Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2276/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, protiv tužene KC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu, Nova Ves 50, radi isplate, odlučujući o žalbama protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-276/2022- 21 od 16. ožujka 2023., dana 23. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-276/2022- 21 od 16. ožujka 2023. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

"I Nalaže se tuženoj KC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju Republici Hrvatskoj iznos od 4.146,04 eur (31.238,40 kuna), sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 1.684,33 eur ( 12.690,60 kuna) od 29. srpnja 2019. godine, do isplate,

- na iznos od 129,56 eur ( 976,20 kuna) od 23. kolovoza 2019. godine, do isplate,

- na iznos od 129,56 eur ( 976,20 kuna) od 20. rujna 2019. godine, do isplate,

- na iznos od 129,56 eur ( 976,20 kuna) od 18. listopada 2019. godine, do isplate,

- na iznos od 129,56 eur ( 976,20 kuna) od 22. studenog 2019. godine, do isplate,

- na iznos od 129,56 eur ( 976,20 kuna) od 20. prosinca 2019. godine, do isplate,

- na iznos od 129,56 eur ( 976,20 kuna) od 20. siječnja 2020. godine, do isplate,

- na iznos od 129,56 eur ( 976,20 kuna) od 20. veljače 2020. godine, do isplate,

- na iznos od 129,56 eur ( 976,20 kuna) od 19. ožujka 2020. godine, do isplate,

- na iznos od 129,56 eur ( 976,20 kuna) od 24. travnja 2020. godine, do isplate,

- na iznos od 129,56 eur ( 976,20 kuna) od 22. svibnja 2020. godine, do isplate,

- na iznos od 129,56 eur ( 976,20 kuna) od 18. lipnja 2020. godine, do isplate,

- na iznos od 129,56 eur ( 976,20 kuna) od 18. srpnja 2020. godine, do isplate,

- na iznos od 129,56 eur ( 976,20 kuna) od 20. kolovoza 2020. godine, do isplate,

- na iznos od 129,56 eur ( 976,20 kuna) od 19. rujna 2020. godine, do isplate,

- na iznos od 129,56 eur ( 976,20 kuna) od 19. listopada 2020. godine, do isplate,

- na iznos od 129,56 eur ( 976,20 kuna) od 20. studenoga 2020. godine, do isplate,

- na iznos od 129,56 eur ( 976,20 kuna) od 19. prosinca 2020. godine, do isplate,

- na iznos od 129,56 eur ( 976,20 kuna) od 22. siječnja 2021. godine, do isplate,

- na iznos od 129,56 eur ( 976,20 kuna) od 19. veljače 2021. godine, do isplate, kao i nadoknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 487,75 eur (3.674,95 kn) sa zateznim kamatama po stopi koja se u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućim od dana donošenja odluke pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.219,07 eur (46.857,60 kn) zajedno sa zateznim kamatama."

2. Protiv presude u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je odlučeno o troškovima postupka te u dijelu pod točkom II. izreke, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnog postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 155/2023, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu odluku i usvojiti u cijelosti tužbeni zahtjev, a podredno predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Presudu žalbom pobija i tužena, u dijelu pod točkom I. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a. Predlaže preinačiti pobijanu odluku i usvojiti u cijelosti tužbeni zahtjev, a podredno predmet vratiti na ponovno odlučivanje te traži trošak sastava žalbe.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Žalba tužene je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, sud je utvrdio kako nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje, sukladno članka 365. stavak 2. ZPP- a, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Međutim, ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju ističe tužena, budući da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, i to jer ista ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 78.096,00 kn, odnosno 80 mjesečnih iznosa od po 976,20 kn kao iznosa najamnine, na ime koristi koju je tužena imala za korištenje stana u vlasništvu tužitelja, za razdoblje od srpnja 2014. do veljače 2021. Tužitelj potražuje zateznu kamatu na iznos od 59.548,20 kn (koji se odnosi na naknadu za korištenje stana od srpnja 2014. do srpnja 2019.), a od 29. srpnja 2019. do veljače 2021. potražuje mjesečne iznose od 976,20 kn zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate.

9. Tužitelj zahtijeva navedeni iznos kao stjecanje bez osnove, s osnove neplaćene najamnine, prema člancima 1111. i 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), odnosno prema članku 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZVDSP).

