Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

K-758/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Gordane Šantor-Gregačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. ND, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18., 126/19., 81/21., 114/22.,114/23. i 36/24 – u nastavku: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KO-DO-692/2023-1 od 30. studenog 2023., nakon zaključene javne rasprave, održane u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku, Ive Čapelj, punomoćnika oštećenika Branka Jurline, odvjetnika iz Slatine, opt. ND i branitelja Matka Mamilovića, odvjetnika iz [adresa], dana 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – u nastavku teksta: ZKP/08), stavlja se izvan snage kazneni nalog broj: K- 758/2023-2 od 22. prosinca 2023.

II.

I./ opt. ND, OIB [osobni identifikacijski broj], sin N i MD r. M, rođen **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom osnovnom školom, zaposlen, neoženjen, bez djece, prema vlastitom kazivanju lošeg imovnog stanja, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, neosuđivan, prekršajno nekažnjavan

k r i v  j e

što je:

dana 13. svibnja 2022. oko 15,25 sati, u [adresa], na rubu vrta i šljivika, zbog svađe oko pokošene trave s RD, kojom prilikom ga je ošt. RD drvenim štapom udario u predjelu glave nanijevši mu tjelesnu ozljedu, nakon čega je od oštećenika oduzeo štap te u nakani da ga teško tjelesno ozlijedi, snažno ga udario šakom u glavu, kojom prilikom je ošt. RD nanio ozljedu u vidu krvnog podljeva oko lijevog oka, ranu razderotinu vjeđe lijevog oka, krvni podljev lijevog obraza, prijelom koštanog zida sinusa gornje čeljusti lijevo, prijelom koštanog dijela očne šupljine lijevo i prijelom jagodične kosti, a koje sve ozljede čine jednu cjelinu i u svom zbroju kvalificiraju se kao teška tjelesna ozljeda,

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu iz članka 118. stavka 1. KZ/11.,

pa se opt. ND, na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11.

o s u đ u j e

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 10 (deset) mjeseci

ujedno se opt. ND na temelju članka 56. KZ/11,

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

na način da se kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako u optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 73. KZ/11 opt. ND

i z r i č e s e

SIGURNOSNA MJERA

zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja ošt. RD OIB: [osobni identifikacijski broj] na razdaljinu ne manju od 100 (sto) metara i to u trajanju od 3 (tri) godine.

II./ Sigurnosna mjera se na prijedlog osuđenika može obustaviti nakon proteka polovine njenog trajanja.

III./ Optuženik se upozorava da mu sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene zatvorske kazne ako bude kršio obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom.

IV./. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP-a, oštećeni RD se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

V./ Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP-a, nalaže se opt. ND OIB: [osobni identifikacijski broj], da sudu plati trošak kaznenog postupka i to na ime sudsko-medicinskog vještačenja iznos od 283,40 EUR, te paušalnu svotu u iznosu od 50,00 EUR-a, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

VI./ Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP-a, nalaže se optuženiku ND OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenika Branka Jurline, odvjetnika iz Slatine, u iznosu od 2.000,00 EUR-a, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku KO-DO-692/2023-1 od 30. studenog 2023. optužen je opt. ND zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu, opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11.

2. Protiv navedene presude opt. ND je podnio prigovor.

3. Povodom prigovora optuženika, optužno vijeće ovog suda rješenjem broj: Kov-3/2024-4 od 11. siječnja 2025. potvrdilo je predmetnu optužnicu kao osnovanu.

4. Očitujući se o krivnji opt. ND je izjavio da se ne smatra krivim.

5. U dokaznom postupku ispitan je opt. ND, ošt. RD, vještak dr. med. SD, svjedoci ĐD i FD, te su pročitane sljedeće isprave: medicinska dokumentacija KBC Osijek, Zavoda za maksilofacijalnu i oralnu kirurgiju na ime RD, DVD snimka i zapisnik o ispitivanju osumnjičenika u policiji, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu na ime opt. CD ser. broj [serijski broj], zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu na ime ošt. RD ser. broj [serijski broj], zapisnik o ispitivanju žrtve RD u PP Našice od 12. siječnja 2023., zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐD u PP Našice od 12. siječnja 2023., zapisnik o ispitivanju svjedoka LD u PP Našice od 12. siječnja 2023., zapisnik o ispitivanju opt. ND u PP Našice na temelju članka 208.a ZKP/08 sa DVD snimkom, zapisnik o ispitivanju vještaka medicinske struke dr. SD od 5. prosinca 2022., nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. SD od 25. listopada 2024., rješenje Visokog prekršajnog suda RH broj: Ppž-10770/2023, zapisnik o glavnoj raspravi Općinskog suda u Đakovu, stalna služba [adresa], Prekršajni odjel broj: Pp-1153/2022-8, čita se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, Prekršajni odjel broj: Pp-494/2024-2, izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije na ime okrivljenika.

6. Opt. ND je u obrani iskazao da nije počinio djelo kako je to optužen jer se kritični događaj odvio na drugačiji način nego što ga je u iskazu opisao oštećenik. Naime, kritičnog dana u popodnevnim satima čuo je da njegov pas laje i izašao je van te je u voćnjaku vidio oštećenika da kosi travu. Inače s oštećenikom je u sukobu zbog međe jer smatra da je oštećenik zauzeo njegov dio zemljišta. Prišao mu je i pitao ga: ''Dokle misliš da je tvoje, do kad ćeš kositi?". Oštećenik mu je na to opsovao majku rekavši mu: "Što gledaš, pička ti materina!", zatim mu je psovao i druge psovke. Prišao mu je, a tada ga je oštećenik udario štapom u glavu. Htio ga je još jednom udariti, ali mu je rukom blokirao udarac te ga je udario šakom u glavu. Nakon tog udarca oštećenik je pao, a potom se ustao i počeo je bježati. U blizini se nalazio njegov brat LD kojem je rekao da zove policiju. Potom je došla oštećenikova žena koja je viknula oštećeniku: "Baci se, dolazi hitna!". Dakle, optuženik tvrdi da je oštećenik zadao prvi udarac i to udarivši ga štapom u glavu, te da mu je razbio arkadu, a da je tek potom on udario oštećenika. Navodi da su njihove obitelji u dugogodišnjem sukobu, te je oštećenikova obitelj čak promijenila prezime (iz LD u ĐD) jer nisu željeli biti vezani s njima. Tvrdi da je oštećenik problematična osoba, da je sklon laganju i da mu se ne može vjerovati, kao i da je sklon egzibicionizmu jer je u nekoliko navrata skidao gaće i pokazivao mu je stražnjicu i spolovilo i to dok je bio s nekom djevojkom. Smatra da oštećenik nije zadobio teške tjelesne ozljede nakon što ga je udario već lake, a u prigovoru navodi da se oštećenik sam bacao na tlo i da je tako sebi prouzrokovao tešku tjelesnu ozljedu. Smatra da je postupao u samoobrani, te da policija nije pravilno odradila svoj dio posla jer nije oduzela štap kojim ga je oštećenik udario i taj štap nije fotografiran. Prišao je oštećeniku koji mu je psovao i vikao na njega jer je smatrao da je na svom i tako je do oštećenika došao na udaljenost od oko metar i pol.

7. Ošt. RD je iskazao da je kritičnog dana izveo ovce na pašu na svoje zemljište. U kući pored njegove žive optuženik i njegov brat LD. Oni su inače njegovi bratići s kojima nije u dobrim odnosima zbog dugogodišnjeg sukoba oko međe. Dakle, sjedio je na panju i čuvao je ovce koje su odjednom krenule na drugu stranu te je vidio da prema njemu ide optuženik s drvenim kolcem u ruci te da mu psuje i viče, kao i da mu prijeti ''da će dobiti svoje''. Nakon optuženika došao je i njegov brat LD. Optuženik je bratu rekao da i on uzme kolac, a potom je LD uzeo nekakav kolac, te je i on krenuo prema njemu. Ustao se s panja i htio je pobjeći, ali nije uspio jer ga je optuženik drvenim kolcem udario u lice. Nakon toga dobio je još jedan udarac, ali ne zna koji ga je od njih dvojice udario, pao je na zemlju i zadobio je još jedan udarac, a zatim je izgubio svijest. Tvrdi da nije imao nikakav štap ili kolac i da se nije branio jer da se nije imao čime braniti. Ležao je na zemlji okrenut glavom prema tlu i nije vidio tko ga je udario. Probudio se tek u bolnici, a s obzirom na loše zdravstveno stanje, više ne može raditi kao nekada. Nakon sukoba šepa i hoda sa štapom, a ima 74 godine. Prije kritičnog događaja imao je dvije operacije kičme. Sada izbjegava optuženika i kad čuje njegov glas ulazi u kuću i ne izlazi van. Optuženik mu se prijeti i zato ga se boji. Sukob među njima traje već duže vremena jer optuženik tvrdi da geodeti nisu dobro proveli komasaciju i da njihova međa nije pravilno izmjerena, te tvrdi da je njegov otac prevario optuženikovog oca. Supruga je bila udaljena 30-ak metara od kritičnog mjesta jer je išla kupiti jaja u dvorište. Prije ovog događaja bio je još jedan sukob među njima kada je supruga zvala policiju jer je vidjela da im nećakinja krade kukuruz. Nakon toga, optuženik mu je prijetio da će ga ubiti. Ipak, tu prijetnju nije prijavljivao policiji. Ponavlja da se nije branio jer nije imao s čim i da je na kraju sretan što je ostao živ.

8. Vještak dr. med. SD je proveo medicinsko vještačenje oštećenika i optuženika. Tako je uvidom u medicinsku dokumentaciju na ime ošt. RD utvrdio da je imenovani pregledan 16. svibnja 2022. u OŽB Našice zbog ozljeda koje je zadobio od strane poznatih osoba. Žalio se na glavobolju i bolove u leđima na mjestu udarca, te je kliničkim pregledom utvrđen krvni podljev oko lijevog oka i rana razderotina lijevog obraza. Nakon pregleda, pristupilo se radiologijskoj obradi kojim je utvrđen višekomadni prijelom sinusa gornje čeljusti lijevo, te prijelom koštanog dijela lijeve očne šupljine. Zbog prirode ozljeda, oštećenik je nakon opservacije u bolnici u [adresa] premješten u KBC Osijek na maksilofacijalnu kirurgiju. Njegovo bolničko liječenje u KBC Osijek trajalo je od 17. do 23. svibnja 2022., a 18. svibnja 2022. je izvršena operacija tj. fiksacija prelomljenih fragmenata koštanog dijela očne šupljine lijevo. Vještak je iz medicinske dokumentacije utvrdio da je oštećenik zadobio krvni podljev oko lijevog oka, ranu razderotinu vjeđe lijevog oka, krvni podljev lijevog obraza, prijelom koštanog zida sinusa gornje čeljusti lijevo, prijelom koštanog dijela očne šupljine lijevo i prijelom jagodične kosti. Sve ove ozljede čine jednu cjelinu i u svom zbroju kvalificiraju se kao obična teška tjelesna ozljeda. Vještak je opisao je i mehanizam nastanka navodeći da takve ozljede u pravilu nastaju direktnim udarcem tupo-tvrdog sredstva silom jakog intenziteta, a za nastanak je bio dovoljan jedan udarac šakom ili bilo kojim drugim sredstvom iz okoliša kao što je letva, štap ili palica. Iz medicinske dokumentacije OŽB Našice na temelju CT-a glave proizlazi je još jedna oštećenikova dijagnoza u vidu sumnje na prijelom nosne pregrade u centralnom dijelu. Međutim, daljnjim oštećenikovim liječenjem i pretragama ta radna dijagnoza se više ne spominje, tako da ju nije mogao vještačiti u sudskomedicinskom smislu. U odnosu na optuženika, vještak je utvrdio da je imenovani pregledan 13. svibnja 2022. u hitnom prijemu našičke bolnice zbog ozljede koju je prema vlastitom iskazu zadobio udarcem štapa u glavu. Kliničkim pregledom utvrđena je rana razderotina u projekciji desne obrve veličine 3 cm. Pregledom nisu uočeni neurološki poremećaji, niti kakve patološke promjene.

9. Svjedokinja ĐD je ispitana u PP Našice, te je na sudu u bitnom ponovila svoj iskaz navodeći da je u kritično vrijeme ležala u sobi, te je čula da je muž izišao iz kuće i pogledala je kroz prozor da vidi da li je muž izveo ovce jer u tom slučaju ne može pokupiti jaja. Vidjela je da muž sjedi na jednom panju i da čuva ovce, a zatim je vidjela da iz pravca svoje kuće nailazi optuženik te rukom daje znak svom bratu LD kao i da mu je nešto rekao. Potom su obojica istrčali iza čardaka. Shvatila je što će se dogoditi, ali s obzirom da teško hoda uz pomoć štapa, nije mogla izaći na vrijeme. No, vidjela je da je optuženik šakom udario njenog supruga u lice od kojeg udarca je on pao, a potom ga je optuženik udarao dok je ovaj ležao na tlu. Zatim je došao LD držeći batinu, ali nije vidjela da je i on udarao njenog supruga. Zapomagala je i zvala je u pomoć te je puzala prema suprugu i molila je optuženika da prestane, ali je on divljački udarao ND. Zatim se optuženik okrenuo i cinično se nasmijao te je još jednom udario njenog supruga. Pozvala je hitnu i policiju, te zeta i kći. Kad je došla policija, optuženik je rekao njenom suprugu da je mrtav čovjek. Sve je to bilo strašno, a suprugu je lice i tijelo bilo plavo. Tvrdi da oštećenik nije udario optuženika. Vidjela je da je optuženik na glavi držao krpu kad je došla hitna pomoć. Od kritičnog mjesta bila je udaljena 50-ak metara i sjeća se kako je policajac komentirao da optuženik još prijeti. Suprug je ležao na tlu sve dok nije došla hitna i nije se mogao ustati, te je na momente gubio svijest. Suprug nije imao štap, niti bilo kakav drugi predmet ili oruđe. Nakon svega suprug jako teško hoda i ne može više hraniti ni čuvati ovce, te su ih morali prodati. Na kraju je dodala da postoji dugogodišnji sukob između njihovih obitelji jer optuženikova obitelj smatra da su im oni uzeli komad zemlje koji im ne pripada i da međa nije dobro utvrđena. Zvali su mjernika i on je sve odradio tako da više ne mogu ništa učiniti, a optuženikova obitelj ih u vezi toga stalno provocira.

