Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Ps-31/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužiteljice OB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Batarelu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo financija (ranije: Fond za naknadu oduzete imovine Republike Hrvatske), Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika – protutužitelja pod 1) DB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Željku Puljiću, odvjetniku u Splitu, pod 2) OBŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (kao zakonska nasljednica VB, OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupana po punomoćniku Željku Puljiću, odvjetniku u Splitu, pod 3) CB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 4) ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i pod 5) GB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umješači pod 3),4) i 5) zastupani po punomoćniku Damiru Pokupec, odvjetniku u Zagrebu, po tužbi tužiteljice radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o otkupu stana te protutužbi umješača – protutužitelja radi utvrđenja, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 13.ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika te punomoćnika umješača, dana 23.travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ministarstvo Financija Republike Hrvatske Zagreb, Katančićeva 5 ,OIB: 186831364878 kao prodavatelj (u daljnjem tekstu prodavatelj) i OB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao kupac ( u daljnjem tekstu kupac) nadomještaju ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarskog pravo sljedećeg sadržaja:

(1) Prodavatelj Ministarstvo Financija Republike Hrvatske Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 186831364878 prodaje, a kupac OB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] kupuje stan koji se nalazi na trećem katu, koji se stan sastoji od tri sobe, kuhinje, WC-a, hodnika i balkona ukupne površine od 75,30 m2, zajedno sa zajedničkim

dijelovima i uređajima zgrade koja se nalazi u [adresa], stan broj 9, koji se u

Gradu Splitu vodi pod šifrom 16845003006.

(2) Stan iz stavka 1. ovog članka nalazi se u zgradi izgrađenoj na z. k. čest. broj [katastarska čestica] upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška] KO [katastarska općina].

(3) Kupac kupuje i odgovarajući suvlasnički dio zgrade razmjerno odnosu korisne vrijednosti kupljenog stana prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine kao i zemljište koje pripada zgradi.

(4) Sukladno načelu uspostave jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade kupac kupnjom stana postaje suvlasnikom odgovarajućeg dijela zemljišta u omjeru koji će se naknadno utvrditi sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12)

Članak 2.

(1) Ugovorne strane suglasno utvrđuju da prodajna cijena stana, zajedno sa suvlasničkim

dijelom zgrade iznosi 6.060,92 eura (prema tečaju preračunavanja 1 euro = 7,53450 kn a

ranije je bio utvrđen iznos kupoprodajne cijene 45.666,00 kuna (slovima: četrdeset i pet tisuća i šesto šezdeset i šest kuna).

(2) Kupac i prodavatelj suglasno utvrđuju da cijena stana s popustom radi jednokratne otplate iznosi 4,848,76 eura (prema tečaju preračunavanja 1 euro = 7,5340 kuna) a što je

predstavljano kunski iznos od 36.533,00 kune (slovima: trideset i šest tisuća petsto trideset i tri kune).

(3) Izračun cijene stana od 01. rujna 2014.g. prema propisanim elementima i mjerilima za

njeno utvrđivanje prilaže se ovom Ugovoru.

(4) Indeks vrijednosti kn prema EUR na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 7,5340 kn prema službenom tečaju preračunavanja kune u euro.

Članak 3.

(1) Stranke suglasno utvrđuju kako je temeljem ranije pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu broj Pst-924/14 tužiteljica u cijelosti podmirila kupoprodajnu cijenu stana. Kupac se obvezuje da će prodavatelju platiti eventualnu razliku ako se ista pojavi prema

obračunu i izračunu prodavatelja i za to zaključiti po potrebi i Aneks ovom ugovoru.

Članak 4.

(1) Kupac i prodavatelj suglasno utvrđuju da je kupac u posjedu stana iz članka 1. ovog ugovora.

(2) Danom sklapanja ovog ugovora stanaru prestaju prava i obveze zaštićenog najmoprimca (prijašnje stanarsko pravo) kao i stanarsko pravo na prodanom stanu. (3) Kupac izjavljuje da nije kupio drugi stan pod uvjetima iz Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, te da u istom mjestu u kojem se nalazi stan iz članka 1. nema u vlasništvu useljivu kuću ili stan.

Članak 5.

(1) Prodavatelj ovlašćuje kupca da temeljem ovog Ugovora, a bez ikakva njegova daljnjeg

sudjelovanja ishodi uknjižbu prava vlasništva posebnog dijela nekretnine – stana – opisanog u članku 1. ovog Ugovora, neodvojivo povezanog sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, u zemljišnim knjigama nadležnog općinskog suda odnosno da položi ovaj ugovor u zemljišno-knjižnoj službi tog suda radi upisa u knjigu koju sud osniva o položenim ugovorima.

(2) Kupac može uknjižiti odnosno upisati svoje pravo iz stavka 1. ovog članka odmah temeljem ovog ugovora jer je kupoprodajna cijena već u cijelosti isplaćena prodavatelju što se potvrđuje ovom presudom.

Članak 6.

(1) Troškove zemljišno-knjižne provedbe odnosno upisa ovog Ugovora u drugu javnu knjigu snosi kupac.

(2) Podaci o stanu, zgradi i kupcu te izračun prodajne vrijednosti stana čine prilog i sastavni dio ovog ugovora.

PRODAVATELJ:

KUPAC:

Ministarstvo financija RH

OB

OB

II. Odbacuje se protutužbeni zahtjev umješača koji glasi:

" Utvrđuje se da stan smješten na 3. katu zgrade z.k. oznake čest zgr. 3503/1, /2,/3 upisan u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao 8. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8) Stan na III. (trećem) katu, označen br. 9, u površini od 75,30 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, WC-a, hodnika i balkona spada u dio od 7/24 dijela navedene zgrade koji je konfisciran pravnom predniku umješača , pok. ČB pok. SB." kao nedopušten.

III. Odbija se prigovor stvarne nenadležnosti kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.743,80 eura.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je nositeljica stanarskog prava na stanu u [adresa] anagrafske oznake [adresa], i to stana broj 9 koji se vodi pod šifrom 16845003006 te koji ima površini 75,30 m2 položen je na trećem katu stambene zgrade anagrafske oznake [adresa], sagrađene na čest. zgr [katastarska čestica] ZU 4810 k. o [katastarska općina]. Nadalje, da je podnijela zahtjev za otkup stana koji nije odobren ni odbijen, pa da ima pravni interes na podnošenje predmetne tužbe. Nadalje, da je zgrada djelomično nacionalizirana, a djelomično konfiscirana te da se vodi postupak nasljednika bivših vlasnika za povrat nacionalizirane imovine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istu u cijelosti.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem Zahtjeva za sklapanje ugovora o kupnji stana, presude IP-297/88, Ugovora o korištenju stana, rješenja o visini stanarine, rješenja broj Z-492/47 (Konf. 62/46) od 22.ožujka 1947. Kotarskog suda u Splitu Zemljišnoknjižni odjel, Zahtjeva za naknadu konfiskacijom oduzete imovine, djelomičnog rješenja Županije Splitsko-dalmatinske, Ured za imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP-I-942-04/97-01/179 od 2.studenog 1998., djelomičnog rješenja Županije Splitsko-dalmatinske, Ured za imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP-I-942- 04/97-01/179 od 9.srpnja 2001., Rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, Klasa: UP/II-942-01/01-01/1069 od 26.veljače 2004., Rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, Klasa: UP/II-942-01/04-01/735 od 20.listopada 2005., suglasnosti za otkup stana ( list 54 A), Zahtjeva za sklapanje ugovora o kupnji stana ( list 54 B), prijepisa posjedovnog lista broj 4896 od 26.2.2013. te posjedovnog lista broj 7515, izvatka iz zemljišne knjige, uvjerenja o prebivalištu, rješenja Uprave za urbanizam i građevinarstvo broj 359/Up-I-98/74/BS/IT od 25.studenog 1974., rješenja Ureda za katastar od 28.veljače 2013 za posjedovni list 7515 i 16897, izvatka iz zemljišne knjige ZU 7432, posjedovnog lista broj 15085, potvrde Splitsko-dalmatinske županije, Odsjek za graditeljstvo od 4.listopada 2008.,pregledom spisa Županije Splitsko-dalmatinske, Službe za imovinsko pravne poslove, broj UP-I-942-04/97-01/179 te UP-I-942-04/97-01/1267, izračuna cijene stana ( list 64), poreznog rješenja ( list 96), rješenja Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji Klasa: UP/I-335-02/12-06/42 od 26.srpnja 2012., ugovora o prodaji ( list 108 te 118), uvjerenja o identifikaciji čestica ( list 129), ugovora o kupoprodaji nekretnine ( list 148), ugovora o prodaji ( list 150), elaborata o etažiranju, izvatka iz zemljišne knjige ZU 7432, ugovora o kupoprodaji stana broj 19/93, ( list 173), očevida na licu mjesta, te dokumentacije predane na očevidu ( list 196-207), rješenja o nasljeđivanju O-3908/2024 iza VB, presude Ps-104/2018, potvrde Ureda za imovinsko pravne poslove od 1.prosinca 1997., presude zbog izostanka IP- 297/88, dopisa Službe za imovinskopravne poslove od 27.lipnja 2016. te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

4. Predmet tužbenog zahtjeva je donošenje presude koja će nadomjestiti ugovor o otkupu stana na kome postoji stanarsko pravo i to stana na trećem katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, WC-a, hodnika i balkona ukupne površine od 75,30 m2, zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koja se nalazi u [adresa], stan broj 9, a koji se u Gradu Splitu vodi pod šifrom 16845003006, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na z. k. čest. broj [katastarska čestica] upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška] KO [katastarska općina].

5. Predmet protutužbenog zahtjeva umješača-protutužitelja je utvrđenje da stan koji je predmet spora u ovom postupku označen kao stan br.9, III kat, [adresa], u [adresa] predstavlja dio zgrade oznake čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] koja zgrada predstavlja konfisciranu imovinu IB za 7/24 idealnog dijela.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica bila nositeljica stanarskog prava na stanu koji se nalazi u [adresa], stan br. 9, površine 75,30 m2, na trećem katu, istok, sagrađen na čest zem 3503/1,2 i 3, sve nekretnine upisane u ZU 4812 KO [katastarska općina], a koji stan se sastoji od tri sobe, kuhinje, wc, hodnika i balkona do donošenja i stupanja na snagu Zakona o najmu stanova (4. studenoga 1996.) kada je stanarsko pravo prestalo, a tužiteljica stekla prava i obveze zaštićenog najmoprimca. Nije sporna ni cijena.

7. Sporno je je li tužiteljica propustila rok za podnošenje zahtjeva za otkup utvrđen Zakonom o prodaji stanova na kojem postoji stanarsko pravo, imaju li tužiteljica i članovi njene obitelji u vlasništvu useljivu nekretninu, te da li je stan tužiteljice bio konfisciran, odnosno nacionaliziran.

8. Prema odredbi članka 22. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 - dalje u tekstu Zakon o naknadi) stanovi oduzeti prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz čl. 2. te akata i načina propisanih čl. 3. ovoga Zakona na kojima postoji stanarsko pravo ne vraćaju se u vlasništvo, osim stanova oduzetih prijašnjem vlasniku na temelju propisa o konfiskaciji.

9. Prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu, a stanaru pravo na otkup stana.

10. Nadalje, prema odredbi članka 24. Zakona o naknadi Fond za naknadu oduzete imovine, kao prodavatelj, i stanar, kao kupac, zaključuju ugovor o prodaji stana pod uvjetima propisanim Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" broj 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94 i 58/95), za stanove u vlasništvu Republike Hrvatske, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za otkup stana.

11. Prema odredbi članka 25. Zakona o naknadi pravo stanara radi ostvarenja svog prava na otkup stana ostvaruje se podnošenjem tužbe nadležnom općinskom sudu, ako Fond odbije s njim sklopiti ugovor o prodaji stana ili ne sklopi ugovor u roku iz članka 24. st. 2. Zakona o naknadi te prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda nije osnovan.

12. Tuženik nije osporavao da bi tužiteljica imala status stanara, a nije niti tvrdio da joj je taj status prestao. Konačno, tuženik nije podnio niti žalbu protiv prvostupanjske presude kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice za prodaju stana te je donijeta pravomoćna presuda po kojoj je tužiteljica uplatila iznos kupoprodajne cijene stana u iznosu od 36.533,00 kuna ( vidi Potvrdu na listu 327)

13. U ovom postupku nije utvrđeno da bi tužiteljici prestalo stanarsko pravo na bilo koji od načina predviđenih zakonom (Zakon o stambenim odnosima - "Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93 - dalje: ZSO),

14. Naime, stanarsko pravo u smislu odredaba čl. 61. i 62. ZSO ne prestaje ispunjenjem određenih pretpostavki na temelju samog zakona, već prestaje tek pravomoćnom odlukom o iseljenju koja u konkretnom slučaju nije donijeta jer nitko nije postavio takav zahtjev.

15. Naime, nesporno je da se nikada nije vodio postupak protiv tužiteljice radi iseljenja iz predmetnog stana zbog toga što je istoj prethodno prestalo stanarsko pravo pa tako niti u ovom postupku nije utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za prestanak stanarskog prava niti je utvrđeno da je ista stekla mogućnosti za useljenje u vlastiti stambeni prostor.

16. Naime, okolnost da je suprug stekao u vlasništvo poslovni prostor ne utječe na gubitak statusa stanara tužiteljice ( ni prema Zakonu o prodaji stanova niti prema Zakonu o najmu stanova) niti na aktivnu legitimaciju tužiteljice za podnošenje predmetne tužbe sve pored nesporne činjenice da ista zajedno s prednikom stanuje u predmetnom stanu neprekidno od useljenja 1986., a njezin suprug NB ( na kojeg je s oca FB prenesen status nosioca stanarskog prava 1984. ) od 1965. prema podacima u spisu.

17. U konkretnom slučaju, prvostupanjska presuda ukinuta je uz obrazloženje da sud nije uzeo u obzir da tužiteljica, odnosno njen bračni drug ima drugi stan što je bitno za otkup predmetnog stana na kojem postoji stanarsko pravo u smislu Zakona o prodaji. Pored toga, da prvostupanjski sud nije na valjan način utvrdio sve pravno relevantne činjenice vezano za povrat nekretnina umješačima-protutužiteljima u upravnom postupku vezano za konfisciranu odnosno nacionaliziranu imovinu, a time i za predmetni stan. Nadalje, da prvostupanjski sud nije mogao odbaciti protutužbeni zahtjev umješača-protutužitelja već ih je, u smislu odredbe članka 109. ZPP-a, trebao pozvati da urede protutužbeni zahtjev na način da odrede tko su stranke u vezi s protutužbenim zahtjevom, odnosno tko su tuženici, tj. protutuženici protutužbenog zahtjeva.

18. Tužiteljica se legitimira u ovoj pravnoj stvari kao raniji nositelj stanarskog prava odnosno zaštićeni najmoprimac. Nije sporno da se obratila tuženiku sa zahtjevom za otkup predmetnog stana te je prvostupanjski sud donio presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice za otkup stana, a presuda u cijelosti zamjenjuje ugovor o prodaji stana, u smislu odredbe čl. 25. st. 3. Zakona o naknadi s obrazloženjem da su ispunjeni svi uvjeti vezano za potrebna utvrđenja pri donošenju presude koja zamjenjuje ugovor o prodaji stana, propisana Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo te je sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i donio presudu kojom se u cijelosti zamjenjuje ugovor o prodaji stana među strankama

19. Nadalje, utvrđeno je da je suprug tužiteljice naslijedio stan u površini od 45 m2, iza pok. oca koji stan je prodan 1993. godine prije stupanja na snagu Zakona o povratu imovine te da se radi o neadekvatnom stanu s obzirom obitelj ima dvoje djece. Taj stan da je prodan 1993. pa da se ne može govoriti o zloupotrebi prava, a prostorije koje se koriste u funkciji hotela oduvijek da su bile korištene u funkciji obavljanja poslovne djelatnosti, što da je razvidno iz rasporeda poslovnih prostorija, a koji prostor se nalazi u Gajevoj 9a, u Splitu, dok je prostor u Dominisovoj 10, u Splitu, površine od 28 m2.

20. Odredbom čl. 60 Zakona o stambenim odnosima propisano je da nitko ne može, kao stanar, koristiti dva ili više stanova. Nadalje ( stavak 2) stanar koji koristi dva ili više stanova dužan je odlučiti koji će stan zadržati i u roku od 30 dana od dana kad je stekao pravo da koristi drugi stan o tome obavijestiti stambeni organ, a stan koji ne zadržava u istom roku predati davaocu tog stana slobodan od osoba i stvari.

21. Sukladno čl. 61 Zakona o stambenim odnosima, kada stanar ili njegovo maloljetno dijete ima ili stekne u istom mjestu u vlasništvu useljivu obiteljsku kuću ili stan kao poseban dio zgrade koji odgovara potrebama njegova porodičnog domaćinstva, dužan je o tome obavijestiti stambeni organ te u roku 30 dana od dana obavijesti sa članovima svog porodičnog domaćinstva preseliti u tu kuću odnosno stan, a stan iz kojega se iseli, slobodan od osoba i stvari, predati davaocu tog stana.

