REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-283/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužiteljice MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dominiku Musulinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva37/I, protiv tuženika PRIRODOSLOVNA ŠKOLA VLADIMIRA PRELOGA, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269, OIB: 72166604204, zastupanog po punomoćnici Kristina Pavlic, odvjetnici iz Zagreba, Trg Nikole Zrinskog 17, radi naknade štete i diskriminacije, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. ožujka 2025., u prisutnosti tužiteljice, zamjenika punomoćnika tužiteljice Gabrijela Domagoja Žimbreka, odvjetnika, ravnatelja tuženika BD i punomoćnice tuženika Kristine Pavlic, odvjetnice, te presude javno objavljene 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Prirodoslovna škola Vladimira Preloga, Ulica grada Vukovara 269, Zagreb, OIB: 72166604204 naknaditi tužiteljici MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete ukupan iznos od 5.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tube pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.".

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.150,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi ističe kako se od 9.9.1991. nalazi u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu nastavnika geologija. Dana 13.7.2022. tuženik je na zahtjev tužiteljice istoj odobrio neplaćeni dopust u trajanju od 1.9.2022. do 31.8.2023. Prije isteka neplaćenog dopusta tužiteljica se sredinom srpanja 2023. pa nadalje u više navrata obratila tuženiku (pisano putem emaila i telefonski), odnosno odgovornoj osobi tuženika ravnatelju g. BD radi rješenja svog radnopravnog statusa na što joj je prvo usmeno rečeno da će zbog nedostatka satnice za nastavnika geologija ista biti proglašena organizacijskim viškom.

Dana 24.7.2023. tuženik je donio Odluku o organizacijskom višku kojim je tužiteljica proglašena organizacijskim viškom te da prestaje potrebna za njezinim radnim mjestom i to zbog smanjenja broja nastavnih sati za školsku godinu 2023/2024.

Tužiteljica je navedenu odluku od 24.7.2023. zaprimila tek 24.8.2023. putem e-maila međutim tuženik nije istovremeno donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljici stoga se tužiteljica ponovno obratila odgovornoj osobi tuženika ravnatelju g. BD radi konačnog rješenje njenog radnopravnog statusa na što joj je odgovoreno kako će ju s 1.9.2023.g. ponovno prijaviti u radni odnosu u školu iako je ista organizacijski višak te efektivno nema posla za tužiteljicu radi čega je ravnatelj g. BD uputio tužiteljicu da ne dolazi u školu jer za nju nema posla. Tužiteljica je cijeli 9 mjesec kontaktirala odgovornu osobu tuženika u pokušaju rješenja njenog radnopravnog statusa jer iako je školska godina počela te je ista ponovno prijavljena u radni odnos kod tuženika efektivno joj nisu dani nikakvi radni zadaci od strane poslodavca u sklopu njenog ugovora o radu za radno mjesto nastavnika geologija koje bi ona mogla obavljati obzirom na manjak satnice niti joj je poslodavac ponudio novi ugovor o radu za neko drugo radno mjesto.

Sve navedeno je kulminiralo sastankom 21.9.2023. kojeg je tužiteljica održala s ravnateljem UD u školi, odnosno u sjedištu tuženika gdje ponovno nije razriješen i reguliran radnopravni status tužiteljice, a što je dovelo do razvoja zdravstvenih tegoba radi kojih je tužiteljica idući dan otvorila bolovanja na kojem se i dalje nalazi.

Tužiteljica se ponovno dopisom 17.10.2023. obratila tuženiku radi rješenja njenog radnopravnog statusa, a na koji dopis se tuženik nije očitovao radi čega se tužiteljica obratila 28.11.2023. školskom odboru tuženika temeljem čega je održana sjednica školskog odbora na kojem je prihvaćen zaključak da se održi tužiteljica u radnom odnosu iako za trenutačno nemam potrebe za njenim radom.

Slijedom navedenog, tužiteljica smatra da se navedenim (ne)postupanjem tuženika i odgovorne osobe tuženika u razdoblju od 13.7.2023.g. pa nadalje omalovažava tužiteljica te se grubo vrijeđa njeno dostojanstvo kao i pravo na rad, kako je to propisano člankom 7. stavak 1. Zakona o radu.

Dakle, tužiteljica ističe kako je štetna radnja tuženika, a to je nedavanje zadataka, koja radnja je utvrđena nezakonitom jer je protivna odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu, jasno utvrđena i proizlazi iz materijalne dokumentacije u spisu. Tužiteljica je uznemiravala na radu od strane tuženika te je bila stavljena u nejednak položaj u odnosu prema drugim tuženikovim radnicima i to na način da je tuženik tužiteljici uskraćivao pravo na rad, odnosno nije joj dodjeljivao radne zadatke, a čime je povrijeđeno tužiteljičino dostojanstvo i pravo na jednako postupanje. Tužiteljica je uslijed postupanja tuženika pretrpila povredu prava osobnosti na duševno zdravlje i povredu prava osobnost na dostojanstvo, čast i ugled kao i duševnu bol stoga od tuženika potražuje naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 5.000,00 EUR-a zajedno sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva.