10. Svjedok LD je ispitan u PP Našice, a na sudu je iskazao da je kritičnog dana zajedno ručao s bratom ND, a zatim je otišao hraniti ovce. Pas je lajao, te je išao vidjeti o čemu se radi pa je vidio da je oštećenik pokosio njihovu travu. Zatim je došao optuženik i pitao je oštećenika zašto je to opet učinio. Na to mu je oštećenik opsovao mrtvu majku i udario je optuženika štapom po glavi iznad desnog oka. Pokušao je još jednom, ali se optuženik uspio obraniti i zatim je šakom udario oštećenika u lice. Oštećenik je imao štap, vile, kosu i kolica za travu. Nakon udarca oštećenik je pao u travu i ležao je ukoso držeći ruke na licu. Optuženik je zadao samo jedan udarac oštećeniku i više ga nije tukao. Vidio je oštećenikovu suprugu koja je zadržala oštećenika do dolaska policije, no ona nije bila u vrijeme sukoba, već je došla naknadno. Tvrdi da se oštećenik ustao i udaljio od mjesta događaja nekih 20 metara. Brat je bio krvav od udarca štapom i dva puta je zvao policiju, a oštećenikova supruga je zvala hitnu koja je došla prije policije. S oštećenikom i njegovom obitelji su u dugogodišnjem sukobu. Tvrdio je da im je oštećenik zapalio šumu i da im kosi livadu, kao i da je optuženiku prijetio da će mu napraviti rupu na čelu i da će mu odsjeći glavu škarama za živicu. I nakon ovog sukoba, oštećenik još uvijek kosi njihovu livadu i tako ih provocira. Naveo je da je oštećenikova supruga sugerirala oštećeniku da se baci na tlo, te da je rekla da je zvala hitnu.

10.1. Na primjedbu punomoćnika oštećenika da je iskaz ovog svjedoka u bitnoj razlici s njegovim iskazom kojeg je dao policijskom istražitelju i to u dijelu iskaza u kojem je svjedok naveo da je optuženik udario oštećenika šakom u lice, a da je zatim oštećenik pao i uhvatio se rukama za lice vičući: "Nemoj me udarati, boli me kičma, ruka i dr.", svjedok je odgovorio da o tome na sudu nije iskazivao jer oštećenika nitko nije dirao dok je ležao na tlu.

11. Analizirajući izvedene dokaze i tako utvrđene činjenice, sud je zaključio da je opt. ND počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu iz čl. 118. st. 1. KZ/11 na štetu RD te da nije bilo ispričavajućih okolnosti, te da optuženikova svijest o protupravnosti i ubrojivost nije osporena.

12. Sud smatra potrebnim naglasiti da je riječ o neuobičajenom kaznenom predmetu koji predstavlja određeni kuriozitet u uvriježenoj i dominantnoj praksi u postupanju državnog odvjetnika kao jedine ovlaštene osobe koja raspolaže predmetom optužbe i koja konkretni činjenični supstrat koncipira u optužni akt određujući time u bitnom predmet raspravljanja. Naime, tužitelj je u ovom slučaju smatrao da oštećenik ne govori potpunu istinu i da mu je potrebno pokloniti samo ograničeno povjerenje. Dakle, oštećenik višekratno i uporno tvrdi da nije on prvi udario optuženika i da kod sebe nije imao drveni štap, palicu ili bilo što slično. Suprotno tome, oštećenik tvrdi da ga je prvo verbalno, a zatim i fizički napao optuženik i to tako da je došao na livadu na kojoj je čuvao ovce i da je optuženik u ruci imao drveni kolac te da mu je psovao, prijetio i vikao na njega. Zatim, ošt. navodi da je za optuženikom došao i njegov brat LD kojemu je optuženik rekao da i on uzme kolac, što je ovaj i učinio te da je i on krenuo prema njemu. Oštećenik kategorički tvrdi da ga je optuženik prvi udario kolcem u lice i to u predio između oka i jagodične kosti, da je od tog udarca pao na zemlju, te da ga je optuženik nastavio tući dok je ležao na tlu i da je od tih udaraca izgubio svijest. Njegov iskaz u bitnom potvrđuje svjedokinja TD, oštećenikova supruga i to kao neposredni svjedok - očevidac. Oboje iskazuju da je optuženik bio napadač i da je optuženik zadao prvi udarac.

13. Međutim, tužiteljica je stajališta da u pogledu odvijanja spornog događaja oštećenik ne govori istinu jer u činjeničnom opisu optužbe tvrdi da je ''oštećenik prvi udario optuženika drvenim štapom u predio glave nanijevši mu tjelesnu ozljedu i to zbog svađe s optuženikom oko pokošene trave'', a da je tek ''nakon toga optuženik prvo oduzeo oštećeniku štap'', a zatim da je šakom zadao jedan udarac oštećeniku kojim mu je nanio tešku tjelesnu ozljedu. Time je državni odvjetnik zapravo prihvatio optuženikovu verziju odvijanja kritičnog događaja koju u bitnome u svom iskazu potvrđuje optuženikov brat, svjedok LD. Dakle, tužiteljica očito smatra da oštećeniku nije u potpunosti za vjerovati (niti njegovoj supruzi). U tom je pogledu prilikom ispitivanja svjedoka i oštećenika na raspravi postavljala pitanja te je iznosila primjedbe na njihove odgovore inzistirajući da u raspravni zapisnik bude uneseno ono što je ona željela čuti.

