1

                            Poslovni broj Gž R-531/2020-4

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Barbare Bosner, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Radničko vijeće Z. h. d.o.o. Podružnice T. Z., Zagreb, zastupanog po punomoćnici A. Š., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o. Z., OIB:....., zastupanog po punomoćnicima M. M., D.B. i D. P., odvjetnicima iz OD M. & B. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti pravilnika o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-63/17 od 10. listopada 2017., na sjednici vijeća 15. studenog 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-63/17 od 10. listopada 2017.

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova u povodu žalbe i odgovora na reviziju.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak u povodu revizije u iznosu od 4.687,50 kn/622,14 eur[1] u roku od osam dana.

 

 

 

Obrazloženje

 

              1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništetan u cijelosti Pravilnik o radu Z. h.d.o.o. donesen na 475. sjednici Uprave Z. h. d.o.o. dana 30. studenog 2016. godine, Klasa: ZGH-11-16-2735, Urbroj: 01-10-01-16-19, kao i da se tuženiku naloži da tužitelju nadoknadi troškove postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Točkom II izreke naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 15.625,00 kn.

              2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude suda prvog stupnja zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava čl. 353 st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

              2.1. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže da se potvrdi prvostupanjska presuda

3. Presudom ovog suda poslovni broj Gž R-572/2017 od 18. travnja 2018. preinačena je citirana prvostupanjska presuda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva te je utvrđeno da je Pravilnik o radu Z. h. d.o.o. donesen na 475. sjednici Uprave Z. h. d.o.o. 30. studenoga 2016. ništetan i naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime troška postupka iznos 10.937,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 10. listopada 2017. do isplate. Povodom izjavljene revizije tuženika, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ukinuta citirana presuda ovog suda i predmet je vraćen istom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba nije osnovana.

              5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Pravilnika o radu tuženika donesenog na sjednici Uprave tuženika 30. studenog 2016.

              6. U postupku nije sporno da je tuženik donio pobijani Pravilnik o radu bez prethodnog savjetovanja s tužiteljem. Nije sporno da kod tuženika nije izabrano Glavno radničko vijeće te da radnička vijeća nisu izabrana u svim organizacijskim jedinicama tuženika. Nadalje, nije sporno da su članovi radničkog vijeća tužitelja izabrani za vrijeme važenja Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13-dalje ZR/09) 7. travnja 2014.

              6.1. Međutim, sporno je pravno pitanje je li tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku i je li tuženik prije donošenja pobijanog Pravilnika o radu bio dužan provesti savjetovanje s tužiteljem. Pri tome tužitelj tijekom postupka i u žalbi smatra da unatoč tome što radničko vijeće nije formirano na razini čitavog poslodavca, već samo na razini organizacijske jedinice, konkretno Podružnice T. Z., ima sukladno odredbi čl. 143. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14-dalje ZR/14) sva prava i obveze radničkog vijeća što je poslodavac dužan uvažavati osobito s obzirom na okolnost da je predmetni Pravilnik o radu donesen na razini poslodavca - tuženika te se stoga primjenjuje i na radnike zaposlene u organizacijskoj jedinici Podružnica T. Z.. Ističe da je smisao radničkog vijeća štititi prava i obveze radnika od strane kojih je izabrano, a osobito u situaciji kada se radi o donošenju Pravilnika o radu koji se primjenjuje i na radnike one organizacijske jedinice u kojoj je izabrano, a što da je tužitelju onemogućeno. Stoga da je tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku te je tuženik prije donošenja Pravilnika o radu od 30. studenog 2016. bio dužan provesti postupak savjetovanja s tužiteljem u smislu čl. 27. ZR/14, a budući da tuženik to nije učinio Pravilnik o radu je ništetan. Tuženik, s druge strane, u postupku i odgovoru na žalbu osporava legitimitet tužitelju te ističe da je izričitom zakonskom odredbom u čl. 143. ZR/14 određeno da u slučaju organizacije radničkih vijeća po podružnicama, ista mora biti provedena u svakoj pojedinoj organizacijskoj jedinici, konkretno u svakoj podružnici te ako su radnička vijeća utemeljena samo u nekim od podružnica, tada ona nemaju legitimitet za savjetovanje u pogledu odluka koje se donose na razini čitavog društva, već da je tužitelj legitimiran za savjetovanje s tuženikom kao poslodavcem samo u odnosu na zaposlenike Podružnice Tržnice. Stoga da je, u izostanku radničkog vijeća na razini poslodavca te radničkih vijeća u svim podružnicama, prilikom donošenja Pravilnika o radu proveo savjetovanje sa sindikatima koji djeluju kod tuženika.

              6.2. Prilikom razmatranja spornog pravnog pitanja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je u smislu odredbe čl. 143. st. 3. ZR/14 preduvjet postojanja i djelovanja glavnog radničkog vijeća da ga čine predstavnici radnika svih organizacijskih cjelina poslodavca jer glavno radničko vijeće štiti prava i interese radnika iz svih organizacijskih jedinica poslodavca i obavlja funkciju radničkog vijeća na razini poslodavca kao cjeline, pa ako ne postoji glavno radničko vijeće, ni radnička vijeća u svakoj pojedinoj organizacijskoj jedinici poslodavca, tada poslodavac nema obvezu savjetovanja s radničkim vijećem pojedine organizacijske jedinice kada se radi o donošenju odluke važne za položaj svih radnika poslodavca kao cjeline. Stoga zaključuje da u konkretnom slučaju tuženik prije donošenja Pravilnika o radu od 30. studenog 2016. godine nije bio dužan provesti postupak savjetovanja s tužiteljem u smislu članka 27. ZR/14. Nadalje, stajalište je suda prvog stupnja da pravo na podnošenje tužbe u smislu čl. 27 st. 6. ZR/14, pripada onom radničkom vijeću s kojim se poslodavac dužan savjetovati u postupku donošenja pravilnika o radu, koji postupak je propisan čl. 27 ZR/14 pa budući da tuženik prije donošenja spornog Pravilnika o radu nije bio dužan savjetovati se s tužiteljem, to da tužitelj nije ovlašten tražiti od suda utvrđenje ništetnosti Pravilnika o radu. Pri tome, prvostupanjski sud cijeni neosnovanom tvrdnju tužitelja da je zadržao sva prava i obveze nakon donošenja novog Zakona o radu jer je formiran sukladno odredbama ranije važećeg Zakona o radu, imajući na umu da čl. 232. st. 4. ZR/14 propisuje postupak izbora radničkih vijeća pokrenutih prije stupanja na snagu tog zakona i propisuje trajanje mandata članova radničkih vijeća izabranih prije stupanja na snagu ovoga zakona, pa budući da citirana odredba ni ne propisuje prava i obveze radničkog vijeća izabranog po ranije važećem zakonu, zaključuje da se na prava i obveze radničkih vijeća izabranih po ranije važećem Zakonu o radu, primjenjuju odredbe Zakona o radu iz 2014. godine. Slijedom toga, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

              7. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u donošenju pobijane presude nije počinjena koja od tih procesnih povreda.

              7.1. Protivno shvaćanju žalitelja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva iz razloga koji se nastavno navode.

              8. Prije svega, u odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije istaknutom po tuženiku, a koji tužitelj otklanja u prvostupanjskom postupku i nastavno u žalbi, treba navesti da je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1996/2018-2 od 11. veljače 2020. izraženo shvaćanje da je Radničko vijeće koje je označeno kao tužitelj u ovom postupku, a konstituirano je 7. travnja 2014., imalo trogodišnji mandat u smislu odredbe čl. 140. st. 1. ZR/09 koji zakon je tada bio na snazi i kao takvo radničko vijeće je bilo ovlašteno na podnošenje tužbe 13. siječnja 2017. u ovom sporu, a na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZR/14, koji je u međuvremenu stupio na snagu 7. kolovoza 2014., međutim da je trogodišnji mandat radničkom vijeću istekao 7. travnja 2017., u vrijeme dok je ovaj postupak i dalje trajao. Naime, cijeneći sadržaj odredbe čl. 232. st. 4. ZR/14, kojom je propisano da postupci izbora radničkog vijeća pokrenuti prije stupanja na snagu tog zakona provest će se i dovršiti po odredbama ZR/09, a mandat članova radničkog vijeća izabranih prije stupanja na snagu ovog zakona, trajat će do njegovog isteka, u navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske izneseno je shvaćanje da iz sadržaja citirane odredbe ne proizlazi da se mandat članova radničkog vijeća izabranih prije stupanja na snagu ZR/14 nastavlja i po isteku njihovog mandata.

8.1. Sukladno tome, protivno shvaćanju žalitelja, za zaključiti je da nakon isteka trogodišnjeg mandata članova radničkog vijeća, tužitelju je prestalo ovlaštenje na traženje predmetne pravne zaštite prema čl. 155. st. 1. ZR/14, te je u smislu odredbe čl. 153. st. 3. ZR/14 izvršavanje prava i obveza radničkog vijeća moglo jedino prijeći na sindikalnog povjerenika.

9. Pri tome je u citiranom revizijskom rješenju ovome sudu ukazano da je tuženik u postupku pred prvostupanjskim sudom, a na čemu je ustrajao i u reviziji, istaknuo da je upravo zbog činjenice nepostojanja glavnog radničkog vijeća, prije donošenja tog pravilnika proveo savjetovanje sa sindikatom, sve u smislu odredbe čl. 153. st. 3. ZR/14, te da je ovaj žalbeni sud, odlučujući o žalbi na prvostupanjsku presudu, propustio ocijeniti značaj takvog postupka tuženika i u svjetlu toga ocijeniti pravnu valjanost spornog Pravilnika o radu.

9.1. Postupajući u smislu prethodno izloženog, treba napomenuti da je tuženik u postupku u vezi tog navoda dostavio odluku tuženika od 3. studenog 2016. i popis sindikata kojima je dostavljen Pravilnik (list 102-112 spisa), u koje isprave je prvostupanjski sud izvršio uvid, te proizlazi da je tuženik svojom odlukom uputio prijedlog Pravilnika o radu u postupak savjetovanja sa sindikatima koji djeluju u Z. h. d.o.o. pozivom na čl. 150. ZR/14, a prema priloženom popisu sindikata proizlazi da su predsjednici poimenično naznačenih šesnaest sindikata potvrdili  primitak tog prijedloga, s time da je najkasniji datum potvrde primitka naznačen 16. studenog 2016. Tužitelj u postupku, na glavnoj raspravi 12. rujna 2017., nije osporio sadržaj naznačene dokumentacije, već istu smatra pravno neodlučnom. Međutim, protivno shvaćanju tužitelja, postupanje tuženika dostavljanjem prijedloga Pravilnika sindikatima koji kod njega djeluju, s obzirom da kod tuženika nije utemeljeno Glavno radničko vijeće, po ocjeni ovoga suda ima značaj savjetovanja sa sindikatom pri donošenju Pravilnika o radu u smislu čl. 150. st. 1. i st. 3. toč. 1. ZR/14 u vezi s čl. 153. st. 3. ZR/14. U postupku nije utvrđeno da se pojedini sindikat protivio prijedlogu Pravilnika o radu pa cijeneći da je dostavljanje tog prijedloga konačno izvršeno 16. studenog 2016., proizlazi da je tuženik savjetovanje proveo u skladu s odredbom čl. 150. ZR/14 u vezi s čl. 153. st. 3. i 4. ZR/14. Naime, u konkretnoj situaciji kada kod tuženika nije bilo utemeljeno Glavno radničko vijeće u smislu čl. 143. ZR/14, niti su bila utemeljena radnička vijeća u svim organizacijskim jedinicama poslodavca, tada je poslodavac trebao poštivati proceduru savjetovanja sa sindikatom, zbog čega neprovođenje savjetovanja u vezi donošenja Pravilnika o radu, koji se donosi na razini poslodavca Z.h. d.o.o., s radničkim vijećem jedne organizacijske jedinice, odnosno s tužiteljem ne dovodi do ništetnosti tog Pravilnika jer nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 150. st. 12. ZR/14 te je zbog toga tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio osnovanost i visinu troškova tuženika u primjeni čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15-dalje:Tarifa). Protivno shvaćanju žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud odmjerio troškove postupka tuženiku u odnosu na pojedinačno poduzete parnične radnje prema Tbr. 7. toč. 1. i dr. Tarife, a ne u visini jednokratne nagrade prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife jer sadržaj pravne zaštite koju tužitelj zahtijeva u ovom postupku ne predstavlja sadržaj pravne zašite prema kojoj se utvrđuje jednokratna nagrada za odmjeravanje naknade troškova prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl.).

11. Tužitelj nadalje žalbom neosnovano pobija odluku suda prvog stupnja o određivanju vrijednosti predmeta spora. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je vrijednost predmeta spora s iznosom od 200.001,00 kn  određena rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Pr-63/17 na drugom pripremnom ročištu od 12. rujna 2017.

11.1. Kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, kao što je ovdje slučaj, prema odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a, sudu je dopušteno intervenirati i ispitivati pravilnost označene vrijednosti u tužbi, bilo po službenoj dužnosti ili po prigovoru tuženika, s time da se o tome donosi odluka najkasnije na pripremnom ročištu.

              11.2. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj u tužbi označio vps s 11.000,00 kn, a da je tuženik na prvom pripremnom ročištu 18. svibnja 2017. prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora i predložio da sud utvrdi vrijednost predmeta spora s 200.001,00 kn pa je sud prvog stupnja pravilno koristeći svoje ovlaštenje iz odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a po prigovoru tuženika utvrdio vrijednost predmeta spora.

              12. Iz tih razloga je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

13. Tužitelju nije odmjeren trošak u povodu žalbe i odgovora na reviziju jer u konačnom nije uspio u povodu žalbe.

14. Tuženiku je trebalo odmjeriti troškove u povodu revizije protiv presude ovoga suda poslovni broj Gž R-572/2017 od 18. travnja 2018. primjenom Tbr. 10. toč. 6. Tarife u iznosu od 4.687,50 kn/622,14 eur.

 

U Rijeci 15. studenog 2023.

 

                            Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                                  Duško Abramović v.r.