Poslovni broj Gž R 169/2023-3

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                                   Poslovni broj Gž R 169/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, te Svjetlane Pražić sutkinje izvjestiteljice i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Č. iz S., OIB:….., zastupanog po punomoćniku M. G. odvjetniku iz Z.,  protiv tuženika S. š. S., OIB: ….zastupanog po punomoćnici M. R. odvjetnici iz S., radi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući po žalbi tužitelja,  izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr 66/22 od 12. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2023.

 

                                          p r e s u d i o    j e

 

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja B. Č., te se potvrđuje  presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr 66/22 od 12. svibnja 2023.

 

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika S. š. S. za naknadu troškova odgovora na žalbu, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

   Obrazloženje

 

1.Presudom suda prvog stupnja točkom I. izreke odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja kojima je tražio da se utvrdi da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika od 15. rujna 2022., sklopljenog 1. siječnja 1997., te da nije prestao radni odnos tužitelja kod tuženika; da se naloži tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto profesora stručnih predmet u graditeljstvu u roku od 15 dana; da se obveže tuženika da naknadi tužitelju parnični trošak. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 398,17 eur / 3.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

2.Prvostupanjsku presudu pobija tužitelj u cijelosti iz žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/20, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP-a).

 

---------------

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

 

3.Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio osnovanost žalbenih navoda tužitelja, te zatražio trošak odgovora na žalbu.

 

4.Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5.Ocjenjujući presudu suda prvog stupnja u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se nije mogla ispitati.

 

              6.Nisu osnovani navodi tužitelja koji svojim navodima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time i pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku sadržanu u točki I. izreke.

 

              7.1.Donoseći pobijanu odluku, sud prvog stupnja cijeni sadržaj čl. 115. st.1.t.3., 119. st.1. i 2., 120. st.1-3., 133. st.1. i 2., 135. st.3., 151. st.1. t.4., 153. st.3. Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 137/04., 127/17., 98/19. i 151/22; u nastavku ZR), čl. 112. st. 1.,. 114. st.1. i 2.,  188. st.2. t.7. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj 87/08 i dr., dalje: ZOOSŠ), čl. 12. st. 5., 6. i 7. Pravilnika o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj: 112/10 i dr., dalje: Pravilnik/10), čl. 45., 46., 48. st.2. 103.  Pravilnika o radu tuženika donesenom od strane Š. o. na sjednici 18. ožujka 2019.

             

7.2.Ujedno analizom provedenih dokaza utvrđuje nespornim:

              -da je tužitelj bio zaposlenik O. Š. S., S. (prednik tuženika), od 1. siječnja 1997. na neodređeno vrijeme na poslovima profesora stručnih predmeta u graditeljstvu,

-da iz obrazloženja pobijane Odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da je ista utemeljena na više razloga od kojih se posebno ističu tri: 1) pogrešno evidentiranje i nepravilan unos nastavnih sati i ocjena u sustav e-dnevnik, 2)  nedolazak na radno mjesto i dežurstvo na državnoj maturi 24. lipnja 2022. te nedolazak na posao i radno mjesto 27. i 28. lipnja 2022., 3) odbijanje uspostave bilo kakvog dijaloga s ravnateljem u cilju rješavanja uočenih nepravilnosti, ne preuzimanje pismena poslodavca, ne priznavanje propusta u radu te općeniti navodi usmjereni na neodgovoran pristup radu i izvršavanju povjerenih poslova i radnih zadataka bez volje za otklanjanjem uočenih povreda.;             

-da je predmetna Odluka stavljena na oglasnu ploču 21. rujna 2022.,

-da je tužitelj podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika protiv sporne Odluke 28. rujna 2022., koji je odbijen Odlukom Š. o. tuženika od 7. listopada 2022., te je potvrđena sporna Odluka o otkazu ugovora o radu;

-da je tuženik prije donošenja sporne Odluke, od sindikalne povjerenice zatražio suglasnost, koju je ista i dala ravnatelju tuženika.

 

7.3.Nadalje prvostupanjski sud cijeneći sve iskaze tužitelja, zz tuženika, te saslušanih svjedoka, utvrđuje da tužitelj ni u tužbi, ni u iskazu u osnovi ne spori iznesene razloge za otkaz, te da istodobno iznosi razloge i okolnosti u sklopu kojih smatra kako su takve činjenice pogrešno interpretirane, pa da ne predstavljaju ponašanje koje bi opravdavalo donošenje pobijane Odluke o otkazu ugovora o radu.

 

8.1.U odnosu na prvu povredu koju tuženik stavlja na teret tužitelju – da je upisao nastavne sate koje faktično nije održao, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj podatke u e-dnevnik unosio unaprijed i to za dulji vremenski period ( tri do četiri tjedna) što da znači da je upisivao podatke za situacije koje nisu stvarno odrađene, te su se tek trebale dogoditi, a temeljem iskaza saslušanih svjedoka utvrđuje da radnje tužitelja predstavljaju propuste koji se ne mogu okarakterizirati kao uobičajena pogreška, kao i to da nitko od djelatnika tuženika (od kojih su neki od njih dugogodišnji djelatnici), nikada ne postupa na način koji je primijenio tužitelj u konkretnom slučaju kada je upisao više tjedana satnice unaprijed, pri čemu su takvi podatci uneseni i pogrešno u dane kada konkretna nastava nastavnih predmeta koje predaje tužitelj nije trebala biti održana, a da su i svjedoci koji su razrednici jasno ukazali na određene nelogičnosti prilikom unošenja podataka o ocjenama učenika.

Shodno tome, zaključak je suda prvog stupnja da je tužitelj postupao suprotno čl. 12. st. 5. i 6. Pravilnika kojim je predviđeno da nastavnik ocjenjuje javno u razrednome odjelu ili odgojno-obrazovnoj skupini, te je dužan svaku ocjenu javno priopćiti i obrazložiti učeniku. Navedeno po ocjeni suda ukazuje i na problem u provođenju odgojno obrazovnog elementa u radu tužitelja, koji da je razvidan i iz zaključka A. za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih ( vidi točku 30. ovog obrazloženja ) i gdje je u sklopu provedenog nadzora rada tužitelja utvrđeno da nije pokazao na koji se način priprema za nastavni sat, nije proveo vrednovanje učeničkih postignuća tijekom nastavnog sata, odnosno učenicima nije dao jasne povratne informacije o njihovim postignućima, nije vrednovao ni ocijenio dio učenika 1.d razrednog odjela iz nastavnog predmeta Tehnologija građenja.

 

8.2.Obzirom na prednje, sud prvog stupnja ne prihvaća opravdanja tužitelja  za propuste u vidu naknadnog upisivanja ocjena i nastavnih sati nekoliko tjedana, posebice cijeneći odgojno obrazovnu funkciju, činjenicu da je satnica upisivana više tjedana unaprijed i to u vrijeme kada tužitelj satove i nastavu uopće nije trebao izvoditi, a obzirom da su takvim postupanjem prouzročeni problemi u radu ne samo tužitelja već i ostalih djelatnika.

Nastavno tome, prosudba je prvostupanjskog suda da takvo postupanje tužitelja ukazuje na povredu radne dužnosti i skrivljeno postupanje koje je utjecalo na organizaciju rada ne samo tužitelja već i ostalih djelatnika te da je riječ o skrivljenom postupanju i povredi radne dužnosti koja je imala utjecaja na odgojno obrazovnu funkciju tuženika kao srednjoškolske javne službe.

 

9.1.U odnosu na drugu povredu koja se stavlja na teret tužitelju -  nedolazak na dežurstvo na državnoj maturi 24. lipnja 2023. i radno mjesto 27. i 28. lipnja 2022., sud utvrđuje da tužitelj  nije osporio samu tvrdnju tuženika da tužitelj nije pristupio dodijeljenom mu dežurstvu na državnoj maturi, pri čemu nedolazak nije opravdao, te da nije uopće pristupio na radno mjesto 27. i 28. lipnja 2022., te ne prihvaća razloge

 

kojima tužitelj opravdava svoje postupanje, koje se u bitnome sastoji u tvrdnji tužitelja  da je od strane tuženika izostalo postupanje propisano Pravilnikom o polaganju državne mature, da obavijest o dežurstvu nije uočio na oglasnoj ploči jer je bila neuočljiva i netransparentna, što da ukazuje na diskriminatorno ponašanje prema njemu i da je ono za cilj imalo upravo to da tužitelj propusti pristupiti dežurstvu na državnoj maturi.