10. U predmetnom postupku nije sporno:

- da tužiteljica stanuje u nekretnini - stanu u [adresa], koji je upisan u zemljišne knjige Općinskog suda u Sesvetama, Knjige položenih ugovora Sesvete, broj [broj poduloška], stan na prvom katu, broj stana 040, površine 65,08 m2, koji se sastoji od 2,5 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i lođe u zgradi u [adresa], sagrađene na katastarskoj čestici [katastarska čestica],

- da je navedeni stan, u utuženom razdoblju, vlasništvo tužitelja, Republike Hrvatske,

- da je ranijom Odlukom Radničkog savjeta Sirela, OOUR SIRELACOMMERCE od 23. rujna 1988. potvrđenom 31. listopada 1988. stan dan tuženoj na korištenje (list. 18.-21. spisa),

- da je navedena odluka, u dijelu u kojem je tuženici dodijeljen stan, poništena odlukom Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu poslovni broj S-3653/88 od 8. rujna 1989. godine (list 57.-60. spisa),

- da je Odlukom - rješenjem Suda Udruženog rada Hrvatske Sž-5489/89 od 18. prosinca 1989. odbijen zahtjev za poništaj odluke Radničkog savjeta Sirela, OOUR SIRELACOMMERCE od 23. rujna 1988. u dijelu koji se odnosi na bodovanje,

- da je 27. ožujka 1990. Stambena komisija poduzeća Sirmapromet po pravomoćnoj odluci Suda Udruženog rada Hrvatske Sž-5489/89 od 18. prosinca 1989. sastavila listu redoslijeda za dodjelu stanova, a na kojoj se listi tužena nalazi na prvom mjestu, s najvišim brojem bodova (list 24. spisa),

- da je na Petoj redovnoj sjednici Radničkog savjeta poduzeće SIRMAPROMET od 23. travnja 1990. usvojena lista redoslijeda od 27. ožujka 1990. (list 25.-26. spisa),

- da su RO Sirela, OOUR Sirelcommerce i tužena 7. prosinca 1988. sklopili Ugovor o čuvanju stana, kojim je predmetni stan dan tuženoj na čuvanje dok od strane OOUR ne bude dodijeljen radniku koji je određen pravomoćnom odlukom o dodjeli stana na korištenje(list 55.-56. spisa),

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8268/05- 24 od 18. lipnja 2007. u postupku između ovdje tužene kao tužiteljice i Grada Zagreba kao tuženika, odbijen tužbeni zahtjev koji je glasio na utvrđenje položaja tužiteljice kao zaštićenog najmoprimca u predmetnom stanu te da je tuženik Grad Zagreb kao prodavatelj dužan s njom kao kupcem sklopiti ugovor o kupoprodaji predmetnoga stana, a koja presuda je postala pravomoćna 9. lipnja 2008. (list 41-48 spisa),

- da je rješenjem Općinskog suda u Sesvetama broj Zs -180/13 od 12. rujna 2013. dopušten upis prava vlasništva na stanu u korist Republike Hrvatske, a na temelju potvrde Radničkog savjeta Sirmapromet p.o od 28.4.1992., potvrde TD RALU d.o.o. od 2.5.2005., ugovora o čuvanju stana od 7.12.1988., dopisa Agencije za upravljanje državnom imovinom Kl.943-01/13-02/370 od 23.7.2013. i člana 49. stav 2. i 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom (list 39. spisa),

- da je potvrdom TD RALU d.o.o. od 2. svibnja 2005. navedeno da RALU d.o.o., kao slijednik SIRMAPROMET d.o.o. potvrđuje listu redoslijeda za dodjelu stanova od 27. ožujka 1990. kao konačnu te potvrđuje da, u postupku pretvorbe društvenog poduzeća SIRMAPROMET p.o., vrijednost stanova nije procijenjena u vrijednost temeljnog kapitala SIRMAPROMET, već su stanovi u društvenom vlasništvu s pravom korištenja SIRMAPROMET predani na gospodarenje Gradu Zagrebu (list 40. spisa).

11. Na temelju navedenog, sud prvog stupnja zaključuje da tužena nije stekla stanarsko pravo na predmetnom stanu, a niti je vlasnica predmetnoga stana te da u njemu stanuje bez ikakve pravne osnove. Stoga sud, na temelju članaka 1111. stavak 1. ZOO-a i članka 1120. ZOO-a., djelomično prihvaća tužbeni zahtjev i nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.684,33 eura, dok odbija tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na razdoblje od srpnja 2016. (tužba se odnosi na period od srpnja 2014.) do lipnja 2018. zaključujući da je nastupio trogodišnji zastarni rok za tražbinu najamnine. Prihvaćeni iznos tužbenog zahtjeva, odnosno visinu, sud utvrđuje primjenom Odluke Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine (Narodne novine br. 120/00) odnosno od 15 kn / m2 stambene površine.

12. Osnovano tužena dovodi u pitanje zakonitost prvostupanjske presude, ističući da sud nije dao obrazloženje o odlučnim činjenicama, pa time osporava i utvrđenje činjeničnog stanja te primjenu materijalnog prava.

13. Žalbom tužena navodi da sud da je temeljem zakona stekla stanarsko pravo, da je trebalo utvrditi da je poslodavac pokazao volju i namjeru da ista stekne stanarsko pravo pa time i pravo vlasništva nad stanom, da je na temelju Odluke OOUR Sirelacommerce od 23. rujna 1988. njoj bio stan dodijeljen na korištenje, da je 7. prosinca 1988. s njom sklopilo Ugovor o čuvanju stana, a koji nikad nije osporavan, da je na Petoj redovitoj sjednici Radničkog vijeća poduzeća Sirmaprometa 23. travnja 1990. potvrđena lista prvenstvena i kojom je tuženoj dodijeljen stan, da ta lista ima karakter konačnog pravnog akta, a da nadležna tijela i Grad Zagreb nisu donijela odluku kojom bi joj dodijelila stanarsko pravo nad stanom u kojem živi više od trideset godina, a bez navođenja razloga za odbijanje. Smatra da je sud zanemario činjenicu da tužena nije mogla ispuniti zakonski uvjet zbog toga što su joj nadležna tijela to onemogućila te da je učinila sve kako bi stekla pravo na kupnju stana, pa stoga ne bi trebala snositi odgovornost radi nepostupanja državnih tijela.

14. S obzirom na činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev, u predmetnom postupku bilo je odlučujuće utvrditi stanuje li tužena u stanu bez ikakve pravne osnove, odnosno je li tužena stekla stanarsko pravo te je li stekla status zaštićenog najmoprimca na stanu u vlasništvu tužitelja. U pogledu navedenog, sud je donio zaključak bez davanja razloga o odlučnim činjenicama te je stoga, zbog pogrešnog pravnog pristupa, propustio primijeniti mjerodavne odredbe materijalnog prava.

15. Prema članku 59. stavak 1. Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine br. 51/1985, 42/1986, 37/1988, 47/1989, 12/1990, 22/1990, 51/1990, 22/1992, 58/1993, 70/1993, 91/1996, 99/1996, 99/1996, 91/1996, dalje: Zakon o stambenim odnosima) stanarsko pravo stječe se danom useljenja u stan na osnovi pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje ili koje druge valjane pravne osnove, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. Nadalje, prema članku 8. Zakona o najmu stanova (Narodne novine br. 91/1996, 48/1998, 66/1998, 22/2006, 68/2018, 105/2020, 36/2024) zaštićenu najamninu plaćaju, među ostalim, korisnici stanova koji su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu do dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

15.1. Iz same odredbe članka 59. stavak 1. Zakona o stambenim odnosima je jasno da pravomoćna odluka o davanju stana na korištenje nije jedina osnova za stjecanje stanarskog prava već to može biti i druga pravna osnova pa je stoga na temelju toga potrebno utvrditi je li tužiteljica stekla stanarsko pravo.

15.2. S navedenim u vezi, a u konkretnim okolnostima ovog spora, potrebno je razmotriti činjenicu da je tužena, iako nema pravomoćnu odluku kojom joj se dodjeljuje stan u kojem stanuje dulje od 30 godina, bila na prvom mjestu (posljednje donesene) liste redoslijeda za dodjelu stanova od 27. ožujka 1990., a koja je lista donesena po pravomoćnoj odluci Suda Udruženog rada Hrvatske Sž-5489/89 od 18. prosinca 1989. Ujedno, ta posljednje donesena lista redoslijeda od 27. ožujka 1990., usvojena na Petoj redovnoj sjednici Radničkog savjeta poduzeće SIRMAPROMET od 23. travnja 1999. (list 25.-26. spisa), nikad i nije uspješno osporena.

15.3. Uz to, ovaj sud ističe da okolnost da je tužitelj (danas) vlasnik stana, a da tužena nije formalno dobila stanarsko pravo (pravomoćnom odlukom), nije od relevantnog značaja te je potrebno cijeniti i njezino dugogodišnje trajno korištenje stana kao stanara (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 1121/2001-2 od 27. lipnja 2001. i Rev 1627/2000-2 od 17. siječnja 2001.).

15.4. Osim navedenog, potrebno je cijeniti i od kakvog je značaja Ugovor o čuvanju stana od 7. prosinca 1988. (list 55. -56. spisa), koji su sklopili RO Sirela, OOUR Sirelcommerce i tužena, a kojim je predmetni stan dan tuženoj na čuvanje dok od strane OOUR ne bude dodijeljen radniku koji je određen pravomoćnom odlukom o dodjeli stana na korištenje. Naime, ovaj sud primjećuje da je taj Ugovor sklopljen nakon prve odluke o dodjeli stana tužiteljici (Odlukom Radničkog savjeta Sirela, OOUR SIRELACOMMERCE od 23. rujna 1988. potvrđenom 31. listopada 1988.) koja je u međuvremenu poništena, a nakon koje i nije donesena pravomoćna odluka o dodjeli stana na korištenje dok je tužiteljica u navedenom stanu nastavila stanovati bez da ju je koje tijelo pozivalo na iseljenje.

16. U vezi prethodno navedenog, ističe se i da pravomoćna presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8268/05-24 od 18. lipnja 2007. (list 41- 48 spisa), kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji je glasio na utvrđenje položaja tužiteljice kao zaštićenog najmoprimca u predmetnom stanu, nije odlučujuća za utvrđenje postojanja stanarskog prava (ili druge pravne osnove za stanovanje) koje je potrebno utvrditi u ovom postupku.

16.1. Naime, kako se radi o stanu koji je u vlasništvu Republike Hrvatske, prema odredbama članka 56. stavak 1. i 2. Zakona o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine br. 52/2018, 155/2023), radi se o neprocijenjenoj imovini, a prema članku 56. stavak 3. istog zakona neprocijenjena imovina iz stavaka 1. i 2. tog članka je imovina Republike Hrvatske.

16.2. Na jednak način je neprocijenjena imovina bila uređena i ranijim zakonodavstvom, i to člankom 65. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine br. 94/2013, 18/2016, 89/2017, 52/2018, 112/2018) i člankom 49. Zakona o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine br. 145/2010, 70/2012, 94/2013).

16.3. S obzirom na to da je u potvrdi TD RALU d.o.o. od 2. svibnja 2005. (list 40. spisa) navedeno da RALU d.o.o., koji je slijednik iza SIRMAPROMET d.o.o., a koji je slijednik iza OOUR SIRELACOMMERCE, u postupku pretvorbe društvenog poduzeća SIRMAPROMET, vrijednost stanova nije procijenjena u vrijednost temeljnog kapitala, već su stanovi u društvenom vlasništvu s pravom korištenja SIRMAPROMET predani na gospodarenje Gradu Zagrebu, prema odredbi članka 56. stavak 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom, stan u kojem stanuje tužena je, kao neprocijenjena imovina, postao imovina Republike Hrvatske po samom zakonu. Kako se, dakle, radi o izvornom stjecanju prava vlasništva, u predmetnom postupku nema pravnog sljedništva između Grada Zagreba (tuženika u postupku broj P- 8268/05) i ovdje tužitelja, Republike Hrvatske pa stoga utvrđenja iz postupka P- 8268/05 ne vežu ovaj parnični sud.

17. Konačno, uzevši u obzir potrebu utvrđenja postoji li stanarsko pravo ili druga pravna osnova na temelju koje tužena stanuje u predmetnom stanu, a u slučaju da sud prvog stupnja nađe tužbeni zahtjev osnovanim, s time u vezi je potrebno primjenom mjerodavnog materijalnog prava pravilno odmjeriti i visinu naknade za stanovanje, ovisno o osnovi na temelju koje tužena stanuje u stanu.

18. Također, u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, a temeljem činjeničnih navoda na kojima tužitelj temelju tužbeni zahtjev, upućuje se prvostupanjski sud na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. vezano za pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. ZOO-a (vezano za opće pravilo iz članka 1111. ZOO-a) te pitanje primjene i tumačenja odredaba članka 164. stavak 1. i članka 165. st. 1. ZVDSP-a, a prema kojem: "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi koristi i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje." Ujedno bi, u vezi navedenog stajališta, eventualno valjalo i cijeniti prigovor zastare istaknut u postupku.

19. Konačno, upućuje se sud obratiti pažnju na tužbeni zahtjev koji je postavljen u odnosu na period od srpnja 2014., dok sud na temelju zaključka o trogodišnjem roku zastare djelomično odbija tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na razdoblje (samo) od srpnja 2016. pa stoga ostaje nejasno koji je iznos i za koji period sud prihvatio tužbeni zahtjev, a za koji odbio. Dakle, i u navedenom dijelu presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

20. Žalbenim navodima tužitelj osporava primjenu materijalnog prava u odbijajućem dijelu, navodeći da je tužiteljica postala nepošteni posjednik od kada ju je tužitelj višekratno pozvao na predaju stana te u vezi s tim, da utužena obveza nije zastarjela jer tužitelju još uvijek stan nije predan u posjed. S obzirom na to da navodi tužitelja u vezi pozivanja tužene na predaju stana ne proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, navedeni žalbeni navodi nisu osnovani.

21. Slijedom svega navedenog, s obzirom na to da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

22. U ponovnom postupku, sud prvog stupnja otklonit će povrede na koje mu je ukazano ovim rješenjem te ocjenom i svih ostalih žalbenih navoda donijeti zakonitu odluku.

23. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno članku 166. stavku 3. ZPP-a.

U Zagrebu 23. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić