Poslovni broj: Us I-1500/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja TZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV, OIB: 66486182714, zastupan po opunomoćeniku CZ (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi utvrđivanja vjerodostojnosti izdanih isprava i izdavanja potvrde o statusu hrvatskog branitelja - dragovoljca iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 25. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa:

UP/II 560-01/24-01/161, Urbroj: 512-25-23-2 od 15. svibnja 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 560-01/24-01/161, Urbroj: 512- 25-23-2 od 15. svibnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP I 560-01/23- 01/214, Urbroj: 512M2-6510-24-18 od 14. ožujka 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je utvrđeno da je u potvrdi bivšeg Ureda za obranu Sinj Klasa: 034-04/05-01/05, Urbroj: 512M2-163-05-437 od 20. srpnja 2005. neistinito evidentirano razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu tužitelja u razdoblju od 15. studenog 1990. do 25. srpnja 1991. te mu je odbijen zahtjev za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata.

3. U tužbi tužitelj pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika u bitnom navodi da je iz potvrde Ministarstva hrvatskih branitelja od 05.06.2024. razvidno da tužitelj ima priznat status branitelja iz Domovinskog rata-dragovoljca s ukupno 67 dana borbenog sektora,te da je isti sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 26.07.1991. do 30.09.1991. Dakle ovdje je riječ o vremenskom razdoblju koje nije sporno. Iz potvrde Ureda za obranu Sinj, Klasa: 034-04/05-01/05. Urbroj:512M2-163-05-437, od 20.07.2005., razvidno je da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 15.11.1990. do 25.07.1991., te da je time stekao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata-dragovoljac. Dakle, ovdje je riječ o vremenskom razdoblju koje je sporno, odnosno koje je po mišljenju prvostupanjskog tijela, neistinito evidentirano, te mu ovo vremensko razdoblje nije priznato kao vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu, a da ničim prvostupanjsko tijelo nije obrazložilo u čemu se sastoji "pogreška" Ureda za obranu Sinj kada je tužitelju priznalo status hrvatskog branitelja-dragovoljca u vremenu od 15.11.1990. do 25.07.1991., odnosno drugim riječima, zbog čega se predmetno razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu po mišljenju prvostupanjskog tijela smatra neistinitim. Uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja tuženika glede žalbenih navoda tužitelja, jedini razlog za odbijanje žalbe tužitelja i potvrđivanje prvostupanjskog rješenja jest činjenica da je očitovanjem Područnog odsjeka za poslove obrane Split, pod tamo navedenom klasom i ur brojem od 06. 12. 2022. da tužitelj nije bio pripadnik VP 2148 126 brigade [adresa], po da je stoga osnovan zaključak prvostupanjskog tijela da tužitelj nije bio pripadnik 126.brigade HV, pa stoga ni da nije bilo temelja za izdavanje citirane potvrde Ureda za obranu Sinj. Predmetni razlozi prvostupanjskog, a još više tuženog tijela ukazuju na apsolutno nepoznavanje činjenica u smislu ustroja postrojbi HV u početku Domovinskog rata, odnosno dana osnivanja 126. brigade HV Sinj. 126. domobranska pukovnija HV Sinj osnovana je kao 126. sinjska brigada Hrvatske vojske 06. listopada 1991., pomoću oružja TO koje je „JNA ostavila nakon povlačenja iz [adresa] (2150 cijevi), a s vremenom je postala jedna od najelitnijih domobranskih pukovnija Hrvatske vojske.(izvor:Wikipedija) Dakle, tužitelj ima sudjelovanje u Domovinskom ratu od 15.11.1990,. do 25. 07. 1991. (nepriznato) i od 26.07.1991. do 30.09.1991. (priznato). Cijelo ovo razdoblje koje je tužitelj proveo u Domovinskom ratu je bilo prije službenog osnivanja 126.br.HV (kasnije 126.dp HV), te je sasvim normalno da prema predmetnom očitovanju tužitelj nije niti mogao biti pripadnik 126. br. HV(126.dp.HV) jer je ona nastala tek nakon tužiteljevog prestanka sudjelovanja u Domovinskom ratu. Stoga je ovaj navod iznesen u obrazloženju pobijanog rješenja sasvim promašen, životno nelogičan i ne može predstavljati nikakvu valjanu pravnu osnovu za odbijanje žalbe tužitelja. Što se tiče sudjelovanja tužitelja u vremenu od 15.11.1990 do 25.07.1991., koje razdoblje je tužitelju brisano iz službenih evidencija kao vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu, isti ističe slijedeće. Iz izjave ŽZ, koja se prilaže uz tužbu, razvidno je između ostalog, kronologija događanja nakon početka tzv. "Balvan revolucije".tj. nakon 17.08.1990.,s tim da je tužitelj bio pripadnik Zaštitnog voda Skupštine općine Sinj od 13.11.1990. do 27.01.1991.god. kada prelazi u rezervni sastav policije. Tužitelj se istakao u borbenim djelovanjima, a za pohvalu je njegov doprinos u napadu na vojarne u [adresa]. Iz izjave MZ, načelnika PP Sinj (u periodu Domovinskog rata) razvidno je da je tužitelj došao u redove MUP-a iz sastava Zaštitnog voda, uz sugasnost Sekretarijata za narodnu obranu općine Sinj, svi oni koji su raspolagali oružjem tipa kalašnjikov, poslani su na ispomoć PP Sinj da obavljaju i policijske poslove, te su im izdane i odgovarajuće iskaznice, a tužitelj je bio angažiran na osiguranju vitalnih objekata. Iz izjave ĆZ razvidno je da je u počecima rata na području [adresa] i [adresa] tužitelj sudjelovao u akcijama koje su se odvijale na području koje graniči sa nekadašnjom Općinom Sinj. Iz izjave UZ, koordinatora ONZ MZ Sinj (Grad Sinj) razvidna je između ostalog koronologija događanja nakon početka tzv. "Balvan revolucije" iz nadležnosti Mjesne zajednice Sinj uz napomenu da je tužitelj bio pripadnik zaštitnog voda Skupštien Općine Sinj iz redova naoružanih pripadnika ONZ u vremenu od 13.11.1990. do 27.01.1991. kada je u suglasnosti sa Sekretarijatom pripadnici s kvalitetnijim naoružanjem i adekvatnim sposobnostima da obavljaju policijske zadaće, idu preko PP Sinj kao pričuvni pripadnici MUP-a, te da su su bez obzira da li su bili dio Zaštitnog voda ili kasnije MUP- a i dalje su bili na dispoziciji u svim aktivnostima koje su provodili ONZ Grada Sinja. Također ističe da je tužitelj sudjelovao u borbenim djelovanjima kao pripadnik MUP-a, a također je sudjelovao u zarobljavanju i privođenju pripadnika MUP-a te je dao bitan doprinos u napadu na vojarne JNA" u Gradu Sinju. Tužitelj je zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, odlukom Predsjednika Republike Hrvatske od 27. kolovoza 1994., što je još jedan dokaz o ispravnom sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu. Konačno tužitelj je na temelju predmetne potvrde Ureda za obranu Sinj konzumirao pravo po Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, te je iskoristio povlasticu za uvoz automobila, broj 89/98. Prilikom donošenja negativnog rješenja nije uvažena potvrda Ureda za obranu Sinj te nisu u postupku saslušani svjedoci koje je tužitelj predložio, a tužitelj nije tražio status branitelja budući takav status već ima samo je tražio da se isprave i ažuriraju podaci u Evidenciji branitelja u smislu da mu se prizna i vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu u vremenu od 15.11.1990. do 25.07.1991. Ovakvim postupanjem prvostupanjskog i tuženog