Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: P-1598/2021-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja AB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Tihomir Luetić, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Grada Solina, OIB 40642464411, Solin, Stjepana Radića 42, kojega zastupa punomoćnik Ivo Damjanović, odvjetniku u Solinu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 25. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Tihomira Luetića i zamjenika punomoćnika tuženika DB, na ročištu za objavu presude, 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj AB, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] (kat.br.3509) površine 500 m2 za cijelo kao i dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] (dio kat.br.3508) Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] u površini od 745 m2 i to baš onog dijela koji je prikazan u vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju ČB " [adresa], **.**.2018.god." slovima D,E,F,G,H,I,J,K,L,M,N,D, koje vještvo čini sastavni dio ove presude te je tuženik dužan trpjeti parcelaciju čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] na način da se iz te nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni dio u površini od 745 m2 koji je pobliže označen u naprijed spomenutom vještvu i taj dio formira kao samostalna čestica s novim brojem kao i provedbu te parcelacije u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama za K. O. [katastarska općina] te je tuženik nadalje dužan trpjeti da tužitelj temeljem ove presude i prije spomenute parcelacije u zemljišnim knjigama suda izvrši uknjižbu prava vlasništva novoformirane čest.zem. od čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] u površini od 745 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], površine 500 m2, K. O. [katastarska općina], sve na ime tužitelja za cijelo uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženika.

II. Nalaže se tuženiku Gradu Solinu, OIB: 40642464411 , u roku od petnaest (15) dana naknaditi tužitelju AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 9.958,80 eura, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 23. travnja 2025., kao dana presuđenja, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom 7. studenog 2016. tužitelj navodi da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] (kat. čest. br. [katastarska čestica]) upisan tuženik, a koja uknjižba da ne odgovara stvarnom stanju. Stvarni vlasnik predmetnih nekretnina da je tužitelj koji je, računajući posjed svojih prednika, od pamtivijeka u nesmetanom posjedu istih, prije tužitelja posjednik tih nekretnina da je bila CB koja je to zemljište prodala 1971. godine tužitelju, a od kada se tužitelj nalazi u posjedu. Tužitelj da je dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina pa je predložio sudu donošenje presude kojom će se utvrditi vlasnikom istih i ovlastiti da temeljem presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, a posebno navodima tužitelja da se nalazi u posjedu zemljišta koje je predmet spora od pamtivijeka i da je vlasništvo stekao primjenom instituta dosjelosti. Tužitelj da nije ponudio valjane dokaze iz kojih bi proizlazilo da ispunjava uvjete stjecanja prava vlasništva dosjelošću temeljem pravnih pravila OGZ-a te je tuženik ujedno naveo da se dosjelost može računati isključivo od 8. listopada 1991., a imajući u vidu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999.

3. Podneskom predanim na ročištu od 8. ožujka 2018., nakon primitak pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju ČB, tužitelj je uredio je tužbeni zahtjev te je predložio sudu donošenje presude kojom će se utvrditi da je isti vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], za cijelo te dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1280, K. O. [katastarska općina], sve na način kako je to navedeno u izreci ove odluke, a sukladno izrađenom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju ČB.

4. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije koja je priložena u spis, i to: Izvatka iz zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina], broj Z. U. [broj ZK uloška] i povijesnog zk izvatka; povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Split, Odjela za katastar nekretnina Solin od 21. listopada 2016.; Izvoda iz posjedovnog lista Područnog ureda za katastar Split, Odjela za katastar nekretnina Solin od 21. listopada 2016.; Rješenja o elektroenergetskoj suglasnosti za privremeni priključak izdanog od Elektrodalmacije Split 7. travnja 1989.; Dozvole za izvedbu vodovodnog priključka poduzeća Vodovod i kanalizacija Split; predmeta Općinskog suda u Solinu poslovni broj IP-787/05, čitanjem oporuke sastavljene kod Kotarskog suda u Splitu pod brojem IIR-857/57. Nadalje, izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju ČB, te saslušanjem tužitelja kao parnične strane i svjedoka ĆB, RB, ŠB, EB i ĐB.

