Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4886/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Karmen Novak Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ZC, kojeg brani Damir Bulatović, odvjetnik iz Daruvara, zbog prekršaja iz članka 46. stavak 3. uz primjenu članka 293. stavak 1., članka 176. stavak 5. te članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/2008, 48/10,74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), rješavajući o žalbi okrivljenika ZC, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu od 26. travnja 2024., broj: Pp-3441/2022-24, u sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okrivljenika ZC kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda.

II Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13 - nastavno PZ) okrivljenik ZC je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura, u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljenik ZC i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.870,00 (tisuću osamsto sedamdeset) eura, zbog prekršaja iz članka 46. stavak 3. uz primjenu članka 293. stavak 1., članka 176. stavak 5. te članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

2. U izrečenu novčanu kaznu, okrivljeniku je uračunato vrijeme koje je proveo u zadržavanju od 16 dana kao 637,12 eura novčane kazne, tako da je okrivljeniku preostalo za platiti još 1.232,88 eura novčane kazne.

3. Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

4. Pobijanom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 136,85 eura.

5. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajno pravnoj sankciji i zaštitnoj mjeri u kojoj u osnovi navodi da on nije upravljao vozilom predmetne zgode te da nije počinio djela prekršaja za koja je proglašen krivim. Ujedno navodi da je nakon prometne nesreće pio gemište zajedno sa LC te da koncentracija alkohola u organizmu okrivljenika ne odgovara koncentraciji alkohola u trenutku prometne nesreće. Smatra da je prvostupanjski sud trebao primjeniti institut ublažavanja kazne i za treće djelo prekršaja ukoliko je isto primjenio u odnosu na prva dva djela prekršaja. Konačno da zaštitna mjera nije predviđena kao obligatorana te predlaže da ista bude ukinuta.

6. Podnositelj žalbe predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

9. Uvidom u stanje spisa, vidljivo je da je prvostupanjski sud u postupku ispitao okrivljenika, a u dokaznom postupku je kao svjedoke ispitao LC i KC, policijskog službenika te je proveo i pisane dokaze koji prilože spisu, te je na osnovi cjelokupnog postupka osnovano okrivljenika proglasio krivim za sva tri djela prekršaja i kaznio naznačenim novčanim kaznama.

10. Neosnovan je žalbeni navod okrivljenika da on ne bi upravljao vozilom predmetne zgode budući iz iskaza svjedoka LC proizlazi da je upravo on upravljao vozilom i da su u vozilu bili samo njih dvojica. Ujedno, neosnovan je žalbeni navod da je nakon prometne nesreće pio alkohol sa LC i da se koncentracija alkohola u organizmu ne može pravilno utvrditi, budući iz iskaza svjedoka LC i policijskog službenika KC ne proizlazi ta tvrdnja okrivljenika a niti je to okrivljenik dokazao na bilo koji drugi način te ovaj sud navedenu tvrdnju samo smatra pokušajem izbjegavanja prekršajne odgovornosti, naročito stoga što istu tvrdnju nije iznosio u prvostupanjskom postupku. Konačno, žalbeni navod da bi trebalo ublažiti novčanu kaznu za djelo prekršaja iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ovaj sud nije prihvatio kao osnovan.

11. U odnosu na izrečenu novčanu kaznu, vidljivo je da je okrivljeniku izrečena novčana kazna ispod zakonom predviđenog minimuma za djelo prekršaja pod točkom I izreke, odnosno u zakonom predviđenom minimumu za djelo prekršaja pod točkom II i III izreke i ista nije stroga, pa je ovaj sud mišljenja da će se upravo izrečenom novčanom kaznom u potpunosti postići svrha kažnjavanja te da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja prekršaja ovakve vrste.

12. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, povodom žalbe okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere okrivljeniku da ne upravlja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca je primjerena.

13. Navedeno ponašanje okrivljenika, predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.) u rasponu od 13,27 do 663,61 eura, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

15. Zbog izloženih razloga trebalo je riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 23. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Sofija Kovačević v.r.

Karmen Novak Hrgović,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 (pet) otpravaka za: spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.