Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4612/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice FBČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. (ranije Jadransko osiguranje d.d.), Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7368/2008-225 od 2. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7368/2008-225 od 2. svibnja 2024. pod točkom I., IV., V., VI., VII., VIII. i IX. izreke.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7368/2008-225 od 2. svibnja 2024. pod točkom II.a) i pod točkom III. izreke.

III. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7368/2008-225 od 2. svibnja 2024.pod točkom II.b u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 21.110,50 eura tekućih od podnošenja tužbe 24. srpnja 2008. do 28. listopada 2012. i pod točkom VIII. izreke u dijelu u kojem tužiteljici nije priznat daljnji parnični trošak u iznosu od 439,84 eura i sudi:

1.Nalaže se tuženiku da na dosuđeni iznos od 21.110,50 eura tužiteljici plati zateznu kamatu za razdoblje od 24. srpnja 2008. do 28. listopada 2012. po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) u ostalim odnosima, u roku od 15 dana.

2.Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 439,84 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u ostalim odnosima, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2 isplatiti tužiteljici FBČ iznos od 21.110,50 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 29. listopada 2012. do isplate.

Pod točkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice:

a) kojim od tuženika zahtjeva isplatu iznos od 4.624,45 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 24. srpnja 2008. do isplate (s naslova neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege) i

b) kojim od tuženika zahtjeva isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 21.110,50 eura tekućih od podnošenja tužbe 24. srpnja 2008. do 28. listopada 2012. Pod točkom III. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjev koji glasi:

''2. Nalaže se tuženiku Jadransko osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, platiti tužiteljici FBČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 5.714,65 EUR / 43.057,09 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 31. 5. 2013., zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama do 31. 7. 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. 8. 2015. zatezne kamate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate, sve u roku od 15 dana.''

Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici FBČ na ime naknade štete s naslova trajne tuđe njege i pomoći, a za razdoblje od 2. kolovoza 2009. do 31. siječnja 2020. iznos od 4.937,89 eura / 37.204,51 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je to pobliže označeno u izreci, sve u roku od 15 dana.

Pod točkom V. izreke nalaže se tuženiku plaćati tužiteljici rentu s naslova trajne tuđe njege i pomoći u mjesečnom iznosu od 35,20 eura / 265,21 kn, počevši od dana 1. veljače 2020. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i to na način da dospjele obroke rente isplati odjednom zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, a buduće i dospijevajuće kako budu dospijevali, a najkasnije do svakog 10. -og u mjesecu, sve u roku od 15 dana.

Pod točkom VI. izreke nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete s naslova izgubljene zarade, a za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 30. studenoga 2019. iznos od 50.816,64 eura / 382.877,97 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je to pobliže označeno u izreci, sve u roku od 15 dana.

Pod točkom VII. izreke nalaže se tuženiku plaćati tužiteljici rentu na ime izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 630,21 eura / 4.748,28 kn počevši od 1. prosinca 2019. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i to na način da dospjele obroke rente isplati odjednom zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, a buduće i dospijevajuće kako budu dospijevali, a najkasnije do svakog 15. -og u mjesecu, sve u roku od 15 dana.

Pod točkom VIII. izreke nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 76.448,43 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. svibnja 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana. Pod točkom IX. izreke odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom II. a) i II. b), pod točkom III. izreke i pod točkom VIII. izreke u dijelu u kojem nije uspjela sa zahtjevom za naknadu troškova žali se tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

3. Protiv prvostupanjske presude u dijelu I., IV., V., VI., VII., VIII. i IX. izreke žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP, predlaže prvostupanjsku presudu u tom dijelu preinačiti, podredno ukinuti te traži trošak žalbe.

4. Žalba tuženika je neosnovana, dok je žalba tužiteljice u pogledu glavne stvari neosnovana, a u pogledu sporednih traženja, zahtjeva za kamatu i daljnjih troškova parničnog postupka, djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koja joj je nastala u štetnom događaju, prometnoj nesreći koja se dogodila 8. travnja 2008., pri čemu je vozilo u kojem se tužiteljica nalazila kao putnica na dan nezgode imalo sklopljeno osiguranje po osnovi automobilske odgovornosti kod Jadranskog osiguranja d.d.

5.1. Pri tome tužiteljica (podnesak od 13. siječnja 2023./list 1341 spisa) tužbenim zahtjevom potražuje:

- s osnova neimovinske štete i imovinske štete s osnova potrebe za tuđom njegom i pomoći iznos od 25.734,95 eura / 193.899,98 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 24. srpnja 2008. do isplate,

- s osnova uglavničenih zateznih kamata na isplaćeni iznos od 100.000,00 kn za razdoblje od 24. srpnja 2008. do isplate sa zateznim kamatama na uglavničeni iznos tekućim od 31. svibnja 2013. do isplate iznos od 5.714,65 eura,

-s osnova potrebe za trajnom tuđom njegom i pomoći za razdoblje od 2. kolovoza 2009. do 31. siječnja 2020. iznos od 4.937,89 eura / 37.204,51 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate,

-s osnova rente s naslova trajne tuđe njege i pomoći u mjesečnom iznosu od 35,20 eura / 265,21 kn, počevši od 1. veljače 2020. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i to na način da dospjele obroke rente isplati odjednom zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, a buduće i dospijevajuće kako budu dospijevali, a najkasnije do svakog 10.-og u mjesecu,

-s osnova izgubljene zarade za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 30. studenoga 2019. iznos od 50.816,64 eura / 382.877,97 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate,

-s osnova rente na ime izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 630,21 eura/ 4.748,28 kn počevši od 1. prosinca 2019. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i to na način da dospjele obroke rente isplati odjednom zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, a buduće i dospijevajuće kako budu dospijevali, a najkasnije do svakog 15.-og u mjesecu.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju povredu određeno ukazuje tuženik u žalbi. Pobijana odluka sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Pri tome ovaj sud nije ustanovio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Prvostupanjski sud je odlučujući o zahtjevu tužiteljice s osnova neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege pošao od slijedećih utvrđenja i zaključaka:

-da je na okolnost ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju i posljedica tih ozljeda na zdravlje tužiteljice, odnosno na okolnost postojanja i opsega sud izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 8 do 12, 59 do 64, 129 do 177, 180 do 183, 215 do 257, 310 do 371, 379 do 381, 434 do 435, 642 do 747 spisa), te je sud proveo medicinska vještačenja u ovom predmetu po stalnim sudskim vještacima dr. Veri Folnegović Šmalc, spec. psihijatru, dr. Viliju Berošu, spec. neurokirurgu i dr. Božidaru Šebečiću, spec. kirurgu od 11. ožujka 2011. (list 200 do 205 spisa), dopunsko vještačenje po dr. Viliju Berošu, spec. neurokirurgu od 25. srpnja 2013. (list 393 do 395 spisa) i po vještacima dr. Veri Folnegović Šmalc, spec. psihijatru i dr. Božidaru Šebečiću, spec. kirurgu od 17.10.2013. (list 402 do 403, 408 do 410 spisa), medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Snježani Miškov, spec. neurologu – epileptologu od 27. svibnja 2014. (list 417 do 423 spisa) i po stalnom sudskom vještaku dr. Branimiru Cerovski od 27. svibnja 2014. (list 428 spisa), medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Gordanu Makariću, spec. psihijatru od 7. ožujka 2016. (list 533 do 536 spisa), pribavio objedinjeno mišljenje vještaka dr. Šebečića, dr. Makarića i dr. Beroša od 26. srpnja 2016. (list 541 spisa) i vještake dr. Šebečića, dr. Makarića i dr. Beroša saslušao na ročištu od 11. svibnja 2017. (list 554 do 556 spisa), proveo dopunsko medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Viliju Berošu od 29. ožujka 2018. (list 585 do 587 spisa) i saslušao je vještaka dr. Vilija Beroša na ročištu od 7. prosinca 2018. (list 605 do 606 spisa). Sud je pribavio objedinjeni nalaz i mišljenje vještaka dr. Božidara Šebečića, spec. kirurga-traumatologa, dr. Gordana Makarića, spec. psihijatra i dr. Vilija Beroša, spec. neurokirurga od 13. lipnja 2023. (list 1385 spisa i list 1396 spisa), te je vještake dr. Šebečića, dr. Makarića i dr. Beroša saslušao na ročištu od 1. prosinca 2023. (list 1401do 1403 spisa),

-da je cijeneći utvrđene činjenice na okolnost ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju i posljedica tih ozljeda, a osobito medicinsko vještačenje provedeno po vještacima dr. Berošu, dr. Šebečiću i dr. Makariću, i to kako osnovno, tako i sve dopune dane u pisanom i usmeno obliku, prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica u štetnom odgađaju zadobila slijedeće ozljede: udarac u meki oglavak (contusio capitis), višestruka, obostrana nagnječenja moždanog parenhima čeone regije (contusiones cerebri frontalis bilateralis), krvarenje u subduralni prostor čeonotjemene regije obostrano (haemorrharia subduralis FP bill), moždanu komu (comma cerebri), blažu slabost ljevostranih ekstremiteta (hemiparesis l. sin. discreta), a koje ozljede uzrokovale povredu tjelesnog i duševnog zdravlja tužiteljice,

-da se radilo o mehanizmu nastanka udarca u meki oglavak s posljedičnim višestrukim nagnječenjima moždanog parenhima čeone regije, razvojem krvarenja u subduralni prostor čeonotjemene regije obostrano i razvojem higroma obostrano,

-da po navedenim kraniocerebralnim ozljedama zaostaju psihoorganska izmijenjenost u formi psihoorganskog psihosindroma srednje jakog intenziteta, koji se manifestira kognitivnom deterioracijom srednjeg stupnja, a time i kompletnom profesionalnom nesposobnošću za obavljanje posla za koji se školovala, kao i teškoćama u svakodnevnom životu, ljevostrana hemipareza blažeg stupnja, diskretna pareza lijevog facijalnog živca, blaža disartrija, povremene dvoslike, utrnutost desnog donjeg ekstremiteta te određena nesigurnost pri hodu,

-da su po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice teške kraniocerebralne ozljede: u vidu psihoorganskog sindroma, blaže ljevostrane hemipareze, blage pareze lijevog facijalnog živca, blaže disartrije, nesigurnosti pri hodu i utrnutosti desne noge. -da su gore opisane posljedice umanjile opću, životnu, kao i radnu sposobnost tužiteljice za 55%, od čega se 38 - 40% odnosi na posljedice s neurokirurškog stajališta, a 20% na posljedice s psihijatrijskog stajališta, dok kod tužiteljice nije zaostalo trajnih posljedica s neurološko – epileptološke i oftalmološke strane,

-da s psihijatrijske strane profesionalna radna sposobnost za zvanje za koje je tužiteljica školovana u cijelosti ne postoji i potrebno je pokretanje za mirovinu ili eventualnu prekvalifikaciju,

-da je tužiteljica pretrpjela bol jakog intenziteta i remitentnog karaktera 6 dana, do smirenja akutne posttraumatske neurovegetativne simptomatike, srednjeg intenziteta i intermitentnog karaktera 14 dana i manjeg intenziteta još dva mjeseca, slijede bolovi povremenog karaktera sljedećih tri mjeseca, a zaostale tegobe kao i kasni bolovi po svojoj naravi ulaze u pojačane napore - trajne posljedice,

-da primarni strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja nije postojao zbog inicijalnog gubitka svijesti, u daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i njenih posljedica: jačeg intenziteta bio je u trajanju od 14 dana, srednjeg intenziteta 2 - 3 mjeseca (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja), dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha, u vidu bojaznosti i straha koje je 3 mjeseca,

-da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u zbrinjavanju svakodnevnih fizioloških i higijenskih potreba 4 sata dnevno kroz 6 tjedana i potom u smanjenom opsegu 3 sata dnevno kroz idućih 12 tjedna, dakle ukupno 420 sati,

-da je nakon navedenog perioda tužiteljici od trenutka otpusta iz toplica, a to je 2. kolovoza 2009. potrebna trajna tuđa pomoć i nadzor u trajanju od dva i pol sata tjedno, -da je kod tužiteljice zaostalo naruženje uslijed neadekvatnog hoda, a što predstavlja naruženje slabog stupnja,

-da je liječenje tužiteljice završeno 25. svibnja 2012. (posljednji nalaz neurologa),

-da je status psihičkih funkcija stabiliziran 29. listopada 2012.

7.1. Cijeneći ovako utvrđene činjenice, a osobito činjenicu da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila teške tjelesne ozljede opisane u nalazu i mišljenju liječnika vještaka, uslijed čega je trpjela bolove i strah, te uslijed čega je kod tužiteljice zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti od 55%, te naruženje slabog stupnja uvijek vidljivo drugima, jer se manifestira kao neadekvatan hod, prvostupanjski sud nalazi da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta, a sve temeljem čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a te da tužiteljici s naslova naknade neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 33.269,78 eura.

7.2. Nadalje, na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljici bila neposredno po ozljeđivanju potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 420 sati, a prvostupanjski sud je temeljem svog ovlaštenja iz čl. 223. st. 1. ZPP-a utvrdio da je cijena jednog sata pružanja tuđe pomoći i njege iznos od 2,65 eura / 20,00 kn, cijeneći domicil tužiteljice, trajanje i frekvenciju potrebe za tuđom pomoći kod tužiteljice, kao i raspoloživost radne snage za ovu vrstu posla, a iz iskaza tužiteljice proizlazi da su joj pomagali članovi obitelji, besplatno. Stoga je temeljem odredbe čl. 1095. st. 1 i čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO-a prvostupanjski sud utvrdio da je primjerena naknada tužiteljici s ovog osnova iznos od 1.113,00 eura (420 sati x 2,65 eura).

7.3. Slijedom gore navedenog prvostupanjski sud je ocijenio primjerenu naknadu tužiteljici za neimovinsku štetu zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje i za imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 34.382,78 eura (33.269,78 eura +1.113,00 eura), no kako je tuženik tužiteljici tijekom ovog postupka isplatio iznos od ukupno 13.272,28 eura / 100.000,00 kn, to je prvostupanjski sud iznos primjerene naknade od 34.382,78 eura umanjio za iznos od 13.272,28 eura, pa je tužiteljici dosudio iznos od 21.110,50 eura (34.382,78 eura - 13.272,28 eura), dok je kao previsoko postavljen u ovom dijelu odbio dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 4.624,45 eura (25.734,95 - 21.110,50 eura) sa zatraženim zateznim kamatama na ovaj dio zahtjeva, odlučivši tako kao u izreci prvostupanjske presude u točci I. i II a) izreke glede ovog dijela zahtjeva tužiteljice.

7.4. Pri tome je prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja da je liječenje tužiteljice završeno 29. listopada 2012., a tužba je podnesena 24. srpnja 2008., utvrdio da tuženik prije dovršetka liječenja tužiteljice nije mogao znati za opseg svoje obveze prema tužiteljici, pa je primjenom odredbe čl. 2. st. 1. toč. 1. i čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 1151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. i 155/2023. - dalje: ZOOP) i čl. 1103. ZOO-a dosudio zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 21.110,50 eura tekuću od dana kada je liječenje tužiteljice završeno, tj. od 29. listopada 2012. te je odbio dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim zahtijeva isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 21.110,50 eura tekuću od 24. srpnja 2008. (kako je to tužiteljica zatražila) do 28.listopada 2012., odlučivši kao u izreci prvostupanjske presude u točci II b).

7.5. Polazeći od utvrđenja da tužiteljica nema pravo na zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege prije 29. listopada 2012., prvostupanjski sud je odbio i dio zahtjeva tužiteljice kojim tužiteljica zahtjeva isplatu iznosa od 5.714,65 eura / 43.057,09 kn na ime uglavničenih zateznih kamata na isplaćeni iznos od 100.000,00 kn tekućih od 24. srpnja 2008. do isplate jer je tuženik isplatu iznosa od ukupno 100.000,00 kn napravio do dana 14. rujna 2011., odnosno i prije nego je njegova obveza dospjela, pri čemu je ocijenio i da tužiteljica nije dokazala da uglavničeni iznos kamata iznosi upravo 5.714,65 eura pa je odlučio kao u izreci presude u točci III.

7.6. Nadalje, polazeći od rezultata provedenog medicinskog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna trajna tuđa pomoć i njega u opsegu od 2 i pol sata tjedno počevši od 2. kolovoza 2009., te imajući u vidu osnovni nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića od 3. ožujka 2020. u kojemu je utvrdio visinu ove naknade, a tužiteljica je u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 13. siječnja 2023. svoj tužbeni zahtjev s ovog osnova uskladila s provedenim financijskim vještačenjem, prvostupanjski sud je tužiteljici primjenom odredbi čl. 1095. st. 2. i čl. 1103. ZOO-a dosudio rentu s naslova tuđe pomoći i njege, počevši od 10. rujna 2009. (kako je tužiteljica to i zatražila), te odlučio kao u izreci presude u točkama IV. i V.

7.7. Polazeći od utvrđenja da je tužiteljica upravo zbog ozljeđivanja u štetnom događaju bila na dugotrajnom bolovanju i da je zbog toga bila upućena u invalidsku mirovinu što među strankama nije sporno, prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka kao i iz iskaza tužiteljice i svjedokinje FB, utvrdio da je tužiteljica nakon povratka na posao iza ozljeđivanja u štetnom događaju premještena na radno mjesto na kojem prima plaću nižu od one koju je primala u razdoblju neposredno prije štetnog događaja, a uz to tužiteljica nije u mogućnosti profesionalno napredovati kao zdrava osoba. Slijedom istoga prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljici pripada naknada štete zbog izgubljene zarade u vidu razlike između plaće koju bi ostvarivala da do štetnog događaja nije došlo, uvažavajući da bi tužiteljica i napredovala po redovnom tijeku stvari da nije bilo štetnog događaja, te primljenih plaća, naknada za bolovanje i mirovina u utuženom razdoblju, a sve uvažavajući i razdoblje u kojem je tužiteljica bila na porodiljnom dopustu, pozivom na odredbe čl. 1095. st. 1. i 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a pri čemu je imao u vidu osnovni nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića od 3. ožujka 2020. u kojemu je utvrdio ovu razliku, kao i iskaz vještaka Zrinka Ručevića dan na ročištu od 23. studenoga 2022. na kojemu je utvrdio iznos ove razlike uvažavajući razdoblje u kojem je tužiteljica bila na bolovanju, te kako je tužiteljica u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 13. siječnja 2023. svoj tužbeni zahtjev s ovog osnova uskladila s provedenim financijskim vještačenjem, to je prvostupanjski sud tužiteljici primjenom odredbi čl. 1095. st. 1. i 2. i čl. 1103. ZOO-a dosudio naknadu štete zbog izgubljene zarade u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 30. studenoga 2019., odlučivši kao u izreci presude u točci VI., te rentu s naslova izgubljene zarade, počevši od 1. prosinca 2019., odlučivši kao u izreci ove presude u točci VII. (sve kako je tužiteljica i zatražila).

8. Sporno je po žalbi tužiteljice:

-visina neimovinske štete s obzirom na odbijajući dio od 4.624,45 eura sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe 24. srpnja 2008. do isplate,

-zahtjev za isplatu 5.714,65 eura s osnova dospjelih zateznih kamata na iznos od 100.000,00 kn isplaćenih u mirnom postupku za razdoblje od dana podnošenja tužbe 24. srpnja 2008. do dana plaćanja tog iznosa, sa zateznim kamatama od 31. svibnja 2013. do isplate,

-tijek zateznih kamata na dosuđeni dio za razdoblje od dana podnošenja tužbe 24. srpnja 2008. do 28. listopada 2012.

8.1. Po žalbi tuženika je sporno:

-visina štete s osnova izgubljene zarade sa tvrdnjama da nije utemeljena na dokazima i podacima o plaći radnika i radnog mjesta do kojeg bi tužiteljica napredovala po redovnom tijeku stvari u slučaju da nije bilo štetnog događaja,

-umanjenje utvrđenog iznosa naknade neimovinske štete za iznos koji tužiteljica prima i koji će primiti na ime naknade s osnova tjelesnog oštećenja od HZMO-a,

-zastara preinačenih/povećanih dijelova tužbenog zahtjeva kako s naslova neimovinske tako i s naslova imovinske štete,

-da zatezne kamate na imovinsku štetu ne mogu početi teći prije nego je zahtjev za naknadu imovinske štete postavljen, te da zatezne kamate na preinačeni/povećani dio neimovinske štete ne mogu početi teći prije nego je ta preinaka izvršena, tj. prije nego je taj dio zahtjeva postavljen,

-da je nepravilno utvrđen opseg neimovinske štete i potreba za trajnom tuđom pomoći i njegom, pri čemu tuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi sa čl. 7., 8. i 258. i 261. ZPP-a jer da je odluku utemeljio na proturječnom i nepravilnom nalazu i mišljenju liječnika vještaka odbivši prijedlog tuženika za novim vještačenjem po drugim liječnicima vještacima.

8.2. Sporna je po žalbi tužiteljice i tuženika odluka o troškovima postupka.

U odnosu na žalbu tuženika

9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava visina utvrđene štete s osnova izgubljene zarade sa tvrdnjom da dosuđena visina nije utemeljena na dokazima i podacima o plaći radnika i radnog mjesta do kojeg bi tužiteljica napredovala po redovnom tijeku stvari u slučaju da nije bilo štetnog događaja. Naime, sporno je da li bi tužiteljica, da nije stradala u predmetnoj nesreći, napredovala do radnog mjesta softver arhitekta ili frame work arhitekta, što naravno, utječe na visinu izgubljene zarade na koju bi tužiteljica imala pravo.

9.1. Međutim, prvostupanjski sud je na temelju iscrpnog dokaznog postupka pravilnom ocjenom dokaza utvrdio da bi tužiteljica napredovala do radnog mjesta softver arhitekta i pravilno utvrdio visinu izgubljene zarade pa su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud počinio povredu iz odredbe čl. 221.a u vezi čl. 7., 219., 220. st. 2. i 261. st. 2. ZPP-a. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na ocjenu dokaza s obrazloženjem da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze valja reći da su isti u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge glede ocjene provedenih dokaza pa tako i saslušanih svjedoka, dok se prigovori tuženika u suštini svode na preocjenjivanje iskaza svjedoka i davanje vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ovlašten jedino sud pa stoga nije ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP-a na koju prema sadržaju žalbe ukazuju tuženik. Prvostupanjski sud je, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Pri tome je prvostupanjski sud dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih odlučnih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Stoga suprotni žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju utvrđenje suda do kojeg bi radnom mjesta tužiteljica napredovala da nije nastradala pa tako ni visinu izgubljene zarade koja je utvrđena provedenim financijskim vještačenjem, valjanost kojeg vještačenja tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

10. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava dosuđenu visinu neimovinske štete tužiteljici pozivom na umanjenje utvrđenog iznosa naknade neimovinske štete za iznos koji tužiteljica prima i koji će primiti na ime naknade s osnova tjelesnog oštećenja od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

10.1. Prema pravnom shvaćanju sa šeste sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (6/22) održane 21. studenoga 2022. u parnici radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ne može se umanjivati pravična novčana naknada neimovinske štete zbog ostvarenih prava oštećenika po osnovi Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 157/2013., 152/2014., 99/2015., 52/2016., 16/2017., 130/2017., 98/2019., 64/2020., 133/2020., 18/2022.), slijedom čega nema mjesta bilo kakvom uračunavanju u nominalnom iznosu i odbijanju primanja po osnovi socijalne skrbi, niti se činjenica ostvarivanja takvih prihoda prilikom odmjeravanja visine štete zbog povrede prava osobnosti treba uzeti u obzir.

10.2. Odredbom čl. 56. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 102/1998., 71/1999., 127/2000., 59/2001., 109/2001., 147/2002., 117/2003., 30/2004., 177/2004., 92/2005., 43/2007., 79/2007., 35/2008., 94/2009., 40/2010., 121/2010., 139/2010., 61/2011., 114/2011., 76/2012., 112/2013., 133/2013., 157/2013.) propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, bitnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje invalidnost, prema stavku 2. pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, a prema stavku 3. vrste tjelesnih oštećenja i postoci tih oštećenja, na osnovi kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđuju se zakonom.

10.3. Analognom primjenom navedenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, imajući u vidu da naknada za tjelesno oštećenje ne predstavlja primanje po osnovi naknade umjesto plaće, već se radi o pravu iz socijalnog osiguranja za slučaj gubitka, oštećenja ili onesposobljena organa ili dijelova tijela koje otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje invalidnost, te da ne postoji niti jedan zakonski propis temeljem kojeg bi se naknada ostvarena pravima iz socijalnog osiguranja, pa tako ni temeljem propisa o mirovinskom osiguranju, morala uračunati odnosno odbiti od naknade za povredu prava osobnosti, ovaj sud je pravnog shvaćanja da nema mjesta bilo kakvom uračunavanju u nominalnom iznosu i odbijanju primanja po osnovi tjelesnog oštećenja, niti se činjenica ostvarivanja takvih prihoda prilikom odmjeravanja visine štete zbog povrede prava osobnosti treba uzeti u obzir.

10.4. Međutim, prvostupanjski sud je djelomičnim odbijanjem zahtjeva tužiteljice s osnova naknade za povredu prava osobnosti (točka II.a. izreke prvostupanjske presude) ispoštovao i navedenu okolnost na koju tuženik upire tijekom postupka i u žalbi, pa okolnost da prvostupanjski sud nije izričito obrazložio uračunavanje naknade s osnova tjelesnog oštećenja nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

11. U odnosu na žalbene navode tuženika da zatezne kamate na imovinsku štetu ne mogu početi teći prije nego je zahtjev za naknadu imovinske štete postavljen, te da zatezne kamate na preinačeni/povećani dio neimovinske štete ne mogu početi teći prije nego je ta preinaka izvršena, tj. prije nego je taj dio zahtjeva postavljen, valja reći da nema razlike između dospijeća obveze tuženika i posljedično, njegovom zakašnjenju zbog neispunjenja (čl. 1103. ZOO-a i čl. 12. st. 4. ZOOP-a) pa se u tom smislu posljedica zakašnjenja u ispunjenju obveze naknade štete ogleda u obvezi plaćanja zateznih kamata od dospijeća (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-889/2023-4 od 18. lipnja 2024.).

