Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2264/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tomislava Aralice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Kereša, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika RĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Anđelko Jureško, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1245/2020- 12 od 21. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1245/2020-12 od 21. veljače 2023. u dijelu pod točkama I. i III. izreke te se predmet u tim dijelovima vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o naknadi troška žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Tuženik RĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužan je platiti tužitelju ŠĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.990,84 EUR (15.000,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 16.3.2020. do plateža, sve to u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za platež iznosa od 1.990,84 EUR (15.000,00 kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.3.2020. do plateža.
III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 320,19 EUR (2.412,48 kn) u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude u dijelu pod točkama I. i III. izreke žali se tuženik iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnoga prava. Predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova postupka. Potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbe tuženika. Potražuje trošak odgovora na tužbu.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP) a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete s naslova pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede prava osobnosti, točnije časti i ugleda tužitelja zbog teksta objavljenog na internetskom portalu www.glas-koncila.hr čiji je autor tuženik.
6.1. Naknadu štete tužitelj potražuje od tuženika kao osobe koja je napisala sporni tekst koji u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/2018., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) dovodi do povrede prava osobnosti tužitelja.
7. Polazeći od utvrđenja da je tužitelju zbog navedenih informacija subjektivno povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled, točnije postojanje trajanja i intenzitet povreda prava osobnosti koji je utvrđen temeljem iskaza tužitelja saslušanog kao stranke, sud prvoga stupnja djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev u iznosu od 1.990,84 eura[1] (15.000,00 kuna) sa zateznim kamatama, a odbio ga sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 1.990,84 eura (15.000,000 kuna) sa pripadajućim zateznim kamatama.
8. U žalbenoj fazi kako i tijekom prvostupanjskog postupka nije sporna objava članka, ali su sporne pretpostavke odgovornosti za štetu za koju tuženik smatra da nisu ispunjene, odnosno sporno je li postoje razlozi za oslobođenje odgovornosti tuženika za štetu te je li tužitelju objavom iznesenih tvrdnji pričinjena šteta koja opravdava dosuđenje naknade.
9. Neosnovan je žalbeni navod da tuženik ne može biti odgovoran za štetu koja je nastala objavom spornog članka iz razloga što je isti zaposlenik, dok je objava informacije u nadležnosti nakladnika medija, odnosno poslodavca tuženika.
9.1. Naime, tuženik kao fizička osoba odgovara u skladu s odredbom čl. 1045. ZOO u svezi čl. 19. st. 2. ZOO. Okolnost što on nije objavio informaciju, već je to bio medij može biti razloga za odgovornost medija, ali time nije isključena odgovornost tuženika i pravo tužitelja potraživati naknadu štete od tuženika, kao autora članka sukladno citiranom zakonu.
10. Zakon o medijima ("Narodne novine" broj: 59/2004, 84/2011, 81/2013, 114/2022) regulira odgovornost nakladnika i u određenim slučajevima glavnog urednika u smislu odredbe čl. 21. ZM, a što se tiče odgovornosti novinara, kao fizičke osobe ili autora Zakon o medijima ne isključuje niti izravno, niti neizravno primjenu propisa koji uređuje područje obveznog prava, odnosno ZOO, pa se žalbi navodi tuženika glede odgovornosti i primjena Zakona ne mogu prihvatiti kao osnovani.
11. Odredbom čl. 1061. ZOO propisano je da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika, ako je štetu prouzročio namjerno.
11.1. Navedenom zakonskom odredbom stipulirana je primarna odgovornost poslodavca za štetu koju bi njegov radnik uzrokovao trećoj osobi, a radnik odgovara samo ukoliko je štetu prouzročio namjerno. Sud prvoga stupnja propustio je utvrditi je li tuženik štetu koju tužitelj potražuje počinio namjerno, odnosno je li postupao sa znanjem želeći uzrok i posljedicu koja može nastati objavom spornih informacija.
12. Nadalje, sud je u sporu radi naknade štete nastale objavom informacije o medijima dužan prilikom donošenja odluke ispitati relevantne čimbenike koji se s jedne strane odnose na pravo na slobodu izražavanja, a s druge strane na pravo na poštovanje osobnog života drugih te obrazložiti dajući dostatne i pravno relevantne razloge je li ograničenje slobode mišljenja i izražavanja misli prijeko potrebno u demokratskom društvu u smislu čl. 38. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 – dalje Ustav) i čl. 10. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih ljudskih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 9/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 – dalje: Konvencija) te je li dosuđivanje pravične novčane naknade razmjerno legitimnom cilju koji se time želi postići.
12.1. Slijedom navedenoga valja ukazati sudu prvoga stupnja na dužnost provođenja testa razmjernosti u vezi s odredbom čl. 10. Konvencije te odredbom čl. 38. Ustava zajamčene slobode izražavanja misli što obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.
13. Europski sud za ljudska prava, a što je u mnogim odlukama prepoznao i Ustavni sud Republike Hrvatske, u nizu odluka je izrazio pravno shvaćanje da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na "informacije" ili "ideje" koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima i ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema "demokratskog društva". Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnost i odgovornosti ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena (predmet ESLJP-a Guja protiv Moldavije [Vv], br. 14277/04, § 69., presuda od 12. veljače 2008.; i Bédat protiv Švicarske [Vv], br. 56925/08, § 48., presuda od 29. ožujka 2016.).
14. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtjeva da sud pred kojim se nađe "zahtjev" za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja preko društveno potrebno, je li ono razmjerno legitimnom cilju te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge (VĆ Oy i Satamedia Oy protiv Finske [Vv], br. 931/13). Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i konteks u kojem su one dane (Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, br. 25333/06, § 54.).
15. Priroda i ozbiljnosti nametnute sankcije također su čimbenici koje treba uzeti u obzir pri ocjenjivanju razmjernosti/nužnosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja. Dosuđivanje naknade štete oštećenoj osobi mora biti u razumnom odnosu razmjera s pretrpljenim narušavanjem ugleda (Narodni list d.d. protiv Hrvatske, gore citirano, § 70.; Kwiecień protiv Poljske, br. 51744/99, § 56., presuda od **.**.2007. KĆ protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 18139/91, § 49., presuda od 13. srpnja 1995.; i Europapress holding d.o.o., gore citirano, § 54.).
16. Kako bi se osigurala dosljednost izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanja koja od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojima od njim je potrebno preuzeti zaštitu ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke [Vv] (br. 39954/08, presuda od 7. veljače 2012.), naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; i f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect).
17. Ustavni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka prihvatio takvo pravno shvaćanje i ta načela koja je u osnovi definirao Evropski sud za ljudska prava i dodatno je kroz sudsku praksu razradio mehanizam ocjene – test nužnosti (U –III- 2944/2018 od 26. lipnja 2019. paragraf 21 – 26).
18. Imajući u vidu navedeno razvidno je da treba poći od dva kriterija testa nužnosti utvrđenog i kroz praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i to prvi jer je ograničenje slobode mišljenja, izražavanja misli prijeko potrebno u demokratskom društvu i drugi je li dosuđivanje pravične novčane naknade razmjerno legitimnom cilju.
19. Slijedom navedenog za sada ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno u konkretnom slučaju, jer nedostaje ispitivanje testa nužnosti u okviru gore citiranih kriterija.
20. Slijedom navedenog ostvario se žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
21. Stoga je presudu u pobijanim dijelovima valjalo ukinuti sukladno odredbi iz čl. 370. ZPP i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
22. U ponovnom postupku sud prvog stupnja utvrditi će činjenice na kojemu je ukazano ovim rješenjem te će tek nakon toga ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška, a imati će u vidu i ostale žalbene navode tuženika.
23. Kako je odluka suda prvog stupnja ukinuta u pobijanim dijelovima i predmet vraćen na ponovno suđenje ostavljeno je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP da se o troškovima nastalim u povodu pravnoga lijeka odluči u konačnoj odluci.
U Zagrebu 23. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
