Posl.broj P-3026/2020

Posl.broj P-3026/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Jagodi Matić, u pravnoj stvari tužitelja RL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., zastupanog po punomoćniku Nikoli Juriću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10., OIB:92963223473 zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, Lopašićeva 6., radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 27. kolovoza 2024. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja, dana 23. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208418972 (kreditna partija: 7103504079), koji je zaključen između stranaka dana 13.02.2007. godine, u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, i to baš u dijelu čl. 1. i čl. 2. tog ugovora kojim je određeno odobrenje kredita od 51.590,00 CHF (švicarskih franaka) u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita i obveza na vraćanje iznosa kredita u anuitetima uz valutnu klauzulu CHF (švicarski franak).

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208418972 (kreditna partija: 7103504079), koji je zaključen između stranaka dana 13.02.2007. godine, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i to baš u dijelu čl. 2. tog ugovora kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva temeljem odluke o kamatnim stopama tuženika.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 7.008,33 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatima po stopi od 15% za razdoblje do 31.12.2007. godine, za razdoblje od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023.godine do 29. prosinca 2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %- tna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,83 EUR od 01.02.2008. god. do isplate,

- na iznos od 27,39 EUR od 01.03.2008. god. do isplate,

- na iznos od 24,99 EUR od 01.04.2008. god. do isplate,

- na iznos od 17,09 EUR od 01.05.2008. god. do isplate,

- na iznos od 20,07 EUR od 01.06.2008. god. do isplate,

- na iznos od 17,73 EUR od 01.07.2008. god. do isplate,

- na iznos od 17,24 EUR od 01.08.2008. god. do isplate,

- na iznos od 17,15 EUR od 01.09.2008. god. do isplate,

- na iznos od 26,12 EUR od 01.10.2008. god. do isplate,

- na iznos od 31,59 EUR od 01.11.2008. god. do isplate,

- na iznos od 23,83 EUR od 01.12.2008. god. do isplate,

- na iznos od 44,76 EUR od 01.01.2009. god. do isplate,

- na iznos od 44,98 EUR od 01.02.2009. god. do isplate,

- na iznos od 37,95 EUR od 01.03.2009. god. do isplate,

- na iznos od 39,56 EUR od 01.04.2009. god. do isplate,

- na iznos od 39,88 EUR od 01.05.2009. god. do isplate,

- na iznos od 37,11 EUR od 01.06.2009. god. do isplate,

- na iznos od 37,58 EUR od 01.07.2009. god. do isplate,

- na iznos od 43,32 EUR od 01.08.2009. god. do isplate,

- na iznos od 46,36 EUR od 01.09.2009. god. do isplate,

- na iznos od 43,45 EUR od 01.10.2009. god. do isplate,

- na iznos od 50,80 EUR od 01.11.2009. god. do isplate,

- na iznos od 44,82 EUR od 01.12.2009. god. do isplate,

- na iznos od 56,81 EUR od 01.01.2010. god. do isplate,

- na iznos od 59,13 EUR od 01.02.2010. god. do isplate,

- na iznos od 53,67 EUR od 01.03.2010. god. do isplate,

- na iznos od 63,06 EUR od 01.04.2010. god. do isplate,

- na iznos od 64,31 EUR od 01.05.2010. god. do isplate,

- na iznos od 65,79 EUR od 01.06.2010. god. do isplate,

- na iznos od 73,88 EUR od 01.07.2010. god. do isplate,

- na iznos od 73,60 EUR od 01.08.2010. god. do isplate,

- na iznos od 90,38 EUR od 01.09.2010. god. do isplate,

- na iznos od 80,61 EUR od 01.10.2010. god. do isplate,

- na iznos od 82,87 EUR od 01.11.2010. god. do isplate,

- na iznos od 79,36 EUR od 01.12.2010. god. do isplate,

- na iznos od 80,26 EUR od 01.01.2011. god. do isplate,

- na iznos od 83,02 EUR od 01.02.2011. god. do isplate,

- na iznos od 58,73 EUR od 01.03.2011. god. do isplate,

- na iznos od 105,32 EUR od 01.04.2011. god. do isplate,

- na iznos od 85,61 EUR od 01.05.2011. god. do isplate,

- na iznos od 99,76 EUR od 01.06.2011. god. do isplate,

- na iznos od 115,86 EUR od 01.07.2011. god. do isplate,

- na iznos od 128,52 EUR od 01.08.2011. god. do isplate,

- na iznos od 101,16 EUR od 01.09.2011. god. do isplate,

- na iznos od 91,96 EUR od 01.10.2011. god. do isplate,

- na iznos od 92,58 EUR od 01.11.2011. god. do isplate,

- na iznos od 93,84 EUR od 01.12.2011. god. do isplate,

- na iznos od 101,79 EUR od 01.01.2012. god. do isplate,

- na iznos od 90,80 EUR od 01.02.2012. god. do isplate,

- na iznos od 120,10 EUR od 01.03.2012. god. do isplate,

- na iznos od 101,31 EUR od 01.04.2012. god. do isplate,

- na iznos od 102,50 EUR od 01.05.2012. god. do isplate,

- na iznos od 104,79 EUR od 01.06.2012. god. do isplate,

- na iznos od 101,93 EUR od 01.07.2012. god. do isplate,

- na iznos od 101,14 EUR od 01.08.2012. god. do isplate,

- na iznos od 94,13 EUR od 01.09.2012. god. do isplate,

- na iznos od 100,18 EUR od 01.10.2012. god. do isplate,

- na iznos od 102,99 EUR od 01.11.2012. god. do isplate,

- na iznos od 101,12 EUR od 01.12.2012. god. do isplate,

- na iznos od 98,88 EUR od 01.01.2013. god. do isplate,

- na iznos od 98,10 EUR od 01.02.2013. god. do isplate,

- na iznos od 97,33 EUR od 01.03.2013. god. do isplate,

- na iznos od 102,90 EUR od 01.04.2013. god. do isplate,

- na iznos od 94,67 EUR od 01.05.2013. god. do isplate,

- na iznos od 93,33 EUR od 01.06.2013. god. do isplate,

- na iznos od 94,13 EUR od 01.07.2013. god. do isplate,

- na iznos od 93,29 EUR od 01.08.2013. god. do isplate,

- na iznos od 96,30 EUR od 01.09.2013. god. do isplate,

- na iznos od 98,24 EUR od 01.10.2013. god. do isplate,

- na iznos od 99,19 EUR od 01.11.2013. god. do isplate,

- na iznos od 102,57 EUR od 01.12.2013. god. do isplate,

- na iznos od 99,16 EUR od 01.01.2014. god. do isplate,

- na iznos od 81,64 EUR od 01.03.2014. god. do isplate,

- na iznos od 74,78 EUR od 01.04.2014. god. do isplate,

- na iznos od 71,92 EUR od 01.05.2014. god. do isplate,

- na iznos od 72,44 EUR od 01.06.2014. god. do isplate,

- na iznos od 74,15 EUR od 01.07.2014. god. do isplate,

- na iznos od 75,52 EUR od 01.08.2014. god. do isplate,

- na iznos od 75,87 EUR od 01.09.2014. god. do isplate,

- na iznos od 77,33 EUR od 01.10.2014. god. do isplate.

- na iznos od 79,43 EUR od 01.11.2014. god. do isplate,

- na iznos od 79,83 EUR od 01.12.2014. god. do isplate,

- na iznos od 80,14 EUR od 01.01.2015. god. do isplate,

- na iznos od 79,98 EUR od 01.02.2015. god. do isplate,

- na iznos od 79,98 EUR od 01.03.2015. god. do isplate,

- na iznos od 79,98 EUR od 01.04.2015. god. do isplate,

- na iznos od 79,98 EUR od 01.05.2015. god. do isplate,

- na iznos od 79,98 EUR od 01.06.2015. god. do isplate,

- na iznos od 79,98 EUR od 01.07.2015. god. do isplate,

- na iznos od 79,98 EUR od 01.08.2015. god. do isplate,

- na iznos od 79,98 EUR od 01.09.2015. god. do isplate,

- na iznos od 79,98 EUR od 01.10.2015. god. do isplate,

- na iznos od 79,98 EUR od 01.11.2015. god. do isplate,

- na iznos od 79,98 EUR od 01.12.2015. god. do isplate,

- na iznos od 79,98 EUR od 01.01.2016. god. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u visini od 2.878,05 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 23. travnja 2025. godine do isplate obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 13.02.2007. godine kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj 3208418972 (kreditna partija 7103504079), kojim ugovorom je tuženik odobrio i stavio mu na raspolaganje iznos od 51.590,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, te da su dana 19.01.2016. godine zaključili Dodatak Ugovoru o kreditu.

2. Budući je ugovorena valutna klauzula u CHF i otplata kredita vezana za tu valutu, te promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostrano odlukom tuženika, te budući ga tuženik prilikom ugovaranja kredita nije informirao i upozorio na rizičnost ugovaranja navedene valutne klauzule, te obzirom je odredba kojom isključivo jedna ugovorna strana jednostrano određuje visinu kamatne stope ništetna, kako je to presuđeno od strane Visokog trgovačkog suda RH, te kako je svako povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe prouzrokovalo stjecanje bez osnove na strani tuženika, stoga postavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu i za povrat više preplaćenih iznosa.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti i istakao prigovor zastare, te dodatno naveo da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje parnice budući je kredit s valutnom klauzulom u CHF na koji se tužitelj poziva u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15) konvertiran u kredit u eurima, pa je tako položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208418972 (kreditna partija 7103504079), Dodatka Ugovoru o kreditu, prometa po tom kreditu, saslušanjem tužitelja, te financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Srđanu Kovačiću.

5. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu broj 3208418972 utvrđeno je da je zaključen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita na iznos od 51.590,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate od 17 godina, time da se u članku 1. i 2. predmetnog Ugovora navodi da je kamatna stopa promjenljiva i da na dan zaključenja Ugovora iznosi 4,5 % godišnje.

6. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. U provedenom postupku utvrđeno je:

- da je između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita dana 13.02.2007. godine sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu broj 3208418972 kojim Ugovorom je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 51.590,00 CHF,

- da je rok otplate kredita 204 mjeseca, da je redovna kamatna stopa promjenljiva i iznosi 4,5 % godišnje, da se kredit otplaćuje u 204 mjesečnih rata u iznosu od po 359,86 CHF,

- da je između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita dana 19. siječnja 2016. godine sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu,

- da je tim Dodatkom i to odredbom čl. 1. Ugovoreno da je korisnik kredita temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) pristao na konverziju kredita radi promjene valute i to na način da se izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, te je slijedom toga došlo do promjene valute ugovora, visine kamatne stope i iznosa anuiteta,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Srđana Kovačića proizlazi da je, temeljem obračuna uplaćenih rata kredita, te uspoređujući iste s kunskom protuvrijednosti utvrđenih rata u otplatnom planu po predmetnom Ugovoru o kreditu, u razdoblju od 15.04.2007.godine pa do 15.2.2016. godine tužitelj više uplatio nego je trebao 52.804,29 kuna,

- da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.g. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. srpnja 2013.g. u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih tuženik u razdoblju od 01. lipnja 2004.g. do 01. srpnja 2008.g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima,

- da je odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,

- da je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene po žalbi presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., te po reviziji presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. utvrđeno da su odredbe koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sastavni dio standardnih ugovora o kreditu unaprijed sastavljenih od banaka, o kojima se s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, te da je tim odredbama suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora i da je to uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača s jedne strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu protivno načelima obveznog prava, radi čega su te odredbe nepoštene i primjenom čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03) ništetne,

- da je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. izraženo stajalište da su banke prilikom ugovaranja kamatne stope koristile "visokostručnu" terminologiju apsolutno nerazumljivu prosječnom potrošaču, a da su bile dužne ozbiljno informirati potrošače o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi što nisu na valjani način činile u spornom razdoblju, nego su u unaprijed formuliranim standardnim ugovorima koristile nedorečene i nerazumljive formulacije o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je kao takva potrošačima ostala nerazumljiva i na taj su način potrošačima nametnuli obvezu koju nisu mogli sagledati kao cjelinu koja je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita.

8. Navedene presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje: ZZP/07) a temeljem odredbe čl. 138 a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14., 110/15.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba članka 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a.

11. Prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

12. Prema tome tužitelj se u ovom sporu može pozvati na pravno utvrđenje iz presuda donesenih u sporu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 u kojem je sudjelovao ovdje tuženik, sve u smislu odredbe članka 502.c. ZPP u vezi sa čl. 502.a. st. 1. ZPP.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Srđana Kovačića jer je izrađen stručno i na temelju dokumentacije priložene spisu, na koji stranke nisu imale primjedbi u pogledu računskog dijela nalaza vještaka.

14. Nadalje, po ocjeni ovog suda, istaknuti prigovor zastare nije osnovan, budući da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a i obzirom da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

15. U ovom postupku je sporno i da li na navedeno tužiteljevo restitucijsko pravo ima utjecaja okolnost što su stranke zaključile Dodatak ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita.

16. Po ocjeni ovog suda, okolnost što su stranke zaključile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je predmetni kredit konvertiran iz valute CHF u valutu Eur nema nikakvog pravno relevantnog značaja za ocjenu pravnog interesa za pokretanje i vođenje predmetne parnice. O navedenom pitanju postojanja pravnog interesa za pokretanje i vođenje parnica u kojima tužitelj, ili ističe ništetnost, ili traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu zaključenog u valuti CHF, a u slučajevima kada su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, već se izjasnio i VSRH u svojoj odluci od 12. veljače 2019. godine donesenoj u spisu predmeta Rev-2868/18 povodom izvanredne revizije u kojoj je postavljeno pitanje da li sklapanjem dodatka ugovora o kreditu korisnik kredita gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Na tako izričito postavljeno pravno pitanje navedeni sud je izrazio stav da sama činjenica – da su stranke dodatak ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/15, kojim je izvršena konverzija kredita u valuti CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, a kojim su u prethodno zaključenom ugovoru o kreditu izmijenile odredbe glede valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, i kojim su postigle sporazum o raspolaganju preplatom – ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu u valuti CHF ništetne. To sve stoga što korisnik kredita i nadalje tvrdi da mu nije u cijelosti podmiren dug, odnosno da provedbom konverzije nije u potpunosti obeštećen glede posljedica koje su proizvele ništetne ugovorne odredbe, slijedom čega i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatu, pri čemu treba imati u vidu i to da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO. Potpuno identičan pravni stav VSRH je izrazio i u kasnije donesenoj odluci Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. godine.

17. Dakle, tužitelj neovisno o zaključenom sporazumu o konverziji ima pravni interes za pokretanje predmetne parnice, odnosno ovlašten je u istoj pozivati se na ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario zaštitu povrijeđenih prava za koja smatra da mu pripadaju, odnosno kako bi ostvario pravo na obeštećenje zbog primjene tih ništetnih odredbi. Takav zaključak ima i uporište u pravnim shvaćanjem izraženim i u odluci Suda EU, donesenoj 14. ožujka 2019. godine u predmetu C-118/17 (D. protiv E. B. H.), a prema kojem shvaćanju odredbu čl.6.st.1. Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim ugovornim odredbama uvijek treba tumačiti na način da nepoštene ugovorne odredbe nisu obvezujuće za potrošače, kao da nikada nisu postojale tako da ne mogu imati učinak u odnosu na potrošača, sve to s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala. Polazeći od navedenog pravnog shvaćanja, iz kojeg proizlazi pravo na potpuno obeštećenje od posljedica ništetnosti neke ugovorne odredbe, u situaciji kada su nepoštene ugovorne odredbe izmijenjene ili zamijenjene drugim odredbama sa ciljem kako bi se neki ugovor održao na snazi, i to ne samo onda kada do toga dođe izravnom intervencijom zakonodavca kako to neutemeljeno smatra tužena, već i onda kada do toga dođe intervencijom ugovornih strana izvršenom temeljem neke zakonske odredbe kao što je to ovdje slučaj, nikako ne može imati za posljedicu smanjenje zajamčene pravne zaštite potrošača. To znači da potrošač u svakoj situaciji, pa tako i u konkretnom slučaju tužitelj, mora imati mogućnost uspostave činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da takva nepoštena odredba nije postojala, a osobito mora imati mogućnost ostvarivanja povrata koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu temeljem nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

18. Dakle, potrošač, neovisno o konverziji kredita, ima pravo na potpuno obeštećenje od posljedica koje su za njega proizvele ništetne ugovorne odredbe, kako ona o promjenjivosti ugovorne kamate u valuti CHF, tako i ona o vezanju otplate kredita uz valutu CHF , naravno pod pretpostavkom da onim što mu je priznato na ime preplate prilikom provedbe konverzije nisu u potpunosti sanirane posljedice ništetnosti ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

19. Navedeno pravo tužitelja kao potrošača u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda EU izraženim u odluci od 09. srpnja 2020. godine u predmetu C-452/18. Naime, u skladu sa već naprijed izloženim nepoštene odredbe u ugovoru koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača, uzima se kao da nikada nisu niti postojale tako da ne mogu imati učinak prema potrošaču. Posljedično navedenom iste se izuzimaju od primjene osim ako se potrošač tome usprotivi, jer pravo na djelotvornu zaštitu potrošača podrazumijeva i njegovu mogućnost da odustane od ostvarenja svojih prava tako da se, ako je to slučaj, mora uzeti u obzir volja potrošača kada on, svjestan neobvezujuće naravi nepoštene ugovorne odredbe i posljedica koje je proizvela, ipak izjavi da se protivi isključenju njene primjene, čime daje slobodan i informiran pristanak na odredbu o kojoj je riječ. To bi nadalje značilo da se tužitelj mogao odreći isticanja nepoštenosti odredbi osnovnog ugovora u naknadno sklopljenom ugovoru kojim se mijenjaju ništetne odredbe osnovnog ugovora, kao što se mogao odreći i učinaka do kojih bi dovelo proglašavanje tih odredbi nepoštenima, ali sve to pod uvjetom da je to učinio na temelju slobodnog i informiranog pristanka. Međutim, iz sadržaja predmetnog Dodatka ugovoru o kreditu proizlazi da u njemu nema izjave kojom se tužitelj odriče isticanja nepoštenosti predmetnih ugovornih odredbi, kao ni od pravnih učinaka koji bi iz toga mogli proizaći za njega.

20. Tužitelju, temeljem odredbe čl.1115. ZOO/05, na vještačenjem utvrđene iznose preplate pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu, i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta u kojem je sadržana preplata. To stoga što se u konkretnom slučaju tužena ima smatrati nepoštenim stjecateljem, jer je naplatila od tužitelja nešto što joj ne pripada, a to je učinila na temelju ništetnih ugovornih odredbi koje je sama unijela u ugovor o kreditu, pri čemu tužitelj na takve odredbe i na njihovu primjenu nije mogao ni na koji način utjecati.

21. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev je prihvaćen u cijelosti.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) time da je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to trošak sastava tužbe 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 26. siječnja 2021.g., 11. ožujka 2021.g., 25. siječnja 2023.g., 19. travnja 2023, 31. kolovoza 2023.g. i 27.kolovoza 2024.g. po 100 bodova, plus sastav dva obrazložena podneska po 100 bodova, dakle 900 bodova, odnosno 1.800,00 eura, plus PDV 450,00 eura, trošak vještačenja 398,17 eura i trošak sudskih pristojbi 229,88 eura, pa parnični trošak tužitelja iznosi 2.878,05 eura.

U Sinju, dana 23. travnja 2025. godine

SUDAC

Jagoda Matić

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste preko ovog suda za Županijski sud. Podnosi se pisano u tri primjerka.

DN-a:

1. Nikola Jurić, odvjetnik u Splitu, Bana Berislavića 5

2. Odvjetničko društvo Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb,

Lopašićeva 6