tijela povrijeđena je odredba članka 9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", br.47/09,110/21-ZUP). Tužitelj smatra da je bilo propusta u utvrđenju činjeničnog stanja jer provedeni dokazi ne opravdavaju zaključak tuženika kako su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za brisanje navedenog razdoblja kao razdoblja sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, pri tome nisu uzeti u obzir drugi dokazi i to službena potvrda Ureda za obranu Sinj od 20.07.2005. Ovo stoga jer naprijed navedene izjave opravdavaju osnovanost sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu u razdoblju od 15.11.1990. do 25.07.1991. Odredbom članka 179.st. 1.ta)ZHBDR propisano je da se statusi odnosno prava iz ovoga Zakona ostvaruju status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju. U konkretnom slučaju predmetna odredba se odnosi na činjenicu utvrđivanja hrvatskog branitelja bilo na zahtjev stranke a nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju. Prvostupanjsko tijelo nije temeljem ove zakonske odredbe imalo nikakvu pravnu mogućnost odnosno ovlast da utvrđuje činjenicu neistinitosti i brisanje podataka koji su već ranije uvedeni u službene evidencije, a ne radi se niti o postupku priznavanja statusa hrvatskog branitelja u upravnom postupku nego brisanja već ranije utvrđenih činjeničnih podataka iz službenih evidencija. Konačno, odredbom članka 195. ZHBDR-a propisano je da statusi i prava ostvareni temeljem Uredbe o zaštiti žrtava rata za obranu Republike Hrvatske i njihovih obitelji (Narodne novine«, br. 52/91.), Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (»Narodne novines, br. 33/92., 57/92., 77/92.. 58/93., 2/94, 76/94., 108/95, 82/01. i 103/03.), Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 2/94, 52/94, i 36/95.), Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 108/96. i 23/01.). Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 94/01., 122/02., 17/04. i 48/04.) te Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09., 146/10, 55/11, 140/12, 19/13, pročišćeni tekst, 33/13., 148/13. i 92/14.), a čije ostvarivanje traje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, ostaju na snazi. Drugim riječima, tužitelj je status hrvatskog branitelja između ostalog stekao i temeljem potvrde ostvarene temeljem Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine, br. 174/04, 92/05, 2/07, 107/07 65/09, 137/09, 146/1055/11 140. 12, 19/13. pročišćeni tekst, 33/13, 148/13, 192/14) (potvrda, Klasa: 03-4-04/05- 01/05 Urbroj: 512M2-163-05-437,od 20.07.2005. god., i čije ostvarivanje je trajalo i na dan stupanja na snagu novog ZHBDR(08.12.2017.god.). Stoga takav status tužitelja kao hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u vremenu od 15.11.1990. do 25.07.1991. je od 26.07.1991. do 30.09.1991. ostaje na snazi i ne može se mijenjati, odnosno prvostupanjsko tijelo nema zakonske ovlasti donositi rješenje o brisanju određenog razdoblja tužiteljevog sudjelovanja u Domovinskom ratu, čime je povrijedilo odredbu članka 195.ZHBDR-a. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom se tužba uvažava i poništava osporeno rješenje tuženika, te se utvrđuje da tužitelju pripada status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 15.11.1990. do 25.07.1991.god., kao vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da navodi tužitelja nisu utemeljeni, da suprotno navodima iz tužbe da je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje, izvedeni su svi dokazi bitni za utvrđenje činjeničnog stanja te je pravilno primjenjeno materijlano, te nisu učinjene povrede procesnog prava. Citira i poziva se na odredbu članka 3. stavka 1. i 2. i članak 179. točke a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19 i 84/21; dalje: ZHBDR), te navodi da je iz spisa predmeta razvindo da je prvostupanjsko tijelo zaprimilo zahtjev tužitelja TZ za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja dragovoljca iz Domovinskog rata. Utvrđeno je da je tužitelju priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika pričuvnog sastava MUP-a RH u razdoblju od 26.07.1991. do 30.09.1991. Provjerom službene evidencije utvrđeno je da tužitelj nije bio pripadnik VP 2148 (126. brigada HV Sinj, ali je bio pripadnik pričuvnog sastava MUP-a RH od 15.11.1990 do 30.09.1991. Dakle, utvrđeno je da je potvrda od 20.07.2005, izdana od Ureda za obranu Sinj. neistinita, odnosno neistinito potvrđuje podatke za koje nema utemeljenja u podacima iz službene evidencije Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Nadalje, iz očitovanja MUP RH PU Splitsko-dalmatinske, Sektora pravnih financijskih i tehničkih poslova, KLASA: 562-01/23-01/396, URBROJ: 511-12-15-23-2 od 21.04.2023. razvidno je da su proveli postupak i omogućili imenovanom da se izjasni o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje zahtjeva. Iz očitovanja MUP-a RH od 21.04.2023. razvidno je da tužitelj u razdoblju od 15.11.1990. do 25.07.1991. nije bio pripadnik pričuvnog sastava MUP-a, te će se izvršiti ažuriranje i brisanje spornog razdoblja iz evidencije hrvatskih branitelja PU. Spisu prileže potvrda Ureda za obranu Sinj KLASA: 034-04/05-01/05, URBROJ: 512M2-163-05-437 od 20. srpnja 2005., u kojoj je neistinito evidentirano razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu TZ od 15. studenoga 1990. do 25. srpnja 1991. U postupku je utvrđeno da je 126. brigada HV osnovana 02.10.1991., te je izdana potvrda neistinita i nevjerodostojna, podacima iz službenih evidencija. Osim toga i iz dijela izjave tužitelja od 13.07.2023., razvidno je da nije bio pripadnik 126. brigade HV. Prvostupanjsko tijelo osnovano se poziva na članak 60. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine" broj: 47/09 i 110/2021), kojim je propisano da ako postoji sumnja u vjerodostojnost isprave, službena osoba provjerit će po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke vjerodostojnost takve isprave kod suda, odnosno javnopravnog tijela koji su takvu ispravu izdali. Slijedom tako utvrđenih činjenica i njihove ocjene te na temelju ocjene rezultata cjelokupnog postupka zaključeno je u prvostupanjskom postupku primjenom članka 60. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku kao u izreci pobijanog rješenja. Potvrde izdane prema odredbama ZUP-a su javne isprave, a na temelju članka 159. stavak 2. ZUP-a, no u ovoj upravnoj stvari očito je utvrđena nevjerodostojnost onoga što je potvrđeno u potvrdi o statusu hrvatskog branitelja. Tuženik ističe stajalište koje je zauzeo Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023., gdje navodi kako pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske prvenstveno se dokazuje podacima službene evidencije, a s obzirom da iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi kako tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentiran kao pripadnik navedene postrojbe, to tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju navedenu činjenicu, jer ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima, a svjedoci saslušani u tijeku postupka takoder nisu nikakvim materijalnim dokazima dokazali istinitost svojih tvrdnji. Slijedom navedenog predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

5. U sporu je održana rasprava 25. ožujka 2025., a čime je strankama, kao i dostavom navedenih podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Sud je odbio dokazne prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka AZ, MZ, ĆZ, UZ i KZ, te za saslušanjem stranaka, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita može donijeti na temelju podatka spisa predmeta.

8. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

11. Odredba članka 195. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ('Narodne novine', broj: 121/17), propisuje da statusi i prava ostvareni temeljem Uredbe o zaštiti žrtava rata za obranu Republike Hrvatske i njihovih obitelji (Narodne novine, br. 52/91.), Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (Narodne novine, br. 33/92., 57/92., 77/92., 58/93., 2/94., 76/94., 108/95., 82/01. i 103/03.), Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, br. 2/94., 52/94. i 36/95.), Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, br. 108/96. i 23/01.), Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, br. 94/01., 122/02., 17/04. i 48/04.) te Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, br. 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13. - pročišćeni tekst, 33/13., 148/13. i 92/14.), a čije ostvarivanje traje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, ostaju na snazi.

12. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

12.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

13. Odredbom čl. 179. točke a) ZHBDR propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

14. Osporeno rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja se u bitnom nakon citiranja odredbi članka 3. stavka 1. i 2. ZHBR-a obrazlaže time da je tužitelj u izjavi od 13. srpnja 2023. naveo da je krajem 1990. zadužio oružje od FZ i SZ, od strane MUP RH da je dobio dvije plaće pa smatra da je evidentiran u evidencijama MUP, te da je iz potvrde Ureda za obranu Sinj, Klasa: 034-04/05-01/05, Urbroj: 512M2.163-05-437 od 20. srpnja 2005. razvidno da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu od 15. studenog 1990. do 25, srpnja 1991. Uvidom u očitovanje Područnog odsjeka za poslove obrane Split, Klasa: 560-01/22-01/324, Urbroj: 512M2-66-22-2 od 6. prosinca 2022. razvidno je da tužitelj nije bio pripadnik VP 2148/126 brigade [adresa], te da je slijedom navedenog osnovan zaključak prvostupanjskog upravnog tijela da tužitelj nije bio pripadnik 126. brigade Hrvatske vojske, pa da stoga nije bilo temelja za izdavanje citirane potvrde Ureda za obranu Sinj.

15. Ovakvo obrazloženje osporenog rješenja tuženika, ovaj Sud ne može prihvatiti kao valjano i zakonito, a time za sada niti otkolniti tužbene prigovore tužitelja.

16. S pravom prigovora tužitelj da je u obrazloženju osporenog rješenja jedini razlog za odbijanje žalbe tužitelja i potvrđivanje prvostupanjskog rješenja jest činjenica da je očitovanjem Područnog odsjeka za poslove obrane Split od 06. 12. 2022. utvrđeno da tužitelj nije bio pripadnik VP 2148 126 brigade Sinj, po da je stoga osnovan zaključak prvostupanjskog tijela da tužitelj nije bio pripadnik 126.brigade HV, te stoga ni da nije bilo temelja za izdavanje potvrde Ureda za obranu Sinj od 20. srpnja 2005., dok ostali dokazi koji prileže spisu predmeta nisu uopće cijenjeni prilikom donošenja predmetne odluke (izjava tužitelja, izjave svjedoka i dr.), a čime je došlo do povrede odredbe članka 9. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21; dalje: ZUP).

17. Naime, odredbom članka 9. ZUP-a je regulirano načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza. Pri tome treba imati u vidu da su svi dokazi izjednačeni te da nema dokaza s jačom ili slabijom dokaznom snagom, već se samo neki mogu smatrati vjerodostojnim, a drugi manje vjerodostojnim ili uopće nevjerodostojnim dokazima, o čemu odlučuje tijelo koje izvodi i ocjenjuje dokaze, a koje je dužno svoju ocjenu dokaza obrazložiti odnosno iznijeti razloge zbog kojih je jednim dokazima poklonilo vjeru, a drugima nije.

18. Stoga se, uz obrazloženje kakvo je dano osporenim rješenjem, za sada se ne mogu otkloniti prigovori tužitelja izneseni u tužbi, osobito u pogledu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, pa Sud nalazi da se osporeno rješenje tuženika ne može ocijeniti zakonitim. Također, obzirom na obrazloženje osporenog rješenja ovaj Sud nije u mogućnosti otkolniti prigovore tužitelja da ima sudjelovanje u Domovinskom ratu od 15.11.1990,. do 25. 07. 1991. (nepriznato) i od 26.07.1991. do 30.09.1991. (priznato), te da je cijelo to razdoblje koje je tužitelj proveo u Domovinskom ratu je bilo prije službenog osnivanja 126.br.HV (kasnije 126.dp HV), te da je stoga sasvim normalno da prema predmetnom očitovanju tužitelj nije niti mogao biti pripadnik 126. br. HV(126.dp.HV) jer je ona nastala tek nakon tužiteljevog prestanka sudjelovanja u Domovinskom ratu.

19. Prema tome, budući Sud smatra da je donošenjem osporenog rješenja tuženika iz naprijed navedenih razloga došlo do povrede zakona na štetu tužitelja, to je temeljem odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a Sud usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporavano rješenje tuženika te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak tuženiku.

20. U ponovljenom postupku tuženik će donijeti novo rješenje po žalbe tužitelja izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te će isto pravilno, potpuno i valjano obrazložiti, pritom se pridržavajući pravnih shvaćanja i primjedaba Suda sukladno odredbi članka 151. stavka 2. ZUS-a, a kao što je i odlučeno u izreci presude.

U Splitu 23. travnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku, uz povrat spis upravnog tijela

- u spis.