5. U ovoj pravnoj stvari, Općinski sud u Splitu donio je dana 23. listopada 2018., presudu broj P-5422/16, kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev, a koja presuda je po izjavljenoj žalbi ukinuta rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž- 1241/2018-2 od 13.studenoga 2019. U obrazloženju ukidnog rješenja drugostupanjski sud navodi kako je prilikom donošenja prvostupanjske odluke ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP, obzirom da se presuda ne može ispitati jer su razlozi o odlučnim činjenicama ostali nejasni i proturječni, uz uputu ovom sudu da u ponovnom postupku treba voditi računa da se pri uračunavanju vremena prednika do stjecanja vlasništva radovnom dosjelošću može doći pod pretpostavkom da tužitelj, kao sljednik, ima istinit, zakonit i pošten posjed, i da je njegov prednik imao istinit, zakonit i pošten posjed. Nadalje, u slučaju stjecanja izvanrednom dosjelošću, vlasništvo se može steći uračunavanjem prednika u svim ostalim situacijama kada je bilo na strani prednika ili na strani tužitelja (kao sljednika) postojao samo pošten posjed, a rok za stjecanje dosjelošću isteći će u onom trenutku kada istekne bilo koji od predviđenih rokova (bilo za redovno bilo za izvanredno dosjedanje).

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], za cijelo, te na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], upisanih u ZU 1280, K. O. [katastarska općina], koje da je tužitelj stekao dosjelošću uz uračunavanje posjeda prednika, obzirom da je u nesmetanom posjedu opisanih nekretnina od 1971.g., kada ih je kupio od CB, a koja je prije njega bila nesmetani posjednik navedenih nekretnina.

8. Radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je , ocjenjujući kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog povedenog dokaznog postupka, utvrdio u nastavku navedene pravnorelevantne činjenice.

8.1. Čitanjem Izvatka iz zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina], broj Z. U. [broj ZK uloška] proizlazi da je na čest.zem.oznake 1542/2 (oranica površine 500 m2) i na čest. zem. [katastarska čestica] (vinograd površine 987 m2) upisan tuženik, za cijelo, i to od 15. rujna 2016., dok je prije toga vlasništvo predmetnih nekretnina bilo upisano kao „općenarodna imovina pod upravom mjesnog N.O. Solin.“

8.2. Pregledom povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Split, Odjela za katastar nekretnina Solin od 21. listopada 2016., za česticu katastarske oznake 3508, zk oznake 1542/3, Solin, proizlazi:

- da je prema evidenciji stare izmjere od 1952. godine u katastarskom operatu čestica zemlje [katastarska čestica], odgovarala dijelu čestice zemlje zemljišnoknjižne oznake 1542, ukupne površine 2798 m2 i da je upisana u dva posjedovna lista i to u posjedovnom listu 39 na ime BB, Marinova, u površini od 1399 m2 i u posjedovnom listu 30 na ime VB, [adresa] u površini od 1399 m2;

-da se spiskom promjena 3/62 1962.god, a temeljem izmjere na licu mjesta mijenja upis čest.zem. u katastarskom operatu na način da se čest. zem. [katastarska čestica], kulture oranica površine 1399 m2 i vinograd površine 1399 m2 cijepa te da nastaje čest. zem. [katastarska čestica], vinograd površine 1238 m2, upisan na ime BB pokojnog JB i čest. zem. [katastarska čestica], oranica površine 1560 m2, upisana na VB, pokojnog JB.

-da je stupanjem na snagu nove katastarske izmjere koja je izvršena u razdoblju od 1958. do 1964. godine, u katastarskom operatu čest. zem. [katastarska čestica], vinograd površine 987 m2, upisana u posjedovnom listu 38 na ime VB pokojnog JB;

- da se spiskom promjena 18/69 1969. godine temeljem rješenja o nasljeđivanju O-416/68, mijenja upis u posjedovnom listu 38 sa FB na CB, udovu VB;

-da se Elaboratom tvrtke Geoprojekt čestica 3508, vinograd površine 987 m2, usklađuje na čest. zem. [katastarska čestica], koja nastaje cijepanjem od čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina];

-da se spiskom promjena 42/90 temeljem Elaborata tvrtke Geoprojekt, čestica zemlje [katastarska čestica], kulture vinograd 987 m2, mijenja na način da se kao kultura evidentira kuća površine 7m2 i vinograd površine 980 m2.

8.3. Pregledom povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Split, Odjela za katastar nekretnina Solin od 21. listopada 2016., za česticu katastarske oznake 3509, zk oznake 1542/2, Solin, proizlazi:

-da je prema evidenciji stare izmjere od 1952. godine, u katastarskom operatu čestice zemlje [katastarska čestica], odgovarala dijelu čestice zemlje zk oznake 1542, ukupne površine 2798 m2 i da je upisana u dva posjedovna lista i to u posjedovnom listu 39 na ime BB, ABE, u površini od 1399 m2 i u posjedovnom listu 30 na ime VB, ABE u površini od 1399 m2;

