Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-176/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Kseniji Jakovčević kao predsjednici vijeća, Lidiji Bošnjaković, kao članu vijeća sucu izvjestitelju i Jadranki Matić kao članu vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po ODO u Karlovcu, građ. -upravnom odjelu, radi isplate razlike, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-136/2020-28 od 9. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-136/2020-28 od 9. siječnja 2023. u točki I. u dijelu u kom tužitelju nije dosuđen daljnji parnični trošak.

II. Povodom žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj broj Pr-136/2020-28 od 9. siječnja 2023. u pobijanoj točki I. izreke, i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj -za Ministarstvo obrane da tužitelju CC, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 16.162,25 kuna/2.145,10 eura[1] (slovima: šesnaest tisuća stotinu šezdeset i dvije kune dvadeset i pet lipa/dvije tisuće sto četrdeset pet eura i deset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:

-na iznos od 348,33 kuna od 15.02.2015. godine

-na iznos od 421,48 kuna od 15.03.2015. godine

-na iznos od 348,33 kuna od 15.05.2015. godine

-na iznos od 291,94 kuna od 15.06.2015. godine

-na iznos od 17,42 kuna od 15.07.2015. godine

-na iznos od 333,19 kuna od 15.08.2015. godine

-na iznos od 139,33 kuna od 15.11.2015. godine

-na iznos od 199,91 kuna od 15.01.2016. godine

-na iznos od 875,81 kuna od 15.03.2016. godine

-na iznos od 166,59 kuna od 15.04.2016. godine

-na iznos od 940,50 kuna od 15.06.2016. godine

-na iznos od 40,14 kuna od 15.08.2016. godine

-na iznos od 499,78 kuna od 15.09.2016. godine

-na iznos od 139,33 kuna od 15.10.2016. godine

-na iznos od 583,87 kuna od 15.11.2016. godine

-na iznos od 522,50 kuna od 15.01.2017. godine

-na iznos od 248,71 kuna od 15.02.2017. godine

-na iznos od 234,50 kuna od 15.03.2017. godine

-na iznos od 475,79 kuna od 15.04.2017. godine

-na iznos od 17,76 kuna od 15.07.2017. godine

-na iznos od 893,31 kuna od 15.08.2017. godine

-na iznos od 37,97 kuna od 15.10.2017. godine

-na iznos od 88,72 kuna od 15.12.2017. godine

-na iznos od 697,05 kuna od 15.01.2018. godine

-na iznos od 229,83 kuna od 15.02.2018. godine

-na iznos od 731,91 kuna od 15.03.2018. godine

-na iznos od 184,83 kuna od 15.04.2018. godine

-na iznos od 601,08 kuna od 15.06.2018. godine

-na iznos od 154,90 kuna od 15.07.2018. godine

-na iznos od 295,72 kuna od 15.08.2018. godine

-na iznos od 388,94 kuna od 15.11.2018. godine

-na iznos od 81,32 kuna od 15.12.2018. godine

-na iznos od 851,96 kuna od 15.01.2019. godine

-na iznos od 218,51 kuna od 15.02.2019. godine

-na iznos od 837,63 kuna od 15.03.2019. godine

-na iznos od 319,10 kuna od 15.04.2019. godine

-na iznos od 422,62 kuna od 15.05.2019. godine

-na iznos od 29,13 kuna od 15.08.2019. godine

-na iznos od 761,48 kuna od 15.09.2019. godine

-na iznos od 282,32 kuna od 15.11.2019. godine

-na iznos od 618,41 kuna od 15.12.2019. godine

-na iznos od 590,30 kuna od 15.01.2020. godine pa sve do isplate

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 14.062,50 kn/1.866,41 eura (četrnaest tisuća šest deset dvije kune i pedeset lipa/jednu tisuću osamsto šest deset šest eura i četrdeset jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude (9. siječnja 2023.) pa do isplate, sve u roku 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.294,05 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2025., pa do isplate a po stopi koja tuženiku pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. ZOO-a, kao i da mu nadoknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 187,50 eura, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja pod točkom I. nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, da tužitelju, isplati iznos od 2.145,10 EUR bruto sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.866,41 eura.

2. Citiranu presudu u točki I. u dijelu u kom tužitelj nije dosuđen daljnji parnični trošak žalbom pobija tužitelj dok tuženik pobija citiranu presudu u cijelosti.

3. Presuda se po strankama pobija iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.

- dalje: ZPP).

Stranke predlažu da ovaj sud pobijanu presudu preinači, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška sastava žalbi.

3.1. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika također predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora.

4. Odlučujući o žalbama utvrđeno je da je žalba tužitelja neosnovana dok je žalba tuženika osnovana u cijelosti.

5. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kako je u donošenju pobijanog rješenja počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je, po ocjeni ovog suda, izreka jasna i neproturječna obrazloženju koje sadrži valjane, jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

6. Međutim ukazuje se osnovanim istaknuti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji u žalbi ističe tuženik.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike u plaći između onog iznosa koji je tužitelj primio te iznosa koji mu pripada da mu je tuženik dodatak za posebne uvjete vojne službe obračunao i platio temeljem stvarne radne angažiranosti tužitelja za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe za sveukupno odrađene sate.

8. U ovom konkretnom slučaju na radno-pravni status tužitelja se primjenjuju odredbe čl. 155. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 73/13, 75/15, 50/16 i 30/18,125/19,158/23,155/23 i 14/24 – dalje: ZSOS/13), prema kojoj djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego djelatne vojne osobe ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s odredbom čl. 139. Zakona. U tom članku je propisano da su dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke (st. 1.), te da su dodaci za posebne uvjete vojne službe dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada (st. 2.). Pravo na dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe (st. 3.), dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada (st. 4.). Gore navedeni dodaci utvrđuju se u postotku od osnovice za obračun plaće (st. 5.).

9. Identično je propisano i u Odluci o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14 – dalje: Odluka) u čl. IV. Osim toga, prema toč. V. i VI. Odluke djelatna vojna osoba obvezna je obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe, djelatna vojna osoba obvezna je po zapovjedi ili nalogu zapovjedne osobe raditi dulje od redovnog radnog vremena zbog izvanrednog povećanja opsega poslova, žurnih izvanrednih zadaća, završetka poslova u određenom roku ili drugih potreba službe, a sati rada koje djelatna vojna osoba odradi dulje od redovnog radnog vremena se preraspodjeljuju.

10. Dakle, tužitelj kao djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na dodatak za vojnu službu u smislu odredbe čl. 139. st. 3. Zakona, te nije sporno da mu je taj dodatak i isplaćen. U slučaju kada se sati rada koje je tužitelj odradio dulje od redovnog radnog vremena preraspodjeljuju, to zapravo znači da mu taj dodatak ne pripada i na tako izvršenu preraspodjelu. Odredbom čl. 155. Zakona isključena je mogućnosti da se djelatnim vojnim osobama daje uvećanje plaće za prekovremeni rad.

11. Iz navedenih razloga a pravilnom primjenom citiranih zakonskih odredaba valjalo je odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti te je pobijana presuda preinačena kao u točki II. izreke temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

12. Preinačenjem pobijane presude preinačen je i uspjeh stranaka u sporu radi čega je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a trebalo u cijelosti odbiti zahtjev tužitelja za naknadom dosuđenog parničnog troška a iz istih razloga ukazuje se i neosnovanom žalba tužitelja kojom osporava odluku prvostupanjskog suda u pogledu daljnjih troškova koji mu nisu dosuđeni.

13. Budući da je tuženik uspio u protivljenju tužbenom zahtjevu u cijelosti tužitelj mu je dužan nadoknaditi uzrokovani parnični trošak u iznosu od 412,50 bodova i to za sastav odgovora na tužbu i dva obrazložena podneska te pristup na 2 ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari te trošak pristupa na ročište za objavu presude, što s pripadajućim PDV-om čini osnovanim zatraženi iznos parničnog troška od 970,52 eura.

14. Tuženiku nadalje pripada pravo na naknadu troška sastava žalbe od 187,50 eura sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/2012,103/14 i118/14, 107/15,37/22 126/22, 138/23).

15. Tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer isti trošak nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

16. Slijedom iznesenoga, a temeljem citiranih zakonskih odredaba presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević