REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1476/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Zlatku Greguriću, Tatjani Figač - Gregurić i Hrvoju Mladiniću, odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Bjelovara, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž - 517/2024-2 od 17. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima broj P - 798/2019-108 od 24. svibnja 2024., u sjednici održanoj 23. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se revizija tuženiku protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž - 517/2024-2 od 17. listopada 2024. radi pravnog pitanja:
„Ima li tužitelj koji je prihvatio konverziju i čiji je CHF kredit konvertiran sukladno odredbama ZID ZPK/15 pravo na povrat iznosa tzv. preplate redovne kamate, plaćene temeljem odredbe o načinu promjene redovne kamatne stope iz CHF kredita i pravo na povrat iznosa plaćenih temeljem odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica kredita veže uz CHF (CHF valutna klauzula), unatoč izvršenoj konverziji?“
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
III. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženik podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž - 517/2024-2 od 17. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima broj P - 798/2019-108 od 24. svibnja 2024.
2. Na prijedloge za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Kada je riječ o prijedlogu tuženika revizijski sud je postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ocijenio da su u odnosu na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa viših sudova nije jedinstvena (u tom smislu i u Revd - 2938/2023, Revd - 192/2024 i dr.), a i praksa revizijskog suda nije jedinstvena (na što upućuju odluke broj Rev - 1096/2022- 2 od 8. studenoga 2022 i Rev - 586/2019-14 od 21. prosinca 2022).
4. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389. b st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
5. Kada je riječ o prijedlogu tužitelja revizijski sud je postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. ZPP-a ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a. Naime, pobijana presuda temelji se na razlozima da tuženik „...osnovano prigovara zaključku i odluci prvostupanjskog suda da tužitelju pripada razlika glavnice koju je vještak izračunao u simuliranom planu otplate u valuti kuna na dan konverzije u iznosu od 3.181,41 € kao i obračunate kamate za vrijeme 1. i 2. moratorija koje su pripisane glavnici u iznosima od 514,22 € i 439,35 €, sve sa zakonskim zateznim kamatama. Ovo stoga što predmet ove parnice nije ništetnost odredaba Dodatka Ugovoru pa tužitelju ne pripada pravo na isplatu razlike u obračunu nedospjele glavnice, uključujući i kamate za vrijeme moratorija koje su pripisane glavnici...“. U tom smislu materijalnopravna pitanja kako ih je u prijedlogu naznačio tužitelj, kao i razlozi važnosti na kojima tužitelj temelji ova pitanja, ne proizlaze iz razloga na kojima je donijeta pobijana odluka. U odnosu na pitanja koja se odnose na troškove postupka pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda (Rev – 1111/2024-2 od 23. listopada 2024., Rev-501/23-2 od 30. kolovoza 2023., Rev-652/23- 2 od 12. lipnja 2024. i dr.), a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.
6. Kako, dakle, u odnosu na prijedlog tužitelja nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
7. Isto tako, postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. III. ovog rješenja.
Zagreb, 23. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
