1              Poslovni broj: Gž-1043/2022-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1043/2022-2

 

 

U I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od  sudaca Nediljke Radić predsjednice vijeća, Mihe Mratovića člana vijeća i suca izvjestitelja te Mirjane Rubić članice vijeća, na temelju prijedloga nacrta odluke više sudske savjetnice Mirne Veža, u pravnoj stvari tužiteljice D. K. iz V., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. O. d.d., Z., OIB: ..., radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn-2591/19-23 od 23. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2023.,  

 

p r e s u d i o   j e:

 

1.   Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana te se presuda

Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2591/19-23 od 23. ožujka 2022. potvrđuje u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.500,00 kuna (preko iznosa od 9.000,00 do 10.500,00 kuna).

 

II. Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana te se prvostupanjska presuda potvrđuje u dijelu kojim je priznato tužiteljici pravo na zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 1.386,00 kuna/ 184,06 eura teče od dana 3. travnja 2019. do dana presuđenja.

 

3.   a.) Žalba tuženika se djelomično usvaja kao osnovana te se prvostupanjska presuda preinačuje u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos 4.500,00 kuna/ 597,60 eura (preko 10.500,00 kuna/ 1.394,42 eura do 15.000,00 kuna/ 1.992,03 eura) te se u tom dijelu isti odbija kao neosnovan.

 

b.) Žalba tuženika se djelomično usvaja kao osnovana te se

prvostupanjska presuda preinačuje u odluci o troškovima u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka i sudi:

„Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.022,50 kuna/ 932,60 eur-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. ožujka 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate sa kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se za više zatraženo tužbeni zahtjev za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.“

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužiteljici iznos od 16.386,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a („Narodne novine“, broj 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, počevši od 3.4.2019. do isplate, kao i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 12.795,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a („Narodne novine“, broj 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, počevši od 23.3.2022. do isplate, sve u roku 15 dana, dok je  odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva koji glasi cit: "Nalaže se tuženiku C. O. d.d., Z. isplatiti tužiteljici D. K. iznos od 614,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a („Narodne novine“, broj 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, počevši od 3.4.2019. do isplate te je odbijen tuženik C. O. d.d., Z. sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka, u cijelosti.

 

2. Protiv presude žali se tuženik, pobijajući istu u dijelu toč. I. kojim je tužitelju dosuđen iznos koji prelazi nespornu visinu na ime povrede prava osobnosti po kriteriju neimovinske štete, tijek kamate na imovinsku štetu, kao i na dosuđeni parnični trošak, odnosno na toč. III. kojom je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. u daljnjem tekstu: ZPP). uz prijedlog ovom sudu da presudu preinači u pobijanom dijelu, podredno, predlaže ju ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj sud drži kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje žalba tuženika, kao niti koja druga povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

 

6.  Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji se i ne obrazlaže, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje žalitelj ničim konkretnim i ne dovodi u pitanje.

 

7. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za naknadu štete koju trpi kao posljedicu ozljeđivanja u prometnoj nezgodi koju je skrivio tuženikov osiguranik 22. kolovoza 2018. u Karlovcu, na prilazu V. Holjevca  kod kbr. 12 u kojoj je kao posljedicu iste, tada maloljetna tužiteljica, zadobila istegnuće mišića vratne kralježnice i natučenje trbuha, zbog čega joj je povrijeđeno njezino pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te je imala određene troškove za vrijeme oporavka.

 

8. U ovoj fazi postupka, sporna je tražbina na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na ime neimovinske i imovinske štete u visini od 16.386,00 kuna (žalitelj ne spori naknadu imovinske štete u visini od 1.386,00 kuna na ime glavnice te nesporni iznos neimovinske od 9.000,00 kuna), tijek kamate na imovinsku štetu te parnični trošak.

9. Tužiteljica je tužbom od 23. listopada 2019. zahtijevala isplatu iznosa od 10.200,00 kuna s kamatom od 3. travnja 2019., ali je zbog povećanja Orijentacijskih kriterija pozivom na stavove VSRH, podneskom od 1. srpnja 2020. svoj zahtjev povećala te zatražila isplatu iznosa od 17.000,00 kuna s osnova neimovinske i imovinske štete. ovo sve sa zakonskom zateznom kamatom, koja na taj iznos teče od 3. travnja 2019. kuna, a koju je preinaku prvostupanjski sud dopustio.

