Poslovni broj: Us I-2944/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja ČE iz [adresa]., zastupanog po opunomoćeniku Alenu Ivkoviću odvjetniku u Rijeci, Užarska 28/IV, protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu poreza, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 11. travnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika stranaka, 23. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-23/24-01/50, URBROJ: 513-04-24-2 od 25. studenog2024. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, KLASA:UP/I-416- 02/2022-06/21, URBROJ: 513-07-19/2024-09 od 05. ožujka 2024. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravodobno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410- 23/24-01/50, URBROJ: 513-04-24-2 od 25. studenog 2024. godine tužitelj je u bitnom naveo: da tužbu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitnih povreda odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja; da porezno tijelo nije provodilo poseban ispitni postupak radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su odlučne za razrješenje stvari i donošenje odluke o zastari poreznog duga; da porezno tijelo nije otklonilo nedostatke i prigovore na koje je ukazao Upravni sud u Splitu u presudi broj: UsI-1548/2024 od 22. prosinca 2023. godine; da je tužitelju onemogućeno pravo na djelotvoran pravni lijek te raspravljanje glede zaključaka i pravnih ocjena; da se na predmetni postupak trebaju primijeniti odredbe Općeg poreznog zakona koje su bile na snazi u trenutku utvrđivanja porezne obveze tj. Opći porezni zakon („Narodne novine“, broj: 147/08,18/11,78/12), posebno članak 94. stavak 4. OPZ-a kojom je određeno da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, a ne od dana izvršnosti rješenja kojim je obveza utvrđena, kako pogrešno smatra porezno tijelo; da je pogrešan stav prvostupanjskog tijela da zastara prava na naplatu po godišnjoj prijavi za 2008., 2009. i 2010. godinu je počela teći 2016. godine, upravo iz razloga što se radi o godišnjoj prijavi, apsolutna zastara prava na naplatu sukladno odredbi članka 94. stavak 4. OPZ-a je počela teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu po godišnjoj prijavi, tj. da zastara prava na naplatu za 2008. počinje teći 01. siječnja 2009. godine, za 2009. godinu 01. siječnja 2010. godine, te za 2010. godinu 01. siječnja 2011. godine; da je za sve porezne obveze zastara porezne obveze nastupila najkasnije 01. siječnja 2017. godine pa činjenica upisivanja založnog prava 11. rujna 2018. godine, dakle, nakon nastupanja apsolutne zastare nema nikakav učinak na zastaru. Navodi da eventualni prekid tijela zastare nije od utjecaja za nastupanje apsolutne zastare; da navedeni pravni stav je sadržan u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-339/13-2 od 25. ožujka 2014. godine; da je isti pravni stav sadržan i u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-3069/2017 od 9. srpnja 2019. godine. Navodi da kada se prigovor zastare istakne u tijeku postupka za zasnivanje založnog prava-hipoteke, a prije upisa u javnu knjigu, da se zastarjeli dug otpisuje. Isto tako da prema Uputi Ministarstva financija od 22. svibnja 2009. godine, poglavlje IV. Zastara i otpis duga po službenoj dužnosti, točka 7, se dug otpisuje i u slučaju ako je prigovor zastare istaknut nakon upisa u javnu knjigu, a dug je u trenutku upisa bio u zastari. Budući da je u trenutku upisa založnog prava porezni dug bio u zastari te da je porezni obveznik u tijeku postupka za zasnivanje založnog prava isticao prigovor zastare da je tražbina s osnova poreza i prireza po godišnjoj prijavi za 2008.2009. i 2010. godinu nastupila ne samo relativna nego i apsolutna zastara; da je u slučaju da rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću, poslovni broj: Ovr-459/18 od 4. rujna 2019. godine obuhvaćena predmetna tražbina (o što se osporava, činjenica je da je tražbina u cijelosti zastarjela; da u situaciji kada za zastarjelu tražbinu postoji upisano založno pravo, sukladno članku 94. stavak 8. OPZ-a porezno tijelo je ovlašteno jedino zahtijevati namirenje iz založene stvari, ali nije ovlašteno pokrenuti postupak radi utvrđenja i naplate iste zastarjele tražbine, radi čega se Zahtjev tužitelja za utvrđivanje zastare prava na naplatu osnovan. Poziva se na članak 222. Zakona o obveznim odnosima, te odluku Vrhovnog suda RH, poslovni broj: Rev- 485/2016 od 28. svibnja 2019. godine. U tužbi je popisan trošak sastava tužbe u iznosu od 2.000,00 eura uvećano za PDV-a od 25 % te trošak sudskih pristojbi u za tužbu i presudu u iznosu od po 664,00 eura. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika od 25. studenog 2024. godine te prvostupanjsko rješenje od 05. ožujka 2020. godine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

3. Osporenim rješenjem tuženika od 25. studenog 2024.godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, KLASA:UP/I-416-02/2022-06/21, URBROJ: 513-07-19/2024-09 od 05. ožujka 2024. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga. Točkom II. izreke rješenja određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

4. Na ročištu održanom 11. travnja 2025. godine nije pristupio tuženik iako je isti uredno pozvan, a nije opravdao izostanak, pa kako nije bilo razloga za odgodu ročište je održano bez tuženika. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je iskazao da ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva.

5. U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje 25. studenog 2025.godine, odgovor na tužbu, te pregledan sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale kakvih drugih dokaznih prijedloga.

6. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 25. studenog 2024. godine.

8. Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj dana 27.srpnja 2022. godine podnio zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga i obustavu postupka naplate (otpis duga). Postupajući po navedenom zahtjevu porezno tijelo je utvrdilo da nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga s obzirom da je glavnica poreznog duga osigurana založnim pravom na nekretninama u vlasništvu tužitelja.

9. Navedeni porezni dug odnosi se na obveze iz 2008., 2009. i 2010. godine. Porezni dug za 2008. godinu utvrđen je poreznim rješenjem, KLASA:UP/I-410-23/2009- 02/24918, URBROJ:513-07-19-01/2012-02 od 15. studenog 2012. godine, koje je postalo izvršno dana 07. siječnja 2013. godine. Porezni dug za 2009. godinu utvrđen je poreznim rješenjem, KLASA:UP/I-410-23/2010-02/4599, URBROJ:513-07-19-01/2012- 02 od 15. studenog 2012. godine, koje je postalo izvršno 07. siječnja 2013. godine, dok je porezni dug za 2010. godinu utvrđen poreznim rješenjem KLASA:UP/I-410-23/2011- 02/25998, URBROJ:513-07-19-01/2012-02 od 15. studenog 2012. godine, koje je postalo izvršno 07. siječnja 2013. godine.

10. Obveza poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi za 2008., 2009. i 2010. godinu utvrđena je poreznim rješenjima od 15. studenog 2012. godine koje je postalo izvršno dana 07. siječnja 2013. godine, pa je zastara prava naplate duga trebala početi teći 01. siječnja 2014. godine.

11. Međutim, tužitelj je podnio zahtjev za reprogram poreznog duga pa je porezno tijelo dana 18. srpnja 2013. godine donijelo rješenje KLASA:UP/I-415-02/2013-07/101, URBROJ:513-07-19/2013-02, kojim mu je odobrilo reprogram poreznog duga u 60 jednakih mjesečnih obroka s tim da prvi obrok dospijeva na naplatu 18. kolovoza 2013. godine.

12. Tužitelj se nije pridržavao rokova i načina plaćanja reprogramiranog poreznog duga radi čega je porezno tijelo ukinulo rješenje kojim je odobren reprogram poreznog duga. Rješenje o ukidanju rješenja kojim je odobren reprogram duga postalo je izvršno dana 03. lipnja 2016. godine.

13. Kako je člankom 14. Zakona o naplati poreznog duga fizičkih osoba ("Narodne novine", broj: 55/13) propisano da za vrijeme reprogramirane naplate poreznog duga zastara ne teče, zastara prava za obveze u 2009. i 2010. godini počela je teći 2016. godine i zastara je tekla do 11. rujna 2018. godine kada je zaprimljen prijedlog za upis založnog prava nadležnom sudu-Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću

Naime, Porezna uprava, Područni ured Dubrovnik je putem Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku zatražila podnošenje prijedloga nadležnom sudu za novčane tražbine glavnice poreznog duga slijedom čega je Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću donio rješenje broj: Ovr-459/18 od 04. rujna 2018. godine o osiguranju naplate poreznog duga zasnivanjem založnog prava na tužiteljevim nekretninama, te je rješenjem Općinskom suda u Dubrovniku, broj: Z-10411/2018 od 18. studenog 2019. godine uknjiženo pravo zaloga na teret nekretnina tužitelja, sve kako je navedeno u istom rješenju.

14. Člankom 197. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16) propisano je da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08) osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 147/08 do 44/16) dovršiti prema odredbama toga Zakona.

Stavkom 2. istog članka je propisano da iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08 do 44/16), u kojima je do 01. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 01. siječnja 2017. godine nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona (Narodne novine“, broj: 147/08 do 44/16) dovršiti prema odredbama ovoga Zakona, dakle, odredbama „novog OPZ-a“.

Kako je zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga podnijet 27. srpnja 2022. godine tj. u vrijeme kada je važio OPZ-a (NN, br. 115/16) 147/08 do 44/16) i da zastara nije nastupila do 01. siječnja 2017. godine, u konkretnom slučaju je primijeniti odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16 do 121/19).

15. Člankom 108. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16 do 121/19) je propisano da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

Člankom 109. stavak 10. OPZ-a određeno je da kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom možese namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

16. Bitno je istaći da je člankom 14. Zakona o naplati poreznog duga fizičkih osoba ("Narodne novine", broj: 55/13) propisano da za vrijeme trajanja reprogramirane naplate poreznog duga sukladno ovom Zakonu, zastara poreznog duga ne teče.

17. Kod naprijed navedenog stanja spisa bitno je istaći da je tužitelj podnio zahtjev za utvrđenje zastare prava na naplatu predmetnog poreznog duga i da se obustavi postupak naplate tog duga, što ustvari znači da je tužitelj zatražio mu se utvrđeni porezni dug otpiše zbog nastupa zastare.

Međutim, naplata predmetnog poreznog duga osigurana je upisom založnog prava na nekretninama tužitelja, sve kako je naprijed navedeno.

18. Za obveze poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi za 2008., 2009. i 2010. godinu utvrđena je poreznim rješenjem od 15. studenog 2012. godine, koje je postalo izvršno dana 07. siječnja 2013. godine, zastara prava naplate duga trebala početi teći 01. siječnja 2014. godine, ali nije obzirom da je porezno tijelo rješenjem po zahtjevu tužitelja odobrilo reprogram poreznog duga, pa kao za vrijeme reprograma zastara ne teče, zastara je počela teći 2016. godine i tekla do 11. rujna 2018. godine kada je zaprimljen prijedlog za upis založnog prava nadležnom sudu, ali nije nastupila zastara prava na naplatu jer do podnošenja prijedloga za upis založnog prava nije protekao zastarni rok od 3 odnosno 6 godina.

19. Sukladno članku 109. stavak 10. OPZ-a naplata predmetnog poreznog duga osigurana upisom založnog prava na nekretninama tužitelja naplata poreznog duga se može vršiti i nakon proteka roka za zastaru, tako što se naplata duga vrši prodajom založene nekretnine, slijedom čega nije bilo osnove da se udovolji tužiteljevom zahtjevu tj. da se utvrdi nastup zastare prava na naplatu, da se obustavi postupak naplate i dug otpiše u poreznim evidencijama.

Naplata glavnice duga koji je zastario (protekao zastarni rok od 6 godina) ne može se zahtijevati na drugi način (prisilnim putem i sl., odnosno drugom predmetu- sredstvu), jer je pravo poreznog tijela da traži naplatu zastarjelog duga, ali se glavnica duga iako zastarjela može i nakon zastare naplatiti isključivo iz cijene postignute prodajom nekretnine.

20. Tužbeni navod da je porezni dug zastario prije zasnivanja založnog prava na tužiteljevim nekretninama nije osnovan, a nije ni od utjecaja na donošenje drugačije odluke. Naime, navedeni prigovor tužitelj je kao stranka u postupku zasnivanja založnog prava i upisa založnog prava u zemljišnoj knjizi mogao isticati i kao stranka pravnim sredstvima osporavati da se zasnuje založno pravo radi osiguranja naplate predmetnog duga, odnosno da se izvrši upis založnog prava na njegovim nekretninama, jer su tužitelju kao stranci tog postupka (vlasniku) navedena rešenja trebala biti dostavljena. Stoga nema osnove da sada osporava upis založnog prava i ističe navedeno.

21. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

22. Za istaći je da je Upravni sud u Splitu u istoj činjeničnoj osnovi i između istih stranaka donio presudu broj: UsI-542/2022-7 od 12. rujna 2022. godine protiv koje je tužitelj izjavio žalbu koja je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike hrvatske broj. Usž-278/2023-3 od 26. veljače 2025. godine.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu, 23. travnja 2025.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Alenu Ivkoviću, Rijeka, Užarska 28/IV,

- tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.