlučuje autonomno u odnosu na obvezu korištenja opreme i odjeće s WAKO oznakom te korištenje Sportdata sustava za prijavu na kickboxing natjecanja, već upravo suprotno, pod prijetnjom sankcija je obvezno slijediti i držati se svih odluka međunarodne organizacije u čijem sastavu se nalazi. Nadalje, ističe kako u konkretnom slučaju predmetni postupak nije ni pokrenut, već je riječ tek o fazi prethodnog ispitivanja stanja na tržištu, predmet nije ni bio u fazi zakazivanja usmene rasprave pa se samim time nije razmatralo čije bi svjedočenje bilo relevantno za postupak uključujući i ono tužitelja pa pravo tužitelja na saslušanje u svojstvu svjedoka nije niti moglo biti povrijeđeno. U pogledu nadležnosti u odnosu na WAKO ističe da je nesporno sjedište WAKO-a u Švicarskoj, a WAKO je upravno tijelo nadležno za sve vrste kickboxing stilova na svjetskoj razini te u tom smislu djeluje globalno, a ocjena takvog djelovanja izlazi iz okvira nadležnosti tuženika što tuženik u svom odgovoru detaljno obrazlaže. Tuženik smatra da je pobijano rješenje doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne i zakonite ocjene dokumentacije te primjene zakonskih i podzakonskih propisa pa stoga smatra da navodi u tužbi nisu osnovani i predlaže da ovaj Sud istu odbije.

4. Tužitelj je dostavio podnesak kojim se očitovao na odgovor na tužbu te smatra kako predmetnim odgovorom tuženik nije ni na koji način osporio navode tužbe te obrazlaže i navodi razloge zbog kojih smatra da je materijalno pravo nepravilno primijenjeno, odnosno da je neispravno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Posebno napominje da HKBS kao udruga građana je zaseban pravni subjekt, poduzetnik u smislu odredbi ZZTN-a, član Hrvatskog olimpijskog odbora, jedini sportski savez za kickboxing u Republici Hrvatskoj, a samim time i monopolist, potpuno samostalan i odgovoran za svoje postupke. Smatra da je nejasno na koji način se dosadašnje poslovanje HKBS-a može ocijeniti kao da isto ne narušava tržišno natjecanje te ukazuje na bitne tvrdnje koje je iznosio tijekom postupka. Smatra da nije jasno kako je tuženik mogao stanje stvari nesporno utvrditi, a kako to navodi u odgovoru na tužbu. Ističe da je pobijanim rješenjem tuženik faktički otklonio svoju odgovornost za postupanje u odnosu na HKBS jer je isti samo "provedbeno" tijelo, a za postupanje u odnosu na WAKO jer isti, iako donosi i uz pomoć HKBS-a provodi odluke koje imaju izravan učinak na Republiku Hrvatsku, djeluje globalno. Dakle, razvidno je kako je postojala te i dalje postoji mogućnost tuženika da postupa s ciljem zaštite hrvatskog, a posljedično tome i europskog tržišta, no da je isti neutemeljeno odlučio učiniti suprotno. Predlaže da ovaj Sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja u granicama zahtjeva iz tužbe, Sud nalazi da time što je odbačena inicijativa tužitelja protiv Hrvatskog kickboxing saveza sa sjedištem u Osijeku, jer ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, kao i time što je odbačena inicijativa protiv World Association of Kickboxing Organizations, sa sjedištem u Švicarskoj zbog nenadležnosti, tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, pri čemu Sud u cijelosti prihvaća razloge koje je za svoju odluku tuženik dao u obrazloženju osporenog rješenja, budući da su razlozi utemeljeni na podacima koji se nalaze u spisu predmeta te na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

7. Prema odredbi članka 8. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja ("Narodne novine", broj: 79/09., 80/13., 41/21. i 155/23. – dalje: ZZTN) zabranjeni su svi sporazumi između dva ili više neovisnih poduzetnika, odluke udruženja poduzetnika i usklađeno djelovanje, koje kao cilj ili posljedicu imaju narušavanje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu, a osobito oni kojima se izravno ili neizravno utvrđuju kupovne ili prodajne cijene, odnosno drugi trgovinski uvjeti i dijele tržišta ili izvori nabave.

8. Člankom 13. točkama 1. – 4. ZZTN-a propisano je da je zabranjena svaka zlouporaba vladajućeg položaja jednog ili više poduzetnika na mjerodavnom tržištu, a osobito izravno ili neizravno nametanje nepravednih kupovnih ili prodajnih cijena, odnosno drugih nepravednih trgovinskih uvjeta, ograničavanje proizvodnje, tržišta ili tehnološkog razvitka na štetu potrošača, primjena nejednakih uvjeta na istovrsne poslove s drugim poduzetnicima, čime se dovodi u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurenciju i uvjetovanje sklapanja ugovora pristankom drugih ugovornih strana na dodatne obveze, koje po svojoj prirodi ili običaju u trgovini nisu u izravnoj vezi s predmetom tih ugovora.

9. Prema podacima u spisu predmeta dostavljenim ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj podnio inicijativu za pokretanje postupka utvrđivanja zabranjenog sporazuma i zlouporabe vladajućeg položaja protiv Hrvatskog kickboxing saveza, sa sjedištem u Osijeku (dalje u tekstu: HKBS) i World Association of Kickboxing Organizations sa sjedištem u Švicarskoj (dalje u tekstu: WAKO) sukladno članku 8. i 13. ZZTN-a. Tužitelj smatra kako postupanje WAKO i HKBS opisano u podnesenoj inicijativi predstavlja zabranjeni sporazum u smislu članka 8. ZZTN-a kojim se drugim poduzetnicima nameću nejednaki uvjeti za istovrsne poslove kao i da se takvim postupanjem izravno ili neizravno utvrđuju kupovne ili prodajne cijene, a tužitelj smatra i kako ne postoje uvjeti, koji trebaju biti kumulativno ispunjeni iz članka 8. stavka 3. ZZTN-a prema kojima se takav sporazum ne bi smatrao zabranjenim sporazumom. Tuženik je tijekom postupka zatražio i u razdoblju od 2. kolovoza 2024. do 28. studenoga 2024. zaprimio sva tražena očitovanja osim onog koje je traženo od WAKO organizacije te u obrazloženju osporenog rješenja detaljno navodi sadržaj dostavljenih očitovanja. Nadalje, proizlazi da je tuženik na temelju činjenica utvrđenih tijekom prethodnog ispitivanja stanja na mjerodavnom tržištu, a imajući na umu relevantne odredbe Uredbe o mjerodavnom tržištu i članak 7. ZZTN-a, s obzirom na sadržaj inicijative za pokretanje postupka promatrao dva tržišta u proizvodnom smislu i to tržište organizacije kickboxing natjecanja i tržište distribucije sportske opreme i odjeće za kickboxing natjecanja. U konkretnom slučaju u odnosu na obvezu korištenja opreme i odjeće koja ima WAKO oznaku te korištenja Sportdata sustava za prijavu na kickboxing natjecanja, tuženik smatra da je riječ o postupanju koje je u nadležnosti WAKO-a, a ne HKBS-a, jer je HKBS krovno tijelo za kickboxing u Republici Hrvatskoj i organizacija kickboxing natjecanja na području Republike Hrvatske u njegovoj je nadležnosti, međutim, HKBS nije samostalan u organizaciji kickboxing natjecanja, odnosno ni HKBS, niti drugi nacionalni kickboxing savezi, kao članice WAKO-a, ne odlučuju samostalno o svim uvjetima i kriterijima vezanim u neko kickboxing natjecanje. Tuženik se u tom smislu poziva na odgovarajuće odredbe Zakona o sportu, Statuta HKBS i Statuta WAKO te proizlazi da HKBS, prilikom organizacije nacionalnih i međunarodnih kickboxing natjecanja nije neovisan, već ista mora organizirati u skladu s pravilima koja su određena WAKO Statutom i WAKO propisima, a što se odnosi na postupanje na koje upućuje i podnositelj inicijative. Nadalje, vezano uz korištenje Sportdata sustava prijave na natjecanja takva odluka je u potpunosti donesena od strane WAKO organizacije te predmetni sustav prijave moraju koristiti svi nacionalni kickboxing savezi pa tako i HKBS. Naime, za korištenje predmetnog sustava WAKO ističe da Svjetska sportska federacija mora imati jedinstveni sustav upravljanja, vođenja i nadzora sustava natjecanja te je WAKO glavni odbor donio odluku da se sustav Sportdata mora primjenjivati na svim natjecanjima na svim razinama pod ingerencijom WAKO svjetske federacije i svih nacionalnih kickboxing federacija.

10. Imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak tuženika da HKBS, iako je krovno tijelo za kickboxing u Republici Hrvatskoj nadležan za organizaciju kickboxing natjecanja, nije samostalan u organizaciji kickboxing natjecanja jer je kao član Svjetske kickboxing federacije WAKO, prilikom organizacije nacionalnih i međunarodnih kickboxing natjecanja dužan postupati sukladno WAKO statutu i drugim propisima i odlukama od strane WAKO, a također zbog utvrđenja da su odluke o obvezi posjedovanja WAKO markice na opremi i odjeći za kickboxing prilikom natjecanja, kao i obveza korištenja Sportdata sustava za prijavu na kickboxing natjecanja izvorno odluke WAKO-a, a u odnosu na koje HKBS nije sudjelovao u donošenju pa HKBS ne sudjeluje u postupku tehničke i sigurnosne provjere opreme i odjeće niti sudjeluje u provođenju natječaja i odabiru proizvođača čija oprema i odjeća udovoljava potrebnim standardima za dobivanje WAKO markcie, odnosno, zbog utvrđenja da HKBS nema nikakve ekonomske koristi od navedenih odluka WAKO-a pa ne postoje dostatne indicije da opisano postupanje HKBS-a predstavlja sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja u smislu članka 8. i 13. ZZTN-a.

11. S obzirom na navedeno, i u postupku utvrđeno, te kako su u obrazloženju osporenog rješenja izneseni, prema ocjeni ovoga Suda, valjani razlozi za donošenje osporene odluke tuženika da nema uvjeta za pokretanje postupka utvrđivanja sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja, po službenoj dužnosti, protiv HKBS-a, to se osporeno rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim, pa je stoga primjenom članka 38. stavka 5. i 9. ZZTN-a inicijativa odbačena.

12. U vezi s odbacivanjem inicijative protiv WAKO, sa sjedištem u [adresa] zbog nenadležnosti ovaj Sud nalazi pravilnim zaključak tuženika da je tuženik nadležan za provedbu ZZTN-a koji se primjenjuje na sve oblike sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja od strane poduzetnika na teritoriju Republike Hrvatske ili izvan teritorija Republike Hrvatske, ako imaju učinak na Republiku Hrvatsku, a kako WAKO ima sjedište u Švicarskoj i djeluje globalno, njegovo djelovanje izlazi iz okvira nadležnosti tuženika.

13. S obzirom da je tuženik u osporenom rješenju naveo činjenične i pravne elemente koji su bili mjerodavni za donošenje odluke u konkretnoj stvari te da prigovori tužitelja u tužbi nisu odlučni niti su od utjecaja na zakonitost pobijane odluke, trebalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. S obzirom da tužitelj nije uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom u predmetnom upravnom sporu, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

U Zagrebu 23. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Boris Marković