Poslovni broj: Povrv-157/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Ivani Klaić Žlepalo, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Bazeni HR d.o.o., Velika Gorica, Petra Preradovića 3, OIB: 72767284497, kojeg zastupa punomoćnik Martin Vlašić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv prvotuženika ŠČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženice 2. TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Antun Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici, uz sudjelovanje umješača Gradel d.o.o., OIB: 40100946455, Staro Čiče, Velikogorička cesta 10a, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja i prvotuženika, te punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Slavice Perić u Dugom Selu poslovni broj Ovrv-497/2018 od 7. svibnja 2018. kojim je naloženo prvoovršeniku ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugoovršenici TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da ovrhovoditelju HOBBY- BAZENI d.o.o., OIB: 72767284497, Velika Gorica, Zagrebačka 48, solidarno isplate iznos od 16.893,43 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2018. do isplate po stopi određenoj za "ostale" odnose te da mu naknade trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.974,17 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. svibnja 2018. do isplate po stopi određenoj za "ostale" odnose.

II Nalaže se tuženicima ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da isplate tužitelju Bazeni HR d.o.o., Velika Gorica, Petra Preradovića 3, OIB: 72767284497 iznos od 1.316,43 eura[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. ožujka 2018. po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se sudjelovanje Gradel d.o.o., OIB: 40100946455, Staro Čiće, Velikogorička cesta 10a kao umješača na strani tuženika.

II Nalaže se tuženicima ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju Bazeni HR d.o.o., Velika Gorica, Petra Preradovića 3, OIB: 72767284497 naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 1.568,87 eura u roku od petnaest dana.

III Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.158,61 eura.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.818,88 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj podnio je javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika, a radi naplate novčanog potraživanja za izvršene radove prema računu broj 12/2/3 od 20. ožujka 2018. i obračunu izvedenih radova od 20. ožujka 2018. Javni bilježnik Slavica Perić u Dugom Selu je 7. svibnja 2018. donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-497/2018 protiv kojeg rješenja je ovršenik, sada tuženik pravodobno uložio prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-26/2019-2 od 31. siječnja 2019. stavljeno izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu tuženici su osporili tužiteljevo potraživanje, istaknuli prigovor promašene pasivne legitimacije kao i prigovor zastare. U odgovoru na tužbu u bitnome navode da je prvotuženik tijekom 2008. i 2009. angažirao tužitelja za izvođenje građevinskih i instalaterskih radova na bazenu i radova opremanja i puštanja u rad bazena u obiteljskoj kući u [adresa], te da je izvršene usluge tužitelju i platio stoga da supruga prvotuženika nije bila u poslovnom odnosu s ovrhovoditeljem pa ističu prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na drugotuženicu. Osporavaju potraživanje u cijelosti budući da se temelji na fakturi koja je neosnovano ispostavljena za radove tužitelja kojima pokušava otkloniti nedostatke izvršenih radova još tijekom 2008. i 2009. godine. Navode da je za sanaciju nedostataka isključivo odgovoran tužitelj, da bazen od prvog dana od stavljanja u pogon tijekom 2008/2009 godine nije bio u režimu ispravnog rada jer su se konstantno događali problemi u njegovom funkcioniranju, problemi u radu hidromasažne stanice, odnosno da ista nikada nije proradila na ispravan način, unatoč pokušajima djelatnika tužitelja da otklone problem. Također da su postojali problemi s pojačanom potrošnjom vode na mjesečnoj razini od čega i po 800,00 kn više po mjesečnom računu kroz period od šest godina, što je bilo i za dva puta više puta od uobičajene potrošnje. Naveli su da je pumpa bazena ubrzo izgorjela pa su zatražili od tužitelja da se ista pumpa zamijeni novom, umjesto da se stara servisira, jer je nekoliko puta ostajala bez vode i pregorijevala, te da je pumpa bazena je vrlo često ostajala bez vode i izgarala, da su tuženici platili postavljanje nove pumpe, no pumpa je ponovno ostala bez vode pa ju je tužitelj htio servisirati, na što tuženici nisu pristali jer su platili novu i tražili su da se utvrdi uzrok nestajanja vode kojeg tužitelj nikako nije uspio utvrditi. Nakon toga je prvotuženik sam pristupio rješavanju problema i otkrio da voda odlazi u suhi bunar u susjednu prostoriju na koju je spojen bazen u slučaju da se pojavi viši nivo vode. Po pražnjenju bazena da je prvotuženik natlačio sustav bazenske tehnike - u ovom slučaju cjevovod i došao do zaključka da pušta sustav hidromasažne instalacije s kojom je od početka puštanja bazena u rad postojao problem, i to na jednom od priključaka mlaznice gdje je postojao slabi spoj u cjevovodu gdje je zabilježen gubitak tlaka, a i vode. Naveli su da je prvotuženik na tom dijelu morao razbiti keramičke pločice, hidroizolaciju i beton kako bi se došlo do mjesta puštanja cjevovoda. Nakon toga je tužitelj promijenio cijev, a prvotuženik izvršio građevinske radove, ponovno postavio keramiku i napunio bazen. Stoga smatraju da je utvrđeno da je do gubitka vode u bazenu došlo zbog loše izvedenih građeviskih radova od strane tužitelja, odnosno slabog spoja u cjevovodu.

3. Podneskom od 3. svibnja 2019. tužitelj je osporio navode iz odgovora na tužbu istaknuvši da su radovi izvršeni tijekom 2015. i 2016. te da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka. Naveo je kako je i drugotuženica pasivno legitimirana budući da je i ona potpisivala radne naloge na kojima je označenakao investitor. Naveo je da je, suprotno tvrdnjama tuženika, obavljao samo instalaterske radove dok su građevinski radovi vršeni od strane samih tuženika, na vlastitu ruku i da su upravo zbog takvih nestručnih i nepravilnih radova nastali problemi zbog kojih su tuženici pozvali tužitelja da ih otkloni jer su tuženici vršili građevinske i hidroizolacijske radove pri čemu su betonom zatrpali instalacije bazenske tehnike što je za posljedicu imalo slabi spoj koji tuženici navode u prigovoru. Osim toga, naveo je i da su tuženici propustili redovito održavati bazen, pa tako nisu rješavali problem začepljenog ventila na bazenu koji je trebalo očistiti, a uslijed čega je i sama razina vode u bazenu padala. Naveo je da se korespondencija na koju se tuženici pozivaju odnosi na razdoblje prije nego su ga tuženici uopće pozivali na detektiranje problema i otklanjanje nedostataka na bazenu. Istaknuo je kako su tuženici sami vršili građevinske i hidroizolacijske radove na bazenu prilikom kojih je došlo do oštećenja, a da se utuženi račun dijelom odnosi na izvedene instalacijske radove, a dijelom na trošak isporučenog materijala (kemijskih sredtava, LED žarulja i slično).

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u račun broj 12/2/3 od 20. ožujka 2018. (list 5 spisa) i obračun izvedenih radova od 20. ožujka 2018. ( list 6-8 spisa), e-mail i sms korespondenciju između stranaka (list 24-28 spisa), poziv za uplatu (list 44 spisa), preslike radnih naloga, faktura i izdatnica (list 47-88 spisa), račun broj 36-MAR1-1 (list 98-99 spisa), presliku fotografija (list 119-121 spisa), saslušao zastupnika po zakonu tužitelja OČ, tuženike, te svjedoke AČ, MČ i ŠČĆ.

4.1. Sud nije izveo dokaz strojarskim i građevinskim vještačenjem jer je ocijenio da bi to bilo nesvrsishodno s obzirom na protek vremena i izmijenjeno stanje na licu mjesta- bazenu zbog čega se ne bi mogle utvrditi odlučne činjenice, te bi uzrokovalo veće troškove budući da su stranke predlagale i strojarsko i građevinsko vještačenje, a pritom je sud imao u vidu i visinu tužbenog zahtjeva.

4.2. Sud je dopustio sudjelovanje Gradel d.o.o., OIB: 40100946455, Staro Čiče, Velikogorička cesta 10a kao umješača na strani tuženika. Zbog činjenice da su tuženici tijekom postupka istaknuli da je građevinske radove na bazenu radio umješač, a imajući u vidu da je tužitelj isticao da su nedostaci na bazenu nastali uslijed nestručno izvedenih građevinskih radova, sud je ocijenio da umješač ima pravni interes da tuženici uspiju u postupku budući da bi, u slučaju da se u ovom postupku utvrdi da su uzrok nedostataka nestručno izvedeni građevinski radovi, tuženici imali pravo regresa protiv umješača kao izvođača tih radova. Stoga je na temelju odredbe članka 206. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje ZPP) odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.

5. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je potraživanje tužitelja za izvedene radove na bazenu tuženika po računu broj 12/2/3 od 20. ožujka 2018. i obračunu izvedenih radova od 20. ožujka 2018. u iznosu od 16.893,43 kuna/1.316,43 eura[2] .

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj izveo radove na bazenu tuženika navedene u obračunu izvedenih radova od 20. ožujka 2018. i da su se radovi koji su predmet utuženog računa obavljali od 2015. do 2016. Sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu utuženog iznosa budući da tuženici tvrde kako se utuženi iznos odnosi na uklanjanje nedostataka u radovima koje je tužitelj prethodno, 2008., izveo na bazenu tuženika.

8. Radi utvrđenja odlučnih činjenica sud je, osim uvida u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu saslušao zastupnika po zakonu tužitelja OČ, tuženike PČ i VČ, te svjedoke AČ, MČ i ŠČĆ.

9. Zastupnik po zakonu tužitelja OČ u svom iskazu danom na ročištu održanom 28. siječnja 2025. naveo je da se utuženo potraživanje odnosi na radove na sanaciji oštećenog cjevovoda i redovite servise i održavanja po nalogu naručitelja. Naveo je da se ne radi o ugovornom održavanju bazena i tehnike već o izvođenju radova održavanja isključivo po pozivu naručitelja. Radovi da su izvedeni u periodu od 2014. do 2016. Na upit suda zastupnik po zakonu tužitelja odgovorio je da je račun izdan 2018. iz razloga što se prethodno pokušavao dogovoriti s prvotuženikom oko plaćanja, ali prvotuženik ga je izbjegavao i nije mogao doći do njega te je odlučio izdati račun. Naveo je da je poslove koji su predmet ovog postupka u bitnom dijelu dogovarao s prvotuženikom, dok je drugotuženica znala nazvati ili potpisati neki radni nalog te je nekada bila i prisutna prilikom izvođenja radova. Zastupnik po zakonu tužitelja naveo je da je tužitelj negdje 2008., 2009. godine izveo radove na bazenskim instalacijama kod tuženika te je do 2016. s tuženicima bio u kontaktu vezano uz isporuku kemijskih sredstava i obavljanje kalibriranja automatike, zamjene elektromagnetnog ventila i slično. Naveo je da su se 2015. uočili nedostaci u smislu propuštanja vode iz bazena te vlaženja prostorije neposredno uz bazen. Tuženici su pozvali tužitelja koji je došao ispitati o čemu je riječ. Nije bilo lako utvrditi o čemu se točno radi jer su instalacije za bazen zbog karakteristika kuće morale biti smještene u skučeni prostor, a bio je i problem s izolacijom kompenzacije na način da se izolacija odvajala od zida i da je i zbog toga dolazilo do određenih propuštanja. Nakon ispitivanja otkrili su da je problem u instalaciji vodene masaže, te su pristupili otklanjanju istog na način da su odštemali dio cijevi, zamijenili je te je prvotuženik nakon toga obavio građevinske radove koji su bili potrebni da se vrati u prvobitno stanje. Radilo se o radovima zidarskog zatvaranja, hidroizolacije i keramičarskim radovima. Naveo je da je oštećenje cijevi bilo minimalno, ali ga je tužitelj otklonio jer je teoretski moglo uzrokovati vlaženje, ali ne i velike gubitke vode. Naveo je da je sanacija kompenzacijskog spremnika izvedena paralelno sa popravkom te cijevi koja je propuštala, te da je te radove izveo prvotuženik. Ostale stavke utuženog potraživanja se odnose na dobavu potrošnog materijala, LED reflektora, servis pumpe. Na pitanje suda naveo je kako je instalacija vodene masaže bila uključena u radove na bazenskim instalacijama izvedene 2008. - 2009. te je tada i naplaćena, a ova sanacija koja je obuhvaćena utuženim potraživanjem i računom iz 2018. se odnosila na radove sanacije instalacije vodene masaže. Naveo je da je dio radova navedenih u obračunu bio u vezi s otkrivanjem uzroka uočenih nedostataka. Također je naveo da nakon što je izvršio navedene radove s tuženicima više nije bio u kontaktu niti su oni zvali radi kakvih drugih nedostataka, pa pretpostavlja da je nakon toga s bazenom sve bilo u redu. Naveo je kako ga je za radove instalacije bazena i tehnike angažirala tvrtka Gradel d.o.o. i da je to bilo negdje 2008. s time da je njegova firma izvela samo instalaterske radove bazena i tehnike, dok je građevinske i hidroizolacijske radove te keramičarske radove izvela tvrtka Gradel d.o.o. Naveo je kako tvrtka Gradel d.o.o. nije imala primjedbi na radove njegove tvrtke, a koji su se ticali instalacije bazena te su mu i uredno za to platili. Zastupnik po zakonu tužitelja naveo je kako se bazen koristio u razdoblju od 2008. do 2015., osim u razdoblju sanacije o kojoj je govorio u prethodnom dijelu iskaza. Također je naveo kako je teško reći u čemu je uzrok potrebe sanacije u 2015., odnosno je li uzrok u radovima koje je izvodio tužitelj još 2008. budući da se prilikom pregleda 2016. utvrdilo da je oštećena cijev, a ona je mogla biti oštećena sama po sebi, ili prilikom izvođenja građevinskih radova tako da ne može jednoznačno reći zbog čega je cijev bila oštećena. Na pitanje prvotuženika je li uobičajeno odnosno je li praksa da se nakon postavljanja instalacije bazena i tehnike vrši tlačenje iste zastupnik po zakonu tužitelja odgovorio je kako je to praksa i da je to učinjeno i prilikom instalacije bazenske tehnike 2008., ali da dokaz o tome nažalost nema jer je gradilište bilo neuredno vođeno. Naveo je kako je njegova tvrtka potpisala obrazac za tlačnu probu, ali da ga nitko od strane Gradela d.o.o. nije potpisao. Pojasnio je da se njegov navod o neurednom vođenju gradilišta odnosio na to da nije bila prisutna osoba od strane investitora kojoj bi dao obrazac za tlačnu probu i koja bi ga potpisala. Istaknuo je da je nakon što je tužitelj izveo radove na instalaciji bazena objekt tuženika dobio uporabnu dozvolu kojoj je trebalo priložiti i obrazac za tlačnu probu, a u to jesu li investitori u svrhu dobivanja uporabne dozvole taj obrazac fingirali on ne ulazi. Na pitanje prvotuženika je li tužitelj u razdoblju dok se bazen koristio bio od strane tuženika pozivan radi reklamacija i kakvih zastupnik po zakonu tužitelja naveo je da je od 2008. do 2015. dolazio na poziv tuženika ali da se nije radilo o reklamacijama u smislu nekih većih radova ili kvarova na uređajima instalacije već npr. radi servisa pumpe filtracije ili slično, te da od instalacije bazena 2008. do 2015. nije bilo nikakvih većih kvarova koji bi proizlazili iz posla instalacije bazena već se radilo o uobičajenim radovima oko bazena, a to potvrđuje i činjenica da je Gradel d.o.o. za sve takve radove uredno i platio. Predmet tužbe nisu ti radovi već radovi koji su izvedeni po pozivu tuženika 2015. kada je uočeno propuštanje vode iz bazena. Naveo je kako ne zna je li kod tuženika došlo do prelijevanja viška vode iz kompenzacije, ali da je to moguće jer u slučaju kada u bazen uđe više osoba prepuni se kompenzacijski spremnik i višak vode otječe u odvodnju. Isto se može dogoditi ako su automatski ventil za dopunjavanje ili nivostat koji mjeri nivo vode u kvaru te nekontrolirano prepunjavaju kompenzacijski spremnik. Naveo je da se upravo to i dogodilo kod tuženika, ali da je to kvar koji se zna dogoditi i koji je otklonjen kao i nekoliko sličnih slučajeva. Na pitanje prvotuženika odgovorio je da je došlo do pucanja cijevi u strojarnici i da je to bilo zbog nestručnog rukovanja od strane tuženika. Na pitanje prvotuženika da pojasni o kakvom bi to nestručnom rukovanju od strane tuženika bilo riječ kad je sve bilo automatizirano i "na gumb" zastupnik po zakonu tužitelja odgovorio je da je sustav bio spojen preko više ventila i ukoliko bi se neki od tih ventila zatvorili ili otvorili, moglo je doći do kvara, a isto tako do kvara je moglo doći i zbog neredovitih servisa tehnike bazena, a upravo je neredovitost servisa bio uzrok kvara kod tuženika. Također navodi kako je sustav kod tuženika bio poluautomatski, dakle, nije se sve pokretalo pritiskom na gumb. Napamet se nije mogao sjetiti koliko puta i koji njegovi djelatnici su na poziv tuženika u razdoblju od 2008. do 2015. dolazili na intervencije, ali podatak o tome postoji u njegovim evidencijama. Na pitanje prvotuženika odgovorio je da je zajednički zaključak tužitelja i tuženika bio da se u potpunosti isprazni bazen i da se provede ispitivanje ispravnosti instalacije te da je to u konačnici i jedini način na koji su mogli utvrditi uzrok propuštanja vode. Naveo je da prije toga nisu imali nikakve probleme u komunikaciji. Na pitanje prvotuženika odgovorio je da je do 2015. uočen kvar na hidromasaži bazena, ali da se ne može sjetiti kada prije 2015., te se sjeća da su promijenjene pumpe, ali se ne sjeća kada točno i koje pumpe, ali da je to bilo popraćeno sa izdanim računima od strane tužitelja. Naveo je da otklanjanje kvara na hidromasaži bazena nije obuhvaćeno utuženim potraživanjem.

10. Prvotuženik PČ u svom iskazu danom na ročištu održanom 28. siječnja 2025. iskazao je da su kuću uređivali 2006., 2007. i 2008. godine, a radi se o kući staroj 130 godina i nisu trebali građevinsku dozvolu ni za kuću ni za bazen. Građevinske radove obavljala je tvrtka tuženika Gradel d.o.o., a radi izvođenja bazenskih instalacija Gradel d.o.o. angažirao je tužitelja kojeg je on prethodno poznavao, a bilo im je bitno i da to bude netko iz [adresa] radi blizine i praktičnosti zbog servisa. Nakon što je Gradel d.o.o. sagradio školjku bazena, tužitelj je pristupio postavljanju cijevi instalacije u školjku bazena, međutim nakon toga, a prije betoniranja školjke bazena nije napravio tlačnu probu kako bi se uvjerio da su instalacije ispravne i da nema propuštanja. Naveo je da se prilikom obavljanja tlačne probe obje strane potpišu na zapisnik o tlačnoj probi i to je dokaz da je instalacija ispravna. Nakon što je bazenska instalacija puštena u rad oni su se uselili u kuću 2008. i tijekom korištenja bazena odmah su uočili nedostatke radi kojih su pozivali tužitelja, te bi njegovi djelatnici dolazili na otklanjanje nedostataka, a koji su bili u smislu prelijevanja vode te neispravnog rada hidromasaže, problema sa nivostatom i problema pumpi za protustrujno plivanje i hidromasažu. Svaki puta su dolazili novi djelatnici, od kojih neki nisu ni znali zbog čega su došli i što bi trebali popraviti. S njima je uglavnom bila njegova supruga u smislu da ih je pustila u kuću, ali se nije bavila sa tehničkim detaljima tih popravaka. U jednom trenutku primijetili su vrlo visoke račune za vodu, ne može se sjetiti koje je to bilo godine, ali postoji u spisu dokaz o tome. U tom trenutku njemu je već svega polako bilo dosta jer od kad su napravili taj bazen nije bio niti jedan dan, a da su ga mogli u cijelosti neometano koristiti jer je uvijek bilo nešto, ili nije radila hidromasaža i protustrujno plivanje ili nije radio sustav automatike u strojarnici i slično. Tada je, a što se vidi i iz korespondencije između njega i tužitelja, pozvao tužitelja i zatražio ponovno tlačenje instalacija kako bih se već jedanput utvrdilo o čemu se radi. Nakon što su izvršili tlačenje instalacija na zakonom propisan način utvrdili su da se na školjki bazena jedan dio napuhnuo i to u dijelu gdje je instalacija hidromasažnih cijevi. Na tom dijelu djelatnici tuženikove firme su odštemali cijev, te su vidjeli da je cijev oštećena i da pušta. Nakon toga tužitelj je izvršio sanaciju te cijevi, a oni su ponovno zatvorili cijev i izveli ostale građevinske radove. Naveo je da svi ti građevinski radovi koje su imali radi utvrđenja uzroka kvara daleko premašuju utuženo potraživanje. Osim toga da su u razdoblju od gradnje bazena u nekoliko navrata morali prazniti cijeli bazen, a to je oko 45 m3 vode kako bi se npr. zamijenile mlaznice ili obavili slični radovi koji su bili obuhvaćeni garancijom tužitelja. Naveo je da je nakon ovog događaja iz 2015. i radova koje je obavio tužitelj, angažirao drugu firmu koja je pregledala svu instalaciju bazena i bazensku opremu, promijenila što je trebalo i nakon da se nakon toga tuženici neometano koriste bazenom uz eventualni jednogodišnji servis. Prema njegovom mišljenju, da je tlačna proba napravljena 2008., ne bi došlo do nedostataka, a time ni utuženog potraživanja i ove tužbe. Na pitanje punomoćnice tužitelja zašto je pristao da se 2008. bazen zatvori odnosno betonira iako nije napravljena tlačna proba prvotuženik odgovara kako je vjerovao zastupniku po zakonu tužitelja te da je i tužitelju u interesu da sve funkcionira, više nego njemu. Na pitanje punomoćnice tužitelja prvotuženik je odgovorio kako ne zna o kakvom se nedostatku na cijevi radilo odnosno je li puštala sama cijev ili na spoju između cijevi i "fitinga". Ono što je on uočio je bilo napuknuće na oblozi školjke bazena, a to je bilo nakon što se na njegovo inzistiranje negdje 2015./2016. izvršila tlačna proba. Na pitanje punomoćnice tužitelja prvotuženik je odgovorio kako je moguće da se cijev ošteti prilikom izvođenja građevinskih radova ako su oni nesmotreno izvedeni, ali da uglavnom nije moguće. Naveo je da to u konkretnom slučaju nije bilo moguće jer se radilo o njegovoj kući i da je on sam bio prisutan kod betoniranja te se radilo o malim količinama betona i njemu je bilo u interesu da sve bude napravljeno kako treba. Naveo je kako stranke nisu imale ugovoreno redovito jednomjesečno servisiranje bazena i da je to bilo zato što bazen nikada nije stavljen u funkciju. Na pitanje zastupnika po zakonu tužitelja koliko puta su djelatnici tužitelja dolazili kod tuženika na intervencije prvotuženik je odgovorio da previše puta. Na pitanje tko je bio zadužen za kontrolu i osnovno rukovanje s uređajima bazena odgovorio je da je to bilo automatski, osim dijela kontrole ph faktora i razine klora u bazenu, a što se vidi na automatskom displeju. Naveo je da je nakon što je bazen ispražnjen radi tlačne probe, po postojećoj hidroizolaciji napravljen novi sloj hidroizolacije te da se bazen nakon te 2016. koristio, ali ne u cijelosti odnosno ne u punom pogonu. Pojasnio je da on pod korištenjem bazena u cijelosti podrazumijeva da se sve značajke bazena i svi sustavi i sadržaji mogu koristiti neometano odnosno da se može osim za plivanje, bazen koristiti za hidromasažu, za protustrujno plivanje, za rasvjetu u bazenu i slično. Na pitanje zastupnika po zakonu tužitelja prvotuženik je odgovorio da je sve kvarove i nedostatke na bazenu i tehnici otklonila tvrtka Marana. Na daljnje pitanje zašto je tvrtka Marana, a prema radnim nalozima koji su u spisu, tek 2020. obavljala radove na bazenu tuženika prvotuženik je odgovorio da se bazen mogao koristiti i bez protustrujnog plivanja ili drugih dodatnih značajki osim osnovne, a da je on kao vlasnik bazena odlučio kada će koga angažirati.

11. Drugotuženica TČ u svom iskazu danom na ročištu održanom 28. siječnja 2025. iskazala je kako je slušala iskaz svog supruga te se u cijelosti priklonila istom.

12. Svjedok AČ u svom iskazu danom na ročištu održanom 27. ožujka 2025. naveo je da poznajem zastupnika po tužitelja jer je kod njega pet godina radio kao monter bazenske tehnike. Sjeća se da je radio i u kući prvotuženika, na bazenu. U vrijeme kada je on radio na bazenu, bazen je već bio pri kraju odnosno bio je već sagrađen. Naveo je da je tamo dolazio sigurno petnaest puta te da je tim prigodama bazen ponekad bio prazan a ponekad pun. Radio je poslove zamjene reflektora, zamjene maski, mlaznica i redovne servise. Na upit suda svjedok je naveo kako se ne sjeća je li na bazenu napravljena tlačna proba, ali da zna da su se uobičajno i uvijek tlačne probe provodile, pa pretpostavlja da je tako bilo i u konkretnom slučaju. Naveo je kako se tlačna proba obavlja na način da se cijevi napune vodom pod određenim pritiskom i ostave tako neko vrijeme, 24-48 sati te da se o svakoj tlačnoj probi sastavlja zapisnik koji potpisuju investitor, te nadzor ili šef gradilišta, ovisno o organizaciji na gradilištu. Naveo je da kada je on obavljao poslove na bazenu nije vidio nedostatke na bazenu niti je primijetio da bazen negdje curi te da on nije radio nikakve građevinske niti hidroizolacijske radove na bazenu, niti mu je poznato tko je takve radove izvodio. Misli da je rađena sanacija cjevovoda masažnog sustava bazena, a da je uzrok tome vjerojatno bila oštećena cijev. Na pitanje suda je li on vidio to oštećenje cijevi, svjedok je odgovorio da se zbog proteka vremena ne sjeća. Na pitanje punomoćnika tužitelja tko ga je dočekivao prilikom dolazaka radi održavanja bazena, svjedok je odgovorio da je to bila gospođa TČ, dok prvotuženika nikada nije vidio. Na pitanje punomoćnika tuženika svjedok je odgovorio kako se ne može točno sjetiti u kojem je to razdoblju bio zaposlen kod tužitelja, naveo je da je to bilo pet godina te je prvo svjedok rekao da je bio zaposlen kod tužitelja od 2002. do 2007., a kasnije se ispravio i rekao da je bio zaposlen od 2012. do 2017. Na pitanje prvotuženika da objasni kako je moguće da je prvi puta došao u kuću tužitelja kada je bazen bio pri dovršetku, a uzevši da je bazen završen 2008., a iskazao je da je kod tužitelja radio od 2012. do 2017., svjedok je odgovorio kako se to sve dogodilo davno i da se ne sjeća svih detalja, zna da je oko bazena bilo raskopano, ali on ne zna je li to bilo iz razloga što je bazen bio u izgradnji ili drugo. Na pitanje punomoćnika tuženika, svjedok je odgovorio da tih petnaest puta koliko je dolazio, je većinom dolazio zbog redovitih servisa bazena. Naveo je da se servis bazena radi na poziv, odnosno da monteri izlaze na teren kada ih se pošalje, a ne zna je li tužitelj imao ugovoreno i pružanje usluge servisa prema tuženicima. Na pitanje punomoćnika tuženika, sjeća li se je li prilikom njegovih dolazaka bilo kakvih popravaka na instalacijama bazena svjedok je odgovorio kako se sjeća da prvi put kada je on došao da je bilo riječ o popravcima instalacija kod hidromasaže. Na pitanje prvotuženika koliko puta se po pravilima struke godišnje obavlja servis bazena, svjedok je naveo da to ovisi o tome koliko se bazen koristi.

13. Svjedok MČ u svom iskazu danom na ročištu održanom 27. ožujka 2025. naveo je da poznaje tuženika jer je u njegovoj firmi Gradel radio dvadeset i pet godina na mjestu keramičara. Iako imaju isto prezime nisu rodbina već su porijeklom iz istog mjesta, a svjedok se nakon Domovinskog rata doselio u [adresa] i počeo raditi u firmi kod prvotuženika te je radio negdje do 2019. Sjeća se da je u kući prvotuženika radio keramiku na bazenu, ali se ne može sjetiti koje je godine to bilo, jer inače radi jako puno bazena i keramiku. Sjeća se da je nakon što je bazen dovršen i pušten u rad jednom prilikom "išao krpati bazen" jer su se pločice odvojile od izolacije te je trebalo s tog jednog dijela skinuti izolaciju i ponovno je staviti, te staviti keramiku. Ne sjeća se koje godine je radio tu sanaciju. Ne zna zbog čega su se te pločice odvojile, vjerojatno zbog vode, ali to nije njegova struka i on ne zna razlog. Naveo je da je bio prisutan kada se u bazenu štemalo i da je bazen bio prazan te je vidio da su odvojene pločice od izolacije, odnosno da su pločice bile napuhnute. Na pitanje prvotuženika je li tom prilikom rađena kakva tlačna proba, odnosno jesu li se cijevi punile vodom, svjedok je odgovorio kako se ne sjeća, dok je na pitanje prvotuženika je li nakon toga rađena kakva sanacija na bazenu, odgovorio da on to ne zna, da je on sanirao samo onaj dio keramike što je spomenuo u gornjem dijelu iskaza. Naveo je da prilikom sanacije tog napuhnuća na pločicama, a ni prije, nije radio s tužiteljem i da ga nikada nije vidio. Svjedok je također naveo kako on nije štemao već je štemao njegov kolega ŠČĆ, dok je on bio pozvan samo radi sanacije keramike i da u razdoblju prije toga ili kasnije nije radio više nikakve sanacijske radove na i oko bazena.

14. Svjedok ŠČĆ u svom iskazu danom na ročištu održanom 27. ožujka 2025. naveo je da poznaje prvotuženika jer je zaposlen u firmi Gradel gdje radi na radnom mjestu parketara i ostalih poslova. Naveo je da je negdje 2016. - 2017. godine bio pozvan na adresu u [adresa], radi "otvaranja" bazena jer se na jednom mjestu pojavilo napuhnuće keramike te je s bušilicom skinuo dio keramike i izolacije dok nije došao do cijevi. Kada je došao do cijevi tada je izolaciju i beton skidao uz cijev u smjeru gore – dolje i štemao uz cijev dok nije našao da je na jednom dijelu cijevi vlažno. Tada je oslobodio taj dio cijevi i oko cijevi nekih 10-15 cm i to je tako ostavio dok se ne utvrdi o čemu je riječ. Naveo je da je tada otišao i ne zna što se dalje događalo, te je nakon nekog vremena bio ponovno pozvan da izvede radove ponovnog zatvaranja tih cijevi betonom, izradu impregnacije i izolacije, i tu je njegov posao bio gotov jer on nije keramičar. Dok je bio na bazenu prilikom skidanja izolacije i štemanja, nije vidio druge radnike osim radnika koji je čistio za njim, a koji je isto bio zaposlenik u firmi Gradel. Na pitanje prvotuženika u kojem dijelu na cijevima je uočio vlagu prilikom štemanja, svjedok je odgovorio da u gornjem dijelu. Na pitanje suda svjedok je odgovorio da je štemao u prvoj trećini bazena, odnosno prema gornjem rubu bazena. Naveo je kako su se u tom dijelu nalazile dvije cijevi okomito položene jedna uz drugu te da je on štemao uz njih i budući da nije prilikom štemanja u tom dijelu naišao na vlagu, zaštemao je nekoliko puta po nekih 10 cm prema dolje, odnosno prema 2/3 bazena i kada je vidio da tamo nema vlage, zaštemao je po nekoliko puta nekih 10 cm prema gore odnosno prema rubu bazena i tada je na jednom dijelu iznad preliva bazena vidio da vlaži cijev. Oslobodio je prostor oko te cijevi i tako ostavio. Na pitanje prvotuženika zna li koji je uzrok te vlage koju je našao, svjedok je odgovorio da je uzrok puštanje vode iz cijevi. Na pitanje prvotuženika je u li štemane pločice i glazura iza preliva bazena svjedok je odgovorio da jesu. Na pitanje punomoćnika tužitelja zašto je i po čijem nalogu štemao u bazenu, svjedok je odgovorio da je štemao zato jer se na jednom dijelu pojavilo napuhnuće kojem je obično uzrok vlaga, te je on otvarao bazen na tom dijelu kako bi došao do cijevi i vidio je li vlaga zbog puštanja cijevi ili nečeg drugog. Svjedok je naveo da mu je nalog za te poslove dala firma Gradel. Na pitanje tužitelja kako zna da je uzrok te vlage bilo puknuće cijevi, svjedok je odgovorio da se to vidjelo kada je otvorio oko cijevi i vidio da je cijev vlažna. Naveo je kako se ne sjeća točno od kojeg materijala su bile cijevi, misli da su bile plastične. Naveo je da je moguće prilikom štemanja oštetiti cijev, ali da u konkretnom slučaju vlaženje koje je bilo na cijevi nije bilo uzrokovano mehaničkim putem po njegovom mišljenju. Na pitanje tužitelja zašto je štemao iznad tog mjesta gdje je bilo napuhnuće, svjedok je odgovorio da se kod cijevi koje nisu vidljive, ne može bez otvaranja utvrditi pušta li cijev i gdje, već se mora otvarati odnosno štemati uz cijev dok se ne nađe uzrok vlage. Pojasnio je da se prilikom štemanja ne štema uz samu cijev nego nekih 10 cm od cijevi i u dubini odnosno iza cijevi kako bi se bolje vidjelo i kako bi se izbjegla oštećenja cijevi. Na pitanje tužitelja je li moguće da voda putuje uz cijev, svjedok je odgovorio da je to moguće, ali da on zna da on nije oštetio cijev prilikom štemanja. Na pitanje je li radio još kakve izolacijske radove na tom bazenu nevezano uz ovo štemanje koje je opisivao, svjedok je naveo kako je, budući da je bazen bio prazan radio izolacijske radove na bazenu i kompenzacijskoj jami pored bazena. Na pitanje tužitelja zbog čega je radio izolaciju u kompenzacijskoj jami, svjedok je odgovorio da je on radio po nalogu firme Gradel, a da ne zna zbog čega su se trebali ti radovi obaviti. Na pitanje punomoćnika tužitelja čemu služi izolacija kompenzacijske jame, svjedok je odgovorio kako on nije stručna osoba za tehnologiju materijala i razloge zbog čega treba nešto obaviti, već on radi samo po nalogu što mu se kaže.

15. Iskaze stranaka sud je prihvatio u dijelu u kojem su oni suglasni, odnosno u dijelu u kojem su stranke iskazale da je tužitelj 2008. izvodio radove na instalaciji bazenske tehnike u obiteljskoj kući tuženika, a za koje radove ga je angažirala tvrtka Gradel d.o.o. koja je na kući i bazenu vršila građevinske radove, te u dijelu u kojem su iskazale da je tužitelj 2015. i 2016. izvršio sanaciju cijevi u bazenu tuženika.

15.2. S druge strane, sud nije prihvatio iskaz prvotuženika PČ u dijelu u kojem je iskazao da je u konkretnom slučaju nemoguće da se sporna cijev oštetila za vrijeme građevinskih radova, odnosno betoniranja jer da se radilo o njegovoj kući i da je on sam bio prisutan kod betoniranja te da se radilo o malim količinama betona i njemu je bilo u interesu da sve bude napravljeno kako treba. Uvažavajući da je prvotuženik posvećivao posebnu pažnju kod izvođenja radova na svojoj kući, činjenicu da je on sam bio prisutan kada su se izvodili radovi na bazenu, prvotuženik nije ničime dokazao. Osim toga, imajući u vidu da se prilikom betoniranja cijev prekrije betonom, a što je općepoznata činjenica, nije uvjerljiv iskaz prvotuženika da nije moguće da se cijev oštetila prilikom betoniranja jer prvotuženik, sve da je i bio prisutan, nije mogao vidjeti ispod betona.

15.3. Sud je prihvatio i iskaze svjedoka MČ i TČĆ u dijelu u kojem su suglasno iskazivali da je na zidu bazena postojalo napuhnuće i da je svjedok ŠČĆ otvarao zid radi utvrđivanja odakle dolazi vlaga. U ostalom dijelu sud nije posebno cijenio iskaze tih svjedoka jer svjedok MČ nema neposrednih saznanja o uzroku sanacije keramike bazena radi koje je on bio pozvan, dok sud ocjenjuje da svjedok ŠČĆ nije osoba ovlaštena utvrđivati uzroke oštećenja cijevi, a što je i sam svjedok u svom iskazu naveo.

15.5. Iskaz svjedoka AČ sud je prihvatio u dijelu u kojem je iskazao da je prilikom njegovih dolazaka u kuću tuženika bila prisutna drugotuženica TČ jer je u tom dijelu njegov iskaz suglasan sa spisu priloženim radnim nalozima potpisanima od strane drugotuženice TČ. U ostalom dijelu sud njegov iskaz nije cijenio niti uzimao u obzir jer se svjedok većine toga nije ni sjećao.

15.6. Navode prvotuženika da prije puštanja bazena u korištenje nije bila provedena tlačna proba sud cijeni neodlučnima za predmet ovog spora budući da je prvotuženik, ako tlačna proba zaista nije bila provedena 2008., taj razlog trebao isticati tada. Međutim, i tužitelj i prvotuženik su tijekom postupka iskazali da su radovi na prvotnoj instalaciji bazena 2008. uredno plaćeni, te da ih je naručila i platila tvrtka Gradel. Stoga prvotuženik ne može s uspjehom prema tužitelju isticati navode da 2008. nije provedena tlačna proba.

16. Također, u ovom postupku nije ni sporno da je predmetna cijev u bazenu propuštala vodu već je sporan uzrok tog propuštanja, odnosno je li propuštanje vode iz cijevi posljedica nepravilno izvedenih radova instalacije bazenske tehnike što tvrde tuženici, odnosno nepravilno izvedenih građevinskih radova, a što tvrdi tužitelj.

16.1. Teret dokaza da su utuženi radovi izvedeni je na tužitelju dok je teret dokaza da bazen ima nedostatke za koje je odgovoran tužitelj, na tuženicima. Prema odredbi članka 219. stavak 1. ZPP, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221. a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prema odredbi članka 223. ZPP ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

17. Uvidom u utuženi račun i obračun izvedenih radova od 20. ožujka 2018. (list 6-8 spisa) sud je utvrdio da su računom i obračunom obuhvaćeni radovi koji po svojoj prirodi predstavljaju održavanje bazena, a pobrojani su u točkama 1. do 6. obračuna, te u točki 12. obračuna i u točkama 15. do 23. obračuna te radovi koji se odnose na tlačenje cjevovoda, provjeru, ponovljeno tlačenje cjevovoda, tlačenje cjevovoda hidromasaže nakon sanacije, pobrojani pod točkama 7. do 11. obračuna i točkama 13. i 14. obračuna, a koji radovi bi se, prema iskazima stranaka odnosili na troškove radove otkrivanja uzroka curenja vode iz cijevi i sanacije. Stoga je na poslovni odnos između stranaka primijenio odredbe ugovora o djelu (članak 590. do 619. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015; dalje ZOO).

17.1. S tim u vezi, a u odnosu na navode tuženika da su utuženim računom obuhvaćeni radovi tužitelja kojima pokušava otkloniti nedostatke izvršenih radova još tijekom 2008. i 2009. valja navesti da je nesporno da je radove na instalaciji bazena 2008. naručila, preuzela i tužitelju platila tvrtka Gradel d.o.o. još 2008. Nesporno je među strankama da je građevinske radove obavljala tvrtka tuženika Gradel d.o.o., a radi izvođenja bazenskih instalacija Gradel d.o.o. je angažirao tužitelja. Stoga na taj odnos valja primijeniti odredbu članka 600. ZOO u vezi s odredbom članka 631. ZOO prema kojoj izvođač radova, odgovara i kad posao ne izvrši osobno.

17.2. Dakle, budući da su za radove na uređenju obiteljske kuće i izgradnje bazena koji su se prema iskazu tuženika vršili od 2006. do 2008., tuženici angažirali izvođača Gradel d.o.o., upravo je izvođač Gradel d.o.o., na temelju odredbe članka 600. ZOO u vezi s odredbom članka 606. ZOO odgovoran za nedostatke u tim radovima. Prema tome, tuženici ne mogu prema tužitelju isticati nedostatke radova izvedenih i nesporno plaćenih 2008. već prema izvođaču Gradel d.o.o. Pritom se napominje da tuženici nisu dokazali ni da su izvođača radova Gradel d.o.o. obavijestili o nedostacima sukladno odredbama članka 604. i 605. ZOO niti da su s te osnove iskoristili pravo na sniženje naknade ili naknadu štete sukladno odredbi članka 606. stavak 2. ZOO, već upravo suprotno, prvotuženik je iskazao kao je sve radove izvedene 2008. platio tvrtki Gradel d.o.o. Iz tog razloga, tuženici ne mogu s uspjehom isticati navode da se radilo o sanaciji nedostataka iz 2008.

18. Cijeneći izvedene dokaze, posebno iskaze stranaka iz kojih proizlazi da je tužitelj tijekom 2015. i 2016. na poziv došao kod tuženika radi utvrđivanja uzroka curenja vode u bazenu, pri čemu je tužitelj izvršio radove na sanaciji oštećene cijevi, odnosno zamijenio je, i dovevši ih u vezu s utuženim računom i obračunom izvedenih radova od 20. ožujka 2018. (list 6-8 spisa), sud je utvrdio da je tužitelj dokazao da je za tuženike obavio radove navedene u obračunu priloženom uz utuženi račun dok tuženici nisu dokazali da se radilo o otklanjanju nedostataka u radovima izvedenima 2008.

20. Sud je također ocijenio kako prigovor zastare nije osnovan. Naime, iz suglasnih iskaza stranaka proizlazi da su radovi koji su predmet utuženog računa izvedeni 2015. i 2016.

20.1. Prema odredbi članka 225. ZOO tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Budući da tužitelj 3. svibnja 2018. podnio prijedlog za ovrhu radi naplate potraživanja koje se odnosi na radove izvedene 2015. i 2016. njegov zahtjev nije zastario.

21. Prigovore promašene pasivne legitimacije sud je također ocijenio neosnovanima.

21.1. Iz spisu priloženih faktura i radnih naloga sud je utvrdio da su ih potpisivali prvotuženik PČ kao investitor i kupac i to fizička osoba, a ne u svojstvu zastupnika po zakonu tvrtke Gradel d.o.o., a uvidom u radne naloge na listu 47, 49, 63 i 67 spisa utvrđeno je da ih je potpisala drugotuženica TČ. Osim toga, iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja te iz iskaza prvotuženika PČ proizlazi da je drugotuženica bila prisutna prilikom dolazaka tužitelja. Konačno, nesporno je da su se radovi obavljali na bazenu obiteljske kuće, a prvotuženik PČ nije dokazao niti tvrdio da su kuća i bazen samo njegovo vlasništvo, već je upravo suprotno, kuću i bazen je opisivao kao zajedničko vlasništvo sebe i supruge, što je i životno i logično. Stoga i troškove i terete koji se odnose na zajedničku stvar snose tuženici solidarno, a kako je to propisano odredbom članka 59. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugima stvarnim pravima („Narodne novine“ broj:

91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014).

22. Slijedom navedenog, budući da je utvrdio kako je tužitelj izveo radove na bazenu tuženika obuhvaćene utuženim računom, dok tuženici nisu dokazali da su ti radovi u vezi s otklanjanjem nedostataka na bazenu za koje je odgovoran tužitelj, tužbeni zahtjev valjalo je prihvatiti. S obzirom na to da je tijekom postupka tužitelj promijenio naziv, a imajući u vidu da sud, u odluci o glavnoj stvari sud odlučuje da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, to je na temelju odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi valjalo ukinuti, a tužbeni zahtjev, na temelju odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 590. ZOO-a prihvatiti slijedom čega je odlučeno kao u točkama I i II izreke ove presude. Tuženicima je, s obzirom na odredbu članka 29. stavak 1. ZOO naloženo da na dosuđeni iznos od 1.316,43 eura tužitelju plate i zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO za „ostale“ odnose.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a. Tuženici koji su u cijelosti izgubili parnicu dužni su tužitelju naknaditi parnične troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice, a koji se odnose na trošak sastavljanja prijedloga za ovrhu u skladu s odredbom Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; dalje OT) u iznosu od 200,00 eura, trošak sastavljanja podneska od 2. svibnja 2019. u skladu s Tbr. 8. t. 1. OT u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištu održanom 16. ožujka 2021., 4. svibnja 2022. i 19. rujna 2024. u skladu s odredbom Tbr. 9. 2. OT u iznosu od po 100,00 eura po radnji, trošak zastupanja na ročištima održanim 28. siječnja 2025. i 27. ožujka 2025. u skladu s Tbr. 9.1.OT u iznosu od po 200,00 eura po radnji, te trošak sastavljanja žalbe protiv rješenja o povlačenju tužbe u skladu s Tbr. 10. t. 4. OT u iznosu od 100,00 eura, sve uvećano za pdv po stopi od 25% (Tbr. 46. OT). Tužitelju je priznata naknada troška za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 68,87 eura u skladu s Tar. br. 1. stavak 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23) čime je tužitelju priznato pravo na naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 1.568,87 eura te je odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.

23.1. Tužitelju nije priznato pravo na naknadu troška za sastavljanje podnesaka od 2. svibnja 2022. i od 6. rujna 2023. u iznosu od po 200,00 eura po radnji uvećano za pdv po stopi od 25% jer je tvrdnje iznesene u podnesku od 2. svibnja 2022. mogao usmeno iznijeti na ročištu održanom 4. svibnja 2022. dok podnesak od 6. rujna 2023. nije bio potreban za vođenje ove parnice. Također, nije mu priznata naknada troška za zastupanje na ročištima održanima 16. ožujka 2021. i 4. svibnja 2022. i 19. rujna 2024. preko iznosa koji mu prema odredbi Tbr. 9.

2. OT pripada imajući u vidu da se na tim ročištima nisu izvodili dokazi, kao ni naknada za sastavljanje žalbe protiv rješenja o povlačenju tužbe preko iznosa koji mu pripada prema odredbi Tbr. 10. t. 4. Tarife. Tužitelju nadalje nije priznata naknad troška javnog bilježnika i dostave u iznosu od 96,11 eura jer nije dokazao da mu je taj trošak nastao u zatraženom iznosu. Slijedom navedenog odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 1.158,61 eura te je odlučeno kao u točki III izreke ovog rješenja.

23.2. Zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.818,88 eura odbijen je kao neosnovan jer su tuženici u cijelosti izgubili spor slijedom čega je na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki IV izreke ovog rješenja.

Velika Gorica, 23. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Klaić Žlepalo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP). Žalba se podnosi pisano u 5 istovjetnih primjerka putem ovog suda na Županijski sud.