 

10. Prvostupanjski sud u provedenom postupku utvrdio je slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužiteljica u prometnoj nesreći 22. kolovoza 2018. kao suvozač u osobnom automobilu zadobila tjelesne povrede i to istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu i natučenje trbuha slijedom čega je zatražila naknadu na ime povrede prava osobnosti po kriteriju imovinske i neimovinske štete,

- da je prometnu nesreću uzrokovao osiguranik tuženika,

- da su saslušani svjedoci otac tužiteljice i osiguranik tuženika kao vozač vozila koje je prouzrokovalo nesreću te tužiteljica, koji su posvjedočili dinamiku sraza vozila i to udarac koji je vozač osiguranik tuženika, zadao svojim vozilom u vozilo u kojem se nalazila tužiteljica kao suvozač, što sadržajno potvrđuje u potvrda MUP PU SD od 7. rujna 2019.,

-da iz medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka spec. kirurga-subspec. traumatologa proizlazi da su se ozljede koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju dogodile uslijed udarca u stražnji dio automobila u kojem se nalazila, pri čemu je tužiteljica u uzročno posljedičnoj svezi s ozljedama zadobivenim u prometnoj nesreći trpjela fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 2 mjeseca, primarni strah jačeg intenziteta i kratkotrajan, zatim sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana te slabog intenziteta u trajanju od tri tjedna kumulativno,

- da po završetku liječenja nisu zaostale trajne posljedice,

- da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna 3 sata tijekom tri tjedna, odnosno ukupno 63 sata,

- da tuženik nije isplatio naknadu u mirnom postupku,prema odštetnom zahtjevu od 2. travnja 2019. na iznos od 25.000,00 kuna s pripadajućom kamatom,

- da su na ročištu za glavnu raspravu održanom 13. srpnja 2021. stranke učinile nespornim da su tužiteljici nakon ozljeđivanja tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, da je visina neto cijene sata pružene pomoći i njege iznosila 20.00 kn.

 

11. Iako tuženik u žalbi navodi kako pobija prvostupanjsku presudu u točki I. izreke koji je dosuđen nesporni iznos, iz žalbenih navoda proizlazi da pobija i rješenje kojim je taj sud dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

 

12. Prvostupanjski sud obrazlaže kako je u konkretnom slučaju za rješenje spora između stranaka bilo svrsishodno dopustiti takvu preinaku .Kako su ispunjeni uvjeti propisani člankom 190. stavak 2. ZPP-a, sa kojim zaključkom suda prvog stupnja se slaže i ovaj drugostupanjski sud. Također i promjena Orijentacijskih kriterija VSRH za određivanje neimovinske i imovinske štete od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. po ocjeni ovog suda predstavlja opravdani razlog za preinaku iz članka 190. stavak 2. ZPP-a, o čemu se također već izjasnila sudska praksa (Županijski sud u Varaždinu; Stalna služba u Koprivnici od 7. lipnja 2021. Gž-1588/20). Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika osnovano je prvostupanjski sud dopustio takvu preinaku tužbe jer pozivom i na članak 191. stavak 2. ZPP-a. Navedeno iz razloga što će po toj zakonskoj odredbi preinaku sud dopustiti iako se istoj tuženik protivi, ako je preinaka posljedica okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, a činjenica donošenja novih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske takva je okolnost.

 

13. Prema odredbama članka 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.,126/21., 114/22. i 156/22. dalje: ZOO) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava i osobnosti, pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti fizičke osobe podrazumijeva se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i drugo.

 

14. Sukladno članku 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

 

15. Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu i troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, kako to propisuje članak 1095. stavak 1. ZOO-a.

 

16. Sud prvog stupnja svoju odluku o utvrđenoj povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno stanje prije svega, temelji na nalazu i mišljenju medicinskog vještaka, a koji je opravdano ocijenio stručnim i objektivnim jer je sačinjen prema pravilima struke, a na kojeg stranke nisu imale primjedbi.

