Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-487/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vlatki Fresl Tomašević, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ninoslav Pintarić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Pr-61/2020-16 od 15. studenoga 2021. godine, dana 23. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Pr-61/2020-16 od 15. studenoga 2021. godine.

II Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.050,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 1.050,00 kuna od 20. srpnja 2017. godine, na iznos od 1.800,00 kuna od 20. kolovoza 2017. godine i na iznos od 1.200,00 kuna od dana 20. rujna 2017. godine do isplate kao i za naknadu troškova parničnoga postupka (točka I izreke). Naloženo je tužiteljici da tuženoj naknadi troškove parničnoga postupka u iznosu od 4.000,00 kuna (točka II izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga koji su propisani odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskome sudu.

Zahtjeva naknadu troškova žalbenoga postupka.

3. Tužena je podnijela odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode tužiteljice i predlaže da se pobijana presuda potvrdi, uz naknadu troška žalbenoga postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sukladno odredbi članka 458. stavak 1. ZPP radi se o sporu male vrijednosti, a sudska odluka kojom se okončava spor male vrijednosti se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava sukladno članku 467. stavak 1. ZPP, pa žalbeni navodi kojima žalitelj ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnoga stanja nisu razmatrani.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud nije ustanovio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 467. stavak 1. ZPP, na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao policijskog službenika Republike Hrvatske, Policijske uprave Krapinsko zagorske, Postaje granične policije Macelj, za isplatu iznosa od 4.050,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama s osnove dodatka za rad na terenu u razdoblju od lipnja 2017. godine do kolovoza 2017. godine, a zbog obavljanja policijskih poslova granične kontrole na međunarodnom graničnom prijelazu [adresa], koji rad je obavljala na području [adresa].

8. Tužiteljica ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, već se samo poziva na taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

9. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio slijedeća pravno-relevantna utvrđenja:

- da je tužiteljica raspoređena na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu Postaja granične policije Macelj, te da je prema rasporedu rada redovno službu obavljala na graničnim prijelazima [adresa] i [adresa],

- da prema odredbi čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/13., dalje: KU), koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, službenik ima pravo za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio,

- da je na temelju Dogovora tužiteljica bila raspoređena na slovenskom državnom području radi obavljanja hrvatske granične kontrole, a sve sukladno Sporazumu Vlade RH i Vlade Republike Slovenije („Narodne novine“ broj 2/04.), kojim su utvrđene i „zone“ koje predstavljaju područja domaće države u kojoj službene osobe susjedne države obavljaju graničnu kontrolu te da to pravo ima službena osoba koja predstavlja službenika tijela državne uprave nadležnog za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor,

- da je tužiteljica mogla koristiti pauzu na radnom mjestu na različite načine (donošenjem hrane od kuće, naručivanjem iz restorana), te je imala mogućnost i zamjene na radnom mjestu radi korištenja prava na pauzu.

10. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da obavljanje poslova u sklopu radnog mjesta tužiteljice ne predstavlja rad izvan njezina stalnog mjesta rada, pa posljedično tome da tužiteljica ne ostvaruje pravo na terenski dodatak iz čl. 56. KU, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev u cijelosti. Takvo pravno shvaćanje sukladno je u cijelosti pravnom shvaćanju izraženom u revizijskoj odluci Vrhovnoga suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 336/2024-2 od 5. ožujka 2024. godine ili Rev- 450/23 od 6. lipnja 2023. godine

11. Žalbeni navodi kojima tužiteljica opširno ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnoga prava nisu osnovani.

12. Naime, odredbom čl. 25. st. 3. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine" broj 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22, dalje: ZNDG), propisano je da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

13. Međunarodni ugovor između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisanim u Kopru 14. travnja 2003. (dalje:Sporazum) koji je potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'' broj 2/2004., dalje: ZPS). Člankom 2. stavak 1. tog Sporazuma ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U stavku 3. članka 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

13.1. Prema čl. 1. točki 2. izraz ''domaća država'' označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz ''susjedna država'' označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (točka 3. čl. 1. Sporazuma), dok izraz ''zona'' označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (točka 6. čl. 1. Sporazuma). Izraz ''službena osoba'' označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (točka 7. čl. 1. Sporazuma).

13.2. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom članka 4. stavka 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema stavku 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

14. Na temelju članka 2. stavka 4. naprijed spomenutog Sporazuma te članka 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole te su, između ostalim mjestima, utvrdile su takva mjesta i granične prijelaze na kojima je radila tužiteljica, za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (čanak1. stavak 1. točka 1. Dogovora).

15. Odredbom čl. 183. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (Narodne novine, broj 117/11, 50/14, 32/15) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, osnovane su u Policijskoj upravi krapinsko-zagorskoj policijske postaje, između ostalih Postaja granične policije Macelj koja je prema čl. 191. Uredbe specijalizirana – granična policijska postaja III. kategorije sa sjedištem u [adresa] i nadležna za kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima.

16. Iz navedenog proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja zemljopisno područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom slučaju to je zemljopisno područje određeno prethodno navedenim međudržavnim Dogovorom kao mjesto rada policijskog službenika za zaštitu granice u policijskoj postaji [adresa] koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s [adresa] u zoni graničnog prijelaza za cestovni promet [adresa] i [adresa].

17. Sukladno prethodno navedenom, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica u obavljanju službe na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice u Postaji granične policije Macelj, koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice GP [adresa] i [adresa] odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza u Republici Hrvatskoj i u Republici Sloveniji, nije radila izvan stalnog mjesta rada. To iz razloga jer sukladno prethodno navedenom međudržavnom Sporazumu i Dogovoru stalno radno mjesto tužiteljice uključuje i područje [adresa] u kojem je ona ovlaštena obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu i što se njezine službene radnje obavljene u zoni [adresa], kao susjedne države, smatraju kao da su obavljene u Republici Hrvatskoj, pa je ta zona sastavni dio njezinog radnog mjesta, zbog čega njezin rad u toj zoni nema obilježje rada izvan stalnog mjesta rada.

18. Kako se dakle, slijedom prethodno navedenog rad tužiteljice kao policijske službenice za zaštitu granice Republike Hrvatske u Policijskoj upravi Krapinsko zagorskoj, Postaji granične policije Macelj, a koji je u utuženom razdoblju obavljala u zoni na području [adresa] kao susjedne države u skladu sa ZPS-om smatra radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada, to je suprotno žalbenim navodima, pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 56. KU/13 i čl. 50. KU/17 za isplatu dodatka za rad na terenu, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan u cijelosti.

19. Suprotno žalbenim navodima, u konkretnom slučaju ne dolazi u primjenu Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. kao mjerodavno u ovoj pravnoj stvari. To iz razloga jer je navedeno tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima (upućivanje djelatnika PU Zagrebačke i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje Graničnog prijelaza Dobova uz službeno ovlaštenje za rad na tom graničnom prijelazu izdano na temelju članka 9. Sporazuma pri čemu u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza [adresa] na području [adresa] i granični prijelaz [adresa] ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP), dok je tužiteljica redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređena na rad na radno mjesto policijske službenice za zaštitu granice u Policijskoj upravi Krapinsko zagorskoj, Postaji granične policije Macelj, koja policijska postaja, u skladu s posebnim propisima, obuhvaća područje graničnih prijelaza [adresa] i [adresa] na području Republike Hrvatske i na području [adresa] za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području i taj se rad obavlja u skladu s odredbom čl. 4.

20. Žalbeni navod kako se tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike broj 1/50 od 12. veljače 2019. primjenjuje u ovoj pravnoj stvari su nije osnovan budući da je to tumačenje doneseno 4. veljače 2019., odnosno nakon utuženog razdoblja.

21. Odluka o troškovima parničnoga postupka nije osporavana konkretnim žalbenim navodima, dok drugostupanjski sud nije ovlašten paziti na pravilnu primjenu materijalnoga prava glede odluke o troškovima parničnoga postupka sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

22. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, pa je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I izreke.

23. Tužena nema pravo na naknadu troška za sastav odgovora na žalbu jer ta parnična radnja u postupku nije bila potrebna sukladno odredbi čl. 155. ZPP. Zato je odlučeno pod točkom II izreke ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 23. travnja 2025. godine

Sutkinja:

Vlatka Fresl Tomašević