Tuženik ističe prigovor nepravovremenosti, preuranjenosti, odnosno neispunjenja pretpostavki za podnošenje tužbe.

Tuženik osporava u cijelosti navode ističući kako su paušalno i neistinito navedeni, s ciljem pokušaja ostvarenja ne pripadajuće imovinske koristi. Sporni su u cijelosti navodi da bi tužiteljica bila uznemiravana i da bi joj se kršilo dostojanstvo, odnosno da bi bila diskriminirana po bilo kojoj osnovi.

Suprotno navodima tužiteljice kako tuženik nije regulirao njezin radnopravni odnos i da je istu doveo u nepovoljniji položaj, tuženik je postupao sukladno odredbama prisilnim propisaima.

Tuženik ističe kako su točni navodi tužiteljice kako je Školski odbor tuženika dao suglasnost da tužiteljica ostane u radnom odnosu, te ističe kako se dana 24. srpnja 2023. obratio Dopisom Ministarstvu znanosti i obrazovanja radi dobivanja suglasnosti za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici a sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, no istu nije zaprimio. Nadalje, tužiteljica se u kontinuitetu nalazi na bolovanju od 22. rujna 2023., te se ista nalazila na bolovanju i kada su se kod tuženika potpisivala Rješenja o tjednom i godišnjem rasporedu radnih obveza radnika. Konkretno Rješenje za tužiteljicu je doneseno 27. rujna 2023., te su navedenim Rješenjem tužiteljici dodijeljena nova zaduženja i obveze,a sve u skladu s potrebama tuženika i ciljem zaštite radnopravnog odnosa tužiteljice.

Međutim, tužiteljica nije mogla niti konzumirati navedeno Rješenje jer se još uvijek u kontinuitetu nalazi na bolovanju, te s obzirom na tu činjenicu tuženiku nije niti pružena mogućnost tužiteljici dodijeliti radna zaduženja i obveze.

Tuženik je u zadanim otežanim poslovnim uvjetima, upravo tužiteljicu zadržao na radu te joj dodijelio druge poslovne obveze koje su u tom trenutku postojale s obzirom na promjene zbog smanjenja broja nastavnih sati iz područja geologije, a upravo iz razloga da tužiteljicu zadrži na radu i sačuva njezin radnopravni odnos. Tužiteljici je za razdoblje otkad se vratila na rad s neplaćenog dopusta dana 1. rujna 2023. pa sve dok ista nije otišla na bolovanje dana 22. rujna 2023. plaća isplaćena sukladno ugovoru o radu i pozitivnim propisima za puno radno vrijeme. Tuženik nadalje, u cijelosti osporava postojanje uzročno posljedične veze između zdravstvenog stanja tužiteljice i postupanja tuženika, a s obzirom se isto ne može pripisati uznemiravanju ili diskriminatornom ili drugom obliku neželjenog postupanja tuženika u smislu Zakona o suzbijanju diskriminacije.

Naime, tuženik ističe da su se konkretnom slučaju dogodile promjene zbog smanjenja broja nastavnih sati iz područja geologije, zbog novih lošijih poslovnih uvjeta na koje tuženik nije imao utjecaj, a što predstavlja objektivne poteškoće, a da u danim okolnostima tuženik nije postupao diskriminirajuće prema tužiteljici, štoviše isti je postupao s ciljem da u najvećoj mjeri zaštiti radnopravni status tužiteljice. Očito su objektivne promjene radnih uvjeta pogodile tužiteljicu, no te posljedice se ne mogu ni u kojem slučaju pripisati diskriminatornom postupanju tuženika u smislu članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, mobingu niti bilo kojem drugom obliku neželjenog ponašanja tuženika.

Obzirom na navedeno, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice te predlaže da Naslovni sud odbaci tužbu zbog nerazumljivosti, nepravovremenosti, neispunjenih pretpostavki za podnošenje tužbe, odnosno odbije tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom uz obvezu naknade troškova postupka tuženiku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u: Odluku o zasnivanju radnog odnosa na neodređeno vrijeme od 22.11.1993., Potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 19.9.2023., Odluku o odobravanju neplaćenog dopusta od 13.7.2022., mail poruku, Odluku o organizacijskom višku od 24.7.2023., mail poruku, medicinsku dokumentaciju, izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, obračunske liste, dopis od 17.10.2023., dopis od 28.11.2023., Očitovanje od 15.12.2023.,Dopis od 15.12.2024., Rješenje o tjednom i godišnjem rasporedu radnih obveza nastavnika od 27.9.2023., rješenja o tjednom i godišnjem rasporedu radnih obveza nastavnika, Podatke o višku zaposlenika u srednjoškolskim ustanova za školsku godinu (kontinuirano) od 25.7.2023.mail poruku,dopis sindikatu od 28.7.2023., tablicu bodovanja za organizacijski višak na radnom mjestu profesora geologije od 27.7.2023., tablicu s kriterijima za određivanje organizacijskog viška od 24.7.2023., mail poruka uz Odluku o rasporedu na radno mjesto od 29.8.2024., Rješenje o tjednom i godišnjem rasporedu radnih obveza nastavnika, mail poruku, obavijest od 5.9.2024., saslušao je tužiteljicu i ravnatelja tuženika BD, te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu nastavnika geologije.

6. Predmet ovoga spora je naknada štete zbog povrede prava dostojanstva, prava na rad i prava na jednako postupanje.

7. Člankom 7. st. 1. Zakon o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR) je propisano da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Nadalje, stavkom drugim istoga članka je propisano da poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika.

8. U situaciji kada uznemiravanje nije u uzročnoj vezi s nekim od zabranjenih temelja diskriminacije, kod traženja sudske zaštite su relevantne odredbe ZR-a, uz supsidijarnu primjenu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO)“, te kada radnik smatra da su povrijeđena njegova prava i dostojanstvo i da je ugroženo njegovo zdravlje pa može tražiti sudsku zaštitu na temelju ZOO-a, i to na temelju onih odredbi ZOO-a kojima su propisana pravila o odgovornosti za štetu. Teret dokaza je na radniku da je došlo do uznemiravanja postupanjem poslodavca.

9. Sud je u tijeku postupka utvrdio slijedeće:

- dana 13.7.2022. tuženik je na zahtjev tužiteljice odobrio neplaćeni dopust u trajanju od 1.9.2022. do 31.8.2023.

- dana 24.7.2023. tuženik je donio Odluku o organizacijskom višku kojim je tužiteljica proglašena organizacijskim viškom, da prestaje potrebna za njezinim radnim mjestom i to zbog smanjenja broja nastavnih sati za školsku godinu 2023/2024.

- dana 28.11.2023. je na sjednici školskog odbora donesen zaključak da se tužiteljica zadrži u radnom odnosu iako za trenutačno nema potrebe za njenim radom.

- tuženik se dana 24. srpnja 2023. obratio dopisom Ministarstvu znanosti i obrazovanja radi dobivanja suglasnosti za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici, a sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, no istu nije zaprimio.

- tuženik je dana 27. rujna 2023., donio rješenje kojim su tužiteljici dodijeljena nova zaduženja i obveze.

- tužiteljica se nalazi na bolovanju od 22. rujna 2023.

10. Tužiteljica u iskazu navodi da je tražila 13.6.2022. neplaćeni dopust zbog zdravstvenih razloga i trajao je do 31.8.2023., a za to vrijeme je kontaktirala ravnatelja, da joj je rečeno da nema dovoljno sati za sve nastavnike i da će morati odrediti organizacijski višak, da nije dobila otkaz, a niti radna zaduženja , te da ju je to jako povrijedila jer je ostavljena u neizvjesnosti oko svog rada, a zbog čega je morala otvoriti bolovanje, na kojem je još uvijek. Navodi da je dobila rješenje za godinu 2024./2025 kojom joj se dodjeljuje mjesto nastavnika za godinu 2024./2025., kao i novi ugovor o radu zbog promjene koeficijenta, a koji još nije potpisala jer je na bolovanju.

11. Ravnatelj tuženika BD u iskazu navodi da je Odlukom Ministarstva znanosti i obrazovanja došlo do promjena odnosno smanjenja nastave za geološki smjer i tražili su da utvrde tko od postojećih nastavnika bi bio višak, odnosno da utvrde temeljem tablica koje procjenjuju uspjeh u radu, uzdržavane članove obitelji, kao socijalne kategorije i utvrdili su da je tužiteljica dobila najmanje bodova, a to je predočeno i sindikalnom povjereniku koji se s tom tablicom složio. Ta situacija je već bila u školskoj godinu u 22./23. i o tome je razgovarao sa tužiteljicom, da je ona predložila da ode na neplaćeni dopust što joj je i odobreno. Čekala se odluka Ministarstva, o čemu je komunicirao sa tužiteljicom, no odluka Ministarstva je da se ne raskida radni odnos, već se tužiteljica vraća na posao jer su se otvorila mjesta za 2 voditelja smjene i to je ono što je u rasporedu poslova navedeno. Navodi da je tužiteljica čitavo vrijeme bila informirana o tome da o svemu odluku donosi Ministarstvo, a u konačnici čekajući tu odluku za sve radnike je donesen 27.9.2023. plan i program i svi su djelatnici tada obaviješteni o rasporedu, odnosno tada je stupio na snagu. Navodi da je temeljem prijave Inspektorat utvrdio da je plan i program donesen temeljem pravilnika i da je isti ispravan. Također navodi da tužiteljica nije proglašena organizacijskim viškom jer joj je odobren neplaćeni dopust, a radi se o školskoj godini, pa je tužiteljica vraćena na nastavu 1.9. 2023., ali se čekalo odobrenje Ministarstva o satnici i o radnom statusu, a do tada je dobivala punu plaću, sa prijevozom i svim dodacima iz KU. Tužiteljici je bilo rečeno početkom 9 mj. da neće dobiti poslovno uvjetovani otkaz, a sve temeljem suglasnosti Ministarstva odnosno njihove odluke da se neće prekidati radni odnos.

12. Analizirajući iskaze stranaka sud je utvrdio da je tužiteljica subjektivno iskazivala o povredi dostojanstva, jer njen radnopravni status nije bio riješen, no takav stav tužiteljice nema uporište u povredama odredaba Zakona o radu kako to ističe tužiteljica. Naime sud je iz iskaza zz tuženika kojem je u cijelosti poklonio vjeru kao objektivnom i u suglasju sa dokumentacijom u spisu, utvrdio da tuženik nije postupao na način da je tužiteljici onemogućavao rad pa da bi na taj način povrijedio njeno dostojanstvo, odnosno istu uznemiravao.

13. Točno je da je poslodavac dužan postupati sukladno odredbama članka 7. st. 1. ZR, a iz dokaznog postupka proizlazi da je tuženik i postupao sukladno navedenim odredbama, kao i odredbama članka 44. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, u zaštiti radnopravni status zaposlenika koji ima najmanje 56 godina života i 25 godina, tražio suglasnost od Ministarstva znanosti i obrazovanja za poslovno uvjetovani otkaz, a koju nije dobio ( dopisi od 24.07.2023. i 28.07.2023. ) , a u međuvremenu omogućio tužiteljici njen zahtjev neplaćeni dopust. Nadalje je utvrđeno da je nakon što se ponovno ukazuje mogućnost za rad tužiteljicu obavijestio o daljnjem radu Rješenjem o tjednom i godišnjem rasporedu sukladno Pravilniku o normi rada nastavnika u srednjoškolskoj ustanovi ( Narodne novine 94/10,103/14) od 27.09.2023.

Člankom 7.stavak 1.i 2. Pravilnika je propisano da nastavniku u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, čija je tjedna norma manja od norme propisane člankom 3.i 4. Pravilnika najviše do dva sata, može se priznati puna tjedna norma pod uvjetom da sate do pune norme dopuni drugim oblicima neposrednog odgojno- obrazovnog rada.

14. Slijedom navedenog je sud utvrdio u konkretnom slučaju, da je kod tuženika došlo do promjena zbog smanjenja broja nastavnih sati iz područja geologije, a na što tuženik nije imao utjecaja, niti je u postupanju radi utvrđivanja viška radnika zbog nastalih objektivnih okolnosti postupao prema tužiteljici na način koji predstavlja uznemiravanje i povredu njenog dostojanstva.

15. Upravo suprotno, sud je iz dokaznog postupka utvrdio da je tuženik postupao u skladu sa Zakonom o radu, Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine" 151/22., 155/23., 156/23.), te Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, te prema tužiteljici postupao na način da zaštiti njen radnopravni status.

16. Obzirom na navedeno je utvrđeno da nije došlo do povrede dostojanstva tužiteljice iz razloga postupanja tuženika, te sukladno navedenom nema osnova za dosudu naknade štete, te je valjalo odbiti tužbeni zahtjev.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona. Tako je tuženiku koji je u cijelosti uspio u sporu priznat trošak odgovora na tužbu od 100 bodova, podneska od 17.07.2024., 02.10.2024.,od po 100 bodova, podneska od 12.06.2024. od 25 bodova, pristupa na ročište od 03.12.2024. i 06.03.2025. od po 100 bodova, ročišta za objavu od 50 bodova, (Tbr. 7/1, Tbr. 9/1, Tbr 8/1, Tbr 50/1 OT), ukupno 575 bodova (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), ili 1.150,00 eura.

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 23. travnja 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku