Poslovni broj: Usž-22/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-444/2024-8 od 25. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-444/2024-8 od 25. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 560-01/24-01/51, URBROJ: 512-25-24-2 od 21. veljače 2024.

2. Rješenjem tuženika od 21. veljače 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog ureda za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-560-01/23-01/2589, URBROJ: 512M2-76-24-2 od 15. siječnja 2024. kojim je odbijen njegov zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 15. kolovoza 1991. do 31. prosinca 1991. kao obvezniku radne obveze u poduzeću „Jasica“, Radosavci.

3. Iz sadržaja žalbe tužitelja protiv prvostupanjske presude proizlazi da pobija zakonitost iste jer nije pravilno utvrđeno činjenično stanje. Smatra da je dokazao da je sudjelovao u Domovinskom ratu jer je kao dio radne obveze radio u poduzeću „Jasica“, Radosavci, a što su potvrdili i svjedoci. Ističe da u presudi nije obrazloženo zašto njemu ne pripada traženo pravo. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu.

4. Tuženik se protivi razlozima žalbe.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 6. prosinca 2023. kojim traži utvrđenje statusa hrvatskog branitelja za razdoblje od 15. kolovoza 1991. do 31. prosinca 1991. za vrijeme radne obveze u poduzeću „Jasici“ Radosavci te je u tijeku istog izvršen uvid u podatke službene evidencije. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj ranije već podnosio zahtjev radi utvrđenja statusa branitelja u odnosu na isto razdoblje te je u tom postupku saslušan tužitelj i svjedok OC.

7.1. Iz podataka službene evidencije proizlazi da tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti 136. domobranskoj pukovniji Slatina za razdoblje od 2. studenog 1995. do 15. prosinaca 1995.

7.2. Tužitelj u iskazu ističe da traži utvrđenje statusa na temelju zaposlenja u Poljoprivrednoj zadruzi „Jasici“, na farmi, nedaleko mjesta Hum gdje su bili smješteni pripadnici neprijateljske vojske. Navodi da su obilazili poduzeće kako ne bi došlo do proboja neprijatelja i ističe da je u razdoblju čuvanja objekta koristio lovačku pušku te da im je u pomoć poslan pričuvni sastav policije. Istaknuo je da su bili izloženi povremenim neprijateljskim pješačkim napadima iz smjera [adresa] te da zbog radne obaveze nije mogao ići u seoske straže u [adresa] i uključiti se u odrede tamošnje Narodne zaštite.

7.3. Svjedok OC u svojem iskazu navodi da je s tužiteljem radio u poduzeću „Jasici“, Radosavci. Tužitelj je obavljao dužnosti noćnog čuvara po nalogu direktora. Imao je na raspolaganju lovačku puškom M16 u vlasništvu poduzeća. Istaknuo je da u ljeto 1991. preko noći grupa neprijatelja pokušala zauzeti poduzeće te su ulaskom u krug poduzeća i počeli uništavati inventar. On i tužitelj tom prilikom nisu bili naoružani, nisu mogli uzvratiti paljbu te su se neprijatelji u svitanje povukli. Pretpostavlja da je tužitelj ostao u poduzeću na istoj zadaći čuvanja do proljeća 1992.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i sudskog spisa te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 3. stavke 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19. i 84/21.; dalje: Zakon), koje je citirao u pobijanoj presudi.

9. Za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata podnositelj zahtjeva mora ispuniti uvjete iz članka 3. stavaka 1. i 2. Zakona, odnosno morao je pripadati jednoj od sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite, u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. te je u tom razdoblju morao sudjelovati u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način da je pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj svezi s tim otporom.

10. Budući da iz iskaza tužitelja i izjave svjedoka proizlazi da je tužitelj u vremenskom periodu za koji traži utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u sklopu svoje radne zadaće obavljao i poslove provedbe mjera osiguranja poduzeća, pravilan je zaključak upravnih tijela i prvostupanjskog suda da tužitelj nije bio pripadnik jedne od sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanih odreda Narodne zaštite te stoga ne ispunjava uvjete za utvrđivanje traženog statusa. Ujedno aktivnosti tužitelja, dežurstva i čuvanje objekta, ne predstavljaju sudjelovanje koje bi se moglo podvesti pod odredbu članka 3. stavka 2. Zakona.

11. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

12. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić