Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Valpovu
Kralja P. Krešimira IV br. 3
31550 Valpovo
Poslovni broj: P-950/2024-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja ĆĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupan po Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 28. ožujka 2025., a objavljene na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), 23. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 528-50-3855211 sklopljenog između tužitelja NĆ i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb dana 22. prosinca 2006. god., koji je potvrđen kod javnog bilježnika Zlatka Šimašeka pod brojem OU-333/1-2006 dana 28. prosinca 2006. god., a koja u čl. 1. predmetnog ugovora glasi: "Kunska protuvrijednost CHF…po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja."; u čl. 2. predmetnog ugovora glasi: "….promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."; u čl. 7. predmetnog ugovora glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…", a u čl. 9. glasi: "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor. Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, da tužitelju ĆĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 3.105,95 € (tritisućestodvadesetpeteuraidevedesetpetcenti), zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na:
iznos od 12,62 EUR od 17.10.2007. god. pa sve do isplate;
iznos od 12,82 EUR od 16.11.2007. god. pa sve do isplate;
iznos od 12,49 EUR od 15.12.2007. god. pa sve do isplate;
iznos od 12,80 EUR od 16.01.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 13,58 EUR od 16.02.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 16,55 EUR od 15.03.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 19,67 EUR od 16.04.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 18,89 EUR od 16.05.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 18,99 EUR od 14.06.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 18,64 EUR od 16.07.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 18,43 EUR od 15.08.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 18,31 EUR od 16.09.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 18,86 EUR od 16.10.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 14,98 EUR od 15.11.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 18,52 EUR od 16.12.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 36,68 EUR od 16.01.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 37,17 EUR od 14.02.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 51,33 EUR od 14.03.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 44,73 EUR od 16.04.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 43,46 EUR od 16.05.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 40,06 EUR od 16.06.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 40,22 EUR od 01.08.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 40,03 EUR od 01.09.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 40,61 EUR od 01.10.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 38,38 EUR od 01.11.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 41,41 EUR od 01.12.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 43,78 EUR od 01.01.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 47,25 EUR od 01.02.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 46,10 EUR od 01.03.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 50,91 EUR od 01.04.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 49,65 EUR od 01.05.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 51,24 EUR od 01.06.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 67,26 EUR od 01.07.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 43,58 EUR od 01.08.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 73,56 EUR od 01.09.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 69,70 EUR od 01.10.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 63,68 EUR od 01.11.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 1.799,02 EUR od 06.11.2010. god. pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 20,00 € o d b i j a .
III. N a l a ž e s e tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, da tužitelju ĆĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 377,81 € (tristosedamdesetsedameura- iosamdesetjedancent) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 09.11.2010. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
IV. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od
2.508,19 € (dvijetisućepetstoosameuraidevetnaestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja tj. 23. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za troškovima postupka u iznosu od 509,82 € o d b i j a.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 22. prosinca 2006. s tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj 528-50-3855211, koji je 28. prosinca 2006. potvrđen kod javnog bilježnika Zlatka Šimašeka pod brojem OU-333/1-2006 za iznos od 28.311,86 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Kreditora na rok otplate od 84 mjeseca. Tijekom otplate kredita su se radi dizanja kamatne stope i tečaja CHF naspram HRK anuiteti povećavali naspram početno ugovorenog plana otplate. Predmetni kredit je 8. studenog 2010. prijevremeno otplaćen u cijelosti, pa mu je radi toga naplaćena i naknada u iznosu od 2.846,63 kn. Kako ne raspolaže dokumentacijom potrebnom za specificiranje tužbenog zahtjeva, nije u mogućnosti postaviti točno tužbeni zahtjev, već je isti postavio samo okvirno, a specificirati će ga naknadno nakon pribave dokumentacije o otplati po predmetnom kreditu i provođenja knjigovodstveno financijskog vještačenja.
1.1. Poziva se na pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/2017-10 od 14.06.2018., Pž-7129/2013-4 od 13.06.2014. te odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-249/14 od 9.4.2015. i Rev-2245/17 od 20.3.2018. kojima je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi koje su banke primjenjivale na korisnike kredita, a koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Stoga je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, dalje ZOO) dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora, a sve u svezi i s čl. 1111., 1115. ZOO-a.