Vezano za prednje, sud prvog stupnja, sukladno rezultatima dokaznog postupka, utvrđuje da svi djelatnici tuženika na određeni način sudjeluju te su uključeni u provođenje državne mature; da je sam tužitelj u iskazu naveo da je svake godine bio određen te je sudjelovao u radu državne mature; da koordinator obavijesti o državnoj maturi, datumima održavanja i nastavnicima koji su zaduženi za dežurstva na određenim predmetima ili zadatcima, objavljuje na oglasnoj ploči koja se nalazi u zbornici te na sjednicama nastavničkog vijeća.

 

9.2.Slijedom toga sud zaključuje da je tužitelj 23. 6. 2022. bio prisutan na sjednici na kojoj se raspravljalo o načinu održavanja mature, da 24. 6. 2022. na dežurstvo nije pristupio niti opravdao svoj izostanak,  zbog čega da takvo postupanje tužitelja također predstavlja skrivljeno ponašanje i povredu radne dužnosti koja je od tuženika kao poslodavca zahtijevala intervenciju u sam način provođenja državne mature ( osiguravanje zamjenske osobe). Pri tome, sud navode tužitelja da je način obavještavanja o državnoj maturi bio takav da je poslodavac ciljano želio učiniti da tužitelj ne sazna za dežurstvo, smatra nelogičnim, neživotnim i usmjerenim otklanjanju odgovornosti od vlastitog propusta, te nepriznavanju skrivljenog ponašanja.

 

10.Vezano za treću povredu za koju se tužitelj tereti - odbijanje uspostave bilo kakvog dijaloga s odgovornom osobom tuženika i ne preuzimanje pismena poslodavca, prvostupanjski sud utvrđuje sukladno provedenim dokazima da je međusobna komunikacija između tužitelja i odgovorne osobe tuženika u potpunosti prekinuta, da je upravo tužitelj taj koji odbija bilo kakav oblik konverzacije smatrajući postupanje ravnatelja prema njemu diskriminatornim.

Ovakvo postupanje tužitelja smatra sud neprihvatljivim, te da isto ne doprinosi odgojno obrazovnoj djelatnosti kao primarnoj svrsi tuženika, slijedom čega da je tuženik putem odgovorne osobe dužan spriječiti situacije i postupanja koja se negativno odražavaju na njegovu djelatnost, što je u konkretnom slučaju i učinjeno odlukom koju tužitelj osporava u ovom postupku.

 

U kontekstu iznesenog, razlog odbijanja dijaloga s odgovornom osobom tuženika te ne preuzimanje pismena poslodavca, po ocjeni prvostupanjskog suda, predstavlja povredu radne obveze koja je u slučaju poput ovog uzrokovana skrivljenim ponašanjem tužitelja, a time i opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.

 

11.1.Rukovodeći se svim do sada iznesenim razlozima, ovaj sud prihvaća razloge kojima se rukovodio sud prvog stupnja kada je zaključio da sva opisana postupanja tužitelja kao radnika predstavljaju povredu radne obveze koja svojom težinom i intenzitetom u okviru skrivljenog ponašanja radnika opravdavaju odluku u vidu prestanka radnog odnosa.

 

Također, pravilno je po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik kao poslodavac proveo postupak otkazivanja na zakonom propisan i dopušten način i u zakonom propisanom roku, sukladno čl. 151. st.3., 153. ZR-a, da je u odnosu na samo pitanje dostave sporne Odluke o otkazu ugovora o radu proveo u skladu s čl. 132. ZR-a, čl. 102. i 103. Pravilnika o radu tuženika, da je tužitelj iskoristio i pravo na traženje zaštite podnošenjem Zahtjeva za zaštitu prava, koji je odbijen kao neosnovan.

Shodno tome, sud prvog stupnja osnovano utvrđuje da je u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac proveo postupak otkazivanja na zakonom propisan i dopušten način.

 

11.2.Obzirom na sva ranija utvrđenja, prvostupanjski sud u konačnici smatra da je u konkretnoj pravnoj situaciji riječ o okolnostima koje u svojoj ukupnosti predstavljaju skrivljeno ponašanje kojim je došlo do povrede radne dužnosti i obveza takve naravi, težine, intenziteta i posljedica da opravdavaju odluku tuženika o prestanku radnog odnosa donesenu temeljem čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a i čl. 114. ZOOOSŠ-a, budući je skrivljeno postupanje tužitelja kao radnika bilo takvog karaktera da je utjecalo na cjelokupnu organizaciju rada tuženika te se negativno odražavalo na odgojno obrazovnu funkciju istoga kao srednjoškolske javne službe, slijedom čega postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja drži neosnovanim.

Odluku o troškovima postupka sud temelji na čl. 154. st. 1., 155. i 164. ZPP-a.

 

12.1.U kontekstu prednje izloženog, neutemeljenim smatra ovaj sud žalbene tvrdnje tužitelja u dijelu u kojem ističe da mu tuženik nije za sve povrede za koje se tereti pobijanom Odlukom, dostavio pismeno upozorenje na mogućnost otkaza ugovora o radu.

 

12.2.Naime, točno je da iz stanja u spisu proizlazi pored ostalog da je tuženik uputio tužitelju spomenuto upozorenje 1. srpnja 2022. po prijavi od 31. svibnja 2022. i to zbog nepravilnosti u administriranju e-dnevnikom od strane tužitelja kao nastavnika (npr. upisivanja unaprijed radnih tjedana  upisivanja ocjena učenicima u dane kada tužitelj nije bio na nastavi), no da nema dokaza da bi tuženik takvo upozorenje slao tužitelju u odnosu na ostale dvije povrede radne obveze za koje se također tereti pobijanom Odlukom.

 

12.3.Osim toga, ovaj je sud je vodio računa o čl. 119. st.1. Zakona o radu  ("Narodne novine" 93/14. i dr., dalje: ZR-a) sukladno kojem je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnosti otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Dakle iz citirane odredbe razvidno je da je u pravilu poslodavac u obvezi prije ovakve odluke o otkazu zbog skrivljenog ponašanja, radnika prethodno upozoriti, no da iznimno postoje situacije kada to nije obvezan učiniti.

 

12.4.Uvažavajući ranije opisana postupanja tužitelja, prosudba je i ovog suda, da u konkretnoj situaciji, nije bilo potrebe da tužitelja posebno pismeno upozorava na

 

mogućnost otkaza ugovora o radu zbog povrede radne obveze - odbijanja uspostave bilo kakvog dijaloga s odgovornom osobom tuženika i ne preuzimanja pismena poslodavca.

To iz razloga jer je iz obrazloženja Odluke tuženika o otkazu ugovora o radu, proizlazi da je tužitelj odbio primiti 2. lipnja 2022. neposredno pismeno upozorenje, niti je isto (koje je upućeno na kućnu adresu) htio preuzeti na pošti; 20. lipnja 2022.  zahtjev za očitovanje upućen od tajnice škole u školi, ali mu je bilo uručeno na kućnoj adresi; 29. lipnja 2022. zahtjev za očitovanje povodom prijava troje nastavnika od 20. lipnja 2022., niti je isto preuzeo na kućnoj adresi, s koje se vratilo neuručeno; te  pismeno upozorenje na mogućnost otkaza ugovora o radu od 1. srpnja 2022. koje je poslano na kućnu adresu tužitelja i vraćeno neuručeno.

Pri tome valja napomenuti da tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka ni u jednom trenutku nije osporio ove tvrdnje tuženika glede ne/preuzimanja pismena.

 

12.5.Nastavno rečenom, ni prema uvjerenju ovog suda, uvažavajući ovakvo postupanje tužitelja koji je ne jednom, već u više navrata odbijao preuzimati pismena koja je mu je dostavljao tuženik kao poslodavac, nije bilo potrebe za prethodnim upozorenjem tužitelja na moguće posljedice kršenja obveza iz ugovora o radu u smislu čl. 119. ZR-a.

 

13.1.Isto tako u konkretnoj pravnoj situaciji, ovaj sud drži da nije bilo potrebe za prethodnim upozorenjem tužitelja na moguće posljedice kršenja obveza iz ugovora o radu u smislu čl. 119. ZR-a ni u odnosu na treću povredu - nedolazak na dežurstvo na državnoj maturi 24. lipnja 2023. i radno mjesto 27. i 28. lipnja 2022.