22. U odnosu na pitanje radi li se o nacionaliziranom ili konfisciranom stanu, o čemu ovisi pravo tužiteljice na otkup stana, na konkretan slučaj, primjenjuju se odredbe Zakona o naknadi iz kojih proizlazi da se nacionalizirani stanovi u načelu ne vraćaju ranijim vlasnicima te da stanari u istima imaju pravo na otkup (čl. 22 st. 3 i čl. 26 st. 1. Zakona o naknadi), dok se konfiscirani stanovi pak u načelu vraćaju ranijim vlasnicima, a stanari nemaju pravo na otkup već postaju najmoprimci, osim u slučaju da zahtjev ranijeg vlasnika bude pravomoćno odbijen, u kojem slučaju stanarima pripada pravo na otkup takvog stana (čl. 33.-39. i 77. Zakona o naknadi).

22.1. U ovom postupku utvrđeno je pregledom priloženih rješenja poslovni br. KONF62/46 i Z-492/47 da je razvidno da je predmetom konfiskacije bila cijela zgrada u kojoj se nalazi stan tužiteljice i to za 7 /24 dijela, te dijelom nacionaliziran za 6 / 24 dijela, plus 11/24 dijela, a što je razvidno iz Rješenja o nacionalizaciji od 23. veljače 1960.

23. Pored toga, odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o naknadi je propisano da stanovi oduzeti prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona na kojima postoji stanarsko pravo ne vraćaju se u vlasništvo, osim stanova oduzetih prijašnjem vlasniku na temelju propisa o konfiskaciji.

24. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, prijašnjem vlasniku daje se u vlasništvo i posjed stan na kojem ne postoji stanarski odnos, što rješenjem utvrđuje nadležna služba ureda državne uprave (čl. 22. st. 2. Zakona o naknadi).

25. Prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu, a stanaru pravo na otkup stana (čl. 22. st. 3. Zakona o naknadi).

26. Dakle, stanaru pripada pravo na otkup stana ako je stan oduzet na temelju nekog od propisa iz čl. 2. Zakona o naknadi, osim ako je oduzet na temelju propisa o konfiskaciji. U konkretnom slučaju nije utvrđeno da je predmetni stan oduzet upravo na temelju propisa o konfiskaciji.

27. Naime, utvrđeno je da se povodom zahtjeva VB, SB i DB pred Uredom državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službom za imovinsko-pravne poslove vodi upravni postupak pod klasom: UP/I-942- 04/97-01/179 radi povrata odnosno naknade oduzete imovine, između ostalog, i za predmetni stan, a koji nije pravomoćno okončan. U tom postupku nasljednici IB, pok. SB zatražili su povrat imovine konfiscirane njihovom pravnom predniku u idealnom suvlasničkom dijelu od 7/24 dijela stojne kuće u [adresa] s pripadajućim dvorištem (čest. zgr. [katastarska čestica] i čest zem. 9030/1), nadalje da je pravomoćnim presudama Okružnog suda za Grad Zagreb broj Kz 562/45 od 6. prosinca 1945. g. i Vrhovnog suda Hrvatske broj K 866/45 od **.**.1946. IB, pok. SB osuđen na konfiskaciju cjelokupne imovine, nadalje, da je zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan djelomično konfiscirana prijašnjem vlasniku IB, pok. SB za 7/24 idealna dijela rješenjem Kotarskog narodnog suda u Splitu broj Z 492/47 od 22. ožujka 1947. g. (Konf. 62/46), a na koje rješenje nitko od ostalih suvlasnika nije postavio nikakav izlučni zahtjev u smislu čl. 20. st. 1. i čl. 21. st. 1. i 3. Zakona o konfiskaciji koji se stavljaju u toku provođenja konfiskacije ili u roku od 8 dana po provedenoj konfiskaciji, o kojem, sud koji provodi konfiskaciju odlučuje nakon provedenog postupka, presudom. Prema st. 3. istog članka ako se ne stavi izlučni zahtjev u roku propisano u st. 1. tog članka može se to učiniti u redovnom postupku u roku od godine dana po provedenoj konfiskaciji, što nesporno nije učinjeno.

28. Nadalje, da je nakon toga zgrada djelomično nacionalizirana za preostali dio od 17/24 i to EB, pok. SB za 6/24 dijela i GB, pok. SB za 11/24 dijela pravomoćnim rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri NO Općine Split broj N-1060/5-59 od 23. veljače 1960. g., te da se ni u jednom od navedenih rješenja, a posebno ne u rješenju o nacionalizaciji, ne spominje da su suvlasnici zgrade izvršili materijalnu diobu stanova temeljem koje bi se moglo zaključiti da je upravo stan koji je predmet ovog postupka konfisciran. Konačno, da je pred ovim sudom vođen postupak pod brojem I R 103/57, koji je pribavljen i pregledan, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice koji nije rezultirao donošenjem rješenja o diobi, već su se stranke u pogledu diobe složile da istu provedu izvansudski (a kako je vidljivo iz obrazloženja rješenja I R 103/57 od 18. travnja 1958. g.), o čemu nisu priloženi bilo kakvi dokazi.

29. Dakle, iz Zakona o naknadi proizlazi da se nacionalizirani stanovi u načelu ne vraćaju ranijim vlasnicima te da stanari u istima imaju pravo na otkup (čl. 22. st. 3) i čl. 26 st. 1) Zakona o naknadi), dok se konfiscirani stanovi pak u načelu vraćaju ranijim vlasnicima, a stanari nemaju pravo na otkup već postaju najmoprimci, osim u slučaju da zahtjev ranijeg vlasnika bude pravomoćno odbijen, u kojem slučaju stanarima pripada pravo na otkup takvog stana (čl. 33.-39. i 77. Zakona o naknadi). Dakle, u odredbi čl. 38. Zakona o naknadi propisano je da se odredba čl. 32. tog Zakona ne odnosi na slučajeve kada je prijašnjem vlasniku oduzet samo idealni dio stana na temelju propisa o konfiskaciji.

30. Budući nije nedvojbeno utvrđeno da je prijašnjem vlasniku upravo sporni stan u cijelosti konfisciran već cijela zgrada za 7/24 dijela to je primjenom odredbe čl. 38 Zakona o naknadi utvrđeno da se na isti ne primjenjuju odredbe o povratu već eventualno naknadi za oduzetu imovinu razmjerno suvlasničkom dijelu slijedom čega proizlazi da nema zapreke za otkup predmetnog stana od strane tužiteljice.

31. Slijedom toga, sud je jednako kao i u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem Ps-104/2018 po tužbi ŽB za stan u istoj zgradi (u kojem je donesena pravomoćna presuda od 24. listopada 2017. g.), utvrdio da je predmet nacionalizacije i konfiskacije bila cijela zgrada, a ne pojedini stanovi koji se nalaze u zgradi te da su sumnje tuženika da je stan koji koristi tužiteljica konfisciran pa da tužiteljici ne pripada pravo na otkup stana neutemeljene.

32. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužiteljica nije podnijela dokaze da je zahtjev za otkup stana podnesen u roku koji je propisan odredbom čl. 24. Zakona o naknadi.

33. Prema odredbi članka 24. stavak 1. Zakona o naknadi zahtjev za otkup stana stanar podnosi Fondu u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ovoga Zakona, o čemu Fond izvješćuje prijašnjeg vlasnika. Stavkom 2. citirane zakonske odredbe propisano je kako Fond kao prodavatelj i stanar kao kupac zaključuju ugovor o prodaji stana pod uvjetima propisanim Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 43/92. - pročišćeni tekst, 69/92., 25/93., 48/93., 2/94.,44/94. i 58/95.) za prodaju stanova u vlasništvu Republike Hrvatske, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za otkup stana.

34. Odredbom članka 25. Zakona o naknadi propisano je da ako Fond odbije sa stanarom sklopiti ugovor o prodaji stana ili ne sklopi ugovor u roku iz članka 24. stavka 2), stanar ima pravo radi ostvarenja svoga prava na otkup stana podnijeti tužbu nadležnom općinskom sudu. Stavkom 2) je propisano da se tužba podnosi u roku od 60 dana od dana kada je Fond dostavio akt kojim je odbio ponudu za sklapanje ugovora o prodaji stana. Prema stavku 3) te zakonske odredbe pravomoćna odluka suda iz stavka 1. ovoga članka kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev stanara za otkup stana, u cijelosti zamjenjuje ugovor o prodaji stana.

35. Tužiteljica je uz tužbu dostavila kopiju zahtjeva za sklapanje ugovora o kupnji stana od 21.studenog 1997., a tužena nije niti tvrdila da je povodom tog zahtjeva donesena odluka o odbijanju.

36. Sukladno čl. 42 Zakona o najmu stanova ( " Narodne novine " broj 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18., 105/20., 36/24 ) osobe koje su stekle pravo na kupnju stana prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 43/92. - pročišćeni tekst, 69/92., 87/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95. i 11/96.), ali zbog propisanih razloga to pravo nisu mogle ostvariti u propisanom roku, zadržavaju to pravo i kao najmoprimci do rokova određenih tim Zakonom.

37. Sukladno članku 48. stavak 1) tog Zakona osobe koje su primjenom odredbe članka 61. stavka 5. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.) stekle pravo koristiti se stanom, imaju pravo taj stan otkupiti prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 43/92. - pročišćeni tekst, 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95. i 11/96.) ako nemaju u vlasništvu useljivu kuću ili stan i ako je vlasnik tog stana otkupio drugi stan prema odredbama istog Zakona. Prema stavku 2) zahtjev za kupnju stana osoba iz stavka 1. ovoga članka može podnijeti vlasniku stana, odnosno njegovom pravnom sljedniku u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Stavak 3) propisuje da osobe iz stavka 1) ovoga članka koje ne otkupe stan stječu pravni položaj zaštićenog najmoprimca pod uvjetima pod kojima ta prava stječu ostali najmoprimci prema odredbama ovoga Zakona.

38. Na okolnost je li zahtjev za kupnju stana podnesen u roku navodi se slijedeće.

39. Odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o prodaji stanova propisano je da svaki nositelj stanarskog prava (u daljnjem tekstu: stanar) može istaći zahtjev za kupnju stana u pisanom obliku nositelju prava raspolaganja stanom odnosno vlasniku koji je to vlasništvo stekao pretvorbom vlasništva izvršenom prema posebnim propisima (u daljnjem tekstu: prodavatelj), a prodavatelj ga je dužan prodati.

40. Prema članku 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova ("Narodne novine", broj 44/94), kojim je izmijenjena odredba čl. 4. st. 2. Zakona o prodaji stanova, zahtjev za kupnju stana podnosi se do 31. prosinca 1995., a sklapanje ugovora o kupoprodaji stana mora kupac zatražiti u roku od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva za kupnju stana.

41. Sporno je radi li se u navedenim slučajevima o prekluzivnim rokovima u kojima stanar mora podnijeti zahtjev za kupnju stana u pisanom obliku nositelju prava raspolaganja stanom odnosno vlasniku koji je to vlasništvo stekao pretvorbom vlasništva izvršenom prema posebnim propisima.

42. O navedenom spornom pitanju je Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje u Odluci poslovni broj U-III-344/2002 od 8. prosinca 2005. (objavljena u "Narodnim novinama", broj 2/06 - dalje u tekstu: Odluka) u kojoj se navodi: „Svrha Zakona o prodaji stanova, u pogledu društvenih stanova na kojima su postojala stanarska prava, jest omogućiti da na dotadašnjem društvenom vlasništvu bude jasno određen titular prava vlasništva i da to, u prvom redu, budu osobe koje su stanove i ranije zakonito koristile.

S obzirom na složenost okolnosti vezanih uz njegovu primjenu, Zakon o prodaji stanova višekratno je mijenjan i dopunjavan, pa su se pojedine izmjene odnosile, pored ostalog, i na produljenje rokova u kojima su nositelji stanarskih prava odnosno drugi ovlaštenici imali poduzeti određene radnje radi ostvarivanja prava vezanih uz kupnju društvenih stanova. Stoga je očigledno da je zakonodavac uvažavao objektivne okolnosti koje su u pojedinim situacijama onemogućavale građane da određene radnje poduzmu u predviđenim rokovima, pa je i iz navedenog razvidno da cilj zakonodavca nije bio gubitak prava građana zbog prekluzije rokova, jer bi to bilo suprotno svrsi Zakona.

43. Slijedi da prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda RH izraženom u citiranoj Odluci, rokovi propisani Zakonom o prodaji stanova nisu prekluzivne naravi, odnosno da cilj zakonodavca nije bio gubitak prava građana na otkup stanova zbog prekluzije rokova, jer bi to bilo suprotno svrsi Zakona. Ustavni sud nije dakle na bilo koji način stavio izvan snage citirane odredbe Zakona o prodaji stanova, ali je izrazio shvaćanje da u svakom konkretnom slučaju valja voditi računa o cilju i svrsi zakona, uvažavajući objektivne okolnosti koje su u pojedinim situacijama onemogućavale građane da određene radnje poduzmu u predviđenim rokovima.

44. Imajući u vidu shvaćanje Ustavnog suda o tome da se ne radi o roku prekluzivne naravi ovaj sud je mišljenja da tužiteljica nije izgubila pravo na otkup stana samo zbog toga što zahtjev za otkup stana nije podnijela u roku propisanom Zakonom o prodaji stanova, a koji rok se ne smatra prekluzivnim, već instruktivnim rokom. Naime, protekom navedenog roka istoj nije onemogućeno otkupiti stan pod uvjetima Zakona o najmu stanova.

45. Međutim, kako o navedenom zahtjevu tužiteljice nadležno tijelo nije odlučilo u roku predviđenom Zakonom o prodaji, ista zasigurno nije prekludirana pravo na otkup stana potraživati predmetnom tužbom.

46. Osim toga, činjenice odlučne za kupoprodaju stana prema ovom zakonu, ocjenjuju se u vrijeme sklapanja ugovora.

47. U ovom postupku utvrđeno je dakle:

- da je tužiteljica, kao supruga bivšeg nositelja stanarskog prava, nositeljica istog prava na stanu u [adresa]

- da je u zemljišnim knjigama predmetni stan upisan kao općenarodna imovine s pravom upravljanja NO Općine Split temeljem konfiskacije te društveno vlasništvo temeljem nacionalizacije

- da je tužiteljica podnijela zahtjev za otkup stana 21.studenog 1997. o kojem zahtjevu tuženik nije odlučio pa dakle koji zahtjev nije odbijen zbog proteka rokova u kojima je tužiteljica mogla podnijeti zahtjev i sklopiti ugovor o kupoprodaji stana,

- da je suprug tužiteljice i tužiteljica, na spornom stanu kroz cijelo razdoblje od 1985. do podnošenja zahtjeva za otkup stana bili nositelji stanarskog prava

- da nemaju useljivu kuću ili stan na području općine u kojoj se nalazi sporni stan

48. Naime, u ovom postupku umješači su tvrdili da tužiteljica nema pravo na otkup stana jer ima drugu useljivu kuću ili stan na području općine na kojoj se nalazi sporni stan pa je sud uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine od 15.travnja 2011. ( list 148) utvrdio da je suprug tužiteljice kupio od Stambene Zadruge "Dalmastan" nekretninu oznake čest. zem [katastarska čestica] ZU 19103 k. o [katastarska općina] u naravi zgrada površine 149 m2, anagrafske oznake [adresa] za kupoprodajnu cijenu od 109.000 EUR. Nadalje, očevidom na licu mjesta utvrđeno je da se na ulazu u zgradu anagrafske oznake [adresa], nalazi natpis Outlenders Tribe Hostel te da se u predmetnoj zgradi (osim spavaonica i čajne kuhinje) ne nalaze druge prostorije te da su zatečeni gosti - turisti. Nadalje, uvidom u rješenje Općine Split od 25. studenog 1974. ( list 203) utvrđeno je da se radi o rješenju Ureda državne uprave o minimalnim tehničkim uvjetima za poslovni prostor "kancelarije i skladišta sa čajnom kuhinjom" u prizemlju objekta [adresa], u [adresa], sve na okolnost da su predmetne prostorije poslovne namjene, a ne stambene. Nadalje, uvidom u rješenje Ureda državne uprave u Splitsko dalmatinskoj županiji, Služba za gospodarstvo od 10.lipnja 2014. ( list 200) utvrđeno je da se istim utvrđuje da prostor i oprema smještajnog objekta vrste hostel naziva Outlenders Tribe Hostel na adresu [adresa] ispunjava minimalne tehničke uvjete te da je predmet poslovanja pružanje usluga smještaja sa četiri smještajne jedinice ( dvije sobe i dvije spavaonice sa ukupno 18 kreveta te sanitarije).

49. Nadalje, uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine od 13.lipnja 2003. ( list 150) utvrđeno je da je isti sklopljen između MB, kao prodavatelja s jedne, te OB kao kupca s druge strane i to – poslovnog prostora smještenog u prizemlju zgrade u [adresa], površine 28 m2, što predstavlja ¼ dijela čest. zgr [katastarska čestica] I zk tijelo, ZU 7432 k. o [katastarska općina]. Nadalje, uvidom u elaborat etažiranja, sačinjenog na zahtjev ovdje tužiteljice utvrđeno je da se prostor nalazi u prizemlju zgrade tlocrtne površine 42 m2 te da je prostor na koji se odnosi predmetni elaborat poslovne namjene, a nalazi se u prizemlju zgrade te da ima neto korisnu površinu 24,82 m2.

50. Slijedom navedenog, u odnosu na nekretninu vlasništvo BB, utvrđeno je se radi o po namjeni poslovnim prostorima koji se kao takovi koriste od prije 50 godina do danas te da stvarna namjena nije stanovanje već izdavanje usluga smještaja dok je u odnosu na nekretninu suvlasništvo tužiteljice također utvrđeno da se radi o poslovnom prostoru ( nije bilo potrebe za očevidom jer je utvrđeno na temelju elaborata o etažiranju da se radi o poslovnom prostoru nezadovoljavajuće površine za stanovanje jedne obitelj) pa je tako utvrđeno da ni tužiteljica niti njezin bračni drug nemaju nekretninu podobnu za useljenje.

51. Osim toga, utvrđeno je da niti činjenica što je BB naslijedio iza smrti svog oca Veljka Čubretovića 1994. stan koji je potom odmah i prodao 1995. (list 169), dakle prije donošenja Zakona o prodaji, nisu utjecale na gubitak statusa stanara sukladno Zakonu o najmu stanova ( nikada joj nije otkazano to pravo) niti na prava tužiteljice na otkup stana sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a koji je stupio na snagu 1.siječnja 1997.

52. Nadalje, umješač u svom podnesku od 26.studenog 2014. kao i tijekom postupka navodi da bi se predmetni stan trebao vratiti u vlasništvo umješačima (kao sljednicima prijašnjeg vlasnika) jer da se radi o konfisciranoj imovini sukladno Zakonu o naknadi pa se navodi da u ovom postupku nije utvrđeno da je upravo sporni stan konfisciran niti nacionaliziran odnosno da je proveden postupak diobe pa da bi bilo razvidno kome je pripao koji stan, a nije se utvrdilo niti da je sporni stan konfisciran, pa tako nije utvrđeno niti da je isti vraćen u vlasništvo prijašnjim vlasnicima u postupku naknade – povrata za oduzetu imovinu koji nesporno traje, slijedom čega se navodi da u ovom postupku nije utvrđeno da postoji zapreka za otkup predmetnog stana od strane tužiteljice koja do danas nije riješila svoje stambeno pitanje što neosnovano upiru umješači, niti je istoj otkazano stanarsko pravo, slijedom čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev.

53. Umješači protutužbenim zahtjevom zapravo suprotstavljaju svoje pravo na povrat stana tužiteljičinom pravu na otkup stana.

54. Naime, prema odredbi čl. 8. st. 1. Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ" br. 52/58., 3/59., 24/59., 24/61., 1/63., "Narodne novine" br. 53/91.) danom stupanja na snagu tog zakona dijelovi zgrada i građevinska zemljišta postaju društvena imovina, i temeljem te odredbe u odnosu na nekretnine obuhvaćene tim zakonom izvršena je nacionalizacija po sili zakona (ex lege). Navedeno proizlazi i iz obveznog tumačenja čl. 1. i 12. Zakona o nacionalizaciji po kojemu su rješenja o nacionalizaciji deklaratornog, a ne konstitutivnog karaktera, pa činjenica izostanka rješenja o nacionalizaciji, ne može anulirati nacionalizaciju izvršenu po sili zakona. Dakle, predmetna zgrada (sa 10 stanova ) u kojoj se nalazi predmetni stan pripada po objektivnom kriteriju u kategoriju objekata koji potpadaju pod nacionalizaciju, što proizlazi iz naprijed citirane odredbe čl. 12. Zakona o nacionalizaciji.

55. Odredbom članka 22. st. 3. Zakona o naknadi propisano je da prijašnjem vlasniku nacionaliziranog stana pripada pravo na naknadu, a stanaru pripada pravo na otkup, dok je čl. 24. istog zakona propisano da zahtjev za otkup stanar podnosi Fondu, te da Fond kao prodavatelj i stanar kao kupac zaključuju ugovor o prodaji stana pod uvjetima propisanim Zakonom o prodaji stanova. Prema odredbi čl. 25. istog Zakona ukoliko Fond odbije sa stanarom sklopiti ugovor o prodaji stana, stanar ima pravo radi ostvarenja svog prava na otkup podnijeti tužbu nadležnom općinskom sudu, dok će pravomoćna odluka suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev stanara za otkup stana u cijelosti zamijeniti ugovor o prodaji stana.

56. Iako su utvrđenja u ovom postupku relevantna za donošenje odluke koja zamjenjuje ugovor o prodaji stana sukladno čl. 25 Zakona o naknadi, ista ne utječu na pravni interes umješača da u postupku koji se vodi pred nadležnim upravnim tijelom radi povrata- naknade, ostvare svoje pravo na povrat ( ukoliko upravna tijela utvrde da je predmetna nekretnina uopće konfiscirana IB kao vlasniku predmetnih nekretnina, a što su upravna tijela dužna učiniti) te ovisno o rezultatima tog postupka pobijaju ovaj ugovor ili ne, dok je u svakom slučaju, dužnost ovog suda donijeti odluku u razumnom roku, a ne odugovlačiti s postupkom dok se ne riješi pitanje povrata.

57. Osim toga, stan nije prodan tužiteljici prije donošenja Zakona o naknadi pa se na isti sve i da se utvrdi konfisciranim ne primjenjuje Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba ("Narodne novine" broj 53/90. i 61/91. - u daljnjem tekstu: Zakon o zabrani) pa nema niti pravnog interesa umješača utvrditi da li je ili nije predmetni stan konfisciran u cijelosti ili djelomično kada predmet tužbe nije ništetnost ugovora o prodaji stana sklopljenog suprotno Zakonu o zabrani. S druge strane, u ovom postupku utvrđeno je da se stan nalazi u zgradi koja je djelomično konfiscirana pa posljedica ne bi bila pravo na povrat stana nego pravo na naknadu. Naime, smisao i svrha odredaba Zakona o naknadi da se prijašnjem vlasniku daje u vlasništvo stan koji mu je oduzet na temelju propisa o konfiskaciji, osim u slučajevima kada je prijašnjem vlasniku oduzet samo idealni dio stana na temelju propisa o konfiskaciji, kojom prilikom mu se stan ne daje u vlasništvo kako je izričito propisano odredbom čl. 38. st. 1. Zakona o naknadi, jer u takvom slučaju prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u smislu odredbe čl. 22. Zakona o naknadi (čl. 38. st. 2.). ( Tako i Ustavni sud RH u odluci U-III-7/14).

58. Osim toga, sukladno čl.206 ZPP-a naglašava se kako umješač nije stranka u postupku, pa svojim procesnim ovlaštenjima ne može prijeći granice zahtjeva koje je istakla stranka kojoj se pridružio, a radnje koje poduzima umješač tretiraju se kao procesne radnje stranke kojoj se pridružio, ako ih ta stranka ne ospori. Naime, umješač nije samostalni subjekt u tom parničnom postupku, već treća osoba koja se pridružuje jednoj od stranaka u postupku slijedom čega njegova procesna sudbina u potpunosti ovisi o procesnoj sudbini parnične stranke kojoj se pridružila u postupku pa tako ne može u svoje ime i za sebe postavljati zahtjeve (pa tako ni protutužbu), već isključivo u korist stranke kojoj se pridružio. Nadalje, po mišljenju ovog suda oni nemaju niti položaj jedinstvenih suparničara ( čl. 209. ZPP-a) jer su kao eventualni nasljednici prijašnjeg vlasnika legitimirani ostvarivati svoje pravo na povrat u upravnom postupku, a ne u ovom postupku, jer se tamo odlučuje jesu li uopće ovlaštenici na povrat te po kojem osnovu je predmetni stan oduzet prijašnjem vlasniku odnosno o njihovom pravu na povrat ili na naknadu ( dakle, svemu što je vezano uz protutužbu), dok je tužiteljica legitimirana u ovom postupku zahtijevati otkup stana, a država dužna sklopiti ugovor o prodaji sve sukladno Zakonu o naknadi sve obzirom nije pravomoćno odlučeno o zahtjevu umješača za povrat oduzete imovine.

59. Obzirom umješači u ovom postupku nemaju položaj jedinstvenih suparničara to nisu ovlašteni podnijeti protutužbu kao samostalna stranka u postupku. Osim toga, nakon što su pozvani da istu urede u smislu odredbe čl. 109. ZPP- a te označe protustranke isto nisu učinili slijedom čega je valjalo istu odbaciti kao nedopuštenu.

60. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

61. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154. st.1.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08 i 57/11 dalje ZPP) u svezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ( " Narodne novine" broj 138/23) prema vrijednosti predmeta spora i trošak sastava tužbe 100 bodova, zastupanja na ročištu 05.lipnja 2014. 50 bodova, pristup na ročište 16.listopada 2014. 25 bodova, sastav podneska od 22.siječnja 2014. 50 bodova, zastupanje na ročištu od 13.ožujka 2014. 50 bodova, sastav žalbe 100 bodova, sastav podneska od 10.studenog 2014. 100 bodova, zastupanja na ročištu od 27. studenog 2014. 50 bodova, sastav podneska od 26.siječnja 2015. 25 bodova, zastupanje na ročištu 23.veljače 2015. 100 bodova, sastav podneska od 7. travnja 2015. 50 bodova, zastupanja na ročištu od 9. travnja 2015 g. 100 bodova, sastav podneska od 30. travnja 50 bodova, zastupanje na ročištu od 8.svibnja 2015. 100 bodova, sastav podneska od 12.svibnja 2015. 50 bodova, zastupanja na ročištu od 3. srpnja 2015. 50 bodova, zastupanja na ročištu od 30.svibnja 2016. 100 bodova, sastav podneska od 13.siječnja 2017. 25 bodova, zastupanja na ročištu od 28.lipnja 2017. 100 bodova, sastav podneska od 2.lipnja 2017. 25 bodova, podneska od 14.srpnja 2017. po 50 bodova, zastupanja na ročištu od 6. rujna 2017. 100 bodova, sastav podneska od 8.travnja 2024. 100 bodova, zastupanje na ročištu od 12.rujna 2024. 100 bodova, ročištu od 21.studenog 2024. 25 bodova, sastav podneska od 11.ožujka 2025. 100 bodova te zastupanje na ročištu od 13.ožujka 2025. 100 bodova odnosno sveukupno 1975 bodova, što pomnoženo sa vrijednosti boda ( Tbr 54) iznosi 3.950,00 eura, uvećano za PDV 25 % iznosi 4.937,50 eura, uvećano za trošak očevida 49,78 eura iznosi 4.987,28 eura uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu od 378,26 eura te presudu u iznosu od 378,26 eura sveukupno iznosi 5.743,80 eura. Tužitelju nije priznat trošak podnesaka od 21.studenog 2017., 2.veljače 2018. 18.lipnja 2018., 19.travnja 2021. te 22. prosinca 2022. jer isti nisu bili potrebni za vođenje postupka (odgovori na žalbe s kojima su umješači uspjeli u dotadašnjem postupku).

62. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 23.travnja 2025.

Sutkinja

Maja Anušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u Splitu pisanim putem u četiri istovjetna primjerka.

Dna:

1.pun tužitelja

2.tuženiku

3.pun umješača

4.spis