Poslovni broj: Us I-1656/2023-34

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja PU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vuksanović i partneri d.o.o., Rijeka, Blaža Polića 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćeniku OU (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi invalidske mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 25. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja i opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/23-01/03146866196, Urbroj: 341-99-05/3-23- 1667 od 2. svibnja 2023. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

II. O troškovima upravnog spora sud će odlučiti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 141-02/23-01/03146866196, Urbroj: 341-99-05/3-23-1667 od 2. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/II 141-02/22-01/03146866196, Urbroj: 341-18-05/3-22-33160 od 18. siječnja 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je tužitelju, hrvatskom ratnom vojnom invalidu, kod kojeg je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti dijelom kao posljedica 20% bolesti i 30% ozljeda zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske a dijelom kao posljedica 50% bolest koja je nastala izvan tih okolnosti, određena je invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnosti od 11. svibnja 2022. u svoti od 4.394,99 kn (583,32 EUR). Od 1. srpnja 2022. mirovina iznosi 4.666,64 kn (619,62 EUR) mjesečno. Isplata mirovine pripada od 11. svibnja 2022. i isplaćivati će je Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag. Svota mirovine određena ovim rješenjem obračunati će se u skladu sa svotama mirovina isplaćenih na temelju rješenja Područne službe u Splitu broj 227181 od 11. listopada 2016.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelj u bitnom navodi da je činjenica da je tužitelj kao dragovoljac pristupio obrani suvereniteta Republike Hrvatske odmah po početku agresije. Tužitelj je tuženiku priložio opis ratnog puta iz kojeg je razvidan impresivni i neokaljani četverogodišnji ratni put na raznim bojištima diljem Hrvatske te je razvidno da je isti sve postavljene zadaće izvršavao savjesno i odgovorno poradi čega je više puta bio pohvaljivan. Tužitelju je 01. kolovoza 1999. utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida V skupine sa 70% oštećenja organizma. Vještačenjem iz 2009. utvrđena mu je ozljeda odnosno bolest povezana sa sudjelovanjem u obrani RH u ukupnoj visini od 70%. Iako je na tu činjenicu tužitelj ukazivao u svojoj žalbi, tuženik nije o obrazložio zašto taj navod ne prihvaća te zašto ne prihvaća dokaz koji mu govori u prilog. Umjesto toga, tuženik je u pobijanom rješenju zaključio da tužitelj ima pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 11. svibnja 2022. i to kao posljedica 20% bolesti i 30% ozljede zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica bolesti 50% bolesti koja je nastala izvan tih okolnosti. Ovaj navod, osim što je netočan i suprotan dokazima koje je tužitelj dostavio tuženiku, on je i potpuno nelogičan. Naime, ako je tužitelju 1999. godine utvrđena invalidnost od 70% u cijelom postotku kao posljedica sudjelovanja u obrani Republike Hrvatske, onda se ta invalidnost s vremenom ne može smanjiti, već samo povećati. Bolesti koje je tužitelj nakon utvrđenja tog invaliditeta dobio, mogu biti samo posljedica već ranije narušenog zdravstvenog stanja uslijed prethodno zadobivenih ozljeda i oštećenja zdravlja u ratu. Tužitelj je postao hrvatski branitelj kao posve psihički i fizički zdrava osoba te je iz ratnog puta evidentno da je obavljao vrlo zahtjeve ratne dužnosti koje su objektivno psihološki teško podnošljive, a istodobno zahtijevaju potpunu psihičku uravnoteženost, no osim toga isti je u ratu i bio ranjen. Nesporno je da je početna i osnovna dijagnoza kod predlagatelja PTSP, koja dijagnoza (stanje) je osnov i ishodište u konkretnom slučaju svih drugih poremećaja koji ne bi nastali da nije PTSP-a, a koji je posljedica ratne traume. Nažalost ova osnovna dijagnoza se u pobijanim nalazima gotovo gubi i stvara se dojam da je za invaliditet predlagatelja važnija npr. bolest karcinoma prostate (neoplasma prostate), koju nakon operativnog zahvata predlagatelj drži pod kontrolom te kontrolira vrijednosti PSA, koje su mu uredne. Depresija je u konkretnom slučaju tek reakcija koju je izazvao PTSP te se navodi kako je opravdano za pretpostaviti da do depresije ne bi ni došlo da nije bilo PTSP-a. Nema nikakvog smislenog razloga da je izvedenica važnija od uzroka koji nije samo uzrok nego i trajno prisutna simptomatologija koja u osnovi čini predlagatelja osobom koja je ostala bez radne sposobnosti. Stoga, u upravnom postupku bilo je potrebno utvrđivati uzročno posljedičnu vezu između kod tužitelja ranije nastale bolesti, posttraumatskog stresnog sindroma i tjelesnih oštećenja i bolesti koje su kod tužitelja kasnije nastale. Da je to u postupku koji je prethodio pobijanom rješenju utvrđeno tuženik bi došao do zaključka da su bolesti nastale naknadno posljedica ranijih bolesti i ozljeda zadobivenih u ratu kojima je znatno oslabljen organizam tužitelja, što znači da je kod tužitelja nastao invaliditet od 100% kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike ž Hrvatske. Iz pobijanog rješenja može se zaključiti da je drugostupanjsko tijelo, bez razmišljanja prihvatilo manjkavo mišljenje vijeća viših vještaka te došlo do zaključka da se invaliditet tužitelja povezan sa sudjelovanjem ratu smanjio. Osnovna logika ne dozvoljava da se takav zaključak prihvati budući da da je i laiku jasno da kasnije bolesti ne mogu poništiti posljedice ranijih bolesti niti raniju bolest mogu izliječiti. Stoga se posljedice kod tužitelja uzrokovane sudjelovanjem u ratu u odnosu na 1999. ili 2009. nisu nikako mogle smanjiti niti su kasnije bolesti mogle retrogradno izmijeniti uzrok tužiteljeva invaliditeta. Invaliditet je sam po sebi trajna posljedica, a tužitelju je invaliditet od 70 % kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu utvrđen još 1999. te je utvrđen i njegov uzrok pa se taj postotak invaliditeta naknadno više ne može preispitivati. Predlagatelj smatra da je uzrok njegove radne nesposobnosti uvjetovan 100% sudjelovanjem u obrani Republike Hrvatske, a da je pri donošenju pobijanog rješenja tuženik propustio utvrditi činjenice bitne za donošenje odluke, a koje propuštanje je dovelo do pogrešnog zaključka, odnosno neosnovanosti na zakonu donesenog rješenja. Uslijed navedenih povreda materijalno pravo je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, propustivši obrazložiti osnovne razloge za donošenje pobijane odluke, drugostupanjsko tijelo rješenje je učinilo nejasnim i nepodobnim za ispitivanje, a iz razloga što tužitelju ni nakon detaljnog proučavanja obrazloženja nije jasno zbog čega njegovi žalbeni navodi nisu prihvaćeni te kako je i uslijed čega došlo do izmjene u uzrocima njegova ranije utvrđenog invaliditeta. Nadalje, tuženik u obrazloženju pobijanog Rješenja navodi kako iz citiranog nalaza i mišljenja vijeća vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje proizlazi da je isto potpuno suglasno sa ocjenom vijeća vještaka od 21. prosinca 2022. i mišljenjem Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja od 7. prosinca 2022. te da je žalbeni navod o tome da je uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti u cijelosti vezan uz obranu suvereniteta Republike Hrvatske neosnovan. Dakle, tuženik temelji rješenje o neosnovanosti žalbe isključivo na navodima vijeća vještaka iznesenom povodom uvida u papirnatu medicinsku dokumentaciju i kompletan spis. Time je došlo do povrede načela materijalne istine, jednog od temeljnih načela upravnog postupka, sadržanom u čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe se i kako liječničko povjerenstvo prvostupanjskog tijela na temelju čijeg mišljenja je donijeto pobijano rješenje uopće nije izvršilo osobni pregled predlagatelja odnosno da Zavod za vještačenje nije ponovno izvršio fizički pregled i obradu tužitelja, a što je bilo dužno učiniti, već se pobijano rješenje temelji na diskrecijskoj ocjeni prethodno izrađenih nalaza i mišljenja. Nadalje, tužitelju nalazi nisu uredno dostavljani i on nije imao priliku očitovati se na izrađene nalaze i mišljenja i iznositi na njih svoje prigovore, predlagati dopune i posebna pojašnjenja. Tužitelju nisu dostavljani svi dokumenti i svi podaci potrebni za sudjelovanje u postupku. Na ovaj način u upravnom postupku povrijeđeno je pravo tužitelja da se očituje o svim činjenicama, okolnostima i pitanjima važnim za donošenje odluke o pravnoj stvari iz članka 30. Zakona o općem upravnom postupku. Osim toga, nalazi i mišljenja donesena u postupku prethodećem pobijanom rješenju nisu pribavljena od strane nezavisnih vještaka, već od zaposlenika samog tuženika, odnosno osoba financijski ovisnih o istom izvoru kao i tuženik. Takvi vještaci nisu nepristrani pa u upravnom postupku nije poštivano niti načelo jednakosti stranaka. Stoga u upravnom postupku nije poštivano načelo ravnopravnosti stranaka postupka te načelo jednakosti oružja kao osnovna pravna načela. Slijedom svega navedenoga tužitelj predlaže sudu da donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i predmet vraća tuženiku na ponovno odlučivanje, te da tuženik naknadi tužitelju troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predmetni postupak da je pokrenut u povodu novog zahtjeva za ocjenu radne sposobnosti dana 15. studenoga 2021. u kojem trenutku su na snazi odredbe članka 30. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19 i 84/21, skraćeno: ZOHBDR). Imajući u vidu navedenu odredbu tužitelj da je mišljenja kako se za određivanje uzroka invalidnosti kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu mogu uzeti samo one bolesti/ozljede koje su neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu i na temelju kojih je ostvaren HRVI status. Takvo pravno stajalište je izneseno u presudama Visokog upravnog suda, Poslovni broj Usž-4342/20-2 od 31. kolovoza 2021., Poslovni broj: Usž-406/20-2 od 4. kolovoza 2020. i Poslovni broj: Usž-4754/19-6 od 1. prosinca 2020. koje se odnose na odredbe članka 15. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/(09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 19/13, 33(33, 148/13 i 92/14, skraćeno: ranije važeći ZOPHBDR), a koje sadržajno odgovaraju odredbama važećeg članka 30. ZOHBDR- a. Tužitelj ima utvrđen HRVI status X. skupine s 70% oštećenja organizma po osnovi ozljede (stanje po kontuziji lijevog ramena, glave i prsnog koša 1992.) i bolesti (PTSP) iz kojeg razloga tuženik smatra kako su vještaci Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (skraćeno Zavod za vještačenje) bili vezani ozljedom i bolešću kao uzrocima invalidnosti s osnove sudjelovanja u Domovinskom ratu koji su uzročno-posljedično vezani sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu i na temelju kojih je ostvaren HRVI status. Omjer uzroka invalidnosti ne mora biti u istom postotku kao i utvrđeni status P jer taj omjer ovisi o postojanju i utjecaju i drugih bolesti na radnu sposobnost tužitelja, kao i poslovima prema kojima se ocjenjuje radna sposobnost. Vezano uz navod tužitelja kako nije izvršen osobni pregled i da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku ističe se kako iz nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje od 10. listopada 2022. proizlazi kako je tužitelj osobno pregledan u prostorijama Zavoda za vještačenje dana 5. listopada 2022. čime mu je omogućeno sudjelovanje u postupku. Također je sukladno odredbi članka 84. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21, skraćeno: ZUP) tužitelj imao mogućnost izvršiti uvid u spis odnosno u nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje. Nadalje se ističe kako su ovlašteni vještaci Zavoda za vještačenja ovlašteni donositi nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti te da se radi o drugom, samostalnom tijelu a ne o vještacima tuženika pa se navod tužitelja kako nije provedeno nezavisno vještačenje smatra neosnovanim. Vezano uz prijedlog tužitelja da se provede njegovo saslušanje ističe se da se saslušanjem istog ne mogu utvrditi relevantne činjenice za predmetni postupa dok se prijedlogu da se provede vještačenje po sudskom vještaku medicinske struke protivimo iz razloga što je predmetni postupak proveden u cijelosti u skladu s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, skraćeno: ZOMO), ZOHBDR-a i odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 67/17, 56/18, 16/22, skraćeno: Uredba). Preslika ratnog puta dostavljena uz tužbu već postoji u spisu tuženika te je vrednovana prilikom donošenja osporavanog rješenja. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.

5. U sporu su održane rasprave 5. travnja 2024. i 25. ožujka 2025., a čime je, kao i dostavom navedenih podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, pregledao je cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu, te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada mr.sc. PUC.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet ovog spora je utvrđivanje prava iz mirovinskog osiguranja na osnovi smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti u smislu odredbe članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/21 i 119/22; dalje: ZOMO-a), u vezi sa odredbom članka 30. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19 i 84/21; dalje: ZHBDR).

10. Nije sporno da je kod tužitelja nastao potpuni (trajni) gubitak radne sposobnosti.

11. Sporno je među strankama je li nastali potpuni gubitak radne sposobnosti kod tužitelja uzrokovan 20% bolešću i 30% ozljedom zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 50 % bolešću koja nije u svezi sudioništva u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

12. Odredbom članka 39. stavka 4. ZOMO-a propisano je da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Stavkom 5. istog članka je propisano da uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

13. Prema odredbi članka 30. stavka 2. ZHBDR-a hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata kod kojega je potpuni gubitak radne sposobnosti ili djelomični gubitak radne sposobnosti djelomično prouzročen ranjavanjem, ozljedom, zatočeništvom u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu, bolesti, pogoršanjem bolesti odnosno pojavom bolesti zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a djelomice bolešću, ozljedom izvan rada, ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću izvan tih okolnosti, invalidska mirovina određuje se razmjerno utjecaju pojedinih uzroka na potpuni ili djelomični gubitak radne sposobnosti. Stavkom 3. istog članka propisano je da pravo na invalidsku mirovinu hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata ostvaruje na temelju izvršnog rješenja o trajno utvrđenom statusu hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata.

14. Prvostupanjsko rješenje doneseno je na temelju nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, evidencijski broj vještačenja 817785 od 10. listopada 2022. kojim je utvrđeno da kod tužitelja i dalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti ali da je od 11. svibnja 2022. uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti 20% bolest i 30% ozljeda zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica bolesti 50% nastale izvan okolnosti vezanih uz obranu suvereniteta Republike Hrvatske, te da je Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti prema članku 53. ZHBDR-a obavilo reviziju navedenog nalaza i mišljenja od 7. prosinca 2022. dajući suglasnost na navedeni nalaz i mišljenje.

15. Na prvostupanjsko rješenje tužitelj je izjavio žalbu, a u povodu koje je u skladu s odredbom članka 133. stavka 3. ZOMO-a pribavljen nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja 899587 od 27. travnja 2023. u obrazloženju koje je navedeno da Vijeće viših vještaka po uvidu u navode žalbe te uvida u kompletan spis navodi da je tužitelju vještačenjem iz 2009. utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, a uzrok invalidnosti je 30% ozljeda u svezi čl.2. st.2., 40% bolest u svezi čl. 2. st. 2. ZOPHBDR-a te 30% bolest bez sveze. U novom vještačenju 2016. kojim je od Povjerenstva revizije MRH potvrđena opća nesposobnost za rad kumulativnom razmjeru 20% bolest (PTSP), 20% ozljeda po ZOPHBOR, i 60% bolest bez sveze (Karcinom prostate, Trajne promjene osobnosti). Tužitelj da je 1992.tijekom sudjelovanja u Domovinskom ratu ranjen krhotinama granate u području desnog koljena i lijevog ramena, te je zadobio kontuziju glave i prsnog koša Po direktnoj izloženosti ugroze vremenom se definiraju psihičke smetnje iz kruga PTSP-a, te se zbog toga sporadično liječi po psihijatru. U nalazu psihijatra 2021. se navodi pogoršanje psihičkog stanja radi intenziviranja simptomatologije depresije koja nije povezana sa sudjelovanjem u Dom ratu.Radi smetnje mikcije po indikaciji urologa 2012. pokušana biopsija prostate, koja nije dovršena. Bez kontrole urologa do veljače 2016. urađena mu je radikalna prostatektomija (PHD je pokazao da se radilo o adenokarcinomu prostate). Nakon operativnog zahvata nije bilo potrebe za onkološkim liječenjem, već samo kontrolira vrijednost PSA koje su uredne. U skrbi je fizijatra radi bolnih i ograničenih pokreta kralježničkog stupa. Iz nalaza fizijatra 11/2021 je razvidna progresija bolnosti vezane za bolest cervikalnog diska vratne kralježnice, te naglašene hipestezije po polineuropatskom tipu podkoljenica. Neurolog 6/2022 potvrđuje polineuropatiju podkoljenica. Liječi šećernu bolest, oralni glikemici, dobro regulirane vrijednost GUKa. Važno je pojasniti da u kumulativni razmjer se prihvaća isključivo bolest po priznavanju HRVI (PTSP) procedura psihijatrijske struke razvidna je prezentacija na nivou srednjeg oštećenja organizma-20% dok stanje po ozljedi od 30% (stanje po kontuziji prsnog koša, glave i lijevog ramena) na nastavnim kliničkim pregledima fizijatrijske struke i nenaglašeno. Sadašnji osnovni problem su bolna stanja degenerativno promijenjenog lokomotornog sustava sa dodatnim ograničenjima mobilnosti uslijed polineuropatskih promjena podkoljenica kao posljedica dugogodišnje šećerne bolesti. Slijedom pojašnjenja potvrđuje se nalaz vijeća vještaka o kumulacionom razmjeru: 20% bolest po ZOHBDR, 30% ozljeda po ZOHBDR i 50% bolest bez sveze (Degenerativne promjene kralježnice sa radikulopatijom, Stanje po operaciji malig oboljenja, Šećerna bolest, Polynueropatia podkoljenlee, Depresivni sy).

15.1. Na temelju naprijed navedenog nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka doneseno je ovdje osporeno rješenje tuženika.

16. S obzirom da prema članku 49. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje medicinskog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku za medicinu rada. To stoga što je provođenje vještačenja u upravnom sporu po neovisnom i nepristranom sudskom vještaku potrebno zbog ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja kao sastavnih elemenata prava na pravično suđenje, kako ta načela u svojoj praksi definiraju Ustavni sud Republike Hrvatske u primjeni članka 29. Ustava Republike Hrvatske i Europski sud za ljudska prava u primjeni članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, npr. presuda u predmetu Placi protiv Italije br. 48754/11 od 21. siječnja 2014. Naime, kada tužitelj u upravnom sporu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku, u konkretnom slučaju pravilnost ocjene omjera uzroka nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti kod tužitelja, jedino dokazno sredstvo kojim tužitelj može učinkovito dokazati svoje navode jest provođenje vještačenja od strane neovisnog sudskog vještaka. Stoga bi bez omogućavanja izvođenja dokaza vještačenjem, sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti zajamčena člankom 19. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske ostala samo na razini proklamiranog prava bez stvarne mogućnosti njegovog ostvarenja u praksi, imajući u vidu da je za utvrđivanje medicinski odlučnih činjenica potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

17. Stalna sudska vještakinja za medicinu rada mr. sc. PUC spec. medicine rada je u nalazu i mišljenju od 13. lipnja 2024., a koji je zaprimljen pred ovim sudom istoga dana i koji je uredno dostavljen strankama u ovom sporu, a koji je dan nakon analize cjelokupnog spisa ovog upravnog spora te istom priležećeg spisa tuženog tijela, uvida u tužbu, isprave, te medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu, isprave i medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu tuženog tijela je zaključila da kod tužitelja na dan 3. siječnja 2022. postoji i dalje opća nesposobnost za rad, ali je došlo do promjene omjera postotka uzroka invalidnosti i to 40 % bolest nastala kao posljedica sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (PTSP, Trajne promjene osobnosti i Povratni depresivni poremećaj), 30% ozljede nastale kao posljedice sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 30% bolesti koje nisu nastale u svezi s tim okolnostima (kronični crevikobrahijalni i lumbosakralni sindrom sa radikulopatijama, dijabetes melitus i hipertenzija), upravo onako kako je to u svom Nalazu i mišljenju od 03.01.2022. i 10.10.2022, sa motrišta specijaliste medicine rada, pravilno ocjenilo prvostupanjsko tijelo vještačenja HZMO-a. Promjena omjera postotka uzroka opće nesposobnosti za rad kod tužitelja nastala je od 03.01.2022. od kada je na vještačenju u prvostupanjskom postupku utvrđeno da postoji pogoršanje zdravstvenog stanja kod tužitelja u odnosu na vještačenje iz 2016.

17.1. U obrazloženju gore citiranog nalaza i mišljenja stalna sudska vještakinja za medicinu rada mr.sc. PUC navodi da iz priložene psihijatrijske dokumentacije u ovosudnom spisu, nesporno proizlazi da se kod tužitelja kao posljedica traumatičnih ratnih iskustava razvio kronični oblik PTSP-a, u komorbiditetu sa trajnim promjenama osobnosti i povratnim depresivnim poremećajem. Prve psihičke tegobe su se javile još za vrijeme sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, ali su se nastavile i nakon toga u još intenzivnijem obliku. No unatoč adekvatno provedenom liječenju ne dolazi do poboljšanja psihičkog stanja tužitelja već naprotiv, kao komorbiditet vremenom se javlja trajna promjena osobnosti te povratni depresivni poremećaj koji je u izrazitom pogoršanju tijekom 2021. i 2022. U ovom predmetu je meritum stvari dijagnoza povratnog depresivnog poremećaja za koje vještaci HZMO-a te Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hravtskih branitelja, smatraju da predstavlja psihičko stanje koje nije u svezi s sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu. Međutim, u brojnim vještačenjima pred ovim sudom u kojima je osobno vještačila na iste okolnosti kao i u ovom predmetu, vještačili su i vještaci psihijatri koji imaju velikog direktnog iskustva radeći u Regionalnom centru za psihotraumu KBC Split ( prof. dr. FU, prof dr. Ivan Urlić, psihijatar dr. IU i dr.). Navedeni vještaci psihijatri smatraju da trajne promjene osobnosti i povratni depresivni poremećaj nastaju kao direktna posljedica teškog ratnog PTSP-a što je posljedica doživljenih traumatskih psihičkih iskustava za vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu. Ovdje naglašava da su specijalisti psihijatri, sukladno naprijed navedenom Pravilnicima o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, isključivo nadležni za dijagnostiku, etiologiju, prognozu i liječenje psihičkih bolesti. Zbog navedene etiologije i načina obrade visoko traumatizirajućih situacija iz ratnih iskustava, kod tužitelja se razvila kompleksna simptomatika koja nedvojbeno ukazuje na ratni PTSP koji se vremenom komplicirao nastankom komorbiditetne trajne promjene osobnosti i povratnog depresivnog poremećaja, koji se posebno tijekom 2021. i 2022. kod tužitelja pogoršava, u prilog čemu govori psihijatrijska dokumentacija iz navedenog perioda. Iz navedenih razloga, sa motrišta specijaliste medicine rada, uzimajući u obzir pogoršanje psihičkih funkcija kod tužitelja navedene psihičke bolesti participiraju u omjeru uzroka invalidosti tužitelja sa 40%. Nadalje, tužitelj je 1992. ranjen u desno rame zbog čega je potrebno po mišljenju ortopeda provoditi kontinuiranu fizikalnu terapiju, a također su CT pretragama mozga verificirane promjene a koja stanja sveukupno sudjeluju u omjeru opće nesposobnosti za rad tužitelja sa 30%.

17.1.1. Prema medicinskoj dokumentaciji koja je priložena u spis HZMO-a kod tužitelja nedvojbeno postoje bolesti koje nisu u svezi njegovog sudjelovaja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske a koje obzirom na stupanj funkcijskog oštećenja imaju direktnog utjecaja na omjer uzroka invalidnosti tužitelja. Ovo se u prvom redu odnosi na degenerativne promjene vratne i slabinske kralježnice koje se manifestiraju kao kronični crevikobrahijalni i lumbosakralni sinrom sa pripadajućim radikulopatijama. Neregulirani dijabetes melitus kod tužitelja, koji se manifestira neurološkim simptomima u smislu polineuropatije potkoljenica, i u manjoj mjeri podlaktica (kako se to bilježi u nalazima neurologa iz 2021. i 2022.), također je od utjecaja na omjer uzroka invalidnosti kod tužitelja a u manjoj mjeri participira i hipertenzija. Međutim, maligna bolest prostate koja je dijagnosticirana i kirurški liječena kod tužitelja, nema nikakvog utjecaja na omjer uzroka invalidnosti tužitelja, a kako to navode vještaci HZMO-a i posebno Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobosti Ministarstva hrvatskih branitelja, jer nakon provedenog kirurškog liječenja nije indicirano provođenje onkološke terapije već samo kontrola PSA koji pokazuje uredne vrijednosti. Općenito, ovakvo stanje sa osnova maligne bolesti tužitelja ne dovodi do funkcijskog oštećenja koje bi bilo od utjecaja na obavljanje bilo kog posla ili zanimanja, pa tako niti može participirati u omjeru uzroka invalidnosti. Za napomenuti je također da kod tužitelja postoji priznati invaliditet od 70% sa osnova psihičke bolesti i ranjavanja nastalih u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Sa motrišta specijalste medicine rada ova činjenica nije od direktnog utjecaja na omjer uzroka invalidnosti. Naime ovdje se radi o invliditetu koji predstavlja anatomski ili funkcionalni gubitak na razni organskog sustava, organa ili djela tijela, odnosno neke vitalne funkcije i on je postotna kvantifikacija antomskog ili funkcionalnog gubitka, neovisno od toga reflektira li se i kako taj gubitak štetno na radnu sposobnost. Za razliku od invaliditeta, invalidnost se u hrvatskom zakonodavstvu prvenstveno vezuje uz sposobnost ili nesposobnost obavljanja rada. Postojanje invaliditeta u određenom postotku ne znači i smanjenje radne sposobnosti u istom postotku jer se radna sposobnost ocjenjuje na temelju stupnja funkcijskog oštećenja a nikada postotno. Kod donošenja svog nalaza i mišljenja vještaci HZMO-a u oba stupnja vještačenja te Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja, sa motrita specijaliste medicine rada, pravilno su ocjenili radnu sposobnost tužitelja. Sa motrišta specijaliste medicine rada, vještaci HZMO-a u prvostupanjskom postupku (Nalazom i mišljenjem od 03.01.2022. i 10.10.2022.), pravilno su ocjenili i omjer uzroka invalidnosti jer je u odnosu na prethodno vještačenje iz 2016. došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja u smislu oštećenja funkcije. Sa motrišta specijaliste medicine rada vještaci HZMO-a u drugostupanjskom postupku, kao i Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja, kod donošenja ocjene omjera uzroka invalidnosti nisu pravilno ocjenili koje psihičke bolesti su posljedica sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Repubilke Hrvatske te nisu uzeli u obzir stupanj oštećenja psihičkih funkcija sa osnova svih psihijatrijskih bolesti tužitelja, a sa druge strane su ocjenili da maligna bolest tužitelja partcipira u omjeru uzroka invalidnosti što je potpuno netočno iz naprijed navedenih razloga. Naposljetku je naglasila da za donošenje ovog Nalaza i mišljenja nije bilo potrebe da izvrši klinički pregled tužitelja jer je tužitelj klinički pregledan u više navrata od strane nadležnih specijalista, te konačno od strane vještaka HZMO-a, a što je razvidno iz dokumentacije koju je koristila kod izrade nalaza i mišljenja.

18. Na navedeni nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. PUC tužitelj nije imao prigovora niti primjedbi te je izjavio da je suglasan s navedenim nalazom i mišljenjem.

19. Tuženik je u podnesku od 1. srpnja 2024. iznio prigovore i primjedbe u odnosu na pisani gore citirani nalaz i mišljenje sudske vještakinje navodeći kako tužitelj ima utvrđen HRVI status X. skupine s 70% oštećenja organizma po osnovi ozljede (stanje po kontuziji lijevog ramena, glave i prsnog koša 1992.) i bolesti (PTSP) te polazeći od odredbe članka 30. ZHBOR-a predmet ocjene kod gubitka radne sposobnosti mogu biti samo one bolesti i ozljede koje su uzročno posljedično povezane sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu i na temelju kojih je ostvaren status HRVI iz Domovinskog rata. Točka 238 Liste postotka oštećenja organizma-Lista II. Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 67/17, 56/18 i 16/22, skraćeno: Uredba) obuhvaća psihički poremećaj vezan uz ratnu traumu-PTSP i trajne promjene osobnosti nakon PTSP-a ali ne obuhvaća i druge psihičke bolesti u smislu povratnog, depresivnog poremećaja za koju sudski vještak utvrđuje uzročno posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. U prilogu dostavlja pribavljeno očitovanje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (u daljnjem tekstu: Zavod za vještačenje), Središnjeg ureda u Zagrebu, KLASA: 561-01/21-09/1057, Urbroj: 426- 04-01/8-24-20 od 26. lipnja 2024.

19.1. U navedenom očitovanju Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje se navodi da je tužitelj po zanimanju elektormonter, da je radio kod više poslodavaca, zadnje radno mjesto je bilo u HEP-u, ostvario je oko 42 godine radnog staža. Vještačenjem iz 2009. utvrđena mu je profesionalna nesposobnost za rad, uzrok je invalidnost je 30% ozljeda u svezi članka 2. st.2., 40% bolest u svezi čl.2.st.2., 30 % bolest bez sveze. U novom vještačenju 2016. kojim je od Povjerenstva za revizije MRH potvrđena opća nepoosobnost za rad u kumulativnom razmjeru: 20% bolest (PTSP), 20% ozljeda po ZOPHBDR-a i 60% bolest bez sveze (karcinom prostate, trajne promjene osobnosti). Vijeće vještaka se temeljem pregleda i uvida u medicinsku dokumentaciju usuglasilo sa nalazom i mišljenjem Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti MHB od 7.12.2022. kumulativni razmjer: 20% bolest (PTSP) i 30% ozljeda (stanje po kontuziji lijevog remena, glave i prsnog kola) oboje zadobiveni u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u svezi s člankom 30. ZOPHBDR-a i 50% bolest (karcinom prostate, šećerna bolest, depresija) koja nije predmet ocjene sukladno s odredbama č1.30 ZOPHBDR-a. Tužitelj da je 1992. tijekom sudjelovanja u Domovinskom ratu ranjen krhotinama granate u području desnog koljena i lijevog ramena, te je zadobio kontuziju glave i prsnog koša. Po direktnoj izloženosti ugroze vremenom se definiraju psihičke smetnje iz kruga PTSP-a te se zbog toga sporadično liječi po psihijatru. U nalazu psihijatra iz 2021. se navodi pogoršanje psihičkog stanja radi intenziviranja simptomatologije depresije koja nije povezana s sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Radi smetnje mikcije po indikaciji urologa 2012., pokušana biopsija prostate, koja nije dovršena te je bez kontrola urologa do veljače 2016. kada je učinjena radikalna prostatektomija, a patohistološki nalaz pokazao je da se radilo o adenokarcinomu prostate. Nakon operativnog zahvata nije bilo potrebe za onkološkim liječenjem, već samo kontrolira vrijednost PSA koje su uredne. U skrbi je fizijatra radi bolnih i ograničenih pokreta kralježničkog stupa. Iz nalaza fizijatra od 11./2021. razvidna je progresija bolnosti vezane za bolest cervikalnog diska vratne kralježnice te naglašene hipestezije po polineuropatskom tipu potkoljenica. Neurolog u 06/2022. potvrđuje polineuropatiju potkoljenica. Zbog šećerne bolesti tip 2 na terapiji je oralnim glikemicima, vrijednosti glikemije su dobro regulirane. Važno je pojasniti da u kumulativni razmjer se prihvaća isključivo bolest po priznavanju HRVI (PTSP), a iz procedura psihijatrijske struke razvidna je prezentacija na nivou srednje oštećenja organizma- 20% dok je stanje po ozljedi od 30% (stanje po kontuziji prsnog koša, glave i lijevog ramena) na nastavnim kliničkim pregledima fizijatrijske struke i nenaglašeno. Sadašnje osnovne tegobe tužitelja su bolna stanja degenerativno promijenjenog lokomotornog sustava s dodatnim ograničenjima mobilnosti uslijed polineuropatskih promjena potkoljenica kao posljedica dugogodišnje šećerne bolesti. Slijedom navedenog, Vijeće viših vještaka nije suglasno s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Mr.sc. PUC, dr.med. spec.med pribavljenog u upravnom sporu te slijedom gore navedenog, kod tužitelja postoji nastavno ista ocjena radne sposobnosti u kumulativnom razmjeru: 20% bolest po ZHBDR (PTSP), 30% ozljeda po ZHBDR% (stanje po kontuziji prsnog koša, glave i lijevog ramena) i 50% bolest bez sveze (bolni sindromi degenerativnih promjena kralježnice sa radikulopatijom, stanje po operaciji malignog oboljenja prostate, šećerna bolest tip 2, polineuropatija potkoljenica, depresivni sy).

20. Ovaj sud je pozvao stalnu sudsku vještakinju da se pisanim putem očituje u svezi prigovora i primjedbi tuženika 1. sprnja 2024.

21. U pisanoj dopuni nalaza i mišljenja stalna sudska vještakinja mr.sc. PUC, specijalist medicine rada, od 30. rujna 2024. navodi da sa motrišta specijaliste medicine rada te medicinske struke ovakvo mišljenje tuženika ne stoji upravo iz razloga koje je navela u Nalazu i mišljenju od 13. lipnja 2024. Nesporno je da je se kod tužitelja kao posljedica njegovog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike razvio kronični oblik PTSP-a ali je također nesporno da je se psihičko stanje tužitelja vremenom pogoršavalo (što ne spori ni tuženik) te da su se kod njega razvile trajne promjene osobnosti i depresivni sindrom koje su također posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu i nisu se razvile kao posebne psihičke bolesti jer je tužitelj do odlaska u Domovinski rat bio psihički zdrava osoba. Ovakvo mišljenje imaju svi psihijatri koji se bave upravo ovom problematikom, koji u svim svojim njoj poznatim vještačenjima i pred ovim sudom, kod premorbidno psihički zdravih osoba koje boluju od ratnog" PTSP-a, kasnije nastali povratni depresivni poremećaj i depresivni sindrom izravno dovode u svezu sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu (u Nalazu i mišljenju sam navela psihijatre iz KBC Split prof.dr. FU, prof. dr. Ivan Urlić, dr. IU). Važno je naglasiti da su samo psihijatri sukladno Pravilnicima o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine br. 39/94, 43/03, 100/11, 54/12, 49/13 i 139/14) nadležni za etilogiju i uzročno posljedične sveze psihičkih bolesti, postavljanje psihičkih dijagnoza, liječenje i prognozu. Dakle, temeljem naprijed navedenih činjenica i kod tužitelja se psihičke bolesti: trajne promjene osobnosti i depresivni poremećaj mogu dovesti u svezu s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu i kao takve participiraju u omjeru uzroka invalidnosti sa 40%, dok posljedice ozljeda nastalih u Domovinskom ratu i dalje participraju sa 30% jer nije došlo do njihovog pogoršanja (što nije sporno ni za tuženika). Vijeće viših vještaka Zavoda dalje navodi da se u kumulativni razmjer prihvaća isključivo bolest po priznavanju statusa HRVI (PTSP) a iz procedure psihijatrijske struke razvidna je prezentacija na nivou srednjeg oštećenja organizma od 20%, dok je stanje po ozljedi od 30%( stanje po kontuziji prsnog koša, glave i lijevog ramena) na nastavnim kliničkim pregledima fizijatrijske struke i nenaglašeno. Dalje se navodi da su sadašnje osnovne tegobe tužitelja bolna stanja degenerativno promjenjenog lokomotornog sustava s dodatanim ograničenjima mobilnosti uslijed polineuropatskih promjena potkoljenica kao posljedica dugogodišnje šećerne bolesti. Sa druge strane u omjeru uzroka invalidnosti koji se odnosi na bolesti koje nisu u svezi čl.2.st.2 ZOPHBDR-a navode se bolesti karcinom prostate, šećerna bolest i depresija). Vještakinja navodi da je iz priložene dokumentacije u spisu tuženog tijela nesporno je da je tužitelj sukladno čl.30.st.3 ostvario pravo na invalidsku mirovinu na temelju izvršnog rješenja kojim je utvrđeno da postoji oštećenje organizma od 20% zbog bolesti PTSP i 30% zbog ozljeda zadobivenih u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Također je razvidno da kod tužitelja postoje bolesti i stanja koja nisu nastala u svezi navedenih okolnosti. Međutim niti jedan stavak čl.30. ZOPHBDR-a ne određuje da se u kumulativni razmjer prihvaća isključivo bolest po priznavanju HRVI, kako to navode viši vještaci Zavoda, već se naprotiv u čl.30.st.2. navodi da se invalidska mirovina određuje srazmjerno utjecaju pojedinih uzroka na potpuni ili djelomični gubitak radne sposobnosti. Sa motrišta specijaliste medicine rada, u čijoj isključivoj nadležnosti je ocjena radne sposobnosti, ovakvo mišljenje viših vještaka Zavoda je nepravilno jer kod donošenja ocjene radne sposobnosti i omjera uzroka invalidnosti nisu uzeli u obzir stupanj oštećenja funkcije, što je osnovno i za donošenje ocjene omjera uzroka invalidnosti. U konkretnom slučaju, operacija i liječenje karcinoma prostate nije ostavilo nikakvo oštećenje funkcije, te se navedeno stanje i dijagnoza uopće ne može uzeti u obzir kod donošenja ocjene radne sposobnosti pa samim tim niti kod donošenja omjera uzroka invalidnosti. U zaključku očitovanja na njezin pisani Nalaz i mišljenje viši vještaci Zavoda u omjer uzroka od 50% u bolesti koje nisu nastale u svezi tužiteljevog sudjelovanja u obrani suvereniteta Repubike Hrvatske ubrajaju bolne sindrome degenerativnih promjena kralježnice sa radikulopatijom, šećernu bolest tip 2, polineuropatiju potkoljenica, a štom je sa motrišta specijaliste medicine rada pravilno ocjenjeno, ali ubrajaju i stanje po operaciji malignog oboljenja prostate koje nije ostavilo nikakvo funkcijsko oštećenje, te na koncu depresivni sindrom koji (uz dijagnosticirane i trajne promjene osobnosti) iz naprijed navedenih razloga nije bolest bez sveze sa tužiteljevim sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, već je naprotiv uzročno posljedično povezana s tim okolnostima. Tuženik u podnesku od 1.srpnja 2024. navodi da točka 238 Liste postotka oštećenja organizma-Lista II. Uredbe o metodologijama vještačenja obuhvaća psihički poremećaj vezan za ratnu traumu-PTSP i trajne promjene osobnosti nakon PTSP-a ali ne obuhvaća i druge psihičke bolesti u smislu povratnog depresivnog poremećaja za koju sam kao vještak, kako se navodi, utvrdila uzročno posljedičnu vezu sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu. Tuženik ovdje govori o invaliditetu (tjelesnom oštećenju) a koji pojam se u hrvatskom zakonodavstvu razlikuje od pojma invalidnosti. Sa motrišta specijaliste medicine rada te sukaldno Uredbi o metodologijama vještačenja, pojam invaliditeta se odnosi na gubitak, bitnije oštećenje ili znatniju onesposobljenost pojedinog organa odnosno neke vitalne funkcije i on je postotna kvantifikacija anatmomskog ili funkcionalnog gubitka, neovisno od toga reflektira li se i kako taj gubitak štetno na profesionalne, radne sposobnosti. Kada se ocjenjuje invaliditet, u prvom planu su biološki, neprofesionalni kriteriji. Dakle samo invaliditet (tjelesno oštećenje organima) se ocjenjuje postotno. Za razliku od invaliditeta (tjelesnog oštećenja) pojam invlidnosti je stanje organizma nastalo uslijed bolesti, pretrpljene ozljede, prirodene mane ili manjka važnog dijela tijela, kojega je posljedica trajno, djelomično ili potpuno smanjenje sposobnosti za rad. U hrvatskom zakonodavstvu pojam invalidnosti se prvenstveno vezuje uz sposobnost ili nesposobnost za rad. Kod ocjene invalidnosti se uzimaju se u obzir trajne promjene u zdravstvenom stanju ali samo i isključivo u odnosu na konkretne profesionalne zahtjeve. Za napomenuti je da se radna sposobnost nikada ne ocjenjuje postotno. U konkretnom slučaju kod tužitelja se postupkom pred vještacima HZMO-a ocjenjivala radna sposobnost, odnosno omjer uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti. Samo se omjer uzroka potpune nesposobnosti, smanjene ili djelomične nesposobnosti za rad ocjenjuje postotno srazmjerno utjecaju pojedinih uzroka na potpuni ili djelomični gubitak radne sposobnosti, a što je među ostalim određeno i čl. 30. st. 2. ZHBDR-a. Sukladno tome, sa motrišta specijaliste medicine rada, za donošenje omjera uzroka invalidnosti nije od značaja t. 238. Liste postotka oštećenja organizma -Lista II, jer se ona odnosi na invaliditet a ne na invalidnost, odnosno omjer uroka invalidnosti. Iz svih do sada navedenih razloga da u cijelosti ostaje kod svog očitovanja od 13. lipnja 2024., te da vještaci Zavoda nisu naveli nikakve nove činjenice koje već ranije nisu naveli u drugostupanjskom postupku vještačenja, a na koje je dala osvrt u svom Nalazu i mišljenju od 13. lipnja 2024.

22. U odnosu na navedeni dopunski nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje mr.sc. PUC od 30. rujna 2024., a koja je uredno dostavljen strankama u ovom sporu, tužitelj i tuženik se nisu posebno očitovali do zaključenja rasprave.

23. Polazeći od svih prednjih utvrđenja, prema ocjeni ovog suda nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje mr.sc. PUC od 13. lipnja 2024., te dopunom tog nalaza i mišljenja od 30. rujna 2024., odnosno iznesenom argumentacijom danom na temelju pregleda cjelokupne medicinske dokumentacije i sagledavanju svih čimbenika u cjelini, te cijeneći mišljenja specijalista psihijatara, ozbiljno se dovodi u sumnju zaključke nalaza i mišljenja institucionaliziranih tijela vještačenja na kojima su utemeljena osporena rješenja, a koja nisu dostatno obrazložena, te ista tuženiku i prvostupanjskom tijelu, po ocjeni ovog suda, nisu mogla poslužiti kao valjana osnova za donošenje osporenih rješenja. U nalazima i mišljenjima na kojima upravna tijela temelje osporeno rješenje odnosno u nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene sve okolnosti konkretnog slučaja, te je navedenim po ocjeni ovoga suda povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

24. Ovo poglavito iz razloga jer je sudska vještakinja u svom nalazu i mišljenju iznijela jasan i argumentiran stav da je kod tužitelja došlo do promjene omjera postotka uzroka invalidnosti (potpunog gubitka radne sposobnosti) i to 40 % bolest nastala kao posljedica sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (PTSP, Trajne promjene osobnosti i Povratni depresivni poremećaj), 30% ozljede nastale kao posljedice sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 30% bolesti koje nisu nastale u svezi s tim okolnostima (kronični crevikobrahijalni i lumbosakralni sindrom sa radikulopatijama, dijabetes melitus i hipertenzija), upravo onako kako je to u svom Nalazu i mišljenju od 03.01.2022. i 10.10.2022, sa motrišta specijaliste medicine rada, ocjenilo prvostupanjsko tijelo vještačenja HZMO-a, dajući jasne, logične, valjane i argumentirane razloge za navedena utvrđenja. Jednako tako dodatno se očitujući u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 30. rujna 2024. a na koju dopunu ni tužitelj niti tuženik nisu imali prigovora niti primjedbi.

25. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, a postupajući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak, a kako je i odlučeno pod točkom I. izreke presude.

26. U ponovnom postupku tuženik će donijeti novo rješenje uzimajući u obzir gore navedena utvrđenja, osobito uzimajući u obzir utvrđenja sadržana u pisanom nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. PUC od 13. lipnja 2024., te u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. PUC od 30. rujna 2024., a koje ovaj sud drži jasnim, valjanim i argumentiranim. U ponovnom postupku tuženik je vezan pravnim shvaćanjima i primjedbama ovog suda izraženim u obrazloženju ove presude u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

27. O troškovima upravnog spora sud će odlučiti posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude na temelju odredbe članka 148. stavka 4. ZUS-a.

U Splitu 23. travnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku,

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.