Ovo prvenstveno zbog činjenice da se radilo o dežurstvu za državnu maturu koja se održavala u lipnju te 2022., odnosno nečem što nije bilo aktualno svaki dan i što će se ponavljati eventualno u rujnu ili iduće godine opet u lipnju.

Shodno tome, ni kad je rije o ovoj povredi, prosudba je ovog suda da zbog specifičnosti ove povrede, nije bilo potrebe za prethodnim upozorenjem tužitelja na moguće posljedice kršenja obveza iz ugovora o radu u smislu čl. 119. ZR-a.

 

14.U kontekstu svega prednje izloženog, stajalište je ovog suda da sama činjenica izostanka spomenutog pisanog upozorenja na mogućnost otkaza ugovora o radu zbog prethodno spomenute dvije povrede radne obveze, a prije otkazivanja ugovora o radu, ne čini sporni otkaz nedopuštenim.

Tim više što je iz obrazloženja pobijane Odluke, razvidno i to da je tužitelj neodgovornim  pristupom radu i izvršavanju povjerenih poslova i radnih zadataka, bez imalo volje za otklanjanjem uočenih povreda radnih obveze i nepravilnosti u radu, počinio teže povrede radne obveze, da krši radnu disciplinu i dovodi   u pitanje redovno obavljanje nastavnog procesa u skladu s pravilima struke i organizacijom rada, zbog čega da radni odnos dalje nije moguć.

Nastavno tome, nameće se zaključak da izostanak pisanih upozorenja u ovom slučaju nema za posljedicu nedopuštenost pobijane odluke tuženika.

 

15.1.Isto tako, nije u pravu tužitelj ni kada pobija pravilnost stava suda prvog stupnja u odnosu na poštivanje pravila o dostavi pobijane Odluke u smislu čl. 102. i 103. Pravilnika o radu tuženika, kao pretpostavci .

 

Naime, ovaj je sud vodio računa o sadržaju čl. 132. ZR-a kojim je propisano da se na dostavu odluke o otkazu ugovora o  radu, te odluka donesenih u postupcima iz čl. 133. ovoga Zakona, primjenjuju na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak, ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Osim toga, imao je ovaj sud u vidu i  sadržaj čl. 102. i 103. Pravilnika o radu tuženika, kojim je odredbama propisao način dostave odluka o pravima i obvezama iz radnog odnosa.

Unatoč nedvojbenoj činjenici da je u konkretnoj pravnoj situaciji, tuženik pobijanu Odluku tužitelju dostavio putem oglasne ploče, odnosno da istu nije pokušao uručiti tužitelju na način predviđen čl. 102. Pravnika tuženika, za naglasiti je da je tužitelj po primitku sporne Odluke i putem oglasne ploče pravovremeno podnio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava, dakle da unatoč ovakvom načinu dostave, u konačnici nije bio oštećen ni ograničen u smislu prava na podnošenje pravnog lijeka protiv te Odluke – Zahtjeva za zaštitu prava.

 

15.2.Shodno tome, uvjerenje je ovog suda, da prednje opisano postupanje tuženika kao poslodavca, u konkretnoj pravnoj situaciji nije bilo od utjecaja na pravilnost pobijane presude, niti je tim žalbenim navodima pravilnost iste dovedena u pitanje.

 

16.Kako je shodno svemu do sada iznesenom, prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje koje je odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, to ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključke suda prvog stupnja o postojanju pravno relevantnih činjenica, koje tuženici iznošenjem vlastitih pravnih shvaćanja nisu uspjeli dovesti u dvojbu.

Slijedom svega izloženog, ističe se da se pravna stajališta navedena u pobijanoj presudi zasnivaju na pravilnoj primjeni  mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija  koja upućuje na to da pobijana odluka nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava

 

17.Obzirom na prednje, pravilnom drži ovaj sud i odluku o parničnom trošku.

 

18.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi  pobijanu presudu, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

 

19.Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu jer je primjenom čl. 155. ZPP-a odlučeno da isti nisu bili  potrebni za vođenje ovog postupka, pa je stoga odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka jer tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a.

                           

U Rijeci, 15. studenog 2023.

 

                                                                               Predsjednica vijeća

                                                                                    Filka Pejković