Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-136/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, odvjetnici iz Varaždina, Pavlinska 5, protiv tuženika Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Varaždinske županije, Varaždin, Franje Galinca 4, OIB: 01394815148, koji je zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Petrić i partneri d.o.o., iz Varaždina, radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza i vraćanja na posao, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Pr-27/2024-13 od 25. veljače 2025., u sjednici održanoj 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Pr-27/2024-13 od 25. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja, pa je utvrđena nedopuštenom Odluka tuženika NASTAVNI ZAVOD ZA HITNU MEDICINU VARAŽDINSKE ŽUPANIJE, Varaždin, Franje Galinca 4, OIB : 01394815148 od dana 26. veljače 2024. kojom je, kao poslodavac, dao tužitelju, TZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radniku, izvanredni otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenog između tužitelja i tuženika 1. kolovoza 2022. te prema tome da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (točka I. izreke). Istom presudom naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto vozača sanitetskog prijevoza u Nastavnom zavodu za hitnu medicinu Varaždinske županije, a za koje je sklopio ugovor o radu (točka II. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u prvostupanjskoj presudi naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi prouzročene troškove postupka u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika kojom mu je izvanredno otkazao ugovor o radu i zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da ga vrati na poslove radnog mjesta koje je obavljao na temelju sklopljenog ugovora o radu od 1. kolovoza 2022.

6. Među strankama nije sporno da je odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26. veljače 2024. tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopio s tuženikom 1. kolovoza 2022. i da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke, koji je tuženik odbio, kao što nije sporno ni da je tužitelj pravodobno zatražio sudsku zaštitu svojih prava.

6.1. Nije sporno ni to da je tuženik otkaz ugovora o radu tužitelju donio pozivom na odredbe članka 116. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. – u daljnjem tekstu: ZR), odnosno da se radi o izvanrednom otkazu.

6.2. Iz stanja spisa i pobijane odluke prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju ugovora od 24. siječnja 2019. na radnom mjestu vozač HM/SP, a nakon toga ugovorom o radu od 1. kolovoza 2022. na poslovima vozača sanitetskog prijevoza,

- da je tuženik 26. veljače 2024. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, iz razloga što tužitelj kao radnik nema potrebne kvalifikacije odnosno stručnu spremu propisanu za obavljanje poslova na kojima je zaposlen, a što da predstavlja osobito važnu činjenicu i da radnik nema pravo na otkazni rok, dok da mu radni odnos prestaje danom dostave te odluke,

- da se radničko vijeće u svom očitovanju na namjeru otkazivanja ugovora o radu tužitelju očitovalo zaključkom od 27. veljače 2024. kojim se usprotivilo otkazivanjem ugovora o radu,

- da je tužitelj 11. svibnja 2007. stekao uvjerenje o osposobljenosti Učilišta Sandia- Ustanova za obrazovanje odraslih za rukovatelja građevinskim strojevima-hidraulični bager-kopač-utovarivač,

- da je to Uvjerenje dostavio uz prijavu na natječaj tuženika,

- da iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je 26. veljače 2024. tuženik utvrdio kako tužitelj kao radnik nema završeno srednjoškolsko obrazovanje, niti posjeduje uvjete KV vozača motornih vozila,

- da je tuženik od Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske saznao da navedeno uvjerenje o osposobljenosti koje je izdano od strane Učilišta Sandia- Ustanova za obrazovanje odraslih, nije ekvivalent srednjoj stručnoj spremi ili razini završetka srednje škole,

- da je Pravilnikom o unutarnjem ustroju i sistematizaciji poslova tuženika od 16. listopada 2017. propisana stručna sprema i uvjeti koje bi trebao imati radnik za radno mjesto vozač HM/SP, a to su završeno srednjoškolsko obrazovanje ili KV stručna sprema zanimanje vozač motornih vozila, položen ispit stručne osposobljenosti za obavljanje djelatnosti javnog cestovno prijevoza, završena propisana edukacija te probni rad od 30 dana,

- da tužitelj prilikom prijave za posao kod tuženika na natječaj 2019. i temeljem koje je i primljen u radni odnos u siječnju 2019. nije raspolagao s odgovarajućom dokumentacijom vezano na njegovu stručnost, kako to propisuje navedeni Pravilnik, jer je dostavio uvjerenje o stručnoj osposobljenosti za navedeno radno mjesto Učilišta Sandia, koje se ustvari odnosi za upravljanje građevinskim strojem, a ne za vozača motornog vozila,

- da je natječajna komisija prihvatila takvo uvjerenje kao pravilno te je tužitelja zajedno s ostalim kandidatima pozvala na ostalo testiranje na kojem je tužitelj pokazao stručno znanje i zadovoljio je, pa je zajedno s još dvojicom kandidata primljen u radni odnos, kako to proizlazi iz zapisnika o testiranju kandidata,

- da iz iskaza svjedoka SZ koji je u to vrijeme bio ravnatelj tuženika proizlazi da je prema natječajnoj komisiji tužitelj dostavio odgovarajuću dokumentaciju i da je po završenom testiranju utvrđen kao jedan od najboljih kandidata, slijedom čega je zaključen ugovor o radu,

- da je tuženik izvršio dodatne provjere tek nakon što mu je od strane Ministarstva zdravstva naloženo da se ispitaju navodi iz pritužbe koju je to Ministarstvo zaprimilo dana 17. veljače 2024. i to upravo vezano na kvalifikaciju tužitelja te odgovornosti ravnatelja o zapošljavanju osoba sa neodgovarajućim kvalifikacijama,

- da je tuženik kompletnu provjeru sve dokumentacije tužitelja izvršio tek nakon poziva od strane Ministarstva zdravstva i tada da je utvrđeno da uvjerenje o stručnoj osposobljenosti tužitelja ne odgovara traženoj stručnoj spremi za radno mjesto vozača HM/SP,

- da je potom tuženik odmah pokrenuo postupak otkazivanja ugovora o radu tužitelju, a što da proizlazi i iz iskaza svjedoka HZ,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da se prijavio na natječaj kod tuženika za radno mjesto vozača 2019., pa kada je primljen da je uredno obavljao poslove svog radnog mjesta.

7. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud smatrao je da navedena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju nije dopuštena i da nisu postojali uvjeti za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju. Ovo iz razloga što je tuženik već prilikom zasnivanja radnog odnosa s tužiteljem imao saznanja da tužitelj ne udovoljava natječajnim uvjetima jer u prijavi na natječaj nije dostavljena dokumentacija da tužitelj ima srednjoškolsko obrazovanje odnosno KV spremu za vozača motornih vozila, a imajući u vidu da je tužitelj dostavio uvjerenje o osposobljenosti za rukovanje građevinskim strojevima. Pri tome je prvostupanjski sud naveo da je natječajna komisija bez obzira na tu činjenicu prihvatila prijavu tužitelja kao pravno valjanu, nakon čega je provela i daljnji postupak ispitivanja njegove stručnosti i osposobljenosti za poslove vozača HM/SP i na kraju uzimajući u obzir rezultate koje je tužitelj pokazao na testiranju, odnosno da je pokazao veću stručnost od većine kandidata, pa je tuženik s njim kao i dvojicom kandidata zasnovao radni odnos.

7.1. Nadalje je prvostupanjski sud naveo da je tužitelj, a unatoč činjenici što nije imao odgovarajuću kvalifikaciju za obavljanje radnog mjesta vozača HM/SP, nedvojbeno obavljao poslove tog radnog mjesta uredno i savjesno i odgovorno, a što da proizlazi i iz zaključka radničkog vijeća, navodeći i to da je poslove tog svog radnog mjesta obavljao i dana kada mu je prestao radni odnos odnosno kada je odjavljen s osiguranja s HZMO-a.

7.2. Imajući u vidu sve navedeno, prvostupanjski je sud smatrao da tuženik nije mogao otkazati ugovor o radu tužitelju izvanrednim otkazom ugovora o radu jer je upravo tuženik zaposlio tužitelja bez obzira na neodgovarajuću dokumentaciju u vezi kvalifikacije i činjenica što je "naknadno" utvrdio da kvalifikacija tužitelja ne odgovara uvjetima natječaja, da to ne može biti odlučno za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu jer ga je tuženik primio u radni odnos s neodgovarajućom dokumentacijom, koju je prilikom zaključenja ugovora o radu u siječnju 2019. prihvatio kao odgovarajuću.

7.3. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj radeći na svom radom mjestu nije počinio ni nikakvu težu povredu, to je zaključio da nije bilo mjesta otkazivanju ugovora o radu izvanrednim otkazom koja odluka o otkazu ima najteže posljedice po radnika već je tuženik mogao eventualno tražiti od tužitelja da u najkraćem roku izvrši osposobljavanje za vozača HM/SP ili eventualno mu uručiti odluku o redovitom otkazu ili ga čak rasporediti na neko drugo radno mjesto koje bi odgovaralo tužiteljevoj kvalifikaciji, zbog čega je taj sud, a imajući na umu sve prethodno izloženo u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a koja ni žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju.

9. Naime, rema odredbi članka 116. stavku 1. ZR-a, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

10. Pravilno je prvostupanjski sud i prema stajalištu ovoga suda, zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju, iz razloga što je tuženik već prilikom zasnivanja radnog odnosa s tužiteljem u siječnju 2019. imao saznanja da tužitelj ne udovoljava natječajnim uvjetima vezanim za njegovu stručnu spremu, jer on uz prijavu na natječaj nije dostavio dokumentaciju da ima srednjoškolsko obrazovanje, odnosno KV spremu za vozača motornih vozila, jer je dostavio uvjerenje o osposobljenosti Učilišta Sandia-Ustanova za obrazovanje odraslih za rukovatelja građevinskim strojevima-hidraulični bager-kopač-utovarivač.

10.1. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je natječajna komisija tuženika navedeno uvjerenje, odnosno prijavu tužitelja prihvatila kao pravno valjanu, jer je provela i daljnji postupak ispitivanja njegove stručnosti i osposobljenosti za poslove vozača HM/SP i na kraju uzimajući u obzir rezultate koje je tužitelj pokazao na testiranju, s njim zasnovao radni odnos za radno mjesto vozača HM/SP, koje je poslove tog radnog mjesta prema utvrđenju prvostupanjskog suda obavljao uredno i savjesno i odgovorno, zbog čega je i stajalište ovoga suda da nisu postojali razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu, iz razloga što je tuženik sve okolnosti vezane za zapošljavanje tužitelja kod njega znao prije nego što je sklopio prvi ugovor o radu 24. siječnja 2019., što se ponovno navodi.

11. Stoga se u odnosu na žalbene navode tuženika da se odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju ne temelji na tom da je počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa, već na osobito važnoj činjenici, a zbog koje da je dopušteno donijeti izvanredni otkaz imajući na umu sadržaj odredbe članka 116. stavka 1. ZR-a, ističe, da je točno kako u smislu odredbe tog članka, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

11.1. Međutim, prema stajalištu ovoga suda u okolnostima ovoga slučaja u kojem je tuženik imao (ili je morao imati) saznanja o tome da dokumentacija tužitelja kojom se prijavio na natječaj za radno mjesto vozača HM/SP ne udovoljava uvjetima iz Pravilnika tuženika, već u vrijeme provođenja tog natječaja, znači, prije nego što je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu, a to se ne može smatrati osobito važnom činjenicom u smislu citirane odredbe, jer je ta činjenica bila poznata tuženiku prije nego što je s tužiteljem sklopio ugovor o radu i zasnovao radni odnos.

11.2. Za istaći je, da je izvanredni otkaz ugovora o radu najteža sankcija prestanka radnog odnosa, kako je to pravilno naveo i prvostupanjski sud, pa je ova vrsta otkaza predviđena za postojanje takvih okolnosti zbog kojih nije razumno očekivati od stranka da nastave izvršavati međusobna prava i obveza iz radnog odnosa i kada poslodavac izgubi povjerenje u radnika, a o čemu se ne radi u ovom slučaju, prema stanju iz spisa i utvrđenjema prvostupanjskog suda. Naime, u ovom slučaju ne radi se o krivotvorenju isprave od strane tužitelja, već se radi o tome da je tužitelj dostavio ispravu-uvjerenje za koje je tuženik smatrao da ispunjava uvjete iz njegovog općeg akta, pa je u okolnostima konkretnog slučaja ovaj sud stajališta da navedeno ne predstavlja osobito važnu činjenicu koja je dovela do gubitka povjerenja tuženika kao poslodavca u tužitelja kao radnika, odnosno da je to narušilo njihov radni odnos, zbog koje nastavak radnog odnosa dalje nije moguć, kako to pogrešno u žalbi tvrdi tuženik.

12. Ni ostali žalbeni navodi tuženika ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, pa tako i navodi da zadržavanje tužitelja na radnom mjestu za koje ima sklopljen ugovor o radu čini prekršaj, jer postoje drugi radno-pravni instituti za rješavanje statusa tužitelja kod tuženika, a kako je to pravilno naveo i prvostupanjski sud.

12.1. Dakle, tuženik tijekom postupka nije dokazao da su u ovom slučaju ispunjeni uvjeti za izvanredni otkaz ugovora o radu, a na kojem je teret dokaza na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZR-a, pa je shodno tome pravilno prvostupanjski sud postupio kada je utvrdio da odluka o otkazu nije dopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, a time i kada je prihvatio zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na posao na temelju odredbe članka 124. stavka 1. ZR-a.

13. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je naložio tuženiku da naknadi troškove postupka tužitelju u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.).

14. S obzirom na izneseno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci, ove presude.

U Splitu 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča