REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1030/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja ČN, vl. obrta " [obrt]", [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik u Zagrebu, Ivana Šibla 15, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 151,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. veljače 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 169,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. svibnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je u prometnoj nezgodi od 22. veljače 2023. nastala šteta na vozilu Peugeot 308, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu ČNC iz [adresa], kao i da je tuženik kao odgovorni osiguratelj obvezan nadoknaditi štetu na temelju police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Naveo je da je oštećenik prijavio štetni događaj tuženiku koji je izvršio procjenu i izvid štete, kao i da je tuženik potom na temelju izjave i punomoći od 25. siječnja 2024. izvršio isplatu nespornog iznosa od 312,08 eura na račun tužitelja, no da je tom uplatom samo djelomično podmirio iznos štete, odnosno da razliku u iznosu od 151,07 eura odbija podmiriti iz razloga što ne priznaje veću cijenu sata rada za popravak vozila od nesporno plaćene. Istaknuo je da je oštećenik sam odabrao auto servis tužitelja za svoj popravak vozila, kao i da je tužitelj predmetno vozilo popravio sukladno pravilima struke te za svoju uslugu ispostavio račun br. 30/P1/1 u iznosu od 463,15 eura. Tužitelj je stoga predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 151,07 eura uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 26. lipnja 2024. tuženik je osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju, odgovornost, osnovanost i visinu potraživanja. Osporio je svoju odgovornost s navodom da tužitelj za svoje činjenične navode nije dostavio niti predložio nikakve dokaze. Osim toga, naveo je da je u konkretnom slučaju ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području i iste kvalitete po nižoj cijeni od one koju navodi tužitelj u tužbi, no da je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po višoj cijeni. Osporio je tijek zakonskih zateznih kamata te je stoga predložio da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Podneskom od 5. rujna 2024. tužitelj je osporio sve prigovore tuženika iz odgovora na tužbu te dodatno obrazložio pojedine navode.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao izvid štete (list 7. i 195. spisa), račun tužitelja br. 30/P1/1 (list 8. spisa), izjavu i punomoć od 25. siječnja 2024. (list 9. spisa), obrazložene ponude tuženika od 5. veljače 2024. i 5. srpnja 2023. (list 11. i 193. spisa), izvadak o stanju i prometu Raiffeisenbank Austria d.d. (list 12. spisa), cjenik tužitelja (list 13. spisa), ugovor o ustupu tražbine od 2. veljače 2024. (list 14. -15. spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 16. - 19. spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Igora Jakoplića od 9. ožujka 2023. iz spisa ovog suda, posl. broj P-1257/2021 (list 20.-22. spisa), dokumentaciju vezano uz cijenu sata rada (list 189. -192. spisa), tuženikov obračun štete (list 194. spisa) te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Igora Jakoplića od 13. rujna 2024. iz spisa ovog suda, posl. broj P-730/2023 (list 286.-288. spisa).

5. Sud nije proveo dokazne prijedloge saslušanjem svjedoka ČNC i osiguranika tuženika, niti je saslušao tužitelja i izveo dokaz prometnim vještačenjem, sve iz razloga što izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke o pravno-relevantnim činjenicama u ovom sporu, uzevši u obzir i odredbu članka 492.a ZPP-a prema kojoj će sud, u postupku pred trgovačkim sudovima, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava.

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 151,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama sukladno ugovoru o ustupu tražbine i računu tužitelja br. 30/P1/1 od 2. veljače 2024. na ime popravka vozila Peugeot 308, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika HNC, po osnovi police obveznog automobilskog osiguranja.

8. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, osnova, odgovornost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Uvidom u izvid štete broj 238210512076 (list 7. i 195. spisa) utvrđeno je da je tuženik 22. svibnja 2023. izvršio pregled vozila Peugeot 308, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika HNC iz [adresa]. Predmetnim izvidom tuženik je utvrdio dijelove za popravak (stražnji branik) te je procijenio radno vrijeme potrebno za popravak vozila, i to za limara u trajanju od 3,50 sati te lakirera u trajanju od 4,20 sati. Osim toga, predmetnim izvidom tuženik je procijenio i potrošni materijal limara po cijeni od 5,71 eura te lakirera u iznosu od 100,88 eura.

10. Uvidom u izvadak o stanju i prometu Raiffeisenbank Austria d.d. (list 12. spisa) proizlazi da je tuženik 13. veljače 2024. tužitelju uplatio iznos od 312,08 po osnovi predmetne štete, a navedena činjenica nije niti bila sporna.

11. Uvidom u obrazloženu ponudu tuženika od 5. veljače 2024. (list 11. spisa) proizlazi da je tuženik izričito izjavio tužitelju da njegova odgovornost za naknadu štete po osnovi predmetnog štetnog događaja nije sporna (već da je račun umanjio zbog cijene radnog sata i potrošnog materijala limara, ovo stoga jer tuženik priznaje cijenu sata rada u iznosu od 18,58 eura), kao i da je osnovanost predmetnog odštetnog zahtjeva utvrdio na temelju izjava sudionika i mišljenja procjenitelja.

12. Sud je gore spomenuti izvid štete od 22. svibnja 2023. kao i obrazloženu ponudu tuženika od 5. veljače 2024. ocijenio vjerodostojnima u cijelosti budući da su navedene isprave izrađene na poslovnom papiru tuženika, a tuženik ih uostalom ničim nije osporio, s time da je tuženik po osnovi predmetnog izvida štete izvršio i uplatu nespornog dijela visine štete tužitelju u iznosu od 312,08 eura.

13. S obzirom da iz gore spomenutih isprava jasno proizlazi da je sam tuženik izvršio procjenu štete na predmetnom vozilu, kao i da je potom u obrazloženoj ponudi izričito priznao svoju odgovornost za naknadu štete te osnovanost odštetnog zahtjeva po osnovi predmetnog štetnog događaja, slijedom čega je podmirio dugovanje prema tužitelju u većem dijelu, a preostalu (ovdje utuženu) razliku odbio platiti, po stavu ovog suda jasno proizlazi da je isti, kao osiguratelj predmetnog vozila po osnovi police obveznog osiguranja, pasivno legitimiran u ovoj parnici.

14. Osim toga, budući da je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe izričito i u cijelosti priznao svoju odgovornost za naknadu štete te potom izvršio isplatu štete koju je procijenio u visini od 312,08 eura, ocjena je ovog suda, uzimajući u obzir sve prethodno iznesene okolnosti te pritom cijeneći odredbu članka 221. stavak 2. ZPP-a, kako je tuženik u cijelosti odgovoran za naknadu štete u ovoj pravnoj stvari.

15. Nadalje, uvidom u račun tužitelja br. 30/P1/1 od 2. veljače 2024. (list 8. spisa) utvrđeno je da je tužitelj predmetni račun ispostavio HNC na ime popravka vozila Peugeot 308, reg. oznake [registarska oznaka], sve na temelju tuženikovog izvida štete broj 238210512076, i to na iznos od 463,15 eura s uključenim PDV-om po stopi od 25%. Osim toga, na računu je navedeno da je utrošena količina radnih sati na ime popravka vozila kategorije M1 u trajanju od ukupno 7,70 sati, što u cijelosti odgovara procijenjenoj količini radnih sati iz izvida štete (3,50 sati plus 4,20 sati, što ukupno iznosi 7,70 sati). Iz predmetnog računa ujedno proizlazi kako je obračunata cijena radnog sata u iznosu od 33,20 eura, koja uvećana za PDV po stopi od 25% iznosi ukupno 41,50 eura, kao i da potrošni materijal limara iznosi 14,00 eura (3,50 sati x 4,00 eura što iznosi 14,00 eura), a lakirera 100,88 eura (koji iznos u cijelosti odgovara procijenjenom potrošnom materijalu lakirera iz izvida štete).

16. Cijena sata rada tužitelja koja je naznačena na predmetnom računu obračunata je u skladu s cjenikom tužitelja (list 13. spisa), koji je na snazi od 1. siječnja 2023., a na kojem je navedeno da tužiteljeva cijena sata za radove na vozilu M1 kategorije iznosi 33,20 eura bez PDV-a, odnosno 41,50 eura s PDV-om po stopi od 25%. Također, na navedenom cjeniku naznačeno je da se potrošni materijal limara obračunava po satnici rada, i to po cijeni od 4,00 eura po satu rada.

17. Uvidom u ugovor o ugovor o ustupu tražbine od 2. veljače 2024. (list 14.-15. spisa), utvrđeno je da je on sklopljen između ČNC kao ustupitelja tražbine i tužitelja kao primatelja tražbine za novčano potraživanje koje ustupitelj ima prema ovdje tuženiku u ukupnom iznosu od 463,15 eura sukladno računu popravka br. 30/P1/1, kao i sva sporedna prava ustupljene tražbine (članci 1. -3. spomenutog uovora).

18. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO), vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

19. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj, ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine.

20. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.

21. Prema odredbi članka 82. stavak 1. ZOO-a, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, s time da je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, koju činjenicu tuženik nije osporio, pa je sud navedenu činjenicu uzeo kao nespornu.

22. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je tužiteljev prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja ocijenjen kao neosnovan.

23. Osim toga, po provedenoj analizi izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj oštećeniku ČNC obračunao cijenu radnog sata i potrošnog materijala u skladu s cjenikom sukladno kojem u svom redovnom poslovanju obavlja popravke vozila.

24. Po stavu ovog suda, a protivno navodima tuženika, oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koje mu je preporučilo osiguravajuće društvo, već je vozilo ovlašten popraviti u mjestu u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis inače redovito naplaćuje. Dakle, oštećenik može slobodno odabrati servisnu radionicu u mjestu svog prebivališta u kojoj će popraviti svoje vozilo neovisno o tome što na tom području postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila povoljnija od cijene sata tužitelja. Poduzetnici, pa i oni koji se u okviru svoje registrirane djelatnosti bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici bili dužni popravljati vozilo isključivo u najpovoljnijem servisu, uslijed čega je neosnovan stav tuženika da bi u konkretnom slučaju oštećenikov odabir tužiteljeve servisne radionice predstavljao doprinos oštećenika nastanku štete, odnosno da bi isti postupio protivno odredbama članaka 8. i 10. ZOO-a (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj, Pž-914/2024-2 od 18. ožujka 2024.).Prema stajalištu suda, tuženik nije taj koji može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama, niti može isplatu štete odnosno njezinu visinu uvjetovati izborom servisera (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024.). Oštećenik ima samostalno pravo odabrati servisnu radionicu u kojoj će obaviti popravak svog vozila, prema cijenama uredno istaknutim u njihovim cjenicima, na temelju kojih one redovno posluju na tržištu te plaćaju poreze i doprinose.

25. Osim toga, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Igora Jakoplića od 13. rujna 2024. iz spisa ovog suda, poslovni broj P-730/2023 (list 286.-288. spisa), proizlazi da se prosječna cijena radnog sata neovlaštenih radionica za limarske i lakirerske radove tijekom 2023. godine kretala po cijeni od 35,00 eura, uvećano za PDV, slijedom čega je, po stavu ovog suda, tužiteljeva cijena u iznosu od 33,20 eura bez PDV-a, i to u razdoblju tijekom 2024. godine, svakako bila tržišna cijena.

26. Nadalje, vezano za cijenu potrošnog materijala limara, potrebno je navesti da je sud istu utvrdio na temelju odredbe članka 464.a ZPP-a budući da bi provođenje prometnog vještačenja na navedenu okolnost premašilo vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari. Naime, sukladno računu popravka i kalkulacije štete, cijena potrošnog materijala limara u konkretnom slučaju iznosi 14,00 eura (3,50 radnih sati pomnoženo s 4,00 eura za svaki sat rada), s time da taj trošak tuženik, među ostalim, izrijekom niti ne osporava u ovom parničnom postupku, slijedom čega je sud, poštujući načelo ekonomičnosti parničnog postupka te na temelju odredbe članka 464.a ZPP-a, utvrdio da je visina troškova i u tom dijelu opravdana.

27. Stoga, s obzirom da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da djelomičnom isplatom po osnovi računa kojeg je tužitelj ispostavio za svoj rad tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu, tuženik mu je dužan naknaditi štetu sukladno odredbi članaka 1085. i 1090. ZOO-a u vezi s odredbom članka 84. stavak 1. ZOO-a, i to u preostalom nepodmirenom iznosu koji se odnosi na neplaćenu razliku cijene radnog sata i potrošnog materijala limara u iznosu od 151,07 eura.

28. S obzirom da sukladno odredbi članka 81. stavak 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, pa tako i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zakonske zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a i članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.; dalje: ZOOP), prema kojem oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa zakonskih zateznih kamata, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

29. Budući da je iz obrazložene ponude tuženika od od 5. veljače 2024. (list 11. spisa) vidljivo da mu je oštećenik podnio odštetni zahtjev dana 15. svibnja 2023., te imajući u vidu da su prilikom ustupanja tražbine s glavnom tražbinom na tužitelja prešla i sva sporedna prava u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZOO-a, tužitelj bi na temelju odredbe članka 12. stavak 4. ZOOP-a imao pravo na zatražene zakonske zatezne kamate od sljedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, po stopi iz odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose. S obzirom da tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate od kasnijeg datuma, konkretno od 8. veljače 2024., sud je o tom dijelu zahtjeva odlučivao primjenom odredbe članka 2. stavak 1. ZPP-a.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude. 31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine" broj 37/23., dalje: Uredba o tarifi).

32. Stoga, tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, primjenjujući pritom Tbr. 52.1. i Tbr. 54. Tarife, i to za sastav tužbe od 14. svibnja 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 5. rujna 2024. kojim se očituje na navode iz odgovora na tužbu u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištu od 14. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), što iznosi ukupno 150,00 eura.

33. Pored toga, tužitelj ima pravo na naknadu troškova na ime plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 eura, kao i na sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 13,27 eura, na temelju Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi te članka 7. stavak 1. ZSP-a.

34. Na ime troškova parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koje teku od 23. travnja 2025., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a).

35. Tuženik je u cijelosti izgubio spor pa stoga nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, već ih je u obvezi naknaditi tužitelju.

36. Slijedom iznesenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama II. - III. izreke presude.

U Zagrebu 23. travnja 2025.

Sudac:

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).