14. Nasuprot takvom stavu optužbe, sud smatra da je oštećenikov iskaz prilično uvjerljiv, okolnosan i životan, kao i da je potkrijepljen medicinskom dokumentacijom, odnosno zaključcima stalnog sudskog vještaka medicinske struke, koji je u sudsko-medicinskom smislu opisao utvrđene ozljede oštećenika te je jasno iskazao da je kao uzrok predmetne teške tjelesne ozljede ošt. RD bio dovoljan i samo jedan udarac počinitelja i to udarac snažnog intenziteta. Ipak, vještak nije isključio mogućnost da je oštećenik kritičnog događaja zadobio i više udaraca, baš kao što to tvrdi oštećenik. Dakle, postoji dovoljan stupanj vjerojatnosti da je oštećenik u svom iskazu govorio istinu, ujedno time i da je njegova supruga istinito svjedočila. Drugim riječima, razborito je sumnjati da optuženik u svojoj obrani neistinito iskazuje u namjeri da izbjegne kaznenopravnu odgovornost, kao i da mu njegov brat svojim svjedočkim iskazom želi pogodovati. Međutim, sud je vezan činjeničnim opisom optužnog akta i ne smije povrijediti objektivni identitet optužbe, te ne smije vršiti izmjene činjeničnog opisa optužbe na takav način da povrijedi zabranu reformatio in peius, tj. da prekorači optužbu. To znači da sud ne smije optuženika proglasiti krivim za teže djelo od onoga za koje je optužen, ali i da oblik krivnje i način njegovog postupanja te odlučne činjenice sud ne smije izmijeniti na optuženikovu štetu. Tužitelj je jedna od stranaka u kontradiktornom postupku pred sudom, ali kad se njegova ocjena pribavljenih dokaza i stav o pravnoj normi koju treba primijeniti na činjenično stanje koje tužitelj smatra utvrđenim ne poklapa sa sudskim utvrđenjem činjenica i pravnim stavovima suda, sud svoju presudu naprosto ne smije izmijeniti na štetu optuženika.

15. Takvom optužbom tužiteljica je suštinski omeđila predmet rasprave o tome radi li se o postupanju optuženika u nužnoj obrani ili je optuženik postupao prekoračivši granice nužne obrane. Upravo je to izravna pravna posljedica utvrđenja tko je koga prvi udario. Tužiteljica smatra dokazanim da je to učinio oštećenik. Sud ne dijeli takav zaključak. Štoviše, sud smatra da je vrlo vjerojatno da se oštećenik branio od napada optuženika koji je 20 godina mlađi i fizički znatno snažniji muškarac, o čemu se sud osobno uvjerio prilikom raspravnog postupka. Nadalje, dokazano je da su optuženik i oštećenik bratići te da su njihove obitelji u sukobu zbog međe. Oštećenik tvrdi da je sjedio čuvajući ovce, a da je do njega u agresivnom stanju došao optuženik koji mu psuje, viče i prijeti u ruci držeći drveni kolac, i da je malo nakon toga došao i optuženikov brat koji je također uzeo neki kolac i krenuo prema njemu. U vezi svega toga treba navesti i da sudu nije jasno zašto optuženik nije optužen za kvalificirani oblik kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 2. KZ/11. Naime, izvan svake sumnje dokazano je da su optuženik i oštećenik bratići jer su im očevi braća. To pak znači da je optuženik djelo počinio prema članu obitelji, dakle prema bliskoj osobi. Za kazneno djelo nanošenja teške tjelesne ozljede bliskoj osobi propisana je znatno teža kazna od osnovnog oblika djela za koji je optužen ND, i to zatvorska kazna od 3 do 8 godina. To što su predmetne dvije obitelji u zavadi, ujedno ne znači da prema odredbama Kaznenog zakona njihovi članovi, odnosno optuženik i oštećenik, nisu bliske osobe. No, i takva izmjena optužnog akta u kojoj bi sud promijenio pravnu kvalifikaciju djela bi svakako bila na štetu optuženika. Stoga je sud prihvatio predmetnu optužbu jer bi se postupajući na drugačiji način pojavio kao nekakvo paralelno tijelo kaznenog progona, što je protivno načelu akuzatornosti i strogoj odvojenosti funkcije kaznenog progona i suđenja.

16. U vezi prethodno navedene nužne obrane (ili pak njegovog prekoračenja) na ovom mjestu valja navesti nekoliko ključnih pravno-teorijskih odrednica. Institut nužne obrane u kaznenom pravu jedan je od najrazrađenijih s iznimno dugom poviješću, koja dolazi još iz rimskog prava. Tako NDZ, državnik, odvjetnik, politički teoretičar, filozof i veliki rimski govornik navodi da se ''ne radi o pisanom, već o prirodnom pravu, njome se označava pravo na odbijanje protupravnog napada.'' Dakle, nužna obrana ona je obrana koja je prijeko potrebna za odbijanje istodobnog ili izravno predstojećeg protupravnog napada. Budući da se kaznenim pravom štite najznačajnija pravna dobra, suština, tj. opravdanje nužne obrane jest u dopuštanju i takvih postupaka kojima se ostvaruju obilježja nekih kaznenih djela ako je to u funkciji zaštite pravnih dobara. Radnjom koja se poduzima u nužnoj obrani ostvaruju se obilježja bića kaznenog djela, no s obzirom na svrhu koja se njome ostvaruje, a to je zaštita pravnog poretka, toj radnji nedostaje svojstvo protupravnosti. Institut nužne obrane utjelovljuje dva važna načela. Prvo je načelo samozaštite u kojem se ogleda pravo pojedinca na zaštitu individualnih pravnih dobara koja mu pripadaju. Naime, nitko nije dužan trpjeti povredu svojega fizičkog integriteta, a priznavanjem prava na nužnu obranu osigurava se prevlast prava nad nepravom. Drugo načelo se naziva načelom zaštite pravnog poretka jer se funkcija nužne obrane ogleda u očuvanju pravnog poretka. Moglo bi se reći da je krilatica nužne obrane kako ''pravo ne smije ustuknuti pred nepravom''. Tako se od napadnutog, odnosno od drugih osoba ako je riječ o nužnoj pomoći, ne traži da uzmaknu pred napadom i da bježe (lat. turpis fuga), već da ga aktivno spriječe, pod određenim uvjetima i u skladu s razumnim mogućnostima koje su im bile na raspolaganju. Rečeno je da je isključenje protupravnosti pravni učinak nužne obrane. Prema tome, radnja napadnutog koji nanese teške tjelesne ozljede napadaču u nužnoj obrani nije protupravna. U nužnoj obrani se najčešće štite život i tjelesni integritet, a rjeđe sloboda i imovina. Institut nužne obrane propisan je u članku 21. KZ/11., u kojem je navedeno da je ''isključena protupravnost djela počinjenog u nužnoj obrani. Nužna je ona obrana koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Počinitelj koji prekorači granice nužne obrane može se blaže kazniti. Nije kriv tko prekorači granice nužne obrane zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom''. Međutim, nužna obrana nije bezuvjetna i uvjeti za njenu primjenu su precizno propisani zakonom. Nužna odbrana mora biti razmjerna napadu ili ugrožavanjem koje se ispoljava. U praksi to znači da se nužna obrana može primijeniti samo kada je napad izvršen ili se neposredno očekuje. Primijenjena sila za zaštitu ne smije biti prekomjerna i kada su iscrpljena sva druga sredstva za zaštitu. Važno je napomenuti da osoba koja primijeni nužnu obranu mora dokazati da su ispunjeni svi uvjeti za njenu primjenu. Tako osoba koja se poziva na nužnu obranu mora dokazati sljedeće kumulativne pretpostavke: 1.) napad koji se mora odnositi na zaštićeno pravno dobro napadnutog; 2). napad mora biti istodoban ili izravno predstojeći; 3.) napad mora biti protupravan; 4.) obrana mora biti prijeko potrebna i istodobna s napadom, te 5.) mora postojati obrambena volja. Stoga da bi se dokazao slučaj nužne obrane potrebni su dokazi (iskazi svjedoka, video zapis, fotografije, medicinska dokumentacija i sl.) koji moraju biti uvjerljivi i vjerodostojni kako bi se osigurala pravedna odluka u sudskom postupku. U određenim slučajevima osoba koja se brani može preći granicu i upotrijebiti više sile nego što je nužno za obranu, što se smatra neopravdanim nasiljem. Riječ je o problemu određivanja granice između prava i neprava. Utvrdi li sud da je intenzitet poduzete obrambene radnje razmjeran intenzitetu napada, ponašanje napadnutog nije protupravno. Nasuprot tomu, ako je obrana preintenzivna, protupravnost nije isključena i ponašanje napadnutog postaje protupravnim napadom protiv kojeg prvobitni napadač ima prava na nužnu obranu. Mjera dopuštene obrane ocjenjuje se objektivno i unaprijed (ex ante). Mjerodavno je kako bi u položaju napadnutog postupila razborita treća osoba u vrijeme napada. U takvim situacijama, sudovi će obično uzeti u obzir sve okolnosti slučaja kako bi odlučili je li osoba koja se branila prekoračila granice nužne obrane. Prekoračenje nužne obrane izričito je ograničeno na intenzivni eksces koji uključuje prekoračenje mjere opravdane obrane, ali i očito neprimjerenu obranu. Takva je kažnjivost moguća kad u konkretnom slučaju postoji odgovarajući nehajni delikt, a prekoračenje se temelji na nehaju. Sadržaj prijekora za taj oblik krivnje iscrpljuje se u tome da je pažljiva osoba i u takvoj situaciji mogla vladati afektom. Prekoračenje nužne obrane zbog prepasti (tzv. astenički afekt) kao ispričavajući razlog se većinom obrazlaže smanjenim stupnjem neprava i krivnje. Premda je takvo djelo još uvijek protupravno i sadržaj krivnje je samo smanjen, zakonodavac ipak odustaje od upućivanja prijekora jer mu se sadržaj neprava i krivnje čini u takvoj mjeri snižen da još nije dosegnuta granica koja opravdava kažnjavanje. Krivnja se time pojavljuje u sasvim drugačijem svjetlu jer smetenost, strah ili užas bitno otežavaju normalno oblikovanje volje. Astenički afekt mora biti uzrokom prekoračenja i s obzirom na propisani pravni učinak mora dosegnuti znatan stupanj.