-da se spiskom promjena 3/62 1962.god, a temeljem izmjere na licu mjesta mijenja upis čest.zem. u katastarskom operatu na način da se čest. zem. [katastarska čestica], kulture

oranica površine 1399 m2 i vinograd površine 1399 m2, cijepa te da nastaje čest. zem. [katastarska čestica], vinograd površine 1238 m2, upisan na ime BB pokojnog JB i čest. zem. [katastarska čestica] oranica površine 1560 m2, upisana na VB, pokojnog JB;

-da se stupanjem na snagu nove katastarske izmjere koja je izvršena u razdoblju od 1958. do 1964. godine u katastarskom operatu čest. zem. [katastarska čestica], kulture oranica površine 500 m2, upisuje u posjedovnom listu 38 na ime VB pokojnog JB;

- da se spiskom promjena 18/69 1969. godine temeljem rješenja o nasljeđivanju O-416/68, mijenja upis na CB, udovu VB;

-da se Elaboratom tvrtke Geoprojekt čestica zemlje katastarske oznake 3509, površine 500 m2, usklađuje na čest. zem. [katastarska čestica], koja nastaje cijepanjem od čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina];

- da se spiskom promjena 42/90 od 1990. godine, čest. zem. [katastarska čestica], kulture oranica 500 m2, mijenja na način da se kao kultura evidentira kuća površine 85 m2 i dvor površine 415 m2.

8.4. Čitanjem Izvoda iz posjedovnog lista, Područnog ureda za katastar Split, Odjela za katastar nekretnina Solin od 21. listopada 2016. proizlazi da je u posjedovnom listu broj 38 na kat. čest. zem. [katastarska čestica] (Bunje 987 m2, kuća 7 m2 i vinograd 980 m2) i na kat. čest. zem. [katastarska čestica] (Bunje 500 m2, kuća 85 m2 i dvor 415 m2) kao posjednik za cijelo upisana CB.

8.5. Čitanjem Rješenja o elektroenergetskoj suglasnosti za privremeni priključak izdanog od Elektrodalmacije Split 7. travnja 1989. proizlazi da ovo rješenje glasi na ime AB, a da se odnosi na elektroenergetsku suglasnost za objekt u Solinu na adresi [adresa] sa naznakom "jedan četverosobni stan".

8.6. Čitanjem Dozvole za izvedbu vodovodnog priključka poduzeća Vodovod i kanalizacija Split proizlazi da je ista izdana na traženje AB **.**.1991., a u odnosu na objekt u [adresa], čest. zem. [katastarska čestica].

8.7. Čitanjem povijesnog zk izvatka za Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] proizlazi da su čest. zem. [katastarska čestica] (oranica površine 500 m2) i čest. zem. [katastarska čestica] (vinograd površine 987 m2) upisane u 19.zemljišnoknjižnom biću, da su čestice bile upisane na ime SB, pokojnog ČB, kao vlasnika, a potom kao općenarodna imovina pod upravom mjesnog odbora Solin, nadalje na teret 19. zk tijela upisan je teret u korist težaka DBE, pokojnog A i to za pravo obrađivati loze i masline i ubiranja ¾ ploda.

8.8. Pregledom predmeta Općinskog suda u Solinu poslovni broj IP-787/05, utvrđeno je da su tužbu podnijeli HB, IB, OB i TB protiv tuženika Grada Solina, a radi utvrđenja prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], vinograd naziva Bunja, površine 1323 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], tvrdeći da su pravo vlasništva ove nekretnine stekli dosjelošću. Predmetu je priloženo rješenje Narodnog odbora Kotara Split, Sekretarijata za opću upravu od 26. rujna 1957. u kojem se navodi da je po predmetu UB, žene JB, priznata vlasnost zemlje označene 1542, zkt 19, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to temeljem odluke Kotarske agrarne komisije u Splitu od 8. studenog 1947. broj A 1405/57, obrađivačici UB, ženi JB i članovima njezine porodice JB, pokojnog VB, FB, ABE, PB, ženi Lovrinoj, BB, ABE, LB, Lovrinom, CB, ženi VB, CB RB, [adresa] za po 1/8 dijela i da se odnosi na kasnije upisanog vlasnika općenarodnu imovinu pod organom upravljanja mjesnog NO Solin, u obrazloženju se navodi da s obzirom da je kao vlasnik upisan Bottur Koriolan, pokojnog ČB, talijanski državljanin, da je izvršen prijenos vlasnosti na općenarodnu imovinu. Sud prvog stupnja je 3. travnja 2007. donio odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbu čl.1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja uz obrazloženje da je iz svih dokaza nedvojbeno proizašlo da su tužitelji direktni potomci UB, žene JB, BB, PB te ČBE koji je bio upisan od osnutka zemljišne knjige kao nositelj kmetskog odnosa. Po žalbi tuženika Županijski sud u Varaždinu je pod poslovnim brojem Gž-492/08 dana 5. svibnja 2009. donio presudu kojom je potvrdio odluku suda prvog stupnja te se u obrazloženju ove odluke u bitnome navodi da su tužitelji, odnosno njihovi pravni prednici stekli zakonsku osnovu za stjecanje prava vlasništva u smislu primjene čl.1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja i da je u trenutku stupanja na snagu tog Zakona njihov prednik bio obrađivač predmetnih nekretnina te da je stekao pravo vlasništva tih nekretnina koje je sada prenijeto temeljem nasljeđivanja na tužitelje, a na zemljištu da su postojali agrarni odnosi feudalnog karaktera.

9. U postupku je izveden i dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju ČB, koji je sudu dana 1. veljače 2018. dostavio pisani nalaz i mišljenje. Iz istoga u bitnome proizlazi da predmet spora predstavlja cijela zk čest. zem. [katastarska čestica] i južni dio zk čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], da je na sjevernom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] vidljiva samostalna stambena kuća omeđena betonskim zidovima od tri nadzemne etaže te okolno zemljište koje je uglavnom neobrađeno.

9.1. U svom nalazu i mišljenju vještak je prikazao predmet spora, sačinivši skicu lica mjesta "Split, 31.01.2018. god." te se u vještvu, koje sud smatra da je sačinjeno po pravilima struke i kojem stranke nisu prigovarale, navodi da je predmet spora na skici vještva prikazan slovima A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,K,L,M,N,O,P,A i da predstavlja cijelu zk čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]), K. O. [katastarska općina] te dio zk čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]), K. O. [katastarska općina], sveukupne površine 1245 m2, a što da u naravi predstavlja samostojeću stambenu kuću od tri nadzemne etaže anagrafske oznake Bunje 13, tlocrtne površine 118 m2, pomoćni objekt podrumske etaže u fazi izgradnje koji je položen uz sjeverni rub stambenog objekta i tlocrtne je površine 27 m2, zemljanu površinu obraslu livadom i položenu na istočnom dijelu te zemljanu površinu koja se upotrebljava kao parking na južnom dijelu.

9.2. Predmetna nekretnina da je položena na cijeloj zk čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] u površini od 500 m2 (lik A,B,C,D,N,O,P,A) te dijelu zk čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] u povšrini od 745 m2 (lik D,E,F,G,H,I,J,K,L,M,N,D). Na preostalom sjevernom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] da je položena višeetažna stambena kuća s omeđenom okućnicom, a što nije predmet spora. Granice predmetne nekretnine da u naravi predstavljaju zapadnu granicu koja nije vidljiva na terenu (linija A,B,C), sjevernu granicu koja dijelom nije vidljiva na teretnu (linija C,D,E), a dijelom granicu predstavlja betonski ogradni zid (linija E,F,G), istočnu granicu koju predstavlja betonski ogradni zid (linija G,H,I,J,K,L) te južna granica koja nije vidljiva na terenu (linija L,M,N,O,P,A), a proteže se sredinom donjeg i gornjeg ruba pokosa.

10. Saslušana svjedokinja KB u svom iskazu je navela da joj je poznato da je vlasnica predmetnog zemljišta bila CB, žena FB, a FB da je sin MB, koja je zemljište podijelila na dva dijela te da je tako čestica označena kao 3510/1 pripala u vlasništvo BB, a druga čestica koja je predmet ovog spora u vlasništvo VB, inače suprug CB i njezin svekar da su dva brata pa da odatle proistječu njezina saznanja. Navodi kako njoj nije poznato da je CB predmetno zemljište prodala tužitelju, prije na tom zemljištu da je bila posađena vinova loza i smokve i da ga je obrađivala CB sa svojim suprugom VB, a da je na zemljište dolazila prije 30-ak godina, od tada pa do danas da je na istom bila svega nekoliko puta .

11. Daljnji svjedok RB u svom iskazu navodi da njegova saznanja proistječu iz vremena kada je vlasnik ovog zemljišta bio njegov djed, JB, njega da je naslijedila supruga MB koja je zemljište podijelila na dva dijela i isto ostavila svojim sinovima VB i BB, FB da je otac svjedoka, a iza smrti da je zemljište pripalo njegovoj majci CB koja je zemljište prodala tužitelju. Svjedok je naveo da mu nije poznato za koji iznos kupoprodajne cijene je njegova majka prodala to zemljište, koliko je njemu poznato da se radilo o zemljištu koje je površine otprilike 1000 m2, da je tu bio posađen vinograd koji je obrađivao njegov otac i da nikada nije bilo sporno da je riječ o zemljištu u vlasništvu obitelji CB. Nadodao je da se njegov pradjed zvao FB i da je po njemu otac svjedoka dobio ime.

12. Saslušani svjedok GB u svom iskazu navodi da je vlasnik nekretnine koja je udaljena od zemljišta koje je predmet spora otprilike 50-ak m, da poznaje tužitelja kao svog susjeda i da je dotični zemljište kupio otprilike 1974., u to vrijeme ovo zemljište da se nazivalo Barišića vinogradi, da je bila posađena vinova loza i voćka na istome. Svjedok je naveo da koliko je njemu poznato tužitelja nitko nikada nije ometao u posjedovanju ovog zemljišta i da je tužitelj zemljište istočno od sagrađene kuće obrađivao nakon što ga je kupio i da je to bilo prije Domovinskog rata.

13. Saslušani svjedoci ĐB i EB, koji su vlasnici susjedne nekretnine oznake 1549/1 K. O. [katastarska općina], suglasno proizlazi da su isti kupili svoju nekretninu 1968.godine, a da je tužitelj predmetne nekretnine, koje su im pokazane na skici lica mjesta, kupio od FB dvije do tri godine nakon njih, te je na tom području počeo graditi kuću. Nakon kupoprodaje, da je tužitelj ušao u posjed predmetnih nekretnina, u kojemu ga nitko nije ometao niti mu je radio probleme, a prije je tu sadio i krumpire, što sada ne radi. Svjedocima nije poznato kako su D , koji su stari Č, stkeli vlasništvo nekretnina koje su predmet postupka ni činjenica je li tužitelj imao pisani ugovor o kupoprodaji. U trenutku kada je svjedok ĐB kupio nekretninu, na spornoj nekretnini oznake 1542/3, nalazila se vinova loza , brnistra, par stabala smokava i viđao je tužitelja da to obrađuje, a prije nego što je tužitelj počeo graditi kuću, počistio je zemljište od tih kultura i počeo graditi.

14. Čitanjem zapisnika sastavljenog od Kotarskog suda u Splitu na licu mjesta u Solinu , dana 9. Studenoga 1957., pod brojem II R-857/57, proizlazi da je MB ud. JB sačinila oporuku kojom je raspodijelila svoju imovinu na način da je, između ostaloga, uz imovinu koja je predmet oporuke, navedeno da je sinovima VB i BB već od prije dala u vlasnost vinograd zvan „Bunje“, i to BB donji dio, a VB gornji dio.

15. Tužitelj u stranačkom iskazu navodi da je predmetnu nekretninu kupio 1971. godine od prodavateljice CB, da nije zaključivao kupoprodajni ugovor već da su se dogovorili usmenim putem i da joj je isplatio kupoprodajnu cijenu, s tim da se ne može sjetiti u kojem iznosu, obzirom na protek vremena. Prodavateljica da ga je odmah uvela na posjed zemljišta na kojem je bila zasađena vinova loza i nekoliko stabala smokava, potom da je započeo sa gradnjom kuće koja je površine otprilike 100 m2 i da njega kao ni njegove sinove koji sada u toj kući stanuju, nitko nikada nije ometao u posjedovanju ove nekretnine. Kupljeno zemljište da je površine veće od 1000 m2, da je obrađivano od prijašnjih vlasnika, što da je bilo razvidno u trenutku kada je kupio zemljište, na pojedinom dijelu da je bilo žbunje.

16. Obzirom da tužitelj kao osnov stjecanja prava vlasništva ističe dosjelost uz uračunavanje posjeda prednika te kupoprodaju od prednika, CB, iz 1971.god, dakle nesmetani samostalni kvalificirani posjed uz računanje posjeda prednika od pamtivijeka još od prije 1900.godine, u konkretnom je slučaju valjalo utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisane pravnim pravilima austrijskog Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koja su se primjenjivala na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ 86/46 – pročišćeni tekst), koji je bio na snazi u vrijeme početka dosjedanja, jer je ono u svakom slučaju započelo prije 1. rujna 1980.g., kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ, broj 6/80 i 36/90 te Narodne novine, broj 53/91., dalje: ZOVO); zatim po odredbama ZOVO-a i konačno po sada važećim odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17.; dalje: ZV).

17. Iz pravnog pravila paragrafa 1460. i 1472. OGZ, koja su se primjenjivala u vrijeme kada su prednici tužitelja (obitelj CB) stupili u posjed predmetne nekretnine, rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su u državnom, općinskom ili crkvenom vlasništvu iznosio je 40 godina (paragraf 1472. OGZ), time da je dosjedatelj morao biti u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu. Samostalnost posjeda označava okolnost da dosjedatelj ne priznaje višu vlast druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja prema paragrafu 345. OGZ, a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (paragraf 326. OGZ), time da se smatra da je posjed istinit i pošten, sve dok se ne dokaže drugačije (paragrafi 328. i 345. OGZ).

17.1. Tijekom postupka nije bilo sporno da su predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi upisane kao vlasništvo tuženika, i to od 15. rujna 2016., dok je prije toga vlasništvo predmetnih nekretnina bilo upisano kao „općenarodna imovina pod upravom mjesnog N.O. Solin.“

18. Prema odredbi čl. 159. st. 2. ZV samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a prema st. 3. istog članka samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Prema daljnjoj odredbi st. 4. istog članka samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz čl. 159. st. 2. i 3. ZV.

19. Prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/80., 36/90.; Narodne novine, broj: 53/91. i 91/96. dalje: ZOVO) na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva nije se moglo steći dosjelošću, dok je odredbom čl. 388. st. 4. ZV, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ta zakonska odredba naknadno je ukinuta Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999. koja je objavljena 14. prosinca 1999. u Narodnim novinama, broj:

137/99., te je odredbom čl. 2. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 114/01.) u čl. 388. ZV dodan novi st. 4. kojim je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

20. Međutim, prema sada već ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske temeljenoj na presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske (zahtjev br. 35298/04) od 11. lipnja 2009. (npr. odluke Rev-2469/2016, Rev.2177/17 i dr.) koje prihvaća i ovaj sud, kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, a rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

21. Iz iskaza saslušanog svjedoka RB, koji je sin pok. prodavateljice CB, jasno proizlazi da je vlasnik predmetnih nekretnina bio njegov djed, JB, kojega je naslijedila supruga MB, koja je zemljište podijelila sinovima VB (njegovom ocu) i BB, a iza smrti VB, naslijedila ga je supruga CB, majka svjedoka, koja je nekretnine prodala tužitelju. Na nekretnini da je prije bio posađen vinograd kojega je obrađivao njegov otac. Da je pok. MB predmetne nekretnine zv. C, podijelila među sinovima, proizlazi i iz Oporuke iste, sačinjene pred Kotarskim sudom u Splitu pod brojem IIR-857/57. Nadalje, u bitnome istovjetno, glede posjedovanja i obrađivanja predmetnih nekretnina od strane CB, iskazuje i svjedokinja KB. Svjedoci GB, ĐB i EB suglasno navode da tužitelja, koji je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao kupoprodajom 1971. godine, nitko nije ometao u posjedu otkada je ušao u posjed nekretnina, da je u početku na zemljištu obrađivao poljoprivredne kulture koje su bile posađene u trenutku kupoprodaje, koje je kasnije račščistio da bi počeo graditi kuću.

22. Kada se navedeni iskazi dovedu u svezu sa povijesti promjena na katastarskim česticama koje se predmet ovog postupka, zk. oznake 1542/3 (kat oznaka 3508) i 1542/2 (kat. oznaka 3509), K. O. [katastarska općina], iz koje je vidljivo da su obje nekretnine, koje odgovaraju dijelu čest. zem. [katastarska čestica], prema evidenciji iz stare izmjere od 1952. godine, bile upisane u dva posjedovna lista, broj 39 na ime ABE i u posjedovnom listu 30 na ime CBE; da su se navedene nekretnine 1962. godine cijepale na način da je od čest. zem. [katastarska čestica], nastala čestica zemlje [katastarska čestica], vinograd površine 1238 m2 (upisan na LB) i čest. zem. [katastarska čestica], oranica površine 1560 m2, upisana na VB p. JB; da su stupanjem na snagu nove katastarske izmjere koja je za K. O. [katastarska općina] vršena od 1958. - 1964., u katastarskom operatu čestice zemlje [katastarska čestica] , površine 987 m2 i 3509, površine oranica, upisana na ime VB p. JB, koji upis je promijenjen 1969. godine temeljem rješenja o nasljeđivanju O-416/68 sa imena FB. JB na CB ud. VB, kao i daljnje utvrđenje da se elaboratom tvrtke Geoprojekt iz 1990. godine, čestica zemlje katastarske oznake 3508, vinograd površine 987 m2, usklađuje na česticu zk oznake 1542/3, a čestica zemlje kat oznake 3509, površine 500 m2, usklađuje na česticu zemlje zk oznake 1542/2, dakle nekretnina koja su predmet ovog postupka, sud je stava da je tužitelj po svojim prednicima najkasnije od 1952. godine, od kada datira podatak o posjedovanju iz povijesti katastra zemlijšta, (a svakako i ranije) u samostalnom, neprekinutom i kvalificiranom posjedu nekretnina.

