Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1751/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OTP banke d.d., OIB:52508873833, iz Splita, Ulica Domovinskog rata 61, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Orlić i partneri d.o.o. Dubrovnik, protiv tuženika AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Boško Šiljeg, Nedjeljko Tutavac & Luka Šiljeg iz Ploča, radi naplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama poslovni broj Povrv-64/2020-15 od 14. srpnja 2022., na javnoj sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Tuženikova žalba djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama poslovni broj Povrv- 64/2020-15 od 14. srpnja 2022.:

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 20.752,55 kn te zatezne kamate na iznos od 13.589,64 kn u razdoblju od 26. siječnja 2017. do dana plaćanja

- potvrđuje u dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 16.077,58 kn te zatezne kamate na iznos od 10.642,52 kn u razdoblju od 26. siječnja 2017. do dana plaćanja

- potvrđuje u točki III. izreke

- preinačuje u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati zatezne kamate na iznos od 7.162,91 kn u razdoblju od 26. siječnja 2017. do plaćanja na način da se taj dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva odbija

- preinačuje u dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati zatezne kamate na iznos od 5.435,06 kn u razdoblju od 26. siječnja 2017. do plaćanja na način da se taj dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod posl.br. Ovrv- 126/2017 od 20.02.2017.godine donesen od javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika, Vukovarska 17, kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju iznos od 20.752,55 kuna uvećan za zakonske zatezne kamate, koje teku od 26.01.2017.godine do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 dana, dok i se u preostalom dijelu u iznosu od 1.599,45 kuna tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan i rješenje o ovrsi pod posl.br. Ovrv-126/2017 od 20.02.2017.godine doneseno od javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika, Vukovarska 17 u tom dijelu ukida.

II. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod posl.br. Ovrv- 126/2017 od 20.02.2017.godine donesen od javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika, Vukovarska 17, kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju iznos od 16.077,58 kuna uvećan za zakonske zatezne kamate, koje teku od 26.01.2017.godine do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 dana, dok i se u preostalom dijelu u iznosu od 19,07 kuna tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan i rješenje o ovrsi pod posl.br. Ovrv-126/2017 od 20.02.2017.godine doneseno od javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika, Vukovarska 17 u tom dijelu ukida

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 20.352,59 kuna u roku od 15 dana, dok se u ostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 675,00 kuna odbija kao neosnovan."

2. Protiv presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženikov prednik, njegov pok. otac BI kod tužitelja otvorio tekući račun te račun za revolving kreditnu karticu na kojima su nakon smrti tuženikovog prednika ostali dugovi i to na tekućem računu u iznosu od 20.752,55 kn, a na računu za kreditnu karticu u iznosu od 16.077,58 kn. Nije sporno da je tuženik jedini nasljednik iza svog pokojnog oca koji je umro **.**.2012. Kako je člankom 139. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05.; dalje: ZN) propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, prvostupanjski sud je usvojio tužiteljev tužbeni zahtjev te je pobijanom presudom tuženiku naloženo da tužitelju plati gore navedene iznose i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 20.352,59 kn.

6.1. Tuženik je tijekom postupka prigovorio da iznos duga nadmašuje vrijednost imovine koju je on naslijedio iza svog prednika te da stoga nije dužan, barem ne u cijelosti, tuženiku platiti utuženi iznos. U žalbi se poziva na članak 139. stavak 3. ZN-a kojim je propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Nadalje u žalbi navodi da nije sporno da je naslijedio određene nekretnine, s tim da je u postupku tvrdio kako se radi o nekretninama koje su samo formalno bile upisane kao posjed njegovog oca, što proizlazi iz posjedovnog lista koji ne predstavlja dokaz vlasništva njegovog oca. Tvrdi da te nekretnine u vrijeme smrti oca nisu predstavljale njegovu imovinu, a što je on isticao tijekom ovog postupka navodeći kako je riječ o nekretninama koje je njegov otac još za života otuđio, a u najvećem dijelu predmetne nekretnine nisu bile u posjedu njegovog oca, dakle nisu predstavljale njegovo knjižno odnosno izvanknjižno vlasništvo.

6.2. Prvostupanjski sud je utvrdio da imovinu, koju je tuženik naslijedio iza svog oca, čine brojne nekretnine u posjedovnom listu 459 k. o. [katastarska općina], u cijelosti, u naravi oranice, pašnjaci, vinogradi, šume i zgrada ukupne površine 7952 m2 i nekretnine upisane u posjedovnom listu 114 k. o. [katastarska općina] u 1/5 dijela, u naravi oranice, pašnjaci, vinogradi, šume i zgrada ukupne površine 10.871 m2 te pokretnine i to potraživanje prema HZMO-u s osnova neisplaćene mirovine s pripadajućim povratom duga umirovljenicima, potraživanje prema HZMO-u radi isplate razlike mirovine u neutvrđenom iznosu, Fiksni telefonski priključak i potraživanje prema HZZO RH s osnova neisplaćenih putnih naloga u neutvrđenom iznosu. Nadalje je utvrđeno da je tuženik mijenjao vinograd koji je naveden u rješenju o nasljeđivanju za jedan komad zemlje do njegove kuće pa već ta činjenica, uz postojanje brojnih drugih nekretnina koje su u naravi oranice, šume, pašnjaci i zgrade, po zaključku prvostupanjskog suda govori da ostavina tuženikovog oca nije baš bezvrijedna onako kako to tuženik želi prikazati, a što potvrđuje i tuženikova izjava da nije prigovorio opsegu ostavinske imovine navedene u posjedovnim listovima. Pored toga, tuženik tvrdi da je od pokretnina dobio iznos od 3.000,00 kn i da je naplatio putni nalog u iznosu od 250,00 kn iz čega je prvostupanjski sud zaključio da je vrijednost imovine koju je tuženik naslijedio veća od tužiteljeve tražbine.

6.3. Tuženik je na okolnost vrijednosti naslijeđene imovine predlagao izvođenje dokaza očevidom na listu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka i vještaka za procjenu vrijednosti poljoprivrednog zemljišta.

6.4. Prvostupanjski sud nije izveo taj dokaz te je stoga ovaj sud na temelju članka 373.b stavak 2. ZPP-a proveo raspravu pred drugostupanjskim sudom radi izvođenja dokaza vještačenjem po mjerničkom i gospodarskom vještaku kako bi se utvrdila vrijednost ostavinske imovine koju je tuženik naslijedio. Određeno je da će se taj dokaz izvesti pred prvostupanjskim sudom koji je pozvao tuženika da predujmi trošak vještačenja no tuženik to nije učinio. Stoga je ovaj sud primjenom članka 153. stavak 3. ZPP-a odustao od izvođenja tog dokaza pa proizlazi da tuženik nije dokazao kolika je vrijednost imovine koju je naslijedio iza oca. Budući da je naslijedio brojne nekretnine, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, ovaj sud stoga prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je vrijednost imovine koju je tuženik naslijedio veća od tužiteljeve tražbine te stoga tuženik na temelju članka 139. stavak 3. ZN-a odgovara za cijelu tužiteljevu tražbinu.

6.5. Člankom 232. stavak 1. ZN-a je propisano da se smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja, a stavkom 5. je propisano da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane. Stoga je tuženik vezan rješenjem o nasljeđivanju iza njegovog oca u pogledu opsega ostavinske imovine pa su stoga neodlučni njegovi navodi koje je iznosio tijekom postupka i koje ponavlja u žalbi da velika većina nekretnina koje su navedene u rješenju o nasljeđivanju kao ostavinska imovina nisu bile vlasništvo oca u času njegove smrti.

6.6. Tuženik se nadalje žali osporavajući pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine. Zastara tužiteljeve tražbine po osnovi duga na tekućem računu i na računu za kreditnu karticu je počela teći prestankom ugovora o otvaranju tih računa. Ti ugovori su prestali smrću tuženikovog oca 3. ožujka 2012. kada je zastara počela teći. Ovdje se primjenjuje opći rok zastare od pet godina propisan člankom 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO) te bi zastara tužiteljeve tražbine nastupila 3. ožujka 2017. Kako je tužitelj javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 20. veljače 2017., i na taj način započeo ovaj postupak, vidljivo je da rok zastare tužiteljeve tražbine nije istekao te je stoga prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine.

6.7. Tuženik se također žali navodeći u žalbi da je tvrdio tijekom postupka da je tužitelj u iznose predmetnih tražbina uračunao zatezne kamate i na tako dobivene iznose ponovno potražuje zatezne kamate. Međutim, radi se o sasvim paušalnoj i neobrazloženoj tvrdnji tuženika koju je financijski vještak otklonio u odnosu na tražbinu po računu za kreditnu karticu. Sukladno sklopljenim ugovorima o otvaranju tekućeg računa i računa za kreditnu karticu tužitelj je imao pravo obračunavati ugovorne kamate te se te kamate nakon prestanka navedenih ugovora pribrajaju glavnici i na tako dobiveni iznos glavnice mogu teći zatezne kamate.

6.8. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju na iznos tražbine po tekućem računu od 20.752,55 kn dosudio zatezne kamate od 26. siječnja 2017. te kada je na iznos tražbine po računu za kreditnu karticu dosudio zatezne kamate od 26. siječnja 2017. Prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka, iznos tražbine po tekućem računu se sastoji od glavnice u iznosu 13.589,64 kn i zatezne kamate koja je obračunata od 6. ožujka 2012. do 25. siječnja 2017. u iznosu od 7.162,91 kn. Zatezne kamate su akcesorna tražbina vezana za glavnicu i kao tražbina se osamostaljuju tek dok dođe do namirenja glavnice. Budući da glavnica nije namirena niti u jednom dijelu, zatezne kamate na tu glavnicu se nisu osamostalile te sukladno članku 31. ZOO-a na njih ne teku zatezne kamate. Stoga se tužitelju mogu dosuditi zatezne kamate samo na iznos glavnice, dakle na iznos od 13.589,64 kn koje teku od 26. siječnja 2017. kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom, dok na iznos dospjele zatezne kamate od 7.162,91 kn do 25. siječnja 2017. ne teku zatezne kamate. Isto se odnosi i na tražbinu po računu za kreditnu karticu gdje je vještak utvrdio da je iznos glavnice 10.642,52 kn, a zatezne kamate od 25. travnja 2012. do 25. siječnja 2017. iznose 5.435,06 kn. Stoga se tužitelju i tu mogu dosuditi zatezne kamate samo na iznos glavnice od 10.642,52 kn koje teku od 26. siječnja 2017. kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom dok na iznos dospjele zatezne kamate od 5.435,06 kn ne teku zatezne kamate.

6.9. Zbog svih gore navedenih razloga je potvrđen dio prvostupanjske presude pod točkom I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 20.752,55 kn te zatezne kamate na iznos od 13.589,64 kn u razdoblju od 26. siječnja 2017. do dana plaćanja, a preinačen je dio kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati zatezne kamate na iznos od 7.162,91 kn na način da je taj dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva odbijen. U odnosu na točku II. izreke je potvrđen dio prvostupanjske presude kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 16.077,58 kn te zatezne kamate na iznos od 10.642,52 kn u razdoblju od 26. siječnja 2017. do dana plaćanja, a preinačen je dio kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati zatezne kamate na iznos od 5.435,06 kn na način da je taj dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva odbijen.

7. Na opisani način tužitelj nije uspio samo sa relativno neznatnim dijelom svog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zateznu kamatu, a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi pa je stoga odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a potvrđen dio prvostupanjske presude pod točkom III. izreke presude kojim je odlučeno o parničnom trošku.

Koprivnica, 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić