Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Opatija, M. Tita 4

Poslovni broj: P-1736/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mileni Ivančević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice SB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Davoru Radiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženih 1. VB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku ZB, odvj. iz [adresa]; 2. PB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku IB, odvj. iz [adresa], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. ožujka 2025. godine u prisutnosti zam. pun. tužiteljice Maje Bačić, odvj. iz Rijeke, pun. 1. tuženika ZB, odvj. iz [adresa] i pun. 2. tužene IB, odvj. iz [adresa], objavljene dana 23. travnja 2025., temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je sprama tužiteljice bez pravnog učinka Zadužnica solemnizirana pod posl. br. OV-1686/20, izdana od strane tuženika pod 1/ u korist tuženice pod 2/ radi naplate tražbine u iznosu od 13.272,28 EUR (100.000 kn) i koja se u Očevidniku redoslijed osnova za plaćanje ovršenika GB, koji se vodi kod Financijske agencije, nalazila upisana pod rednim brojem 1. i to u dijelu koji je potreban za ispunjenje tužiteljeve tražbine spram tuženika pod 1/ u iznosu od 27.149,31 EUR (204.556,50 kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja do 31. srpnja 2015.g. teče po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g., teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023.g. do 19.12.2023.g.. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodiša za tri postotna poena, te od 20.12.2023.g. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju uvećano za 3 (tri) postotna poena, a koje kamate na dio iznosa od 26.216,11 EUR (197.525,25 kn) teku od 1. rujna 2010.g., a na dio iznos od 933,21 EUR (7.031,25 kn) teku od 18. ožujka 2019.g. pa sve do konačne isplate.

2. Utvrđuje se da je sprama tužiteljice bez pravnog učinka Zadužnica solemnizirana pod posl. br. OV-9402/18, izdana od strane tuženika pod 1/ u korist tuženice pod 2/ radi naplate tražbine u iznosu od 13.272,28 EUR (100.000 kn) i koja se u Očevidniku redoslijed osnova za plaćanje ovršenika GB, koji se vodi kod Financijske agencije, upisana pod rednim brojem 2. i to u dijelu koji je potreban za ispunjenje tužiteljeve tražbine spram tuženika pod 1/ u iznosu od 27.149,31 EUR (204.556,50 kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja do 31. srpnja 2015.g. teče po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g., teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023.g. do 19.12.2023.g.. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodiša za tri postotna poena, te od 20.12.2023.g. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju uvećano za 3 (tri) postotna poena, a koje kamate na dio iznosa od 26.216,11 EUR (197.525,25 kn) teku od 1. rujna 2010.g., a na dio iznos od 933,21 EUR (7.031,25 kn) teku od 18. ožujka 2019.g. pa sve do konačne isplate.

3. Dužni su tuženici trpjeti da tužitelj na imovini tuženice ad 2/ MIRNE KLJUČARIČEK ovrhom namiri svoje potraživanje u iznosu od 3.992,43 EUR (30.080,95 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određenim za razdoblje od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023.g. do 19.12.2023.g.. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodiša za tri postotna poena, te od 20.12.2023.g. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje kamate teku:

- na iznos od 265,44 EUR (2.000,00 kn) od 16.03.2020.g.

- na iznos od 407,17 EUR (3.067,83 kn) od 16.03.2020.g.

- na iznos od 1,97 EUR (14,83 kn) od 20.10.2020.g.

- na iznos od 675,23 EUR (5.087,96 kn) od 23.11.2020.g.

- na iznos od 328,19 EUR (2.472,80 kn) od 2.08.2020.g.

- na iznos od 451,26 EUR (3.400,00 kn) od 27.08.2021.g.

- na iznos od 451,26 EUR (3.400,01 kn) od 29.09.2021.g.

- na iznos od 451,26 EUR (3.400,01 kn) od 28.10.2021.g.

- na iznos od 112,81 EUR (850,01 kn) od 17.11.2021.g.

- na iznos od 112,81 EUR (850,00 kn) od 17.12.2021.g.

- na iznos od 39,81 EUR (299,99 kn) od 17.01.2022.g.

- na iznos od 72,99 EUR (550,01 kn) od 17.01.2022.g.

- na iznos od 124,42 EUR (937,50 kn) od 23.02.2022.g.

- na iznos od 124,42 EUR (937,50 kn) od 21.03.2022.g.

- na iznos od 124,42 EUR (937,50 kn) od 19.04.2022.g.

- na iznos od 124,42 EUR (937,50 kn) od 17.05.2022.g.

- na iznos od 124,42 EUR (937,50 kn) od 20.06.2022.g.,

pa sve do konačne isplate.

4. Dužni su tuženici trpjeti da tužiteljica svoju tražbinu iz točke I. i II. ove presude naplati ovrhom na novčanim sredstvima tuženice pod 2/ ustegnutim temeljem Zadužnice iz točke I. i II. ove presude.

5. Dužni su tuženici, solidarno, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka.“

II. Nalaže se tužiteljici SB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 1. tuženiku VB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu 3.885,46 EUR, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tužiteljici SB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužnoj PB iz [adresa], OIB 78127290714naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu 3.885,46 EUR, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U ponovljenom sudskom postupku tužiteljica i dalje ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, da prema 1. tuženiku VB ima novčano potraživanje od 197.525,25 HRK , sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 1. rujna 2010., koje potraživanje je utvrđeno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-388/2019-4 od 18. ožujka 2019., da temeljem iste presude potražuje i parnični trošak u iznosu od 7.031,25 HRK sa zakonskom zateznom kamatom, da je 1. tuženik GB izdao 2. tuženoj PB – kćeri, dvije zadužnice, svaka na iznos od 100.000,00 HRK, solemnizirane pod posl. br. OV- 1686/2020 i OV-9408/2018 i da su predane na naplatu FINA-i 27. veljače 2020., koje se u očevidniku neizvršenih osnova za plaćanje vode pod rednim br. 1. i 2., da je takvim postupanjem 1. tuženika, tužiteljici kao vjerovniku nanesena šteta, jer, da 2. tužena PB nema imovine značajnije vrijednosti iz koje bi mogla ispuniti potraživanje tužiteljice, niti 1. tuženik ima financijskih sredstava, da je stoga takva pravna radnja tuženih pobojna, jer, da je nastala šteta njoj kao vjerovniku, stoga ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva koji je preciziran podneskom od 19.3.2025., kojim je izvršena preinaka tužbe ,predlaže provesti dokaze uvidom u dokumentaciju priležeću spisu, odustaje od saslušanja tužiteljice kao stranke.

2. 1. tuženik po punomoćniku, u odgovoru na tužbu i tijekom ovog ponovljenog postupka, osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, ističe prigovor nedostatke aktivne legitimacije tužiteljici za vođenje ove parnice, prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor zastare tražbine prema čl. 71 Zakona o obveznim odnosima (ZOO), dalje navodi, da u vrijeme izdavanja bianco zadužnice nije raspolagao nikakvom imovinom, jer je nije niti imao, u to vrijeme jedino je imao plaću koju je dobivao za svoj rad temeljem ugovora o radu, a da je 2. tužena kao kćerka financijski ga pomagala dugi niz godina, kako bi on održavao svoju egzistenciju, sve dok se nije zaposlio, da je potraživanje 2. tužene prema 1. tuženiku daleko starije od bilo kojeg potraživanja tužiteljice i prije donesene presude pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, predlaže odbaciti tužbu radi nastupa prekluzije, podredno, odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, odriče se prava saslušati 1. tuženika kao stranku.

3. Tijekom ovog ponovljenog postupka, 2. tužena po pun.,i dalje ustraje kod svih navoda u odgovoru na tužbu, osporava osnov i visinu tražbine, ističe prigovor nedostatke aktivne legitimacije tužiteljici za vođenje ove parnice, prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor zastare sukladno čl. 71 Zakona o obveznim odnosima (ZOO), njoj je otac izdao zadužnicu radi povrata duga, jer ga je uzdržavala od 2011., pa sve dok nije počeo dobivati plaću, jer nije imao sredstava za egzistenciju,plaćaća je sve račune oca i uzdržavala ga, navodi, da nije imala saznanja o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-388/2019 (ranije P- 1234/2017), za istu presudu je saznala,kada je dobila predmetnu tužbu,pun. tužene odriče se prava saslušati 2. tuženu kao stranku.

4. Tužiteljica po punomoćniku, podneskom od 7. listopada 2022. izvršila je preinaku tužbe, na način, da potražuje od 2. tužene PB novčani iznos od 30.080,95 HRK sa zakonskom zateznom kamatom i da je ista dužna trpjeti da tužiteljica namiri svoje potraživanje u navedenom iznosu po dinamici isplate kao u istom podnesku (list 69-70 spisa), sada podneskom od 19.3.2025 potražuje 3.992,43 EUR (list 158-160spisa),dok je djelomično povukla tužbu u odnosu na 1. prednosni red namirenja tražbine u redoslijedu plaćanja kod Financijske agencije iz bjanko zadužnice kojem povlačenju se tuženici protive,stoga je sud nastavio raspravljati po preinačenoj tužbi od 7.10.2022, sud je dopustio preinaku sukladno odredbi čl. 190 st. 3 ZPP-a,dok je novčano potraživanje usklađeno sukladno Zakonu o uvođenju Eur- a,kao službene valute.

5. U dolaznom postupku, sud je izvršio uvid u presliku presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-388/2019-4 (ranije P-1234/2017; P-5351/2010) od 18. ožujka 2019., koja je pravomoćna odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž- 3599/2019-6 od 14. siječnja 2020. (list 3-14 spisa), uvid u očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje za specifikacijom naplate Sektor poslovne mreže RC Split FINA od 20. listopada 2020. (list 15-16 spisa), uvid u potvrdu redoslijeda osnove za plaćanje s kamatama Sektor poslovne mreže RC Zagreb FINA od 26. studenog 2020. za ovršenika VB, te se utvrđuje, da je upisana u Očevidniku redoslijeda osnove za plaćanje na 4. mjestu (list 17 spisa), uvid u presliku bianco zadužnice dužnika VB vjerovniku PB na iznos od 100.000,00 HRK, izdana 27. veljače 2020., na potvrdu kod javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva pod posl. br. OV-1686/2020 i suglasnost o zaplijeni sredstava (list 32-34 spisa), uvid u presliku bianco zadužnice dužnika VB vjerovniku PB na iznos od 100.000,00 HRK, izdana 25.rujna 2018., na potvrdu kod javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva pod posl. br. OV-9402/2018 i suglasnost o zaplijeni sredstava (list 38-40 spisa), uvid u izvješće FINA-e od 27. lipnja 2022. (list 58-59 i 64 spisa), uvid u zapisnik o posvjedočenju činjenica VB, čija izjava je dana na zapisnik kod javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva 17. lipnja 2022. posl. br. OU-220/2020 (list 103-104 spisa), dok druge dokaze sud nije provodio jer ih parnične stranke nisu predložile.

5.1. Uvidom u izvješće FINA-e od 27. lipnja 2022., sud utvrđuje, da je zadužnica posl. br. OV-1686/2020 povučena iz očevidnika o redoslijedu plaćanja ovršenika temeljem zahtjeva za opoziv za izravnu naplatu od 17. studenog 2021. i da je za plaćanje izvršena djelomična naplata s računa ovršenika i da je temeljem osnove za plaćanje po zadužnici OV-9402/2018 s računa ovršenika izvršena djelomična naplata temeljem dostavljene specifikacije izvršenja osnove za plaćanje, te da se naplata tražbina temeljem osnova za plaćanje izvršava sukladno priljevima novčanih sredstava na račun ovršenika, u prilogu istog dopisa je i specifikacija izvršenja osnove za plaćanje po predmetnim zadužnicama,koja činjenica nije sporna između parničnih stranaka.Odredbe čl.103 st.4 Zakona o izvanparničnom postupku(NN:59/23),ne bi se mogle primjeniti na konkretan slučaj poništenja zadužnice,jer su stupile na snagu 10.6.2023.,a zadužnica posl.br.OV-1686/20 povučena je iz očevidnika o redoslijedu plaćanja 17.11.2021.,

6. Po stavu suda ne bi bio osnovan prigovor prekluzije na podnošenje ove tužbe, jer prema odredbi čl. 71 st. 1 ZOO-a, tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od 1 godine za raspolaganje iz čl. 67 st. 1 ZOO-a, a za ostale slučajeve u roku 3 godine. Kako je 2. tužena kćerka 1. tuženika, stoga se tužba za pobijanje pravne radnje može podnijeti u roku od 3 godine. Pravna radnja koja se pobija, je izdavanje zadužnica na naplatu 27. veljače 2020., a tužba je podnesena 13. listopada 2021.,dakle,untar naprijed cit.roka, pa stoga svakako ne bi bio osnovan prigovor prekluzije prava na podnošenje ove tužbe.

7. Tuženici osporavaju tužiteljici aktivnu legitimaciju i ističu prigovor promašene pasivne legitimacije, jer, da je tužiteljica trebala ustati tužbom u odnosu na ostale tuženike i pokušati se naplatiti od njih, sve prema presudi posl. br. P-388/2019-4 Trgovačkog suda u Zagrebu. Po stavu ovog suda, neosnovani su prigovori koji ističu tuženici, jer kroz primjenu odredbe čl. 43 st.1 ZOO-a, svaki dužnik solidarne obveze odgovara za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće, sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Kako tuženici nisu dokazali , da bi dug po naprijed cit. presudi bio ispunjen tužiteljici od strane ostalih tuženika u toj parnici, stoga svakako tužiteljica kao vjerovnik prema ovdje 1. tuženiku kao solidarnom dužniku, prema naprijed cit. presudi, može potraživati dug, pa je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, koje ističu tuženici,osim toga 1 i 2 tuženici su jedinstveni suparničari u ovome postupku,pa bi svakako bio neosnovan i prigovor promašene pasivne legitimacije i u odnosu na 2.tuženu.

8.Međutim,ocjenom provedenih dokaza u spisu,naprijed cit.,svakog posebno i svih zajedno,sut utvrđuje da tužiteljica nije dokazala osnovanost činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu. Prema odredbi čl.66. st.1 ZOO-a, svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, st. 2 cit. čl. 66 ZOO-a, propisano je, da se smatra, da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika, ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Prema uputi Žup. suda, da je potrebno utvrditi, da li je na strani 1. tuženika postojalo znanje da poduzetim radnjama nanosi štetu tužiteljici i da li je poduzetom radnjom izdavanjem bianco zadužnice na naplatu 1. tuženik insolventan, odnosno da nema druge imovine iz koje bi tužiteljica mogla namiriti svoje potraživanje, te da li se radi o besplatnom raspolaganju i s njima izjednačenim pravnim radnjama, odnosno da li je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku. Iz odgovora na tužbu 1. tuženika proizlazi, da je u trenutku izdavanja zadužnice primao plaću, da je 2. tužena njegova kćerka koja ga je uzdržavala 10 godina prije izdavanja zadužnice i da je prema njoj imao dug koji je nastao ranije nego što je donesena naprijed cit. pravomoćna presuda, prema kojoj je on jedan od solidarnih dužnika,nije bila njegova namjera nanijeti štetu tužiteljici,jer kada je izdao prvu bjanko zadužnicu 2018., pravomoćna presuda niti nije bila donesena, dok iz odgovora na tužbu 2. tužene u bitnome proizlazi, da je od 2011. izdržavala oca, plaćala sve njegove obveze po računima, a kada je otac počeo ostvarivati plaću kao naknadu za rad, otac je izdao njozi zadužnice za povrat duga, navodi, da nije znala za presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-388/2019 po kojoj bi njezin otac bio jedan od dužnika prema tužiteljici, da je neuka stranka i nije upoznata sa stanjem na burzi niti špekulativnom kupnjom dionica,za presudu je saznala,kada je dobila predmetnu tužbu. Prema odredbi čl. 67 st.1 ZOO-a, naplatno raspolaganje može se pobijati, ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili morao znati da poduzetim radnjama nanosi štetu vjerovniku, i ako je trećoj osobi to bilo poznato ili ta radnja nije mogla ostati nepoznata, a prema st. 2 cit. čl. 67 ZOO-a, ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji ili u pobočnoj do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se, da joj je bilo poznato, da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim, ako dokaže suprotno. Prema navodima 2. tužene proizlazi, da nije imala saznanja da je donesena presuda pred Trgovačkim sudom u Zagrebu,po kojoj je jedan od tuženih njezin otac i koji je kao solidarni dužnik u obvezi namiriti tražbinu tužiteljici, niti je njezina namjera bila nanijeti štetu tužiteljici,s obzirom da o tome nije imala saznanja,tuženici navode u odgovoru na tužbu, da su zadužnice izdane radi novčane naplate, 1. tuženik navodi, da je u vrijeme izdavanja zadužnice dobivao plaću i da se tužiteljica mogla naplaćivati iz ¼ njegove plaće, međutim, smatrao je, da se tužiteljica može naplatiti od ostalih solidarnih dužnika iz njihove druge imovine, a ne od njega i da njegova namjera nije bila onemogućiti naplatu tužiteljice, želio je kćerki vratiti dug koji je imao prema njoj, izdavanjem tih zadužnica nije imao namjeru niti je znao da nanosi štetu tužiteljici, dalje navodi, da je stekao vlasništvo na određenom imovinom nakon podnošenja tužbe u udjelima u trgovačkom društvu Placari j.d.o.o. koje društvo je aktivno na tržištu, a za potrebe postupka mogu se dostaviti adekvatne bilance društva,kojim dokazima se tuženici protive,jer da u vrijeme podnošenja tužbe,1.tuženik nije bio vlasnik toga društva. S obzirom da tužiteljica nije dokazala da bi 1. tuženik bio insolventan, s obzirom da je u vrijeme podnošenja ove tužbe, a kako to proizlazi i z odgovora na tužbu, ostvarivao plaću, nije dokazala namjeru tuženika da se njozi nanese šteta izdavanjem predmetnih zadužnica 2. tuženoj, niti je dokazala da je 2. tužena znala za predmetnu presudu, a 2. tužena izričito osporava u odgovoru na tužbu, da bi imala bilo kakvog saznanja o presudi, navodi, da je neuka stranka i da je sada vidjela da se radi o presudi i nekim pravima iz dionica, što njozi zaista nije poznato, da je jedna zadužnica izdana još 2018. godine, dakle prije donošenja pravomoćne presude P- 388/19 koja je donesena 2020. godine, da je zadužnica pod posl. br. OV-1686/20 maknuta iz redoslijeda naplate i vraćena 1. tuženiku 19. studenog 2021., nakon poništenja i kao takva više ne proizvodi pravne učinke, pa da slijedom toga tužiteljica nema niti pravni interes za pobijanje dužnikove pravne radnje u odnosu na predmetnu zadužnicu, o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu saznala je tek primitkom ove tužbe. S obzirom na ova utvrđenja, sud je stava, da tužiteljica nije dokazala opće pretpostavke radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, koje moraju biti kumulativno ispunjene, a propisane su naprijed cit.odredbom čl. 66 i 67 ZOO-a.

9. Kako tužiteljica nije dokazala opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji,koje moraju biti kumulativno ispunjene za podnošenje ove tužbe, sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, pri čemu sud nije posebno obrazlagao prigovor zastare koji ističu tuženici, jer drži isti irelevantnim,jer tužiteljica nije dokazala postojanje općih predpostavki za podnošenje ove tužbe.

10. Temeljem svega naprijed iznesenog sud je presudio kao u izreci.

11. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1 i 155 ZPP-a. Sud je tuženima dosudio trošak koji je bio potreban za vođenje parnice. Prema troškovniku na listu 166 spisa 1. tuženik potražuje trošak zastupanja po pun. odvjetniku i to: za sastav odgovora na tužbu iznos od 497,50 EUR, Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Tarifa), trošak zastupanja na 3 ročišta po pun. odvjetniku, svako ročište 497,50 EUR (ročišta 15. lipnja 2022., 29. kolovoza 2023. i 24. ožujka 2025.), trošak sastava obrazloženog podneska od 15. listopada 2022. u iznosu od 497,50 EUR, trošak sastava žalbe protiv presude po pun. odvjetniku u iznosu od 627,87 EUR, sve uvećano za 25% PDV-a, Tbr. 46 Tarife, za iznos od 777,09 EUR, što ukupno iznosi 3.885,46 EUR. Prema troškovniku na listu 167 spisa 2. tužena potražuje trošak zastupanja po pun. odvjetniku i to: za sastav odgovora na tužbu iznos od 497,50 EUR, Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Tarifa), trošak zastupanja na 3 ročišta po pun. odvjetniku, svako ročište 497,50 EUR (ročišta 15. lipnja 2022., 29. kolovoza 2023. i 24. ožujka 2025.), trošak sastava obrazloženog podneska od 15. listopada 2022. u iznosu od 497,50 EUR, trošak sastava žalbe protiv presude po pun. odvjetniku u iznosu od 627,87 EUR, sve uvećano za 25% PDV-a, Tbr. 46 Tarife, za iznos od 777,09 EUR, što ukupno iznosi 3.885,46 EUR.

U Opatiji 23. travnja 2025.

S U D A C:

Milena Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. 1. tuženika

- pun. 2. tužene