23. Naime, tužitelj je vlasništvo istih stekao usmenim kupoprodajnim ugovorom zaključenim sa pok. CB. U to vrijeme, glede pitanja stjecanja prava vlasništva bio je na snazi OGZ. Prema pravilu iz paragrafa 431. OGZ, prijenos prava vlasništva na nekretninama provodio se uknjižbom u zemljišnim knjigama kao načinu stjecanja temeljem ovjerene isprave u propisanoj formi. Međutim, kada se radi o stjecanju vlasništva pravnim poslom, ako je postupak kupoprodaje dovršen odnosno, ako je pravni posao u cijelosti realiziran, to bi se imalo smatrati da je taj ugovor valjan temelj stjecanja vlasništva.

U tom smislu odnosno, da ugovor o prometu nekretnina može konvalidirati usprkos nedostatku propisanog pisanog oblika ako su ugovorne obveze svake od stranaka dobrovoljno ispunjene u cijelosti ili u pretežnom dijelu stajalište zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske primjerice u predmetu broj Rev-1701/01 od 17. travnja 2003. (objavljeno u Izbor odluka VSRH, br. 1/2003, sentenca br. 30, str. 30- 31) te u odluci broj Rev-2088/1998-2 od 19. rujna 2001. Konkludira, ispunjenju ugovorne obveze zakonodavac pod određenim uvjetima daje prednost pred nedostatkom oblika. Smatra se da su ispunjenjem ugovorenih obveza preuzetih usmenim ugovorom, ugovorne strane prema samom zakonu pribavile valjanost tom ugovoru tj. došlo je do osnaženja ugovora kojem nedostaje potreban oblik.

Stoga Ugovor predstavlja valjani pravni temelj posjedovanja, a posjed tužitelja je nedvojbeno istinit jer nema dokaza da je pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja; dok se poštenje predmnjeva i koja predmnjeva od strane tuženika tijekom postupka nije s uspjehom oborena.

24. U konkretnom slučaju, tijekom postupka je kao sporno trebalo utvrditi mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su predmet postupka, a koje su prije 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu („općenarodna imovina sa organom upravljanja N.O. Solin), a s tim u svezi i činjenicu je li dopušteno u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8.listopada 1991. , ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV, nego na temelju odredaba toga Zakona.

Prema stavu ovog suda, u ovoj pravnoj stvari u vrijeme dosjelosti potrebno je računati i vrijeme posjedovanja do 8.listopada 1991, posebno što tijekom postupka nije utvrđeno da bi bilo tko treći stekao bilo kakvo pravo na predmetnoj nekretnini.

25. Ovakvo je pravno shvaćanje podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda izraženog u većem broju odluka, primjerice Rev-1652/2018 od 20. listopada 2021., Rev-3014/2019 od 12. svibnja 2020., kao i Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018. u kojem je izraženo pravno shvaćanje u skladu s odlukama Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo, Jakeljić i Ć, prema kojem kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, zato što rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smije se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoje drugi i suprotstavljeni privatni interesi trećih osoba.

26. Naime, odredbom članka 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91) stavljen je izvan snage članak 29. ZOVO. ZVDSP je u članku 388. stavku 4. bio propisao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, ali je Ustavni sud odlukama broj U-I-58/1997 U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I- 1054/1997 od 17. studenoga 1999. ukinuo članak 388. stavak 4. ZVDSP.

27. S druge je strane citirano pravno shvaćanje zauzeto u presudama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske te Gashi protiv Hrvatske, u kojima je navedeno da u tim okolnostima sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba snositi posljedice greške koju je počinila sama država donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška.

28. U smislu izraženih pravnih shvaćanja ESLJP, za stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, odlučne su činjenice neprekinutog posjeda određene kvalitete tužitelja i/ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 8. listopada 1991., pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP ukinute spomenutom odlukom USRH i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe, s obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

29. U konkretnom slučaju, sud je stava da je tužitelj tijekom postupka dokazao da su njegovi prednici, FB i CB, bili u samostalnom, poštenom i istinitom te nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina od najkasnije 1952. godine (kada datira upis pravnih prednika tužitelja u katastru zemljišta), da su sa istima postupali kao da se radi o njihovom vlasništvu te su ih obrađivali (svjedok KB i RB u iskazu navode da je CB sa suprugom VB obrađivala vinovu lozu i smokve; iz iskaza svjedoka ĐB i EB proizlazi da je u trenutku kada je tužitelj kupio nekretnine, na njima bila zasađena vinova loza, brnistra, smokve koje je tužitelj obrađivao prije početka gradnje kuće), u čemu ih nitko nije ometao, a koji posjed se, u istoj kvaliteti nastavio nakon što je on kupio nekretnine od CB, te u kojem posjedovanju ni tužitelj ni prednici nisu bili ometani. S druge pak strane, tuženik tijekom postupka nije dokazao niti je pokušao dokazati da je posjed tužitelja i njegovih prednika bio nepošten, niti iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da su tužitelj i njegovi prednici imali razloga posumnjati da im pripada pravo na posjed jer im to pravo faktično nije nikad osporeno niti dovedeno u pitanje.

30. Konkludira, tužitelj je po svojim prednicima bio u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina najkasnije od 1952. godine, u konkretnom slučaju ne postoji nikakav drugi suprotstavljeni interes trećih osoba, a istekom 1992. godine je protekao rok od četrdeset godina, koje vrijeme je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću do 17. studenoga 1999., kao dana kada je Ustavni sud odlukom broj U-I-58/1997, ukinuo čl. 388. st.4.ZV, kojim je bilo određeno da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8.listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme proteklo prije toga dana. Dakle, stjecanje je nastupilo za vrijeme važenja ukinute odredbe članka 388. stavak 4. ZV (koja je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999.), a na predmetnim nekretninama nitko treći nije stekao bilo kakvo pravo.

31. Takav zaključak podržavaju i iskazi saslušanih svjedoka RB, ŠB, ĐB i EB,, koji se u cijelosti podudaraju kako međusobno tako i s navodima iz tužbe, kao i iz dokumentacije priložene u spis (povijesti promjena iz katastara za predmetne nekretnine) te stanja na terenu utvrđenog tijekom uviđaja na licu mjesta, gdje je utvrđeno da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju samostojeću stambeni kuću od tri nadzemne težae anagrafske oznake Bunje br 13, tlocrtne površine 118m2; pomoćni objekt podrumske etaže u fazi izgradnje položen uz sjeverni rub stambenog objekta , tlocrtne površine 27m2, zemljanu površinu obraslu livadom, položenu na istočnom dijelu te zemljanu površinu koja se upotrebljava kao parking.

32. Zbog svega naprijed izloženog, sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci presude.

33. Nakon što je odlučeno o glavnoj stvari, valjalo je donijeti odluku i o troškovima parničnog postupka.

34. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tužitelju pripada cjelokupan trošak postupka.

35. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 201.000,00 kn / 26.677,28 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife).

36. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 7. studenoga 2016. (Tbr. 7/1 Tarife) iznos od 500,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 16. ožujka 2017. koje je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr 9/5 Tarife), iznos od 125,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 9. listopada 2017. koje je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr 9/5 Tarife), iznos od 125,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 6. studenoga 2017. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu radi uviđaja na licu mjesta od 18. prosinca 2017. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 8.ožujka 2018. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 7.lipnja 2018. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 9.srpnja 2018. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 27.siječnja 2020. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 16.rujna 2020., koje je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr 9/5 Tarife), iznos od 125,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 2.prosinca 2020., koje je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr 9/5 Tarife), iznos od 125,00 eura;

-sastav podneska od 18.ožujka 2021. (Tbr 8/4 Tarife), iznos od 50,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 8.prosinca 2021. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 7.listopada 2022. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 19.siječnja 2023. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 3. travnja 2023. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 13.siječnja 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 25. ožujka 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-pristup na ročište radi objave presude od 23. travnja 2025. (Tbr 9/3), iznos od 100,00 eura, dakle ukupni iznos od 7.150,00 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25% (1.787,50 eura), daje iznos od 8.937,50 eura.

36.1. Navedenom iznosu valja pridodati iznos od 394,86 eura na ime troškova vještačenja, kao i iznos od 313,22 eura na ime troška sudske pristojbe na tužbu i iznosa od 313,22 eura na ime sudske pristojbe na presude, čime se došlo do ukupnog iznosa od 9.958,80 eura.

36.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 8. ožujka 2018., jer je isti predan na ročištu održanom 8.ožujka 2018., za koje mu je priznat trošak zastupanja.

36.3. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 9.958,80 eura, sa traženom zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2025., kao dana donošenja odluke (članak 151. st. 3. ZPP-a), po stopi određenoj člankom 29. st. 2. ZOO.

37. Slijedom iznijetog, riješeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Splitu 23. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis