Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-107/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Velebit Božikov, odvjetnik u Zagrebu, Vlaška 26, protiv tuženika Fluidra Adriatic d.o.o., Zagreb, Kovinska 4A, OIB: 81293788355, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Kokot, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-14281/2021-35 od 11. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 14281/2021-35 od 11. studenoga 2024., i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđena je nedopuštenom Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tuženika FLUIDRA ADRIATIC d.o.o., OIB:81293788355, Zagreb, Kovinska 4A od 20.04.2021. godine, kojom se tužitelju AS OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zaposlenom na radnom mjestu pod nazivom ''Skladištar'', temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 12. svibnja 2017. godine, daje redovni poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu, slijedom čega radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku FLUIDRA ADRIATIC d.o.o., OIB:81293788355, Zagreb, Kovinska 4A, kao poslodavcu, vratiti tužitelja AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao radnika na radno mjesto skladištara sukladno odredbama Ugovora o radu od 12.05.2017. godine, u roku od 15 dana (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019,80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu te preinačiti pobijanu presudu, i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka, uvećanih za troškove žalbe, a podredno pobijanu presudu ukinuti, i predmet vratiti istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troškova parničnog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenom Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tuženika od 20. travnja 2021., utvrđenja da tužiteljev radni odnos nije prestao te radi vraćanja tužitelja na rad na njegovo radno mjesto skladištara u skladu s odredbama ugovora o radu od 12. svibnja 2017.

5. U postupku koji je prethodio žalbi nije bilo sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika, na radnom mjestu skladištar, da je do donošenja odluke o otkazu bio na dugotrajnom bolovanju, da je odluka o redovnom otkazu iz poslovno uvjetovanih razloga donesena 20. travnja 2021., da je tužitelj protiv navedene odluke podnio zahtjev za zaštitu prava, da je tužiteljev zahtjev za zaštitu prava tuženik otklonio, kao neosnovan.

6. Između stranaka je u postupku bilo sporno - je li tuženik imao opravdan razlog za donošenje sporne odluke o otkazu, kao i je li tužitelj bio na bolovanju uzrokovanom povredom na radu.

7. U postupku je utvrđeno sljedeće:

- da su Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 20. travnja 2021. kao razlog otkazivanja tužitelju navedene promijenjene gospodarske okolnosti tuženika, odnosno prestanka potražnje za uslugama od strane klijenata tuženika, da su navedene okolnosti posljedično uzrokovale potrebu racionalizacije broja izvršitelja poslova radnog mjesta na kojem je bio zaposlen tužitelj pa da je zbog organizacijskih razloga koji se odnose na područje poslovanja tuženika prestala potreba za radom tužitelja na radnom mjestu koji je obavljao tuženik i radi kojeg je sklopljen ugovor o radu, da je poslodavac prilikom otkazivanja vodio računa o svim propisanim elementima, a pogotovo o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika;

- da je iskaza svjedokinje MSĐ, liječnice opće prakse utvrđeno da je, s obzirom na dugotrajnost liječenja, tijekom kojeg je tužitelj išao na terapije i provodio pretrage, prijavljena nadležnim institucijama povredu na radu, no da je HZZO donio negativno rješenje;

- da tužitelj nije protiv takve odluke podnio daljnje pravne lijekove, odnosno navedeno nije dokazao u postupku, slijedom čega se ne može smatrati da se radi o povredi na radu, niti povrede članka 83. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/2014., 127/2017., 98/2019. - dalje: ZR) od strane tuženika;

- da iz iskaza svjedoka ŽS proizlazi da je radio s tužiteljem na poslovima skladištara koje obavlja i danas, da ih je uvijek bilo zaposleno troje na tim poslovima, da nisu dobivali ocjene o radu, da je ES bio premješten na druge poslove prije otkazivanja tužitelju, ali da je ostao pomagati u skladištu još par mjeseci, te da je bio zaposlen novi radnik TS kao skladištar, a poslije kao voditelj skladišta, da svjedok TS, potvrđuje da je zaposlen zbog povećanja opsega posla i manjka jednog skladištara, a da su još bili zaposleni ES i ŽS;

- da iz iskaza svjedoka HS proizlazi da je došlo do velikih problema kada je nastupila epidemija korone i otišao je bivši voditelj poslovnice, pa je trebao organizirati posao kako bi izvukli firmu iz te loše situacije, a da mu je tužitelj rekao da on jednostavno ne može raditi taj posao, da mu je to naporno i da su već tada počela njegova bolovanja, da je, s obzirom na to da je u skladištu trebao radnik, proveo reorganizaciju na način da je kolega ES otišao u prodaju, a u skladištu je zaposlen 1. veljače 2021. kolega TS i da je radio s ŽS, da je ŽS bio duže zaposlen od tužitelja i bio je puno bolji radnik od tužitelja, no da nije bio dovoljno zadovoljavajući da bi postao voditelj skladišta te da su stoga morali zaposliti novog voditelja, da je obujam poslova u 2020. izrazito pao zbog korone, a da se počeo malo poboljšavati početkom 2021., no još uvijek nedovoljno, te da je tek u trećem kvartalu došlo do poboljšanja;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi kako je radio teške poslove u skladištu, da je zbog toga imao velike tegobe koje su se očitovale u bolovima u rukama, nije mogao hodati, da je zbog navedenih tegoba bio na dugotrajnom bolovanju, a da je za vrijeme bolovanja dobio otkaz, da nije želio potpisati otkaz, jer ima kredite te sina koji ima 14 godina.

8. Na temelju navedenih utvrđenja, i ocjene izvedenih dokaza, sud prvog stupnja je ocijenio kako nije smanjen obim poslova u skladištu, a što dodatno potvrđuje i činjenica da je radnik ES ostao raditi u skladištu, jer je za tim radom postojala potreba sve do zapošljavanja TS koji je zaposlen prije otkazivanja tužitelju, zbog čega je sud prvog stupnja zaključio kako je netočna tvrdnja tuženika da je zbog težih gospodarskih okolnosti i potrebom za smanjenjem broja izvršitelja na radnom mjestu skladištara opravdano odlučio da se otkaže ugovor o radu tužitelju, da pritom nije naveo s kojim usporednim radnicima je tužitelja uspoređivao, odnosno da nije dokazao da je pravilno primijenio kriterije iz članka 115. stavka 2. ZR, jer pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu tuženik, kao poslodavac, nije vodio računa o trajanju radnog odnosa tužitelja, njegovoj starosti i obvezama koje ga terete, niti je to potpuno, već paušalno samo spomenuto u pobijanoj odluci, a da pritom nije niti naveo dodatne kriterije, kao što navodi u tijeku postupka - učinkovitost.

8.1. Slijedom navedenih razloga, sud prvog stupnja je zaključio kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni zakonom predviđeni uvjeti iz odredbe članka 115. stavka 2. ZR, za poslovno uvjetovani otkaz, budući da kod tuženika nije prestala potreba za obavljanjem poslova skladištara na kojima je tužitelj radio, kao niti da je to uzrokovano gospodarskim, tehnološkim ili organizacijskim razlozima, jer navedeno tuženik na kojem je teret dokaza nije s uspjehom dokazao te da je također postupao suprotno odredbi članka 115. stavak 5. ZR, jer je na istim poslovima zaposlio drugog radnika, i prije nego je otkazao ugovor o radu tužitelju, a što je zabranjeno kod poslovno uvjetovanog otkaza te da nije transparentno provedeno uspoređivanje radnika u pogledu socijalnih i drugih kriterija, zbog čega je tužbeni zahtjev, kao osnovan usvojio u cijelosti.

9. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu određeno upire tuženik u žalbi budući da pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, osobito, jer su u presudi, na temelju, u postupku izvedenih dokaza, a na kojima je presuda utemeljena, te činjenica utvrđenih tim dokazima, izostali uvjerljivi, jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji bi opravdavali pobijanu odluku suda prvog stupnja.

10. Nadalje, pravo na ocjenu izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) pridržano je za sud kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP). Pritom, sud prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza i sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a što je, u ovom slučaju izostalo, na što osnovano sadržajno upire žalitelj u žalbi.

11. Prema odredbi članka 115. stavka 1. točke 1. ZR, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

12. Gospodarski razlozi iz citirane zakonske odredbe predstavljaju okolnosti koje nisu nastale kao posljedica poslovnih poteza poslodavca, ali koje zbog svojeg negativnog učinka utječu na poslodavca, koji je radi smanjenja troškova proizvodnje prisiljen smanjiti broj radnika, dok organizacijski razlozi predstavljaju okolnosti koje su isključivo posljedica poslovnog djelovanja poslodavca, budući da zbog (re)organizacije poslovanja dolazi do viška radnika. Pritom, valja reći kako je osnova organizacijskog razloga u pravu poslodavca da organizira proces rada, uključujući pri tom mogućnost ukidanja radnog mjesta, premještanja na drugo radno mjesto, a sve suglasno potrebama organizacije rada i cilju zbog kojih je sklopljen ugovor o radu.

13. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja propustio je iskaz voditelja poslovnice tuženika za [adresa] i [adresa], svjedoka HS ocijeniti u skladu s odredbom članka 8. ZPP, na okolnost odlučnih, a između stranaka spornih okolnosti – postojanja gospodarskih i organizacijskih razloga za donošenje pobijane odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju na radnom mjestu skladištara.

13.1. Naime sud prvog stupnja pripustio je ocijeniti navode svjedoka HS iz kojeg proizlazi da je tuženika izrazito pogodilo ekonomsko stanje uslijed pandemijske situacije 2020, koje se, između ostaloga, očitovalo i u znatno smanjenom smanjenju poslova tuženika čiji oporavak nije bio moguć već 2021., a uslijed kojih je okolnosti tuženik bio primoran provesti racionalizaciju svojeg poslovanja, uključujući i broja zaposlenih radnika na radnom mjestu – skladištar, a kako to osnovano upire tuženik u žalbi.

14. Tuženik u žalbi također upire kako je njegov radnik ES (kojeg je tuženik predložio saslušati kao svjedoka, ali ga je sud prvog stupnja propustio saslušati) bio zaposlen na radnom mjestu voditelja skladišta, ali da je premješten na radno mjesto u prodaji kako bi se sačuvala radna mjesta.

15. Nadalje, tuženik u žalbi upire kako je sud prvog stupnja u obrazloženju naveo kako je tuženik zaposlio novog radnika protivno odredbi članka 115. stavka 5. ZR (zabrana poslodavcu da šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu radniku, na istim poslovima zaposli drugog radnika), kada je zaposlio novog radnika TS, a koji je zaposlen kod njega na radnom mjestu koje ne predstavlja isto radno mjesto i vrstu poslova u smislu odredbe članka 115. stavka 5. ZR. Ističe kako radno mjesto tužitelja i radno mjesto radnika TS predstavljaju različita radna mjesta, jer je radno mjesto tužitelja – skladištar (poslovi taksativno navedeni u tužiteljevom ugovoru o radu od 12. svibnja 2017.), dok je radno mjesto TS – „warehouse leader“, slijedom čega tuženik ističe kako, sve da je i novi radnik zaposlen na istom radnom mjestu unutar roka od 6 mjeseci, isto ne bi predstavljalo povredu odredbe članka 115. stavka 5. ZR.

16. Tuženik naposljetku, osporava zaključak suda da nije vodio računa o trajanju radnog odnosa tužitelja, njegovoj starosti i obvezama koje ga terete, jer suprotno proizlazi iz obrazloženja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 20. travnja 2021. Pritom, tuženik naglašava kako je radnik ŽS radnik tuženika znatno duže od tužitelja, da je radnik ŽS pokazivao zavidne rezultate po pitanju radne efektivnosti (iskaz svjedoka HS).

17. Slijedom iznesenih razloga, a budući da je sud prvog stupnja propustio raspraviti sporne činjenice, koje su odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu odredbe članka 115. ZR (postojanje gospodarskih i organizacijskih razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu), to je valjalo žalbu tuženika, kao osnovanu, uvažiti, i na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP, presudu suda prvog stupnja ukinuti te predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

18. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja otklonit će navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će, imajući u vidu navedeno u ovom rješenju, raspraviti činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu citiranih propisa, time što će ocijeniti sve izvedene dokaze u smislu odredbe članka 8. ZPP te će odlučiti o tuženikovom prijedlogu da se kao svjedok sasluša radnik ES, kojeg sud prvog stupnja nije saslušao, niti je u obrazloženju pobijane presude naveo razloge zbog čega taj dokaz nije izveo, i tek će potom moći donijeti zakonitu i pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu.

U Zagrebu 23. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor