Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj P-165/20225-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji: Margareta Vivoda, u pravnoj stvari tužitelja: MT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima u ZOU Livio Marcan i Vedran Marcan, odvjetnicima iz Umaga, protiv tuženika: ĐT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasni Stupavsky-Stella, odvjetnici iz Umaga, radi predaje posjeda, nakon zaključene glavne rasprave 3. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja i punomoćnika tuženika, 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku ĐT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] predati tužitelju MT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u suposjed stan koji se nalazi u potkrovlju zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji stan je detaljnije opisan u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za područje graditeljstva i procjenu nekretnina Ante Bandića od 12.9.2022., a koji nalaz i mišljenje je sastavni dio ove presude, u roku od 15 dana.

II/ Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik stana koji se nalazi u potkrovlju zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je navedeni stan izgradio. Stan još uvijek nije upisan u zemljišnim knjigama, iako u naravi predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu i posebni dio navedene nekretnine, obzirom da nije provedeno povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora sukladno Pravilniku o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva) prema kojem propisu je moguć upis stana u zemljišne knjige iako stan prethodno nije upisan niti u knjizi položenih ugovora. Tuženik se bez pravne osnove nalazi u posjedu opisanog stana. Tužitelj je prije podnošenja ove tužbe pozvao tuženika da mu dobrovoljno preda u posjed predmetni stan. Pravna osnova tužbe je odredba članka 161. i 162. podredno članka 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Stoga tužitelj predlaže da sud donese odluku sadržaja kao u izreci.

2. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Osporava vlasništvo tužitelja na stanu u potkrovlju zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obzirom da je tužitelj upisan kao vlasnik stana u prizemlju zgrade , a koji je stan upisan u knjizi položenih ugovora za k. o. [katastarska općina] u pod. ul 1117. Tužitelj bi i u postupku povezivanja mogao u glavnu knjigu upisati samo vlasništvo stana koje odgovara sadašnjem upisu u knjigu položenih ugovora, a to zasigurno nije stan u potkrovlju zgrade. Tuženik stanuje u dijelu nekretnine čija je vlasnica njegova baka LT koja je u posjedu svih ostalih dijelova kuće sagrađene na naprijed navedenim česticama osim stana u prizemlju, gledajući od glavnog ulaza lijevo, a koji je stan nesporno vlasništvo tužitelja. Stoga, kako tuženik koristi dio nekretnine svoje bake, što mu je ista i dopustila, nisu istiniti navodi tužitelja da tuženik posjeduje nekretninu bez valjane pravne osnove. Točno je da je tužitelj dopisom pozvao tuženika na iseljenje, ali se tuženik na navedeni poziv nije oglasio obzirom da dio nekretnine kojeg koristi tuženik nije u vlasništvu tužitelja.

3. Obje strane su prije zaključenja glavne rasprave zatražile naknadu parničnog troška.

4. Na pripremnom ročištu od 29. lipnja 2022. godine tuženi je istaknuo da tužitelj nema pravni temelj kojim bi predmnijevao svoje vlasništvo na predmetnom stanu, da se radi o zgradi koja iako je ozakonjena, nije etažirana, niti je sklopljen bilo kakav ugovor o uspostavi vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine. Predmetni stan, apartman broj 8 je u vlasništvu bake tuženika, LT te tuženik koristi taj stan na temelju dopuštenja svoje bake. Stoga, kako je tuženik neposredni i samostalni posjednik predmetnog stana, on imenuje svoju baku, LT kao posrednu i samostalnu vlasnicu i posjednicu čiju vlast priznaje. Nije sporno da je LT preminula **.**.2024. i da je njezinom nasljednicom proglašena MTH, unuka.

5. Tužitelj ističe da je upravo on bio neposredni i samostalni posjednik dijela nekretnine, predmetnog stana, da je upravo on predao posjed tuženiku, na način da mu je predao ključeve stana. Tuženik je zlouporabom povjerenja nastavio posjedovati taj dio nekretnine, i nije tužitelju, nakon što je ovaj to od njega zatražio predao mu ključeve. LT nije bila samostalni posjednik predmetnog dijela nekretnine.