 

17. Uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka, prvostupanjski sud tužiteljici je dosudio novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 16.386,00 kuna (odredba čl. 1100. u svezi s odredbom čl. 19. ZOO-a), vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi dosuđena naknada, dobi tužiteljice te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

18. Ističe se da prilikom dosuđenja novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, visinu naknade valja dovesti u vezu sa socijalnim i ekonomskim stanjem u društvu. Posebno, se ne smije izgubiti iz vida cilj koji se želi postići dosuđenjem novčane naknade, pri čemu osobito treba voditi računa da ista ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s prirodom i društvenom svrhom ovog oblika novčane naknade, kao i okolnost da novčana naknada ni u jednom svom elementu ne smije imati obilježja kažnjavanja štetnika.

 

19. Sud prvog stupnja naknadu je dosudio pozivajući se na pravno shvaćanje VSRH u pogledu primjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete sa drugoj sjednici Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (poslovnim brojem SuIV-47/2020-5)u pogledu primjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete. Kod toga je imati u vidu da Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već se uvijek u svakom slučaju uzimaju u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja. Pri tom se ističe kako je odredbom članka 20. stavak 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22.) propisano da Vrhovni sud osigurava jedinstvenu primjenu zakona i jednakost svih pred zakonom, a to mu je i ustavna zadaća pa neovisno od toga što je Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22) brisana odredba članka 394.a ZPP-a te nema vezanosti „in concreto“ s pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda RH, ovaj sud iste prihvaća te žalbeni prigovori tuženika koji predstavljaju žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava upućujući na pogrešnu primjenu „novih orijentacijske kriterije“, time ne bi bili osnovani.

 

20. Pravilno je prvostupanjski sud provedenim vještačenjem, te valjanom primjenom materijalnog prava iz ZOOP-a i ZOO utvrdio kako je tuženik u obvezi tužitelju isplatiti naknadu zbog povrede prava osobnosti. Međutim, u pravu je tuženik kada pobija prvostupanjsku presudu zbog previsoko dosuđenog iznosa. Naime, prema stavu ovog suda, a ispravno cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, dakle ne samo osobne okolnosti tužiteljice, pod kojim se prvenstveno misli na njezinu životnu dob jer

je u trenutku ozljeđivanju imala tek 16 godina pa je samim time kao maloljetna teže proživljavala bolove i strah, već i objektivne kriterije u svezi vrste i prirode pretrpljenih povreda, činjenicu da štetnih posljedica tužiteljica nema, a ovo sve pozivom na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, koji je sud prihvatio objektivnim, da bi se radilo o valjanoj primjeni materijalnog prava na način propisan člankom 1100. st. 1. i 2. ZOO, pravična novčana naknada odnosno satisfakcija, glede visine neimovinske štete, iznosila bi ukupno 10,500.00 kuna.

 

21. Naime, navedena naknada je u skladu s propisanom odredbom koja nalaže da se kod određivanja primjerene naknade vodi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

22. Pri tom se žalitelju, a i prvostupanjskom sudu ukazuje, kako kod primjene odredbi ZOO-a zasebno utvrđivanje naknade štete zbog pretrpljenih fizičkih boli, zbog straha te duševnih boli, nije u duhu citirane zakonske odredbe. Drugim riječima, naknadu treba utvrditi u jedinstvenom iznosu zbog ukupnosti povrede prava osobnosti. Intenzitet pretrpljenih boli i straha, naruženosti i trajnog smanjenja životnih aktivnosti samo su kvalifikatorne okolnosti koje, između ostalog, treba imati u vidu kod ocjene visine nastale štete.

 

23. U obrazloženju presude prvostupanjski se sud, dakle, suvišno bavio utvrđivanjem naknade neimovinske štete u posebnim iznosima za pojedinu kvalifikatornu okolnost (fizičke boli i strah). Kod određivanja naknade neimovinske štete sud nema neki egzaktni vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade, nego odluku o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pritom računa o tome da naknada bude pravična, odnosno da ona predstavlja adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštećeniku kao subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža ima za funkciju poravnanja prouzročene neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju), te funkciju odvraćanja štetnika od počinjenja takvih povreda- preventivnu funkciju.

 

24. Nadalje, na temelju odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO-a, tužiteljici za tuđu pomoć i njegu pripada iznos od 1.386,00 kuna, prema cijeni jednog sata pomoći od 20,00 kuna, koju je sud valjano utvrdio slobodnom ocjenom u smislu odredbe članka 223. ZPP-a.

 

25.   Ističe se kako se dospijeće štete više ne vezuje uz dan presuđenja, već uz dan podnošenja zahtjeva i to kako po ZOO-u tako i po Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14- dalje ZOOP) pa je tijek kamate u tom dijelu prvostupanjski sud valjano odredio, tim više što je prilikom podnošenja odštetnog zahtjeva u sklopu pokušaja mirnog rješenja predmeta spora, tužitelj prilikom zatraženih 25.000,00 kn zbog povrede prava osobnosti i to po kriteriju neimovinske i imovinske štete, zatražio kamatu od datuma primitka odštetnog zahtjeva.

 

26. Nadalje, tuženikovi žalbeni navodi o pogrešnom tijeku zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu nisu osnovani jer se na konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 12. ZOOP-u kao posebnog propisa. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-415/2013-2 od 13. rujna 2017. ističe da, kad postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete, pri odluci o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu valja imati na umu odredbe ZOOP-a.

 

27. Stoga kako iz odredbe članka 12. ZOOP-a proizlazi da tužiteljica ima pravo na zakonske zatezne kamate i na imovinsku i neimovinsku štetu od 2. travnja 2019, kada je podnijela odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju, u pravu je prvostupanjski sud kada vezuje tijek kamata s datumom navedenim u tužbenom zahtjevu, ovo pozivom i na članak 2. stavak 1. ZPP-a, dakle od 3. travnja 2019.

 

28. Kako je prvostupanjska presuda preinačena, to je u smislu odredbe članka 166. stavak 2. ZPP, u vezi s odredbom članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP, trebalo odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka.

 

29. Ispravno je sud obračunao trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku po radnjama, sukladno vrijednosti predmeta spora po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: OT), i to u iznosu od po 1.000,00 kn za sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 28.), sastav tužbe (Tbr. 7/1), sastav podnesaka od 1.7.2020. i 28.10.2020. (Tbr. 8/1) i pristup na ročišta 16.12.2019., 10.3.2021., 13.7.2021. i 8.2.2021. (Tbr. 9/1) te po 250,00 kn za sastav podnesaka od 29.10.2019. i 19.12.2019. (Tbr 8/3), odnosno ukupno 8.500,00 kn, što uz PDV u iznosu od 2.125,00 kn (Tbr. 42.) ukupno iznosi 10.625,00 kn, uvećano za trošak sudskih pristojbi od 920,00 kuna, dok je tužiteljica odbijena s dvostruko zatraženom naknadom za troškove pristupa na ročište 16.12.2019. (troškovnik list 38 spisa).

 

30. No, po izvršenoj preinaci, prilikom odmjeravanja troška sud valja cijeniti uspjeh stranaka kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine te od postotka tužiteljice (koja je u većoj mjeri uspjela u postupku) oduzeti postotak tuženika (koji je u manjoj mjeri uspio u postupku). S obzirom na tuženikov uspjeh kako u prvostupanjskom tako i sada u postupku povodom njegove žalbe, sada valja cijeniti da je tužiteljica ukupno uspjela 75%, a tuženik 25 % pa je po oduzimanju navedenog, ukupan uspjeh tužiteljice u postupku 50 %, što znači da joj pripada trošak od 5.312,50 kuna.

 

31. Navedeni trošak je još sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama uvećan za trošak sudskih pristojbi (tužbu u iznosu od 400,00 kn i na presudu u iznosu od 520,00 kn) i to u okviru postotka uspješnosti od 50% pa bi ti troškovi iznosili daljnjih 460,00 kuna. Naposljetku, tako dobiveni iznos od 5.772,50 kuna valja  uvećati za trošak predujma za provedeno medicinsko vještačenje u iznosu od 1.250,00 kn pa bi tužiteljici ukupno dosuđena naknada troškova parničnog postupka iznosila 7.022,50 kuna/ 932,60 eur-a, sa zakonskim zateznim kamatama sukladno članku 30. Ovršnog zakona počevši od presuđenja do isplate.

 

32. Slijedom svega navedenoga, sukladno odredbama članaka 368. stavak 1. i 373. toč. 3. ZPP-a, riješeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

Split, 15. studenog 2023.