1.2. Navodi da je čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićenih kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slično navodi i čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, dalje ZZP).
1.3. Ističe kako je i izlazna naknada koju je podmirio prijevremeno otplativši kredit također ništetna jer nije određena niti odrediva po čl. 269. i 270. ZOO-a u svezi čl. 322. ZOO-a, a ni po čl. 1024. ZOO-a jer tuženik nije pretrpio nikakvu štetu prijevremenom otplatom kredita. Smatra da je tuženik nepošteni stjecatelj sukladno čl. 1115. ZOO-a i isti naknadu mora vratiti sukladno čl. 81. i 87. ZZP-a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora kao i čl. 16. Zakona o potrošačkom kreditiranju.
1.4. Stoga, sukladno navedenome te uzevši u obzir čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15 i 82/16) u kojem je propisano da svatko u Republici Hrvatskoj dužan je poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev.
2. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je podneskom od 01. rujna 2021. specificirao tužbeni zahtjev (list spisa 221-224) predlažući da ga sud usvoji u cijelosti.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 20. studenog 2019. i tijekom postupka navodi da u cijelosti prijepori tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Tvrdi da su ugovorne odredbe glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule jasne, lako razumljive i lako uočljive te njihovu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati.
3.1. Tužitelj je potpisom ugovora pristao na primjenu općih akata, a koja je ugovorena čl. 9. ugovora o kreditu, uključujući plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita, i izjavio da je sa sadržajem općih akata upoznat te je naknadu platio i na istu nije imao prigovora. Ne postoji zakonska odredba koja bi mu branila obračunati naknadu za prijevremenu otplatu kredita jer je naknada koju je tužitelj platio propisana općim aktom a, a koji akt podliježe kontroli HNB-a.
3.2. Osim toga, ističe i prigovor zastare te predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti odbije.
4. Sud je presudom br. P-1670/2019-31 od 7. siječnja 2022. prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, a koju je presudu povodom žalbe tuženika Županijski sud u Šibeniku pod br. Gž-145/2022-2 od 8. listopada 2024. ukinuo te vratio sudu na ponovno odlučivanje.
5. U ponovljenom postupku tužitelj je specificirao podneskom od 19. studenog 2024. tužbeni zahtjev opisan kao u izreci presude predlažući da ga sud usvoji u cijelosti dok se tuženik i tako postavljenom tužbenom zahtjevu protivio predlažući da ga sud u cijelosti odbije.
6. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja te izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu dok nije saslušao svjedoka AĆ od čijeg saslušanja je tuženik odustao na ročištu održanom 12. studenog 2024. (list spisa 434- 435).
7. Tužitelj NĆ, ostajući kod tužbe i tužbenog zahtjeva, iskazao je da je 2006. namjeravao kupiti osobni automobil koji je pronašao u auto kući Lozić u Osijeku. Djelatnici auto kuće uputili su ga da kredit podigne kod tuženika jer s njime surađuju i nakon što je pribavio svu potrebnu dokumentaciju, ugovor je sačinjen. Sve vezano za kredit je obavio u auto kući. Djelatnici auto kuće su ga pozvali da dođe potpisati ugovor. Predmetni ugovor je odnio kod javnog bilježnika na ovjeru, a javni bilježnik je samo ovjerio potpise i nije mu tumačio pojedine odredbe ugovora. Ističe kako mu je nuđen samo kredit u CHF kao najpovoljniji, a djelatnici auto kuće su mu rekli da se radi o ugovoru s promjenjivom kamatnom stopom te kad bude otplatio glavnicu da bi mogao plaćati povećane kamate zbog valutne klauzule. Nisu ga upozoravali na rizike niti da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF kao što to čini u odnosu na euro. Inače se ne razumije u pojmove promjenjive kamatne stope, tečajeve i valute. Automobil je kupio isključivo kao fizička osoba za obiteljske potrebe i nije imao nikakvu tvrtku niti obrt da bi ga koristio za tu namjenu. Rate kredita su mu se nakon određenog vremena povećale sve do 2.800 kn. U banci se raspitivao zašto su mu rate toliko povećane, a dobio je odgovor da to tako mora biti jer je kredit u CHF. Poslije je iz medija saznao razloge povećanja rata kredita. Dobivao je obavijesti o povećanjima rata kao i opomene jer je kasnio s uplatama rata. Vjerojatno ne bi ispunjavao uvjete za kredit da mu je povećana rata bila prva rata po kreditu, a zasigurno takav kredit ne bi niti podizao. Nitko mu u banci nikada nije ponudio da promijeni kredit iz CHF u neku drugu valutu, a od podizanja kredita do njegove otplate u banci nije uopće razgovarao o kreditu. Upravo zbog toga je podigao kredit u drugoj banci i otplatio predmetni kredit. Zbog prijevremene otplate kredita banka mu je naplatila izlaznu naknadu na koju nije mogao utjecati. U auto kući, prije kupnja vozila, pitao je da li ga može kupiti u kunama, a dobio je odgovor da se automobil prodaje po ugovoru zaključen u CHF. Rate kredita je plaćao na šalteru tuženiku, a nikada nije bio njihov klijent i nikada nije bio u poslovnici tuženika dok nije sklopio ugovor i počeo otplaćivati rate. Nije prigovarao na visinu naknade prijevremenog zatvaranja kredita jer mu je djelatnica banke neljubazno govorila da li je uopće svjestan što čini prijevremenim zatvaranjem kredita, a on je odlučio zatvoriti kredit jer su mu rate bile previsoke.
8. Iz zaključka pismenog nalaza i mišljenja vještakinje Tonke Vulić zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da ukupno izračunata razlika preplaćene kamate iznosi 6.520,92 kn, a izračunata tečajna razlika iznosi 17.031,58 kn, odn. ukupno preplaćene razlike u anuitetu iznosi 23.552,50 kn. Naknada za prijevremenu otplatu kredita plaćena je u kunskoj protuvrijednosti od 534,43 CHF po tečaju na dan plaćanja u iznosu od 2.846,63 kn, a što je 3 % nedospjele glavnice na dan prijevremenog zatvaranja kredita.
9. Sud je pismeni nalaz i mišljenje vještakinje Tonke Vulić u cijelosti usvojio jer je isti zasnovan na materijalnoj dokumentaciji u spisu te po pravilima struke, a stanke nisu imale primjedbe na isti.
10. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:
- da je tužitelj s tuženikom sklopio 22. prosinca 2006. Ugovor o kreditu broj 528-50- 3855211, koji je potvrđen 28. prosinca 2006. po javnom bilježniku Zlatku Šimašeku pod brojem OU-333/1-2006;
- da je naprijed navedenim ugovorom tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 28.311,86 CHF obračunato prema srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita na rok otplate od 84 mjeseca uz promjenjivu kamatnu stopu koja se s početnih 5,20% godišnje tokom otplate kredita mijenjala jednostranim odlukama tuženika u više navrata;
- da je predmetni kredit prijevremeno otplaćen u cijelosti 8. studenog 2010.;
- da je tužitelju naplaćena naknada zbog prijevremenog zatvaranja kredita u iznosu od 2.846,63 kn.
11. Među strankama je prijeporno i to:
- da li tužitelj ima pravo na restituciju temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te naknadi za prijevremeno zatvaranje kredita;
- da li je osnovan istaknuti prigovor tuženika zastare potraživanja.
12. Analizirajući navode iz tužbe, odgovora na tužbu, iskaz tužitelja, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.
13. Dio odredbe Ugovora o kreditu a naročito gdje se promjenjiva redovna kamatna stopa određuje u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama kreditora sud nalazi nepoštenom i nejasnom i stoga ništetnom. Nepoštenost sud nalazi iz razloga što je predmetni ugovor tipizirani ugovor prema kojem korisnik kredita nema nikakvog utjecaja osim prihvatiti ga ili ne, tj. bio je ovisan o novcu potrebnom za kupnju motornog vozila pa je u konkretnom slučaju banka jača strana koja određuje pravila igre tako i promjenjivu kamatnu stopu sukladno vlastitoj odluci na koju korisnik kredita nema nikakvog utjecaja. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da ugovor o kreditu precizno utvrde, način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope, ne daju bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Uz to ta promjenjivost je izrazito nepoštena, bez jasnih parametara jer je nejasna prosječnom potrošaču odnosno korisniku kredita obzirom da nije naznačeno jasno kako je to naznačeno za visinu kamate koja je određena na dan sklapanja ugovora 5,20 % godišnje, pa je tako banka mogla jasno naznačiti do kojih granica može ići promjenjiva kamatna stopa, a ne koristiti se visokom stručnom terminologijom nerazumljivom prosječnom građaninu, korisniku kredita, bez stručnih uputa što to znači i kakve su posljedice za iste. Jedina zaštićena strana u predmetnom ugovoru je banka, ovdje tuženik jer kamatna stopa ovisi o njezinom poslovanju, tržištu što je također moglo biti naznačeno s gornjom granicom kamata, iako je nelogično da banka kao institucija koja posluje s novcem i svoje poslovanje bazira na zaradi, i to nije prijeporno, no prijeporan je rizik koji prebacuje na teret klijenta.
14. Kako tuženik nije dao dovoljno podataka u samom Ugovoru temeljem čega su podizane kamatne stope na kredit zaključen s tužiteljem, da li je u tom periodu na tržištu nudio kredite po nižoj kamatnoj stopi ili su odmah plasirani po kamatnoj stopi koja je tada naplaćivana od tužitelja, je li promjenjiva kamatna stopa bazirana na objektivnim i opravdanim razlozima, sud je tužitelju dosudio zatraženi iznos sukladno nalazu i mišljenju vještakinje i specificiranom tužbenom zahtjevu na ime razlike između prvotno ugovorene kamatne stope 5,20 % i kamatnih stopa kako ih je obračunavala i naplaćivala banka u utuženom periodu do isplate kredita.
15. Nije prijeporno da naša pravna regulativa poznaje i priznaje promjenjivu kamatnu stopu no ista mora biti razumljiva i određena parametrima, kvalitativno i kvantitativno razrađena uzročno posljedična veza kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, kao i određenje razdoblja za donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope, koji će biti razumljivi korisnicima kredita kako ne bi došli u poziciju da samo mogu primiti obavijest o Odluci banke bez da na nju mogu reagirati i o istom pregovarati.
16. Prema odredbi čl. 96 Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, dalje ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje odredba čl. 49. ZZP-a/2014.
16.1. Tuženik tu činjenicu nije uopće dokazivao.
17. Ni odredbe ZZP-a ni Zakon o obveznim odnosima ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja.
18. U čl. 4. ZOO-a samo je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa, sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti poštenja.
18.1. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese druge strane, vodeći pri tome računa u smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerilo ponašanja uzima se u obzir kako bi se ponašao prosječan čovjek, s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik, s druge strane.
19. Samo nepostojanje propisa, koji nalažu bankama da se u ugovor o kreditu precizno utvrde uvjeti promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju, ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze dužnika. Upravo u tome se i ogleda primijena načela savjesnosti i poštenja sklapanja dvostranih ugovora. Koristeći tu činjenicu banka je nametnula tužitelju ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
20. Odredbom čl. 138.a ZZP-a (NN 79/09) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
21. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.
22. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
23. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
24. Prema odredbama čl. 81. ZZP/2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
25. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
26. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) i to čl. 81., 82. 90., a od 07.08.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakonu o obveznim odnosima.".
27. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.
28. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018.g. u toč. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. srpnja 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da je između ostalih tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.
29. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. lipnja 2018. godine br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
30. Stoga se po ocjeni suda tužitelj s pravom poziva na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13.06.2014.g., Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015.g. te odluku Rev-2245/17 od 20.03.2018.g., kojim je utvrđena ništetnost odredbe promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tuženih banaka, a od koje pravomoćnosti, po mišljenju tužitelja, i teče rok za postavljanje kondemnatornog zahtjeva u posebnim parnicama.
31. Osim toga tužitelj se poziva i na odluku VTS RH Pž-6632/17 kojom su odbijene žalbe banaka i kojom je potvrđena prvostupanjska presuda da je nepoštena odredba potrošačkog ugovora o kreditu u kojem je glavnica vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i to iz razloga što potrošači nisu u cijelosti informirani o svim bitnim parametrima suprotno načelu savjesti i poštenja, a što je izazvalo upravo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama.
32. Vezano za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ništetnost odredbe čl. 9. predmetnog ugovora o kreditu koji glasi: "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kreditu samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor. Na sve što nije regulirano ovim ugovorom primjenjuju se Opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog ugovora.", sud smatra da je i ovaj dio tužbenog zahtjeva osnovan, jer se također radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora na obrascu s oznakom Raiffeisenbank Austria d.d. te je ova odredba nerazumljiva tužitelju i on nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe. Naime, prema toj odredbi proizlazi da tužitelj nije mogao pojedinačno pregovarati o toj odredbi, niti je mogao utjecati na uvjete koje će tuženik kao banka odrediti vezano za prijevremenu otplatu. Dakle, tužitelj je stavljen u neravnopravan položaj prema tuženiku, jer je bio dužan platiti naknadu za koju nije znao na koji način se utvrđuje visina te naknade i koja je podložna jednostranom određivanju od strane tuženika odlukom (i Općim uvjetima) na koju tužitelj nije mogao utjecati.
33. Sud je dopustio preinaku tužbe sukladno čl. 190.st.3. ZPP-a jer je to svrsishodno za konačno rješenje cjelokupnog odnosa među strankama.
35. Sud nije prihvatio niti istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u ovom predmetu podnesena 10.06.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO- a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225. ZOO-a.
35.1. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:
Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a što u konkretnom slučaju znači od trenutka kad ova odluka u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti stekne svojstvo pravomoćnosti.
14. Nadalje, budući se tužitelj u ovoj parnici poziva na pravna utvrđenja iz presuda za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, glede ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sud je u ovom predmetu vezan temeljem čl.502.c. Zakona o parničnom postupku za ista utvrđenja.
36. Zbog svega navedenog, sud je utvrdio kako su odredbe ugovora o kreditu kojima se uređuje promjena kamatne stope, promjena tečaja CHF tijekom otplate kredita kao i odredba čl. 9. Ugovora ništetne, pa je naložio tuženoj banci vratiti iznos tužitelju koji je naplatila temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora.
36.1. Navedeni iznosi utvrđeni su vještačenjem, utvrđen je iznos svakog anuiteta, kao i vrijeme njegovog plaćanja. Na dosuđene iznose tuženik treba tužitelju platiti zateznu kamatu od dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate.
37. Sud je odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 20,00 € jer pojedinačni zbroj tužbenog zahtjeva iznosi 3.105,95 €, a tužitelj zahtjeva ukupan iznos od 3.125,95 €.
38. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude temeljem čl. 3., 4., 6., 29., 296., 322., 1111. u svezi čl.1115. ZOO-a i čl. 49., 54., 81., 82., 87., 90., 96., 97., 117. i 138.a Zakona o zaštiti potrošača.
39. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.
40. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
41. Tužitelj koji je ovu parnicu dobio u cijelosti zahtijeva troškove u iznosu od 3.018,01 €, a priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 2.508,19 € koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 138/23. dalje: Tarife), tri iznosa od po 200,00 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 05.12.2019., 01.09.2021., 19.11.2024. i 27.03.2022., sve po Tbr.8/1. Tarife, četiri iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika tužitelja na ročišta održana 29.06.2021., 24.11.2021., 12.11.2024. i 28.3.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 50,00 € na ime sastava podneska od 04.02.2025. po Tbr. 8/4. Tarife, iznosa od 412,50 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 1.650,00 €, iznosa od 265,45 € na ime troškova vještačenja, dva iznosa od po 90,12 € na ime plaćene pristojbe na tužbu i presudu, a sve u skladu s važećom Tarifom.
41.1. Sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova u ukupnom iznosu od 509,82 € a koji se sastoje od: iznosa od 62,50 € na ime pribave dokumentacije po Tbr. 32/1 Tarife jer o tome nema dokaza u spisu i taj trošak nije nužan, četiri iznosa od po 62,50 € na ime sastava podnesaka od 24.7.2019., 05.06.2020., 30.07.2021 i 12.01.2022. kojima se dostavljaju dokazi o plaćenoj pristojbi i predujmu za vještačenja te požurnici za koje sud smatra da nisu nužni, tri iznosa od 62,50 € na ime sastava požurnica županijskom sudu jer su to nepotrebni podnesci i ne priležu spisu te iznosa od 9,82 € po Tbr. 32/1 Tarife na ime pribave dokumentacije jer o tome nema dokaza u spisu.
42. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
U Valpovu 23. travnja 2025.
Sudac
Zvonimir Rogić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