6. Presudom poslovni broj P-110/2022-29 od 13. ožujka 2023. godine odbijen je tužbeni zahtjev.

7. Po žalbi tužitelja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-401/2023-3 od 12. veljače 2025. godine. Viši sud je u bitnome u točki 9. obrazloženja istaknuo da ovaj sud, nije cijenio je li potkrovlje zajednički dio zgrade ili je to posebni dio zgrade, jer da bi u tom slučaju, da se radi o zajedničkom dijelu zgrade zahtjev za predaju u posjed sadržavao zahtjev za predaju u suposjed nekretnine, sukladno čl. 46 ZV-a.

8. Na ročištu od 3. travnja 2025. godine stranke čine nespornim da predmetni dio nekretnine nikada nije bio zajednički, potkrovlje, a tužitelj je naveo da se radi o novom posebnom dijelu nekretnine koji je izgradio tužitelj i koji je naknadno legaliziran. Stranke su učinile nespornim da je predmetni stan nazivan kao stan u potkrovlju, taj stan nije obuhvaćen presudom P-1558/19.

9. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica u postupku su izvedeni dokazi uvidom u isprave (str. 4-32), pročitan je dopis (str. 33), zk izvadak (str. 39, 40), rješenje Grada Umaga od 01.04.2019. (str. 53-54), zapisnik o obavljenom očevidu od 26.03.2019. (str. 55-56), rješenje Istarske Županije (list 57-59), zapisnik o obavljenom očevidu od 25.07.2019. (str.60-61), rješenje Grada Umaga od 29.07.2019., rješenje Grada Umaga od 29.07.2019., rješenje Grada Umaga od 21.10.2019., pregledana je ortofoto snimka, pročitan je posjedovni list, nalaz i mišljenje građevinskog vještaka (str. 81-106), izvršen je uvid u spis poslovni broj P-1558/19, pročitane su sve isprave u navedenom spisu, prvostupanjska i drugostupanjska presuda. Saslušani su svjedoci:

FT, IT, ČT, VT, MTH, saslušane su parnične stranke.

10. Nije sporno da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za predajom predmetnog stana u posjed. Nije sporno da za predmetnu nekretninu u kojoj se nalazi i sporni stan nije proveden postupak povezivanja glavne knjige i knjige položenih ugovora.

11. Za predmetnu nekretninu doneseno je „Rješenje o izvedenom stanju“ (29-31) od strane Grada Umaga- [adresa], upravni odjel za prostorno planiranje i gradnju dana 16. siječnja 2019. godine, te je opisana nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ozakonjena, zahtjev su podnijeli tužitelj i LT.

12. Iz zk izvatka na listu 39 spisa utvrđeno je da je u knjizi položenih ugovora tužitelj dolazi upisan kao vlasnik stana u prizemlju zgrade sagrađene na k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je LT (baka tuženika) upisana kao vlasnica stana na prvom katu u istoj zgradi. Stanovi su pobliže opisani u zk izvatku, potkrovlje se ne spominje kao niti jedan dio stana, pa ni sporedni dio.

13. Iz rješenja o komunalnoj naknadi Grada Umaga od 1.4.2019. godine utvrđeno je da je ono izdano LT (53-54), te je u obrazloženju rješenja navedeno da je stranka omogućila pregled 6 apartmana koje koristi, između ostalih i sporni (A8). Rješenje je bilo ukinuto od višeg nadležnog tijela i u ponovljenom postupku, u novom rješenju od 29. srpnja 2019. godine (62-63) je ponovno kao obveznik komunalne naknade navedena LT. I u opet ponovljenom postupku u rješenju o razrezu komunalne naknade za LT od 21.listopada 2019. godine (65- 66) navedeno je da se apartman A8 koristi za stanovanje.

14. FT je sestra tužitelja i LT. Ona je u bitnome iskazala u odnosu na predmetni stan da je cijeli taj stan napravio tužitelj, negdje 2006. godine je počeo sa radovima krova, a 2008. ili 2009. je stan napravljen. Ona i suprug bili su prisutni kada je ĐT pitao tužitelja da li može biti u stanu par mjeseci dok se ne snađe. To je bilo otprilike 2010. ili 2011. godine. To mu je tužitelj dozvolio. Ona smatra da je stan u potkrovlju tužiteljev, koji je koristio potkrovlje kad je dolazio iz Australije, zato jer su prvi kat u kući iznajmljivali.

15. IT, brat tužitelja i LT je iskazao da je stan u potkrovlju u potpunosti financirao tužitelj. Krov je bio napravljen 2006. ili 2007. Stan u potkrovlju napravljen je 2008. ili 2009. godine. U tom stanu živi unuk LT negdje od 2008. ili 2009. godine, a to mu je dozvolila sestra LT. To je stan od RT, a RT nije mogao dozvoliti da živi u stanu kad nije bio tu. On ne zna da li su se RT i sestra šta o tome dogovarali.

16. Usporedbom iskaza ova dva svjedoka sud primjećuje da su njihovi iskazi proturječni u tome tko je tuženiku dozvolio da živi u predmetnom stanu, ali ističu da je sporni stan tužiteljev.

17. ČT je bio podstanar u "Villa Rita". U Villa Riti izvodio je i građevinske radove i također MT i gospođi LT, u razdoblju kad je i živio tamo. Sve radove dogovarao je s LT i ona mu je sve radove naručivala i plaćala. Uvijek mu je novac davala gospođa LT. Ovaj svjedok nije ništa iskazao o izvođenju radova u predmetnom stanu, u potkrovlju.

18. VT, majka tuženika i nećaka tužitelja je iskazala da je predmetni stan stan njezine majke, koja je tuženiku dala stan na korištenje, kao i njezinoj kćeri. U kući, Villa Rita, živi 33 godine s prekidom od tri godine (1999. – 2002.). Njezina mama u toj kući živi 45 godina, udala se za pokojnog LT ( očuh) i stekla nakon njegove smrti stanarsko pravo. LT je umro prije 35 godina. U toj kući živjela je još jedna susjeda M, a ona je bila kćer od vlasnika Đ koji je isto imao stanarsko pravo u donjem dijelu kuće. Od početka je bio dogovor da njezina mama koristi dio ispod krova i desno garažu. Ona je sa majkom živjela u stanu na prvom katu. Mama je koristila i prostor iznad stana jer susjedu nije bio niti moguć pristup na taj dio, a takav je bio dogovor. Susjed je dobio podrum ispod kuće i koristio je stan u prizemlju. Kada je Đ umro njega je naslijedila kćer M i ponovno je postigla i ona dogovor s mamom (LT) da mama koristi potkrovlje, a to je M izričito rekla jer joj potkrovlje nije ni trebalo, ali je molila mamu da joj da jedan dio garaže u prizemlju gdje je danas wc. Kada se njezin sin, (tuženik) razveo i došao iz Slovenije zbog njegovog zdravstvenog stanja bila mu je potrebna samoća. Majka, (LT) mu je dozvolila da on živi u potkrovlju koje nije još bilo uređeno, osim što je bila jedna wc školjka, a sin si je to polako počeo uređivati. Stavljao si je ormare, zavjese, tepihe, ali nije radio nikakve građevinske radove. Prethodno je majka bila spustila strop u svom stanu na prvom katu za 60 cm i tada su se stekli uvjeti za boravak u potkrovlju. Radove u potkrovlju izvodio je ČT i to je dogovarala majka, (LT) s time da je određene radove platio i ujak RT jer je to bio dogovor između njega i mame, imali su ugovor jer je i RT trebao održavati kuću, a kako bi imao pravo koristiti dio stana na prvom katu odnosno da bi stekao pravo na to. Danas su na prvom katu apartmani. 25 dana je RT jedne godine bio u potkrovlju sa suprugom jer je apartman na prvom katu bio zauzet, to je bilo prije deset, dvanaest godina. U to vrijeme je sa njima bio i sin RT. Postoje dvije sobe u potkrovlju jedna za sina, jedna za kćer. Njezina mama je došla na ideju da se uredi potkrovlje zato jer je ona i spustila plafon. Njoj nije ništa poznato o tome da bi RT koristio to potkrovlje uz dopuštenje RT jer je uvijek majka bila vlasnica tog potkrovlja. Nikada RT nije tražio od sina da izađe iz potkrovlja do prošloga ljeta kada je počeo raditi svašta.

19. Iz iskaza MTH, sestre tuženika, proizlazi da je ona u Villa Ritu došla živjeti zajedno s mamom kad je imala 7 godina, brat je tada imao 14 godina i od tada su tamo živjeli s bakom LT. Renovacija potkrovlja počela je kad je imala 21 godinu. Njoj je baka rekla da će potkrovlje biti njezino jer se tako dogovorila s M kojoj je prepustila jedan dio donjeg stana u prizemlju. M nije učestvovala u obnovi krova i potkrovlja i baki je rekla da neka ona koristi potkrovlje cijelo, s time da joj da samo jedan manji dio prizemlja gdje je danas drugi wc od velikog stana u prizemlju. Također, baka joj je rekla da će ona urediti potkrovlje i da će to biti za nju i RT. Baka je plaćala radove jer joj je pokazivala bilježnicu gdje je zapisivala sve radove i pokazivala je i gotovinu i obavještavala ju koji će se radovi raditi. Sjeća se da su spuštali stropove u apartmanima da bi se mogla napraviti dovoljna visina u potkrovlju. To potkrovlje nije od RT. RT i njegova žena su znali biti u potkrovlju po ljeti kada je ona bila na kruzeru, ali RT je svo vrijeme bio s njima u svojoj sobi, a oni su bili u njezinoj sobi. Ne zna da li je RT nešto plaćao za uređenje potkrovlja. Sjeća se da se sa bakom svađala oko toga na koji način će se urediti potkrovlje jer je baka sve radila iz glave i nacrtala na papir i dala to građevinaru. RT nije uopće učestvovao u uređenju tog potkrovlja. Brat je i danas u tom potkrovlju i dan danas je tamo njezina soba prazna. Nikada joj RT nije rekao da mora iseliti, da je to potkrovlje njegovo. Nikada nije to rekao u njezinoj prisutnosti bratu, niti je brat ikada rekao da bi RT to tražio od njega. Prošle godine je počeo sa time, a razlog ne zna. RT nikada nije pitao RT da li može biti u tom potkrovlju i to zato jer je to potkrovlje napravila baka LT za nju i brata. Sjeća se da su se baka i RT dogovorili da će na ime novaca što je RT dao baki za renovaciju stana na prvom katu i donjeg kata – fasada, RT dobiti polovicu vlasništva bake od apartmana na 1. katu. To joj je kasnije baka ispričala. Vidjela je koliko je RT uplatio na bakin račun na ime renovacije. To je bilo 150.000,00 eura. Sjeća se da je bio otvoren jedan račun u IKB-u i to samo za potrebe slanja novca koji je RT slao baki. To je bilo prije uređenja potkrovlja. Ne zna kojim novcima je baka plaćala uređenje potkrovlja. RT je dobio ono što je htio prošle godine na sudu, da je on suvlasnik tri apartmana na prvom katu.

20. U svom iskazu tužitelj je naveo da je on napravio stepenice sa prvog kata u kući koje vode u potkrovlje. On je potkrovlje počeo uređivati negdje 2006., 2007. godine. Inače, po struci je građevinar. L je građevinar također po struci i on je napravio cijelo potkrovlje, a on je financirao i to sve u kompletu. Sestra je imala mirovinu 1.800,00 kuna i ona nije mogla ništa. Kad je dolazio ovdje iz Australije živio je u potkrovlju, a stan na katu je izdavao turistima. Tuženik je živio u [adresa], ali kad se vratio u Hrvatsku zamolio ga je da li može tri mjeseca živjeti u tom stanu u potkrovlju dok se snađe, to je bilo negdje 2010., to mu je dozvolio. RT je ostao u stanu sve do danas. 2021. u sedmom mjesecu je rekao RT da bi bilo vrijeme da iseli iz stana, da će mu pomoći, ako treba i plaćati stanarinu šest mjeseci, međutim drugi put kada je došao brava je bila promijenjena i ključ koji je uvijek imao od stana više nije otvarao i zato je podnio tužbu. Otprilike je potrošio za ovaj stan u potkrovlju oko 50.000,00 australskih dolara. Stan je uređivao negdje 2008. do 2010. Stan u prizemlju je kupio negdje 2013. Onda kad je uređivao potkrovlje nije još bio vlasnik stana. Sa LT je bio dogovorio da obzirom na to koliko je uložio u stan na prvom katu od LT biti vlasnik u pola, što se tiče potkrovlja nikakvog ugovora nije bilo sa LT, to je bilo prazno i to si je napravio za sebe. On je potkrovlje radio prije nego što je kupio stan od M jer je pitao M da li gore može raditi i rekla je može raditi šta god želi. LT nikada ništa nije radila u potkrovlju i nikada ništa nije financirala. Danas ne može ući u stan.

21. U ponovljenom postupku, na ročištu od 3. travnja 2025. tužitelj je iskazao da dio kuće koji je predmetom postupka nikada nije bilo nikakvo potkrovlje, da je on osobno nadogradio taj dio za stan za njega, a kako bi on mogao boraviti tamo kad ima turiste, da on može u tom stanu koji je nadogradio boraviti. Nikad se nije radilo o zajedničkom dijelu koji bi bio na korištenju svima. Nikada se predmetni stan nije koristio kao potkrovlje.

22. 1. Analizirajući iskaz tužitelja i uspoređujući ga i sa ostalim izvedenim dokazima, pa i onim što su stranke učinile nespornim u ponovljenom postupku, točka 8. „da predmetni dio nekretnine nikada nije bio zajednički“, te usporedbom nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, sud je došao do zaključka da je potkrovlje, kao takvo postojalo i prije nego što je uređeno za stan, da se ono vjerojatno nije koristilo, da je odlučeno da se potkrovlje uredi za stan, radi čega je i pokojna LT spustila krov, da bi se mogla dobiti odgovarajuća visina. Dakle, radilo se o potpuno neuređenom prostoru, koji je tužitelj svojim sredstvima preuredio u stan u potrkorvlju, ali uz dopuštenje LT. Tužitelj je naveo da se radi o novom posebnom dijelu nekretnine koji je izgradio tužitelj i koji je naknadno legaliziran. Stranke su učinile nespornim da je predmetni stan nazivan kao stan u potkrovlju, taj stan nije obuhvaćen presudom P- 1558/19.

22.2. Sud ističe da je iskaz tužitelja u ponovljenom postupku kontradiktoran sa njegovim iskazom koji je dao u ranijem postupku, gdje je jasno iskazivao da je potkrovlje prije nego što ga je uredio bilo prazno, da ga je on uredio za sebe. Dakle nije ga on nadogradio. Isto tako i ĐTH i VT iskazuju da se radilo o potkrovlju. Na isti način iskazuju i ostali svjedoci, koji govore o stanu u potkrovlju. Stoga sud ne vjeruje da je tužitelj dogradio kat-predmetni stan, već je potkrovlje postojalo, ali je ono prenamijenjeno u predmetni stan u potkrovlju.

23. Tuženik je iskazao da živi u potkrovlju u predmetnoj kući, to mu je dozvolila baka prije deset godina kad se vratio iz Slovenije. Prethodno je tamo živio negdje 2001. godine negdje dvije godine, to mu je isto dopustila baka. Ono što govori tužitelj vjerojatno je istina da je on uredio stan u potkrovlju. Ne zna čiji je to stan, po njemu je to stan od bake, LT, jer mu je ona dala dozvolu. On nikada nije pitao tužitelja za dopuštenje da živi u potkrovlju. Nikada ga tužitelj sve ove godine nije tražio ništa u vezi tog stana. Istina je da je tužitelj tražio od njega da se iseli iz stana u potkrovlju, međutim on se nije iselio zato što mu tužitelj nije pomogao kako je rekao da će mu pomoći i bilo ga je strah da nema gdje ići. Ovaj stan u potkrovlju RT je napravio prije nego što je kupio stan na prvom katu, međutim on nikada nije bio u tom stanu, osim jedan put sedam dana. On u tom stanu u potkrovlju živi već više od dvanaest godina i nakon dvanaest godina RT zahtijeva da izađe. U tom stanu mu je dakle dozvolila baka da živi. Jedino je on bio u tom stanu. Sestra je znala živjeti sa njim u tom stanu u potkrovlju u drugoj sobi. Nikada mu sestra nije rekla da bi joj RT dopustio da živi u tom stanu. Baka mu nikada nije rekla da mora iseliti iz potkrovlja. Živio je i prije u potkrovlju dok nije bilo uređeno i naveo je „da je to psihopatski život“. Potkrovlje je vjerojatno uredio gospodin RT, donio novac i napravio. Za vrijeme dok su trajali radovi u potkrovlju živio je u stanovima ispod na prvom katu i to mu je uvijek dopustila baka LT. Ne zna koliko dugo se uređivalo potkrovlje. Ne zna koje godine se ponovno uselio u stan u potkrovlju nakon što je uređen. Više od dvanaest godina živi u tom stanu, sve skupa, dakle, prije uređenja i poslije. On pretpostavio da je RT uređivao potkrovlje da bi to bilo nešto lijepo, ne zna za koga i zašto je dao novac za cijelu kuću. Baka LT mu je dala ključeve od uređenog stana u potkrovlju. Ne zna tko je dao baki LT te ključeve.

24. U postupku je, sa mjerničnim i građevinskim vještakom obiđena nekretnina, k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja se koristi kao, dio zgrada, uređeno zemljište i dvorište. U posjedovnom listu nekretnina je upisana kao kultura kuća površine 238m2, no ista je u naravi zgrada mješovite uporabe.

25. Sud je obišao stan koji je predmetnom postupka sa građevinskim vještakom.

26. U nalazu i mišljenju (str. 81-86) vještak Ante Bandić se očitovao (ukratko) da na dan očevida pregledani dijelovi potkrovlja objekta po namjeni, pristupu i drugim atributima koje stan mora ispunjavati – komunikacija, hranjenje, odmor, higijena, spavanje itd., čini zasebnu stambenu cjelini pod uvjetom da se prethodnik i hodnik u prizemlju zgrade, stepeništa za kat i hodnika na katu zgrade proglase zajedničkim dijelom posebnih stambenih jedinica na katu i potkrovlju. U nalazu je dostavljena i fotodokumentacija - fotografije prostorija u potkrovlju objekta – stana ( apartmana) na dan očevida.

27. Nakon dostave nalaza i mišljenja tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev, a takvo preciziranje, suprotno tvrdnji tuženika sud ne smatra preinakom u smislu odr. čl. 190. Zakona o parničnom postupku, NN53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP već uređenjem zahtjeva nakon dostave nalaza, a što je dopušteno, list 108.

28. Uvidom u predmet posl. br. P-1558/2019-50 od 27. kolovoza 2020. godine utvrđeno je da je tužitelj utvrđen suvlasnikom na nekretnini tužene LT na nekretnini, označenoj kao stan na prvom katu zgrade, pobliže opisanog u izreci presude, u ½ dijela. U odnosu na stambenu jedinicu u potkrovlju, „stan 8“, (sporni), tužitelj je odbijen sa svojim zahtjevom, s obrazloženjem u bitnome da taj stan, (između ostalih) nije ozakonjen, a tužitelj u smislu odr. čl. 156. ZV-a ne može teći vlasništvo ako to ne odredi vlasnik nekretnine, te da tuženica LT nije niti upisana kao vlasnica niti spornog stana, te da tužitelj nije niti mogao steći suvlasništvo na tim dijelovima zgrade. Čitanjem ugovora u navedenom spisu, utvrđeno je da je predmetom ugovornog odnosa između LT i HT bila ½ njezinog suvlasničkog dijela stambene zgrade, (str.7), a da se MT obvezao u cijelosti platiti sve potrebne građevinske radove oko popravka i sanacije stambene zgrade. U spisu je dostavljen i zk izvadak, iz knjige položenih ugovora i LT je upisana kao vlasnica stana na 1. katu zgrade, ukupne površine 131,14 m2, (nesporno danas apartmani na 1. katu). Nije sporno da je predmetna zgrada u međuvremenu ozakonjena.

29. Izvedenim dokazima, njihovom analizom, kako personalnih tako i materijalnih dokaza sud je utvrdio da je potkrovlje zgrade u stan prenamijenio tužitelj. On je dao novac za uređenje stana, mada je moguće plaćanje neposredno vršila i LT. To je utvrđeno uvidom u navedeni parnični predmet, P-1558/19, saslušanjem svjedoka, pa i samog tuženika koji je jasno iskazao da je RT napravio predmetni stan, a i samog tužitelja koji je jasno iskazao da što se tiče potkrovlja nikakvog ugovora nije bilo sa LT, to je bilo prazno i to si je napravio za sebe. Iako su u postupku saslušane i sestra i majka tuženika sud njima nije vjerovao da tužitelj ne bi davao novac za uređenje tog stana, već da je stan uređivala svojim sredstvima LT. Da je tužitelj svojim novcima uredio predmetni stan, utvrđeno je i iz iskaza sestre i brata tužitelja, samog tužitelja i tuženika te iz navedenog parničnog predmeta. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka je utvrđeno da stan, A8 predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu i da je podoban za stanovanje.

30. Međutim, postavlja se pitanje da li se tužitelj radi te činjenice može smatrati vlasnikom stana, pa i predmnijevanim vlasnikom. Da li on ima pravo tražiti od tuženika da mu preda posjed stana.

31. Odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka Ustavnog suda, 22/00 – Odluka Ustavnog suda, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 152/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 (dalje ZV) su jasne u pogledu stjecanja prava vlasništva. U ovom slučaju radilo bi se o stjecanju prva vlasništva dogradnjom, (adaptacijom). Odredba čl. 156. ZV-a propisuje: (1) Dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. (2) Pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz stavka 1. ovoga članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznoga prava.

32. Izvedenim dokazima utvrđeno je da je potkrovlje dakle uredio u predmetni stan tužitelj, da je to bio zajednički dio zgrade, (tavan), da je LT znala i dopustila uređenje potkrovlja, da je ona bila vlasnica stana na 1. katu, upisana u KPU, da ona, kao niti tužitelj danas nije vlasnik cijele nekretnine, koji je vlasnik stana u prizemlju, i suvlasnik stana na 1. katu, (danas nesporno apartmani), da nije proveden niti postupak povezivanja glavne knjige i knjige položenih ugovora. Tužitelj je adaptirao, prenamijenio u stan, potkrovlje, a da za to nije tražio dozvolu nikoga, pa ni LT, koja mu to s druge strane nikada nije branila. To nedvojbeno tužitelj navodi i u svom iskazu. Kako je naveo, „potkrovlje je bilo prazno i to si je uredio za sebe“., nikoga za to nije pitao. Kasnije je naveo i da je pitao M, (raniju vlasnicu prizemlja), a ona mu je rekla neka radi što hoće. To je bilo negdje 2008. Samim izvedenim radovima, u ovom trenutku ne postoje uvjeti da bi tužitelj bio vlasnikom stana u potkrovlju, jer on to vlasništvo nije stekao.

33. Tužitelj podnosi tužbu i kao predmnijevani vlasnik. Ta situacija propisana je odredbom čl. 166. ZV-a, koja propisuje: „(1) Onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju. (2) Predmnijevanom će vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svojega prednika ili može samo sumnjivoga, ili što je stekao posjed stvari besplatno a onaj koji zahtijeva posjed bio ga je stekao naplatno; no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao on. (3) Predmnijeva vlasništva ne djeluje u korist osobe koja nije bila pošteni posjednik stvari. (4) Predmnijevani vlasnik treba, umjesto da dokazuje vlasništvo, dokazati činjenice na temelju kojih se predmnijeva njegovo vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njegova zahtjeva prema posjedniku stvari iz stavka 1. i 2. ovoga članka; inače se na vlasničku tužbu predmnijevanoga vlasnika, na prigovore posjednika, kao i na pravni položaj koji ima pošteni odnosno nepošteni posjednik kad je dužan predati stvar vlasniku, na odgovarajući način primjenjuje ono što i za pravu vlasničku tužbu, ako nije drugo određeno zakonom niti je u suprotnosti s pravnom naravi tužbe predmnijevanoga vlasnika.“

34. Tužitelj je predmnijevani suvlasnik. On je samovoljno, bez da je ikoga to pitao uredio potkrovlje, prenamijenio potkrovlje u stan, međutim to mu samo po sebi ne daje pravni temelj po kojem bi on bio vlasnik toga stana, ali mu daje pravo na predmnijevano suvlasništvo, budući se radi o zajedničkom dijelu stvari, potkrovlju koje je tužitelj, uz znanje LT prenamjenio u stan. Kako je navedeno nije proveden niti postupak povezivanja glavne knjige i knjige položenih ugovora. To što je njemu M, ranija vlasnica prizemlja, kako tužitelj ističe, rekla da sa potkrovljem radi što želi, ne znači da je on time stekao osnov za vlasništvo predmetnog potkrovlja u cijelosti. Određenje onoga tko ima pravo dati takvo nešto, da bi onaj koji nešto preuređuje, nadograđuje, adaptira time stekao vlasništvo mora biti izričito i nedvojbeno. To je tužitelju izostalo. Međutim, obzirom na status potkrovlja, dakle on bi imao barem pravo na suposjed, pa on takvo nešto ima pravo tražiti od tuženika, koji svakako posjeduje predmetni prostor na slabijem pravnom temelju.

35. Nadalje, tuženik je iskazao da mu je dopuštenje za boravak u potkrovlju dala njegova baka, a njegov iskaz su potvrdile i njegova majaka i sestra. Iako se radi o odnosu bliskog srodstva sud je ovim svjedocima vjerovao, a o tome je iskazao i brat tužitelja koji je iskazao da tužitelj to tuženiku i nije mogao dozvoliti kad nije bio prisutan. Nadalje, svjedokinje VT i MTH su iskazivale i na koji način se LT dogovorila o korištenju potkrovlja sa bivšom vlasnicom, M i da je LT radi mogućnosti korištenja potkrovlja dala M jedan dio u prizemlju na korištenje. Ali, izvedenim dokazima je utvrđeno da je to dopuštenje dao tuženiku i tužitelj, pa sud zaključuje da su i LT i tužitelj dopustili tuženiku da stanuje u potkrovlju. Međutim, tužitelj svakako nije imao namjeru to dopustiti tuženiku zauvijek.

36. Tuženik odbija predati posjed tužitelju pozivajući se na odredbu čl. 163 ZV-a: „(1) Posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

(2) Posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednoga posjednika, koji ima pravo na posjed te stvari, osim ako je posjed dobio posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga dade. (3) Ako posjednik stvari koja je bila otuđena ustupom, zahtijeva da je posjednik preda njezinu vlasniku, može novom vlasniku suprotstaviti i prigovore svoga prava na posjed koje bi imao prema ustupitelju.

(4) Ako je tuženik nesamostalni posjednik, on se od zahtjeva da preda posjed stvari može braniti imenovanjem posrednoga samostalnog posjednika čiju višu vlast priznaje i iz čijega posjeda izvodi svoj posjed.“

37. Obzirom na utvrđenja da se radilo o zajedničkom dijelu nekretnine, potkrovlju, koje je uredio tužitelj, tužitelj ima pravo barem na suposjed, budući on tuženiku posjed tog potkorvlja, danas stana više ne dozvoljava i traži predaju.

38. Stoga je zbog svega iznijetog sud ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim, zato jer je dokazano da bi tužitelj bio barem suvlasnik zajedničkog dijela nekretnine, potkrovlja, koji je prenamijenjen u stan.

39. Novo vještačenje nije provedeno zato jer je u postupku utvrđeno da da se radilo o potkrovlju koje je prenamijenjeno u stan, a nije se radilo o nadogradnji kata, što je utvrđeno posebno i iz nalaza i mišljenja vještaka. ŠT nije saslušana na okolnosti da je ona dopustila nakon smrti LT posjed stana, budući ta okolnost nije bitna, jer je tužitelju ovom presudom dozvoljena predaja suposjeda stana od strane tuženika

40. Obzirom na uspjeh stranaka u postupku, jer je odlučeno da tužitelj ima pravo na suposjed stana, odlučeno je da svaka stranka snovi svoj parnični trošak. Tužitelj nije uspio u postupku i ne pripada mu parnični trošak, sve na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a.

41. Slijedom iznijetog i obrazloženog, na temelju navedenih odredbi zakona, u smislu odr. čl. 325. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Buje-Buie, 23. travnja 2025.

Sutkinja

Margareta Vivoda

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana od kada je presuda objavljena.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.