12. Neosnovan je i tuženikov prigovor zastare preinačenih/povećanih dijelova tužbenog zahtjeva, kako s naslova neimovinske tako i s naslova imovinske štete jer u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa druge sjednice

Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske

održane 27. svibnja 2024.).

13. Također su neosnovani i navodi tuženika da je prvostupanjski sud nepravilno utvrdio opseg neimovinske štete i potreba za trajnom tuđom pomoći i njegom, pri čemu tuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 7., 8. i 258. i 261. ZPP-a jer da je odluku utemeljio na proturječnom i nepravilnom nalazu i mišljenju liječnika vještaka odbivši prijedlog tuženika za novim vještačenjem po drugim liječnicima vještacima.

13.1. Prvostupanjski sud je u iscrpnom dokaznom postupku proveo vještačenje po vještacima dr. Vili Beroš, spec. neurokirurg, dr. Vera Folnegović Šmalc, spec. psihijatar (list 402 spisa), nakon objektivne nemogućnosti dr. Vera Folnegović Šmalc, spec. psihijatara da dalje vještači, sud je odredio dr. Gordana Makarića, spec. psihijatar (list 536 spisa), dr. Vili Beroš, spec. neurokirurg, Božidar Šebečić, spec. kirurg i Gordan Makarić, spec. psihijatar su se očitovali pismeno (list 541 spisa) i usmeno (list 554 do 556 spisa), dr. Vili Beroš, spec. neurokirurg se dodatno očitovao pismeno (list 585 do 587 spisa) i usmeno (list 605 spisa), objedinjen je nalaz dr. Vilija Beroša, spec. neurokirug, dr. ĆB, spec. kirurg i dr. Gordana Makarić, spec. psihijatar, pismeno (list 1385 spisa) i usmeno (list 1401 spisa). Okolnosti na koje se tuženik poziva u svojoj žalbi, a koje se svode na njegovu ocjenu provedenog vještačenja, nisu od značaja za odlučivanje budući je prvostupanjski sud, suprotno navodima žalbe, prihvativši nalaze i mišljenje vještaka, kao i njihova pismena i usmena dopunska očitovanja otklonio sve prigovore tuženika, te pravilno primijenio odredbu čl. 260. ZPP-a. Pri tome je prvostupanjski sud provedene dokaze ocijenio sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Budući su vještaci jasno i određeno odgovorili na sve primjedbe tuženika i svoj nalaz dali u skladu sa odredbom čl. 260. ZPP-a, nije bio razloga na temelju odredbe čl. 261. st. 3. ZPP odrediti novo vještačenje pa nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 261. ZPP-a na koju ukazuje tuženik.

U odnosu na žalbu tužiteljice

14. Shvaćanje prvostupanjskog suda, kojim poistovjećuje pojam završenog liječenja s nastankom štete protivno je pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama broj Rev-550/14 od 18. studenoga 2015. i Rev- 934/14 od 5. travnja 2017., Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021., a prema kojim je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP, kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev 373/2022-3 od 29 studenoga 2022. na temelju pitanja: „Jesu li prvostupanjski i drugostupanjski sud pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu imovinsku i neimovinsku štetu bili dužni cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i dosuditi tužiteljici zakonske kamate koje teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odgovornom osiguratelju-tuženiku, neovisno o datumu završetka liječenja tužiteljice i neovisno o danu presuđenja?" prihvatio reviziju tužiteljice, preinačio prvo i drugostupanjsku presudu i dosudio zateznu kamatu od odštetnog zahtjeva. Stoga, s obzirom da su osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio dio zahtjeva tužiteljice za tijek zateznih kamata na dosuđeni dio za razdoblje od dana podnošenja tužbe 24. srpnja 2008. do 28. listopada 2012., valjalo je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a po žalbi tužiteljice preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom II. b. izreke i odlučiti kao pod točkom III. 1. ove presude.

15. Nadalje, prvostupanjski sud je visinu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti odredio pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a za što je dao valjane i argumentirane razloge, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u tom dijelu odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom II.a izreke.

16. S obzirom da je prvostupanjski sud zahtjev tužiteljice za isplatu 5.714,65 eura s osnova dospjelih zateznih kamata na iznos od 100.000,00 kn isplaćenih u mirnom postupku za razdoblje od podnošenja tužbe do dana isplate sa zateznim kamatama od 31. svibnja 2013. do isplate, ocijenio neosnovanim s obrazloženjem da tužiteljica nije dokazala da uglavničeni iznos kamata iznosi upravo 5.714,65 eura, koje utvrđenje prvostupanjskog suda tužiteljica žalbom nije s uspjehom osporila, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i u tom dijelu odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom III. izreke.

U odnosu na odluku o trošku

17. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a za koju odluku je dao valjane razloge pa suprotni žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a u konkretnom slučaju nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost odluke o trošku u tom dijelu.

17.1. Nadalje, slučaju kada je tužiteljica djelomično uspjela u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužiteljica prethodno snosio troškove, tužiteljici se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 660/2021 od 14. rujna 2021. i Rev 291/2015-2 od 2. listopada 2018., Rev 1265/2022 od 21. prosinca 2022., Rev 366/2024 od 5 lipnja 2024.). Stoga su osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je pogrešno prvostupanjski sud trošak vještačenja priznao u razmjernom iznosu prema uspjehu u sporu pa joj pripada i daljnji iznos od 114,67 eura /846,00 kn.

17.2. U odnosu na trošak vještačenja po stalnom sudskim vještacima epileptološke i oftalmološke struke koji nisu utvrdili postojanje trajnih posljedica, u okolnostima konkretnog slučaja, s obzirom da je navedeno vještačenje provedeno po višekratnoj preporuci potrebne evaluacije po epileptologu i oftalmologu od strane vještaka koji su utvrdili postojanje povrede prava osobnosti kod tužiteljice (list 200 i 395 spisa), osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da joj pripada pravo i na trošak tog vještačenja (2.450,00 kn/325,17 eura).

17.3. Vezano za žalbene navode tužiteljice da joj je prvostupanjski sud trebao priznati sve podneske navedene u troškovniku valja reći da je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a utvrdio koji podnesci su bili nužni za vođenje parnice, a koji ne, a koja utvrđenja je dao uvjerljive i logične razloge koje prihvaća i ovaj sud, pa suprotni žalbeni navodi tužiteljice iste nisu doveli u sumnju.

17. 4. Slijedom navedenom, valjalo je na primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a tužiteljici dosuditi daljnji parnični trošak u iznosu od 439,84 eura sa zateznim kamatama od donošenja ove presude pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a) po kamatnoj stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

18. U odnosu na žalbene navode tuženika kojim osporava odluku o troškovima u dijelu u kojem je tužiteljici priznat trošak sastava više od četiri obrazložena podneska, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja (postupak započeo 2008. godine, provedena brojna vještačenja po vještacima raznih specijalnosti, velik broj prihvaćenih tužbenih zahtjeva i to zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete, renta za trajnu pomoć i njega, izgubljena zarada i renta sa osnova izgubljene zarade, osporavanje od strane tuženika svih zahtjeva po osnovi i visini, brojni prigovori tuženika na provedena vještačenja) te imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev 396/2022-2 od 23. kolovoza 2022., prema kojem sud može u određenim slučajevima odredbu Tbr. 8. Tarife tumačiti na način da stranci iz opravdanih razloga prizna trošak sastava i više od 4 obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku, ovaj nalazi da okolnosti konkretnog slučaja upravo opravdavaju takvu potrebu. Stoga su neosnovani suprotni žalbeni navodi tuženika.

18.1. Nadalje, s obzirom da je odredbom čl. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023.) propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, da primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, neosnovani su iscrpni žalbeni navodi tuženika kojima osporava primjenu vrijednosti boda prema važećoj tarifi u vrijeme donošenje odluke o troškovima u konkretnom slučaju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1309/2024-2 od 1. listopada 2024. i dr.).

18.2. Tužiteljici nije priznat trošak sastava žalbe jer je djelomično uspjela samo u odnosu trošak postupka i zatezne kamate, a sukladno odredbi čl. 35. st. 1. i 2. ZPP-a kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev.

19. S obzirom da tuženiku nije uspio sa žalbom nije mu priznat trošak iste (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

20. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen s obzirom da ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj