Poslovni broj: Povrv-903/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Vanesi Brizić Bahun, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Credit Point One S.L., Barcelona, Španjolska, Moll de Barcelona, World Trade Center, Edificio Sur, p.2, OIB:47203303723, zastupan po punomoćnici Vlatki Nadramija, odvjetnici u OD Nadramija i partneri u Zagrebu, protiv tuženika CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 23. travnja 2025.

presudio j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-67454/2023 od dana 06. veljače 2024. godine u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 703,00 eura uz zatezne kamate koje teku na pojedine iznose od dospijeća do isplate i to:

-na iznos od 37,00 eura od 03.08.2023.

-na iznos od 167,00 eura od 22. kolovoza 2023.

-na iznos od 167,00 eura od 22. kolovoza 2023.

-na iznos od 166,00 eura od 22.08.2023.

-na iznos od 166,00 eura od 22.08.2023.

do 31. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška, kao neosnovan.

riješio je

I. Utvrđuje se da je tužba u ovom predmetu povučena za iznos od 500,00 eura.

II. Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-67454/2023 od dana 06. veljače 2024. godine u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 500,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 1.203,00 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate, potražujući i troškove postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate.

2. Rješenjem o ovrsi pod posl. br. Ovrv-67454/2023 od dana 06. veljače 2024. određena je ovrha, na koju je ovršenik (sada tuženik) pravovremeno podnio prigovor.

3. U prigovoru osporava visinu tražbine te navodi da je dio duga plaćen te da je dogovorena obročna otplata.

4. Povodom istaknutog prigovora, spis je od strane javnog bilježnika ustupljen ovom sudu i zaprimljen pod br. Povrv-903/2024 te je pravomoćnim rješenjem istog suda od 15. siječnja 2025., rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute provedene radnje te je predmet upućen u parnični postupak.

5. U istom rješenju ovog suda od 15. siječnja 2025., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da sukladno odredbi članka 461.a stavak 6. i 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje:ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj (prije ovrhovoditelj) je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a tuženik (prije ovršenik) je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog podneska, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

6. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, uzevši pritom u obzir da tužitelj i tuženik nisu predložili niti jedan drugi dokazni prijedlog u smislu čl. 219. ZPP-a, osim isprava, u prilog svojih tvrdnji, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke.

7. Budući da nitko nije obrazloženim prijedlogom zatražio provođenje usmene rasprave niti sud smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, sud je proveo dokaze priložene u spisu i to čitanjem isprava.

8. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo da je tuženik kao zajmoprimac s tužiteljem kao zajmodavcem 03. srpnja 2023. na daljinu, uz prihvat Općih uvjeta ugovora o zajmu za zajmove tužitelja sklopio ugovor o zajmu br. CPO-67405. Prema čl. 293. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ugovor je sklopljenim elektroničkim putem kad su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Nadalje, prema čl. 499. ZOO-a za postojanje ugovora o zajmu potrebno je da su se stranke sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora i to određenom iznosu novca i vremenu trajanja zajma. Obzirom da zakonodavac za ugovor o zajmu ne propisuje određeni oblik, takav se ugovor smatra neformalnim dvostrano obvezujućim ugovorom, pa stoga može biti sklopljen u bilo kojoj formi. U konkretnom slučaju, pristupom internetskoj stranici zajmodavca tuženik je zatražio zajam u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura i obvezao se navedeni iznos vratiti zajmodavcu zajedno s pristojbom u ukupnom iznosu od 700,00 eura s dospijećem zadnje rate dana 30.12.2023. Sklapanje ugovora uređeno je člankom 4. i 5. Općih uvjeta. Nakon što je tuženik podnio zahtjev za odobrenje zajma, podnio odgovarajuću dokumentaciju, te poslao sms kojim potvrđuje isplatu, iznos je isplaćen na njegov bankovni račun. U skladu s čl. 4. i 5. Općih uvjeta ugovora o zajmu zajmodavca, upoznavanje s Općim uvjetima i Standardne informacije o europskim potrošačkim kreditima prije sklapanja Ugovora o zajmu i izričita izjava odnosno potvrda tuženika da Opće uvjete prihvaća u potpunosti i bez zadrški, te da se s njima izričito slaže, predstavlja apsolutno bitan uvjet odobrenja zajma od strane zajmodavca te je bez toga nemoguće sklopiti Ugovor o zajmu. Označavanjem polja ''Prihvaćam'' na internetskoj stranici zajmodavca, tuženik je dao svoj izričit i nedvosmislen pristanak na odredbe Općih uvjeta, te izričito izjavio da će ih se pridržavati. Prihvatom Općih uvjeta, tuženik je sukladno odredbi čl. 5., dostavio kopiju kartice tekućeg računa, iz kojeg je vidljiv broj računa, te presliku svoje osobne iskaznice. Temeljem navedenog ugovora, tuženik je za isplatu iznosa zajma sukladno čl. 6. Općih uvjeta poslao sms poruku na broj tužitelja s tekstom ''Isplati CPO-67405“. Zajmodavac Credit Point One s.l. je tuženiku dana 03. srpnja 2023. isplatio novčani iznos od 985,00 eura (odnosno 1.000,00 eura umanjeno za 15,00 eura troškova obrade zajma), dok se tuženik obvezao vratiti navedeni iznos, uvećan za 700,00 eura pristojbe, sukladno čl. 8. Općih uvjeta i to najkasnije sa danom dospijeća 30. prosinca 2023. Navedenim radnjama, sklopljen je ugovor o zajmu elektroničkim putem, sukladno čl. 247., čl. 286. i čl. 293. Zakona o obveznim odnosima. Zajmodavac je svoju obvezu iz Ugovora o zajmu izvršio, uplativši iznos zajma na tekući račun tuženika dok zajmoprimac, ovdje tuženik, nije izvršio svoju obvezu povrata zajma. Iz same uplate, koju je tužitelj dokazao potvrdom Croatia Banke uz sve navedene podatke, nesumnjivo proizlazi da je iznos novca isplaćen upravo temeljem ugovora o zajmu. Sukladno čl. 7. Općih uvjeta, troškovi obrade Zahtjeva ovise o iznosu zajma, a trajanje u skladu sa Standardnim informacijama o europskim potrošačkim kreditima. Sukladno čl. 10. Općih uvjeta, na dan dospijeća Zajma Zajmoprimac može odabrati hoće li ga u cijelosti vratiti ili će odgoditi rok otplate Zajma. Rok odgode roka otplate zajma mora biti u skladu s odredbama Standardnih informacija o europskim potrošačkim kreditima. Slijedom navedenog, ukupni dug tuženika prema tužitelju iznosi 703,00 eura, a sve utemeljeno na važećim cjenicima sadržanim uz Opće uvjete zajmodavca i ovdje tužitelja. Kao posljedicu neplaćanja zajma u ugovorenom roku, tužitelj je pokrenuo predmetni ovršni postupak. Tužitelj ističe kako su prigovori tuženika neosnovani i svode se na prigovaranje iznosima i uvjetima točno utvrđenim u Ugovoru o Zajmu i Općim uvjetima tužitelja na koje je izričito pristao prilikom apliciranja za zajam i sklapanja ugovora o zajmu. Iz prikaza sms poruka tuženika, vidljivo je kako je tuženik izvjesno vrijeme koristio usluge tužitelja, te je upoznat sa uvjetima na koje je izričito pristao i svjesno dostavio svu traženu dokumentaciju koja je ranije navedena. Visina potraživanja iz prijedloga za ovrhu proizlazi iz samog Ugovora o zajmu i sasvim je jasna. Tuženik je nakon pokretanja ovršnog postupka uplatio iznos od 500,00 eura, te je u skladu s tim iznos koji se nalazi na prijedlogu za ovrhu i umanjen.

9. Tužitelj je podneskom od 31. siječnja 2025. godine povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari za iznos od 500,00 eura, jer je isti plaćen 30. siječnja 2024. nakon podnošenja prijedloga za ovrhu (sada tužbe), ali prije donošenja rješenja o ovrsi, čemu se tuženik nije protivio te je na temelju odredbe članka 193. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja. Na temelju odredbe članka 456. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom II. izreke rješenja.

10. U daljnjem tijeku postupka tuženik se nije upuštao u raspravljanje, a pri tome je sva pismena uredno primio.

11. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvod iz knjige otvorenih stavaka (list 10 spisa), izvod iz trgovačkog registra (list 12-24 spisa), potvrdu o plaćanju (list 37 spisa), ispis e mailova (list 38-41 spisa), Opće uvjete ugovaranja zajma (list 57-65 spisa), Standardne informacije o Europskim potrošačkim kreditima (list 66-73 spisa), presliku osobne iskaznice (list 74-75 spisa), kartice tekućeg računa (list 76 spisa), pregled prometa (list 78-92 spisa), potvrdu banke (list 94 spisa), ugovor o zajmu (list 95-96 spisa), otplatni plan (list 97-99 spisa), otkaz ugovora (list 100 spisa).

12. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

13. Nesporno je između stranaka u postupku da su zaključili ugovor o zajmu te da je tužitelj isplatio tuženiku iznos od 985,00 eura, međutim, sporna je visina dugovanja, a također obzirom da sud po službenoj dužnosti pazi na ništetnost ugovora jesu li stranke pregovarale oko pojedinih odredbi ugovora i je li time uzrokovana znatnija neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu tuženika kao potrošača.

14. Uvidom u Ugovor o zajmu broj CPO-67405 od 03. srpnja 2023. u točki II. je razvidno da je zajmodavac dostavio zajmoprimcu Obavijest o odobrenju zajma dana 03. srpnja 2023. i tom obavijesti je zajmodavac odobrio zajmoprimcu zajam te je zajmoprimac primio na znanje primivši samu obavijest poslanu od zajmodavca da mu je zajam odobren u iznosu od 1.000,00 eura, na period od 180 dana, plativo u šest anuiteta, uz trošak obrade u iznosu od 15,00 eura.

15. U točki VII. ugovora je navedeno da ono što ovim ugovorom nije definirano i na sve odnose između zajmodavca i zajmoprimca odnosno ugovornih strana, od direktne su primjene Opći uvjeti zajmodavca. U točki VIII. navedeno je da zajmoprimac potvrđuje da je suglasan s Općim uvjetima zajmodavca, da je s istima upoznat, te da prihvaća učinke koje proizvodi isto kao i ovaj ugovor o zajmu kao i mogući dopunski dokument, prilozi ili dodatne upute koje bi se mogle odnositi na isti.

16. Člankom 18. Općih uvjeta ugovaranja zajma stranke su ugovorile kao mjerodavno pravo: španjolsko pravo pa se sukladno čl. 3. st. 1. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog Parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) u daljnjem tekstu: Uredbe br. 593/2008 – Rim I) uz ograničenje propisano čl. 6. st. 2. Uredbe br. 593/2008 – Rim I, na predmetni ugovor primjenjuje španjolsko pravo.

17. Ugovorom o zajmu broj CPO-67405 od 03. srpnja 2023. u točki III. je ugovoreno da je zajmoprimac dana 03. srpnja 2023. putem SMS poruke zatražio isplatu zajma od zajmodavca. Zajmodavac je dana 03. srpnja 2023. isplatio zajmoprimcu zajam u visini od 1.000,00 eura umanjen za iznos troška obrade zahtjeva za zajam. Točkom IV. je ugovoreno da se zajmoprimac obvezuje vratiti zajam u visini od 1.000,00 eura u roku od 180 dana s uvećanjem koje se odnosi na naknadu u iznosu od 700,00 eura što čini ukupno iznos od 1.700,00 eura. Otplatni plan određuje točne iznose i status dugovanja a prilaže se ovom ugovoru o zajmu kao prilog. Točkom V. je ugovoreno da zajmodavac ima pravo na jednostrani otkaz ovog Ugovora o zajmu ukoliko zajmoprimac zakasni u plaćanju. Kašnjenjem se smatra svaka uplata nakon datuma dospijeća. U slučaju jednostranog otkaza ovog ugovora o zajmu od strane zajmodavca, ostatak duga i ukupan iznos naknade, smatraju se dospjelim na dan otkaza ovog ugovora. Otkaz ovog ugovora o zajmu dostavlja se zajmoprimcu u elektroničkom obliku putem elektroničke pošte.

18. Dakle, proizlazi da je naknada za pozajmljeni iznos od 1.000,00 eura u visini od 700,00 eura, što predstavlja 70% i to na vremenski rok od 180 dana.

19. Sukladno čl. 6. st. 2. Uredbe br. 593/2008 – Rim I stranke mogu za potrošačke ugovore izabrati mjerodavno pravo, ali takav izbor ne može za posljedicu imati lišavanje potrošača zaštite koja mu je osigurana odredbama od kojih se ne može odstupiti sporazumom, na temelju prava uobičajenog boravišta potrošača.

20. Naime, u vrijeme sklapanja ovog ugovora na snazi je Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22, 59/23, dalje:ZZP). Predmetni zakon je u čl. 45. st. 1. propisao da se potrošač ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju ovoga Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Stavkom 2. propisano je da su ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih ovim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštite potrošača su ništetne. Prema st. 3. ako je za ugovor iz ovoga dijela Zakona mjerodavno strano pravo, potrošač koji ima boravište u [adresa] ne može biti lišen zaštite na koju ima pravo po ovom Zakonu i drugim zakonima kojima se štite potrošači.

21. Nadalje, prema čl. 53. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

22. Navedenom odredbom prenesena je u hrvatsko zakonodavstvo Direktiva Vijeća 93/13EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koje se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštenim odredbama) – u daljnjem tekstu: Direktiva). Budući je na temelju čl. 4. st. 2. toč. f. Ugovora o funkcioniranju Europske unije za područje zaštite potrošača podijeljena nadležnost između Unije i država članica, prilikom interpretacije navedenih odredbi obveza je hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine.

23. Sud Europske unije je u više odluka isticao nužnost transparentnosti informiranja prije sklapanja ugovora o ugovornim uvjetima i posljedicama njegovog sklapanja kao temeljima za zaštitu potrošača. Naime, upravo na temelju tih informacija potrošač odlučuje želi li biti ugovorno vezan uvjetima koje je prethodno sastavio trgovac (presude C-125/18 LM, C-92/11 RWE Vertrieb, C-26/13 C i IM, C- 154/15, C-307/15 i C-308/15 UM i dr. C-186/16 L i dr.).

24. Naime, odredba čl. 3. Direktive propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri i na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora.

25. U predmetu C-226/12 Suda Europske Unije Constructora Principado postavljeno je pitanje postoji i takva znatnija neravnoteža i može li se ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi s jedne strane i troškova koji na temelju te odredbe terete potrošača s druge strane. Naime, znatnija neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih nacionalnih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora, bilo u obliku ograničenja sadržaja prava koja prema tim odredbama ima na temelju ugovora ili ograničenja u njihovom korištenju ili pak u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena nacionalnim pravilima.

26. Prema odredbi čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje:ZOO) ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, a sukladno čl. 327. st. 1. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti.

27. Načelo kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi po službenoj dužnosti utvrdio je i Sud Europske unije u predmetima C-415/11, C-421/14, C- 154/15, C-307/15 i C-308/15 i to čak i u slučaju da se potrošač na nju i ne poziva.

28. Slijedom navedenog, provodeći opći test za utvrđivanje nepoštenosti ugovorne odredbe sud utvrđuje da je odredba čl. IV. predmetnog ugovora kojim se zajmoprimac obvezao vratiti zajam u visini od 1.000,00 eura u roku od 180 dana s uvećanjem koje se odnosi na naknadu u iznosu od 700,00 eura, a što predstavlja uvećanje od 70%, nepoštena ugovorna odredba, jer za zajmoprimca predstavlja preveliki financijski teret koji za zajam koji je ugovoren na vremenski rok od 180 dana, predstavlja prema mišljenju ovog suda posljedično znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tuženika kao potrošača. Sud također nalazi da se odredba ne može smatrati jasnom, lako razumljivom i uočljivom jer nije potrebno da je ona samo gramatički razumljiva nego i da je potrošaču jasno kakvu obvezu i u kakvom obujmu preuzima, a što ovaj sud ocjenjuje da nije razumljivo. Radi se o ugovornoj odredbi u tipskom ugovoru, koji je sklopljen na daljinu, u kojem je kao iznos zajma naveden iznos od 1.000,00 eura dok se u odredbi o naknadi ne navodi na što se ona točno odnosi i na koji način je došlo do izračuna upravo te visine naknade pa nisu ispunjeni uvjeti da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija bude u stanju procijeniti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Ovakvo mišljenje izrazio je i Sud Europske Unije u predmetu C-26/13.

29. Kraj ranije citiranog čl. 324. st. 1. ZOO-a, ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a ugovor o zajmu može opstati bez te odredbe pa bi tuženik bio dužan isplatiti iznos primljenog zajma bez ugovorne naknade za koju je sud utvrdio da je nepoštena odredba te time i ništetna.

30. Budući da je na tužitelju teret dokaza, odnosno tužitelj je dužan dokazati i visinu tužbenog zahtjeva, a tužitelj nije predložio izvesti dokaz financijskim vještačenjem, to proizlazi da upravo tužitelj svojom djelomičnom procesnom neaktivnosti nije pružio sudu dokaze na temelju kojih bi sud utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim, kako je postavljen konačno uređenim tužbenim zahtjevom.

31. Sud u odluci kojom odlučuje o osnovanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi nije odlučivao o trošku ovršnog postupka, već je o istom odlučio zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku. To iz razloga što se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka (Zaključak br.3 sastanka Vrhovnog suda RH br. Su-Iv-204/17 održanog 2. lipnja 2017.godine u Zagrebu).

32. Obzirom na neuspjeh u sporu odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troška sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

33. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. travnja 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženik

3. Spis