REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3357/2018-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, (OIB:52634238587), zastupa je Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika CĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa odvjetnik u Odvjetničkom društvu Markač-Greif-Partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 19. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika obiju parničnih stranaka i tuženika osobno, dana 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici na račun Državnih nekretnina d.o.o., OIB:79058504140 iznos od 16.001,88 eura sa zateznom kamatom, i to:

-na 2.212,95 eura od 1.4.2017.,

-na 2.256,82 eura od 1.5.2017.

-na 2.256,82 eura od 1.6.2017.

-na 2.256,82 eura od 1.7.2017.

-na 2.339,49 eura od 1.8.2017.

-na 2.339,49 eura od 1.9.2017.

-na 2.339,49 eura od 1.10.2017., sve do isplate, i to za razdoblje do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 23.244,47 eura sa zakonskom zateznom kamatom, i to:

-na 3.215,78 eura od 1.4.2017.,

-na 3.278,12 eura od 1.5.2017.

-na 3.278,12 eura od 1.6.2017.

-na 3.278,12 eura od 1.7.2017.

-na 3.398,11 eura od 1.8.2017.

-na 3.398,11 eura od 1.9.2017.

-na 3.398,11 eura od 1.10.2017., sve do isplate i to za razdoblje do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici da u 15 dana isplati tuženiku parnični trošak od 2.542,50 eura sa zateznom kamatom od 24. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 2.7.2018. podnijela tužbu u kojoj tvrdi da je vlasnica poslovnog prostora – odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine, i to kuće kbr. 174, gospodarske zgrade i dvorišta s dva zida, u [adresa], izgrađene na zk. čestici 49, upisane kao zk. tijelo A I, u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s kojim je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine, u naravi poslovni prostor u prizemlju i podrumu zgrade, ukupne površine 280,90 m2. Tužiteljica tvrdi da je tuženik u utuženom razdoblju (od ožujka do listopada 2017.) navedeni poslovni prostor koristio bez valjane pravne osnove i nije plaćao naknadu za korištenje. Zato traži isplatu po osnovi upotrebe tuđe stvari u svoju korist u mjesečnom iznosu od po 21.296,25 kn (2.826,50 eura), ukupno 164.874,19 kn. Nakon provedenog vještačenja, podneskom od 2.3.2023. traži 39.246,35 eura (295.701,64 kn) – po 5.534,94 eura mjesečno, a nakon dopune nalaza i mišljenja vještaka podneskom od 24.9.2024. traži isplatu iznosa od 16.001,88 eura, odnosno po 2.212,95 eura mjesečno.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivi zahtjevu tužiteljice osporavajući da bi u predmetnom razdoblju bio u posjedu predmetne nekretnine, što proizlazi iz rješenja od 2.10.2007. i zapisnika od 24.10.2017. u kojem je navedeno da restoran – prostorija u prizemlju nije u funkciji od 2004., a da je tuženik bio u posjedu ključa samo dijela prostorija. Osporava i da je ukupna površina poslovnih prostorija 280,90 m2, navodi da od prostora nije imao nikakve koristi pa nema osnove da išta naknađuje tužiteljici, osporava visinu zahtjeva tužitelja i predlaže zahtjev odbiti.

3. Sud je tijekom postupka pročitao zahtjev za mirno rješenje spora, neslužbenu kopiju zk. izvatka za predmetnu nekretninu (list 8-9 spisa), zapisnik Ministarstva državne imovine od 24.10.2017. (list 10), izvadak iz otvorenih stavaka, korespondenciju parničnih stranaka, rješenje o ovrsi radi ispražnjenja i predaje nekretnine Ovrv-4196/17, presudu ovog suda Ps- 289/08 (list 18-22), ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji od 21.9.2014. s izmjenom od 2.6.2014. (list 23-25), rješenje Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada od 2.10.2007., zahtjev tuženika od 10.4.2008. za kupnju poslovnog prostora, ugovor između ugostiteljskog obrta [obrt] i društva Glamour d.o.o. Zagreb od 1.1.2003. o zajedničkom poslu (list 50-54), ugovor između HĆ i tuženika o preuzimanju obveza od 18.5.2004. (list 55-57), zapisnik o osnivanju novčanog pologa, dopis tuženika Državnim nekretninama d.o.o. od 28.5.2015. (list 64-65), zaključak Gradskog poglavarstva – povjerenstva za davanje u zakup poslovnog prostora od 2.12.2002. (list 74), procjenu vrijednosti ulaganja u predmetni poslovni prostor iz ožujka 2005. (list 75-84), podnesak ovrhovoditelja u postupku Ovrv-4196/17, fotografije predmetnog prostora i drugu dokumentaciju u spisu, izašao na očevid uz sudjelovanje vještaka dipl. ing. Darija Šerera, te proveo građevinsko vještačenje po navedenom vještaku (list 141-215, 232-246, 275-276, 337-400), saslušao svjedoke UĆ (list 329-330) i ocjenom izvedenih dokaza po čl. 8. ZPP-a utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

4. Uvidom u rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada Zagreba od 2.10.2007. (list 26-28 spisa), utvrđeno je da je tužiteljica utvrđena vlasnicom odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine kuće pop.br. 74, gospodarskih zgrada i dvorišta s dva zida u [adresa], izgrađene na zk. čbr. [katastarska čestica], površine 665 m2, upisane kao zk. tijelo A I u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s kojim je neodvojivo povezano vlasništvo posebnih dijelova nekretnine u naravi, između ostalog i poslovnog prostora u prizemlju i podrumu zgrade ukupne površine 280,90 m2 – dakle i predmetne nekretnine. Iz zk. izvatka za predmetnu nekretninu sud je utvrdio da je tužiteljica upisana kao njezina vlasnica.

5. Predmet spora je vlasnički zahtjev tužiteljice protiv tuženika kao nepoštenog posjednika za naknadu štete koju je imao za vrijeme posjedovanja predmetnog poslovnog prostora po čl. 165. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

6. Sporna je pasivna legitimacija tuženika, osnova i visina zahtjeva. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da u utuženom razdoblju nije koristio predmetne poslove prostorije.

7. Uvidom u presudu ovog suda Ps-289/08 od 30.5.2014. utvrđeno je da je po tužbi ovdje tužiteljice tuženicima Glamur d.o.o. Zagreb i ovdje tuženiku CĆ naloženo da isele i predaju u slobodan prostor od osoba i stvari tužiteljici Republici Hrvatskoj u prizemlju i podrumu zgrade u [adresa], površine 280,90 m2, dakle predmetni poslovni prostor.

8. Iz zapisnika Ministarstva državne imovine o primopredaji nekretnine od 24.10.2017. (list 10 spisa) utvrđeno je da je riječ o primopredaji predmetnog poslovnog prostora. U tom je zapisniku navedeno da se taj prostor sastoji od:

-prizemlja ulične zgrade, [adresa], u naravi restoran s pripadajućom kuhinjom i sanitarnim čvorom, koji po iskazu ovdje tuženika nisu u funkciji od 2004.

-dijela podrumskih prostorija ulične zgrade [adresa], dva odvojena ulaza, lijevo i desno gledajući iz dvorišta – s tim da tuženik CĆ nije u posjedu ključa podrumskog prostora desno, već samo lijevo,

- dijela podrumskih prostorija dvorišne zgrade [adresa], s tim da tuženik CĆ nije u posjedu ključeva tog prostora.

9. U zapisniku o primopredaji nekretnine navedeno je da je tuženik predao djelatnicima Ministarstva državne imovine ključeve koje posjeduje, dok je za ključeve ostalih podrumskih prostorija ustvrdio da nisu u njegovom posjedu niti ima saznanja u čijem su posjedu.

10. Svjedok UĆ, koji je sudjelovao u primopredaji poslovnog prostora na strani Ministarstva državne imovine potvrdio je svoj potpis na zapisniku, ustvrdio da se ove primopredaje sjeća, da je prostor djelovao kao da se dulje vrijeme nije koristio, da su po njegovom sjećanju preuzeli samo restoran, odnosno da nisu preuzeli ključeve svih prostorija, da je tuženikov punomoćnik izjavio kako tuženik (preostale) ključeve nema. Svjedok je potvrdio da su fotografije u spisu one koje je s kolegom sačinio prilikom primopredaje.

11. Iz ovih je dokaza sud utvrdio da je tužiteljica vlasnica predmetnog poslovnog prostora, a da je tuženik do primopredaje 24.10.2017. bio u posjedu dijela predmetnog poslovnog prostora, i to prizemlja ulične zgrade, [adresa], u naravi restoran s pripadajućom kuhinjom i sanitarnim čvorom i dijela podrumskih prostorija ulične zgrade, i to lijevog ulaza gledajući iz dvorišta, i to neovisno o tome je li u tim prostorijama poslovao, odnosno jesu li bile u funkciji. Zbog toga je prigovor promašene pasivne legitimacije u tom dijelu neosnovan.

12. Sud je na prijedlog tužiteljice izašao na lice mjesta s vještakom dipl. ing. Darijom Šererom kako bi se utvrdila sporna visina zahtjeva. S obzirom na okolnost da je iz dokaza tijekom postupka utvrdio da je tuženik u spornom razdoblju bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora, no sam onoga u prizemlju ulične zgrade (121,16m2) te prostora u podrumu ulične zgrade lijevo, gledajući iz dvorišta (45,03m2), sud je vještaku dao u zadatak da izračuna mjesečni iznos zakupnine koja se za takav prostor mogla ostvariti u utuženom periodu.

13. Vještak je u nalazu i mišljenju od 1.8.2024., uzevši u obzir konkretan poslovni prostor (kojega je tuženik držao u posjedu) i njegovo stanje koje je utvrđeno primopredajnim zapisnikom, fotografijama u spisu i iskazom svjedoka UĆ prostor ocijenio kao zapušten, izvan upotrebe i to ukalkulirao u izračun zakupnine. Vještak je ustvrdio da dijelovi poslovnog prostora u prizemlju i spremišta u podrumu građevinski i funkcionalni nisu bili povezani niti osposobljeni za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, što je također uzeto u obzir prilikom izračuna visine zakupnine. Procjenu vrijednosti zakupnine vještak je izradio na temelju općih vrijednosti odnosa na tržištu nekretnina na dan vrednovanja i stanja nekretnine na dan kakvoće prema Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnine (NN 78/15) i Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/15) poredbenim postupkom.

14. S obzirom da parnične stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje od 1.8.2024., a naročito stoga što je sud tijekom postupka utvrdio da je tuženik bio u posjedu samo dijela predmetnog poslovnog prostora, sud nije posebno analizirao raniji nalaz i mišljenje vještaka u kojem je visina zakupnine koja se mogla ostvariti utvrđivana prema površini čitavog poslovnog prostora. Ni iz jednog se dokaza u spisu nije moglo utvrditi da je tuženik bio u posjedu dijela prostora većeg od onoga koji je predan prema Zapisniku od 24.10.2017.

15. Nalaz i mišljenje vještaka od 1.8.2024., na koji niti stranke nisu imale prigovora niti primjedbi, sud je prihvatio kao objektivan, jasan i temeljito argumentiran dokaz i na njemu utemeljio odluku o spornoj visini zahtjeva. Iz tog je dokaza utvrdio da je ukupna vrijednost zakupnine za dio nekretnine za koji je tuženik imao u posjedu (poslovnog prostora u uličnoj zgradi u prizemlju od 121,16 m2 i prostora u podrumu ulične zgrade lijevo gledajući iz dvorišta površine 45,03 m2, dakle ukupno 166,19 m2 za razdoblje od 1.3.2017. do 1.10.2017. uzimajući u obzir stanje nekretnine prema opisu svjedoka, sadržaju primopredajnog zapisnika i fotografija u spisu iznosi ukupno 12.801,50 eura, od čega za ožujak 2017. 1.770,36 eura, za razdoblje od travnja do zaključno lipnja 2017. po 1.805,46 eura i za razdoblje od srpnja do zaključno rujna 2017. po 1.871,59 eura.

16. Tužiteljica je u tužbi zatražila isplatu iznosa od 164.874,19 kn (21.882,57 eura). Nakon što je prema njezinom prijedlogu vještak 3.10.2022. sačinio nalaz i mišljenje u kojem je izračunao zakupninu za čitav poslovni prostor od 280,90 m2, podneskom od 2.3.2023. postavila je zahtjev na 39.246,35 eura, u koji je iznos sada uključila i PDV 25%.

17. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe zbog povišenja iznosa i potraživanja na ime poreza na dodanu vrijednost. Sud je preinaku rješenjem od 20.9.2023. dopustio smatrajući je svrsishodnom za konačno donošenje odluke među strankama (čl. 190. st. 3. ZPP-a).

18. Nakon što je, usvojivši prigovore tuženika, sud odredio vještačenje zakupnine samo za dio prostora koji je (prema dokazima tijekom postupka) imao u posjedu tuženik, tužiteljica je postavila zahtjev u skladu s rezultatima tog dokaza, podneskom od 24.9.2024. zatraživši iznos od ukupno 16.001,88 eura, od čega 12.801,51 eura na ime glavnice i 3.200,37 eura na ime poreza na dodanu vrijednost.

19. Tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe pa je sud o odlučivao o zahtjevu tužiteljice iz podneska od 2.3.2023. (čl. 192. st. 2. ZPP-a).

20. S obzirom da je iz nalaza i mišljenja vještaka od 1.8.2024. utvrdio je visina zakupnine koju bi tužiteljica mogla ostvariti za poslovni prostor koji je u svom posjedu u utuženom razdoblju imao tuženik 12.801,51 eura, taj joj je iznos i dosuđen, i to zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini zatraženi mjesečni iznos po čl. 29. ZOO-a, od dospijeća do isplate. Prigovor zastare na preinačeni dio tužbe neosnovan je jer je tužiteljica od tužbe postavila zahtjev za isplatu za isto razdoblje, a preinaka je uslijedila nakon što je vještačenjem utvrđivana sporna visina zahtjeva.

21. Tuženik je osporio i zahtjev tužiteljice za dosuđenje poreza na dodanu vrijednost na pojedine mjesečne iznose naknade. Tijela državne vlasti ne smatraju se, po čl. 6. st. 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20 – dalje: ZPDV) i u slučaju kada ubiru pristojbe, naknade i druga plaćanja u vezi s obavljanjem tih djelatnosti ili transakcija u okviru svog djelokruga ili ovlasti.

22. Po čl. 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom (NN 52/18, dalje: ZUDI) pojam "državna imovina" koji se koristi u tom Zakonu podrazumijeva, između ostalog, i nekretnine, i to građevinsko zemljište i građevine, posebne dijelove nekretnine na kojima je ispostavljeno vlasništvo Republike Hrvatske. Po čl. 9.st. 1. ZUDI upravljanje državnom imovinom iz čl. 3. toga Zakona podrazumijeva sve sustavne i koordinirane aktivnosti i dobre prakse kojima država racionalno, transparentno i javno upravlja državnom imovinom i s njom povezanim obvezama u ime i za račun građana radi održivog razvitka Republike Hrvatske, a osobito: izvršavanje svih vlasničkih ovlasti i preuzimanje svih vlasničkih obveza za državnu imovinu, sklapanje pravnih poslova čija je posljedica prijenos, otuđenje ili ograničenje prava vlasništva Republike Hrvatske u korist druge pravne ili fizičke osobe, poduzimanje svih radnji u svezi s državnom imovinom s pažnjom dobrog gospodara i načelima upravljanja državnom imovinom radi uređenja pravnih odnosa na državnoj imovini, po potrebi, utvrđivanje ili promjenu namjene državne imovine.

23. Raspolaganje državnom imovinom iz članka 3. toga Zakona podrazumijeva sklapanje pravnih poslova čija je posljedica prijenos, otuđenje ili ograničenje prava vlasništva Republike Hrvatske u korist druge pravne ili fizičke osobe, kao što su prodaja, darovanje, osnivanje prava građenja, osnivanje prava služnosti, zakup, najam, razvrgnuće suvlasničkih zajednica, zamjena, koncesija, osnivanje prava zaloga na državnoj imovini ili na drugi način te davanje na uporabu državne imovine (st. 2.).

24. Nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske mogu odlukom ministra biti povjerene na upravljanje trgovačkom društvu Državne nekretnine d.o.o. pravnoj osobi od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, što je konkretni slučaj. Državne nekretnine d.o.o. upravljaju stanovima i poslovnim prostorima od komercijalne vrijednosti, rezidencijalnim objektima i ostalim nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske koje su im prenesene na upravljanje. Državne nekretnine d.o.o. obveznici su plaćanja poreza na dodanu vrijednost po čl. 6. ZPDV. Može se zaključiti da bi Republika Hrvatska, temeljem naprijed citiranih odredaba Zakona o porezu na dodanu vrijednost bila obveznik plaćanja poreza na dodanu vrijednost. Zbog toga je, radi potpunog obeštećenja, tuženik tužiteljici dužan isplatiti i PDV na utvrđeni iznos naknade koju je dužan isplatiti tužiteljici na račun Državnih nekretnina d.o.o.

25. Preostali dio zahtjeva iz podneska od 2.3.2023. od 23.244,47 eura odbijen je kao neosnovan s obzirom da je sud vještačenjem utvrdio da tužiteljici taj iznos ne pripada.

26. Odluka o parničnom trošku donesena je po čl. 154.st.2., 155. i 156. ZPP-a prema vrijednosti predmeta spora – zahtjeva tužiteljice iz podneska od 2.3.2023., pri čemu je sud u obzir uzeo kvalitativni i kvantitativni uspjeh parničnih stranaka. Uspjeh tužiteljice u sporu je 41%, a tuženika 59%. Tuženiku su priznati troškovi po zastupanju po odvjetniku po Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu i podnesaka od 5.3.2019., 7.9.2022., 31.3.2023., 7.9.2023. od po 1.000,00 eura (tbr. 8/1), za podneske od 13.9.2024., 12.2.2024. i 21.10.2024. po 100,00 eura (tbr. 8/4), za zastupanje na ročištima 15.1.2019., 12.3.2019., 1.4.2022., 20.9.2023., 19.3.2025. i 19.2.2024. po 1.000,00 eura (tbr. 9/1), ukupno 11.300,00 eura, što uvećano za pripadajući PDV od 2.825,00 eura iznosi 14.125,00 eura. S obzirom da tuženikov konačni uspjeh po čl. 154.st.2. ZPP-a iznosi 18%, u tom mu je omjeru i dosuđen trošak, koji iznosi 2.542,50 eura. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je po čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO.

Zagreb, 23. travnja 2025.

Sudac:

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. O žalbi, koja se podnosi podneskom u 4 primjerka ovom sudu, odlučuje županijski sud.

DNA:

-Tužitelju po OGDO

-Tuženiku po pun.