17. Sve prethodno je obrazloženo kako bi sud argumentirao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu instituta nužne obrane. Stoga, u predmetu nije izvan razumne dvojbe dokazan prvi i osnovni uvjet za postojanje nužne obrane, a to je napad oštećenika na optuženika. Dokazano je da je oštećenik čuvao ovce i da je njemu prvi prišao optuženik, a ne obratno. Potom, obrana nije dokazala niti da je riječ o takvoj obrani koje je bila prijeko potrebna, jer u optužnici stoji da je optuženik ''prvo oduzeo oštećeniku štap, a tek potom ga je snažno udario šakom u glavu''. Na ovaj način proizlazi da je oštećenik već bio savladan te da tog navodnog napada više nema, tj. da je on prestao i da optuženiku ne prijeti novi neposredni napad. Pravo na nužnu obranu traje sve dok traje napad, a kad napad prestane, prestaje i pravo na nužnu obranu. Osim navedenoga, obrana nije dokazala da je riječ o obrambenoj volji optuženika jer je dokazano da je upravo optuženik ravnopravno ušao u verbalni sukob s oštećenikom. Tako postupajući pristao je na moguće posljedice, pa se optuženik ne može ekskulpirati stanjem nužne obrane. Dokazano je da je optuženik dvadeset godina mlađi i fizički znatno snažniji od oštećenika koji se kreće sa štakama te da je bio nezadovoljan što oštećenik koristi njegov pašnjak i da je išao prema oštećeniku ''riješiti problem'' jer se ''nalazi na svome''. Dakle, ako nema napada, nema ni nužne obrane, pa time ni njegovog prekoračenja. Osim toga, u slučaju prekoračenja nužne obrane optuženik je morao dokazati da je postupao u izuzetnom strahu i intenzivnom stanju prepasti od oštećenikovog napada na njega, što nije učinio.

18. Slijedom svega, sud ne prihvaća optuženikovu obranu smatrajući ju iskonstruiranom na izbjegavanje vlastite krivnje. Sud nije prihvatio kao vjerodostojan dokaz iskaz svjedoka LD smatrajući ga pristranim i usmjerenim na pogodovanje optuženiku koji mu je brat. Vještački nalaz i mišljenje te iskaz vještaka je vjerodostojan dokaz jer je načinjen sukladno pravilima struke, uvjerljiv je, cjelovit i razumljiv te na njega nije bilo primjedaba. Vještak je utvrdio postojanje teške tjelesne ozljede oštećenika i najvjerojatniji mehanizam nastanka utvrđenih ozljeda - prijeloma očne šupljine i prijeloma jagodične kosti, a za ostale ozljede kao što su gubitak svijesti i druge, vještak je smatrao da one nisu objektivno dokazane pa ih u sudsko- medicinskom smislu nije prihvatio kao ozljede. Vještak je utvrdio i da je optuženik zadobio tjelesnu ozljedu u vidu lacerokontuzne rane desne obrve bez ozbiljnijih posljedica. No, vještak nije dao odgovor tko je prvi započeo s fizičkim napadom i da li je ozljeda optuženika nastala obranom oštećenika od optuženikovog napada ili obratno.

19. U odnosu na izvedene dokaze čitanjem presuda i zapisnika Općinskog suda u Đakovu, stalne službe u [adresa], Prekršajnog odjela broj: Pp-1153/22-9, te rješenja Visokog prekršajnog suda RH broj: Ppž-10770/2023 i presude Općinskog suda u Đakovu, stalne službe u [adresa], Prekršajnog odjela broj: Pp-494/24-2, treba jasno naglasiti da se u kaznenom postupku ne mogu dokazivitai činjenice utvrđene u nekim drugim postupcima, pa tako i u prekršajnom postupku. Sve uočene razlike u iskazima stranaka koje su dali u prekršajnom postupku s iskazima danih u kaznenom postupku nisu od značajne važnosti. Samo iskazi stranaka danih u kaznenom postupku (tj. u prethodnom postupku) su oni dokazi koji vežu sud i koji se mogu izvoditi čitanjem njihovih zapisnika. Stoga, od svega navedenoga, dokazano je samo da je ovdje oštećenik RD bio optuženik u prekršajnom postupku i da je nepravomoćno oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na štetu ND (ovdje optuženika).

20. Slijedom zauzetih pravnih stajališta dokazano je da je optuženik bio svjestan protupravnosti i obilježja djela, te da je htio njegovo ostvarenje. Postupajući na ovaj način optuženik je djelo počinio s izravnom namjerom (dolus prvog stupnja).

21. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne koju će primijeniti, sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu povrede zaštićenog dobra i okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, posljedice koje je pretrpjela žrtva, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te optuženikovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela i odnos prema žrtvi, odnosno trud da naknadi štetu.

22. Kao olakotnu okolnost sud je uzeo u obzir da je optuženik bio dragovoljac Domovinskog rata i da je odlikovan, te da nije osuđivana osoba, dok otegotnu okolnost predstavlja činjenica da je tešku tjelesnu ozljedu nanio svom bliskom rođaku koji je starija osoba narušenog zdravlja.

23. Stoga, imajući u vidu opću svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, optuženi ND je proglašen krivim i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. No, sud je uvjerenja da nije neophodno izvršenje izrečene kazne zatvora jer smatra da će se ciljevi opće i specijalne prevencije u odnosu na optuženika postići i uvjetnom osudom. Stoga je sud prema opt. primijenio uvjetnu osudu, tako što je odgodio izvršenje kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci na vrijeme od tri godine i kazna zatvora se neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja ne počini novo kazneno djelo. Ova kaznenopravna sankcija je pravedna i pravična te je adekvatna društvenoj opasnosti počinjenog kaznenog djela i počinitelja. Dakle, i samim izricanjem kazne bez njezina izvršenja bit će jasno izražen moralni prijekor zbog počinjenog koji će dostatno utjecati počinitelja, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, te na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja i njome će biti omogućena društvena reintegracija počinitelja.

24. Budući da je dokazano kako je riječ o ozbiljno narušenim obiteljskim odnosima između počinitelja i žrtve, te da je optuženik uporan u dokazivanju nepravde koju mu je nanio oštećenik prilikom izmjere međe, a da su optuženik i žrtva susjedi, sud smatra da postoji visoki stupanj opasnosti da bi optuženik mogao ponovno počiniti kazneno djelo na štetu RD, pa je optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve i to u trajanju od tri godine. Izrečena mjera započinje od izvršnosti ove presude, a optuženik je upozoren da mu sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako bude prekršio izrečenu sigurnosnu mjeru.

25. Budući da je proglašen krivim, optuženiku je naloženo je da sudu plati trošak ime sudsko-medicinskog vještačenja, koji je sud već isplatio sudskom vještaku. Osim troška vještačenja, optuženik je dužan platiti trošak kaznenog postupka koji se odnosi na paušalnu svotu koja je odmjerena sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11), kao i složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka te optuženikovim imovinskim prilikama, a sve kako je to navedeno u izreci.

26. Optuženiku je naloženo da plati trošak punomoćnika oštećenika Branka Jurline odvjetnika iz Slatine od 2.000,00 EUR-a jer je zatraženi troškovnik odvjetnika opravdan i utemeljen na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore (NN 142/12), a u vezi s kaznom koja je propisana KZ/11 za djelo za koje je optuženik osuđen. Trošak se odnosi na nagradu odvjetnika za zastupanje oštećenika na pet ročišta i to u iznosu od po 100 bodova za svako ročište, sve sukladno tbr. 4. t. 1. al. 2., u vezi t. 8. Tarife. Tarifnim brojem 50. propisano je da jedan bod iznosi 2,00 EUR. Nadalje, na temelju tbr. 39. odvjetnik ima pravo naknade za izbivanje iz pisarnice u ukupnom iznosu od 300 bodova (4x3 sata x 25 bodova). Sve zajedno čini 800 bodova (1.600,00 EUR), te uz pripadajući PDV od 25% (400,00 EUR) tvori ukupnu nagradu odvjetnika od 2.000,00 EUR. Tu nagradu je optuženik dužan platiti odvjetniku u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

27. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 23. travnja 2025.

S U D A C

Ivan Sajter

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO Osijek na KO-DO-692/2023

2. Ošt. RD

3. Punomoćnik ošt. Branko Jurlina, odvjetnik iz Slatine

4. Okr. ND

5. Braniteljica Matko Mamilović, odvjetnik iz Našica

6. Policijska postaja Našice