REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-212/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu toga suda Ivanu Dujiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva VUKIĆ i partneri d.o.o. Rijeka, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "KAMENJARKA" KRNICA, Krnica, Krnica 19, OIB: 28677980888, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 14. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i umješača na strani tuženika, na dan objave 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 2.059,57 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 1.181,23 eura od 27. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 878,34 eura od 20. listopada 2021. do isplate,

sve po stopi koja se određuje, do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, za iznos od 353,65 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 20. listopada 2021. do isplate.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od petnaest dana naknadi troškove postupka u iznosu od 1.443,75 eura sa zateznim kamatama koje teku od 23. travnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV U preostalom dijelu, za iznos od 318,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. U tužbi dostavljenoj Općinskom sudu u Puli 14. travnja 2023. tužitelj je naveo da je 9. rujna 2021. oko 21,20 sati, došlo do prometne nesreće na državnoj cesti DC- 66 [adresa] (D421), općina Barban, izvan naselja Manjadvorci, na 19 km + 900 m, kada se navedenom cestom, u smjeru prema Puli, osobnim vozilom marke Mazda 3 reg. oznake i broja [registarska oznaka] kretao BR iz [adresa], te je dolaskom na navedenu lokaciju, došlo do kontakta vozila i divlje svinje, koja je skočila na kolnik s lijeve strane ceste, gledajući u smjeru kretanja vozila, oštetivši tako prednji i bočni lijevi dio vozila. Nakon samog događaja divlja svinja pobjegla je s mjesta događaja, a vozač vozila [registarska oznaka] tom prilikom nije bio pod utjecajem alkohola. Na navedenom dijelu kolnika iz smjera kretanja vozila [registarska oznaka] postoji prometni znak „Divljač na cesti“ kod 19 km + 950 m, uz dopunsku ploču da se opasnost odnosi na dionicu ceste u dužini od 1,3 km. Mjesto događaja u nadležnosti je tuženika, čiji je lovočuvar ČR izašao na mjesto događaja, ali divljač nije nađena, već je policija samo izuzela tragove dlaka zatečene na vozilu, koji su pohranjeni u spis predmeta. Vozač BR iz [adresa] upravljao je osobnim vozilom marke Mazda 3 reg. oznake i broja [registarska oznaka] koje je u trenutku prometne nesreće bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti br. 011612259146 s ugovorenim osiguranjem djelomičnog automobilskog kaska (sudar s životinjama) s valjanošću osiguranja od 7. listopada 2020. do 7. listopada 2021. Tužitelju se u mirnom postupku, kao kasko osiguravatelju vozila marke Mazda 3 reg.oznake i broja [registarska oznaka] obratio osiguranik BR sa zahtjevom za naknadu štete/isplatu osigurnine zbog pretrpljene imovinske štete na oštećenom vozilu. Zahtjev je utvrđen osnovanim u cijelosti, te je na temelju izvida i procjene štete utvrđeno ad je na vozilu [registarska oznaka] došlo do štete čija je visina obračunata u ukupnom iznosu od 18.182,40 kn. Isplata štete u iznosu od 18.182,40 kn izvršena je u dva navrata: iznos od 8.900,00 kn isplaćen je 27. rujna 2021., a iznos od 9.282,40 kn 20. listopada 2021. Lovištem iz kojeg je divlja svinja izašla na cestu gospodari tuženik Lovačko društvo „Kamenjarka“ Krnica, no tuženik niti njegov osiguravatelj Euroherc osiguranje d.d. u vansudskom regresnom postupku nisu refundirali tužitelju isplaćenu štetu/osigurninu. Tužitelj posebno naglašava da se za štetu nastalu od divljači odgovara po objektivnoj odgovornosti, a u svezi s odredbom iz čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima prema kojemu za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Naime, divljač na javnoj cesti neprijeporno predstavlja opasnu stvar. Odgovornost lovačkih društva valja cijeniti kroz odredbe Zakona o lovstvu i ZOO- a. To proizlazi iz Rješenja Ustavnog suda RH broj: U-I/6264/14 OD 04.03.2015. godine kojim nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 50.st.1. Zakona o cestama. Stajalište je Ustavnog suda da se čl. 50.st.1.Zakona o cestama ni na koji način ne odnosi na pitanje odštetne odgovornosti osoba koje gospodare lovištima odnosno da odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja Zakona o cestama, već je njihova odgovornost i to kao objektivna odgovornost, uređena i nadalje Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava, a čl. 50.st.1.Zakona o cestama (odgovornost po načelu krivnje) tiče se isključivo odštetne odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste. Divljač, u konkretnom slučaju divlja svinja, koja istrči na cestu predstavlja opasnu stvar. Prema čl. 1063.ZOO-a šteta nastala u svezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Prema čl. 86.Zakona o lovstvu propisano je da za štetu koju divljač počini u lovištu odgovara lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećenik poduzeo potrebne mjere za sprječavanje štete od divljači koje je bio dužan poduzeti, a smatra se da divljač stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta ako lovoovlaštenik ne dokaže suprotno, no ako dokaže suprotno i dalje je deliktno odgovoran, ali stječe pravo na odstrjel divljači koja je pričinila štetu. Iz priloženih dokaza ne proizlaze okolnosti koje bi upućivale na odgovornost vozača BR koji je upravljao vozilom marke Mazda 3 reg.oznake i broja [registarska oznaka] jer prema Potvrdi Postaje PP Pula i provedenom alkotestiranju vozač nije bio utjecajem alkohola, a niti proizlazi da je bila prekoračena brzina, pa dakle ne proizlaze niti okolnosti za oslobođenje lovačkog društva odnosno tuženika od odgovornosti u smislu čl. 1067. st.1. i 2. ZOO-a (viša sila, radnja oštećenika ili treće osobe). Iz priložene dokumentacije proizlazi kao nesporno da je do štete na oštećenom vozilu došlo upravo zbog naleta na divljač, jer su na vozilu pronađeni tragovi dlake divljači koji su fotografirani, dok je divljač otrčala s mjesta nezgode. Tužitelj se u mirnom postupku, a nakon izvršene isplate štete/osigurnine, obratio tuženiku sa regresnim zahtjevom za refundaciju isplaćenog iznosa od 18.182,40 kn, no tuženik nije tužitelju refundirao isplaćeni iznos. Kako je tužitelj po izvršenoj isplati pozvao tuženika na ispunjenje obveze, a tuženik po istome nije postupio, tužitelj je bio prisiljen podnijeti predmetnu tužbu. Stoga tužitelj predlaže da naslovni sud temeljem čl. 963. ZOO-a nakon provedenog postupka donese slijedeću presudu:

„Nalaže se tuženiku LOVAČKOM DRUŠTVU „KAMENJARKA“ Krnica, 52 208 Krnica 19, OIB 28677980888 da tužitelju CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb OIB 26187994862 isplati ukupan iznos od 2.413,22 EUR/18.182,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.181,23 EUR/8.900,00 kn od 27.09.2021.godine do isplate, a na iznos od 1.231,99 EUR/9.282,40 kn tekućom od 20.10.2021.godine do isplate, po stopi propisanoj čl. 29.st.2.ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.godine do isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st.2. ZOO-a, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.godine do isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je, u bitnome, naveo da osporava da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, u osnovi i visini iznosa, jer nije nedvojbeno utvrđeno da se radilo o naletu na divljač kojom gospodari tuženik. Prema Potvrdi Policijske uprave istarske, Postaje prometne policije Pula KLASA:21104/21-0/8498, URBROJ:511-08-29/6-0-128-5/2021 od 21. rujna 2021. utvrđeno je da nepoznata životinja nije pronađena na mjestu nastanka štetnog događaja te da su pronađeni tragovi dlake, tako da navod da se radilo o naletu na divljač nije ničim dokazan, već se temelji na izjavi oštećenog vozača koji je ujedno i zainteresiran za pozitivno rješenje svojeg zahtjeva. Da se uistinu radilo o divljači mora dokazati tužitelj, a ne tuženik. Dio kolnika iz smjera kretanja vozila koji je sudjelovao u štetnom događaju obilježen je prometnim znakom opasnosti „Divljač na cesti” i izričitom naredbom Ograničenje brzine 60km/h. Na dan nastanka štetnog događaja Lovačko društvo „Kamenjarka” Krnica nije provodilo lov i lovne aktivnosti. Nije sporno da se štetni događaj dogodio naletom na životinju, ali je sporna vrsta životinje koja je sudjelovala u štetnom događaju, brzina kojom se vozilo kretalo s obzirom na prometne znakove kojima je obilježen dio kolnika na kojem je nastao štetni događaj, osim toga dio ceste na kojoj je nastao štetni događaj obilježen je znakom opasnosti „Divljač na cesti", a tuženik na dan nastanka štetnog događaja nije provodilo lov i lovne aktivnosti zbog čega nema pravne osnove za utvrđivanje tuženikove odgovornosti, iz čega proizlazi daje tužbeni zahtjev prema istome neosnovan, stoga se predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev prema tuženiku kao neosnovan i obveže tužitelja da tuženiku nadoknadi parnični trošak.

3. Rješenjem posl.br. P-274/2023-8 od 8. svibnja 2024. Općinski sud u Puli se oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupljen ovom sudu.

4. Proveden je dokazni postupak uvidom u isprave u spisu, uviđajem na licu mjesta, saslušanjem svjedoka BR i CR, vještačenjem po prometnom vještaku prometne struke Željku Petkoviću iz [adresa].

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Iz isprava dostavljenih uz tužbu proizlazi da je predmetno vozilo Mazda 3 reg. oznake i broja [registarska oznaka] u trenutku predmetne prometne nezgode (9. rujna 2021.) bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti br. 011612259146 s ugovorenim osiguranjem djelomičnog automobilskog kaska (sudar s životinjama) s valjanošću osiguranja od 7. listopada 2020. do 7. listopada 2021. (str. 10. spisa, uvjeti na str. 11-17 spisa) te je tužitelj, nakon izvršenog izvida štete (str. 24- 26 spisa) te računa popravka u iznosu od 18.182,40 kn (sa prilozima na str. 28), isplatio osiguraniku BR (vlasniku vozila) naknadu štete u iznosu od ukupno 18.182,40 kn i to iznos od 8.900,00 kn 27. rujna 2021., a iznos od 9.282,40 kn 20. listopada 2021. (izvadak po računu i pregled plaćanja na str. 32 i 34 spisa). Iz dopisa Ministarstva poljoprivrede od 9. listopada 2024. i njemu priložene karte lovišta (str. 101 spisa) proizlazi da predmetna cesta prolazi kroz lovište kojim gospodari tuženik, što potvrđuje i činjenica da je upravo tuženikov lovočuvar ČR izašao na mjesto događaja (kako proizlazi iz Potvrde PPP Pula od 21. rujna 2021., na str. 48 spisa i Izvješća PPP Pula od 13. rujna 2021., na str. 83 spisa).

7. Tužitelj potražuje utuženu tražbinu prema tuženiku po osnovi zakonske subrogacije iz čl. 963. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), prema kojoj odredbi isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Sukladno navedenoj odredbi, u regresnoj parnici je potrebno, pored činjenice isplate naknade iz osiguranja od strane tužitelja kao osiguratelja, dokazati i pretpostavke odgovornosti za štetu koja je nastala osiguraniku.

8. Prema odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (dalje: ZOL) za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. To znači da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova (ako nije odgovoran vozač jer je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi). U slučajevima kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi) činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Naime, odredbom čl. 76. st. 2. ZOL-a propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZOL ne propisuje drugačije. Odštetna je odgovornost u konkretnom slučaju uređena i općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i to konkretno čl. 1045. st. 3. ZOO-a, koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, te daljnjim odredbama čl. 1063. -1067. ZOO-a budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete). Takvo je i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske (u Odlukama broj: U-I-2813/2014 od 3. lipnja 2016. i broj: U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015.), stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-2101/86, Rev- 1816/90, Rev-2070/92, Gzz-4/04, Rev-1312/07) i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (npr. Pž-2623/2021, Pž-1579/2024). Sukladno prethodno navedenim odredbama ZOO-a za štetu nastalu na vozilu naletom divljači koja pretrčava cestu odgovara tuženik kao lovoovlaštenik lovišta na je kojem ta divljač živjela. Naime, lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova je prema čl. 7. t. 8. ZOL-a pravna ili fizička osoba koja je stekla pravo lova na temelju Zakona o lovstvu, a to je u konkretnom slučaju upravo tuženik. Prema čl. 7. t. 10. ZOL-a, lovište je određena površina zemljišta koja je zaokružena prirodna cjelina u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova, pri čemu pojam otvoreno lovište znači lovište u kojem je omogućena nesmetana dnevna i sezonska migracija divljači (čl. 7. t. 17. ZL-a). Iz zakonskih je odredbi jasno da prilikom određivanja granica lovišta nije bitno pitanje u čijem se vlasništvu nalazi zemljište ili cesta koja ulazi u površinu lovišta. Odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika ne prestaje na granici javne ceste koja prolazi kroz njegovo lovište, upravo iz razloga što je on lovoovlaštenik lovišta na kojemu je divljač, kao opasna stvar, živjela, i na čijem se području nesreća dogodila. Iz odredbama čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a proizlazi da se lovoovlaštenik može osloboditi odgovornosti za štetu od divljači (kao opasne stvari) u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. U tom smislu za nastalu štetu može biti odgovoran vozač, ako nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i nije postupao po prometnom pravilu ili znaku, a odgovornost može biti i na strani osobe ovlaštene upravljati javnom cestom ako nije poduzela potrebne mjere sukladno odredbama Zakona o cestama (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi Pž-2623/2021-2 od 18. listopada 2022.).

9. Na uviđaju na licu mjesta 19. prosinca 2024. svjedok BR je iskazao kako slijedi: „Predmetnog dana upravljao sam vozilom Mazda 3 iz smjera Barbana prema Puli. Bio je mrak, negdje oko 21:30 sati. Nije padala kiša i vidljivost je bila dobra. Na automobila su bila upaljena oborena svijetla jer su iz suprotnog smjera dolazili automobili. Vozio sam brzinom od oko 50 km/h. Sa mnom je u automobilu kao suvozač bila supruga GR. Na mjestu koje sada pokazujem sa lijeve strane gledajući u smjeru kretanja velikom brzinom je cestu pretrčala divlja svinja te ju nisam mogao izbjeći te sam udario vozilom u nju. Zapravo brzina svinje je bila toliko velika da ju nisam niti uočio nego sam jednostavno samo udario u nju, a po oštećenjima na automobilu sam zaključio da je svinja došla sa lijeve strane gledajući u smjeru kretanja vozila. Ja nisam stigao zakočiti jer svinju nisam ni vidio. Nakon udarca u svinju usporio sam te sam auto zaustavio na putu koji se nalazi sa desne strane u smjeru kretanja, negdje oko 40 m od udarca u svinju. Znam da je u pitanju bila divlja svinja jer je na dijelu felge ostala dlaka. Nakon što sam s zaustavio pozvao sam telefonski broj [broj telefona] i pričekao policiju. Za oko pola sata došli su policijski djelatnici te su obavili očevid. Uz policiju došao je i lovočuvar ČR. Policija je izuzela dlake životinje prilikom uviđaja. Ja sam alkotestiran i bio sam negativan. Tužitelj Croatia osiguranje mi je nadoknadio svu štetu na vozilu po računu za popravak.“. Na upit vještaka svjedok je odgovorio da divljač nije pronađena već samo dlaka na automobilu i krvavi trgovi na mjestu udarca. Svjedok ČR (tuženikov lovočuvar) je iskazao: „Predmetnog dana pozvan sam od strane policije na uviđaj te sam na mjesto nesreće došao oko 22 sata gdje su bili djelatnici policije i vozač GR i njegova supruga. Na mjestu udarca koje sada pokazujem bili su vidljivi trgovi krvi i otisci papaka divlje svinje. Tragovi krvi vodili su na polje uz desnu stranu u smjeru kretanja vozila. Svinju smo pokušali naći uz pomoć pasa ali nismo uspjeli. Na automobilu su bile dlake divlje svinje te je dlaku policija izuzela.“. Na upit svjedok je odgovorio da se na predmetnoj cesti dosta često dešavaju naleti vozila na divljač i to većinom, oko 90 %, na divlje svinje; inače neposredno prije mjesta udarca nalazi se znak opasnosti od naleta na divljač te je cijela dionica cesta pokrivena znakovima opasnosti divljač na cesti.

10. Vještak prometne struke Željko Petković je u pisanom nalazu i mišljenju od 8. siječnja 2025. zaključio kako slijedi:

„Do prometne nesreće došlo je na dijelu kolnika [adresa] — [adresa], na oko 19 kri + 900 m. Način događanja predmetnog štetnog događaja je nalet vozila osiguranika tužitelja "Mazda 3" na divljač (divlja svinja). Naletni kontakt ostvaren je udarom prednjeg lijevog vrha vozila i prednje lijeve bočne strane te nastavno lijeve bočne strane vozila u istrčalu divljač. Divljač je na kolnik iskočila vozilu s lijeve strane. Divljač nije pronađena na mjestu događaja na koje je izašao lovočuvar LD „Kamenjarka” Krnica. Divljač je nestala na terenu van desnog ruba kolnika gledano po smjeru kretanja vozila. Sa vozila su policijskim očevidom izuzeti tragovi dlake divljači.

Iz razloga nepostojanja relevantnih podataka temeljem kojih bi se preciznije utvrdila brzina kretanja konkretnog vozila u trenutku naleta na divljač ista se analizirala temeljem iskaza vozača vozila u veličini od 50 km/h. Obim i veličina nastalih oštećenja na vozilu ukazuju na naletnu brzinu iskazanu po vozaču.

Divljač se do mjesta naleta kretala na ukupnoj dužini puta od 3,6 m i u vremenu od 1,03 sekunde. Pojavu divljači na lijevom rubu kolnika vozač vozila mogao je uočiti na udaljenosti od 14,3 m od mjesta naleta. U konkretnoj prometnoj situaciji, u uvjetima noćne vožnje, nalet na divljač nije bilo moguće izbjeći poduzimanjem kočenja vozila a sve iz razloga nedostatnih vremenskoprostornih veličina za poduzimanje radnje kočenja vozila.

Na vozilu osiguranika tužitelja nastupila je totalna (potpuna) šteta. Visina totalne štete na konkretnom vozilu iznosi 2.059,57 €.“.

11. U podnesku od 15. siječnja 2025. tužitelj je naveo da u pogledu visine štete, vještak utvrđuje da je na vozilu došlo do totalne štete u iznosu od 2.059,57 EUR, dok se isti propustio očitovati na dokumentaciju koja prileži spisu, odnosno nije obrazložio iz kojeg razloga nije prihvaćena visina šteta prema dostavljenoj dokumentaciji od strane tužitelja.

12. Na ročištu za glavnu raspravu 14. ožujka 2025. izveden je dokaz usmenim iznošenjem nalaza i mišljenja po vještaku Željku Petkoviću, koji je naveo kako slijedi: "Na primjedbe tužitelja na visinu štete u nalazu i mišljenju ističem da sam istu obračunao s obzirom na institut totalne štete, a da može biti poslovna politika tužitelja da isplati punu štetu sukladno računu popravka. Totalna šteta se inače obračunava po posebnoj metodologiji, a u slučajevima da visina štete prelazi 75% vrijednosti vozila u tom trenutku. U konkretnom slučaju je i sam tužitelj dostavio procjenu vrijednosti predmetnog vozila u spis predmeta (na stranici 29 spisa).". Na upite je odgovorio: da je razlika u visini štete koju potražuje tužitelj u tome što tužitelj potražuje cijenu sukladno računima za popravak, a on je procijenio totalnu štetu što je objektivna šteta; da je iskazana brzina od 50 km/h primjerena uvjetima na cesti, a uzimajući u obzir i noćne uvjete te znak opasnosti divljači na cesti.

13. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Željka Petkovića ocijenio objektivnim, potpunim te izrađenim u skladu s pravilima struke. Usmenim iznošenjem nalaza i mišljenja na ročištu 14. ožujka 2025. vještak je po ocjeni suda otklonio sve dvojbe vezane uz nalaz i mišljenje, koji je po svom sadržaju u bitnome suglasan sa ispravama u spisu (Potvrde PPP Pula od 21. rujna 2021., na str. 48 spisa i Izvješća PPP Pula od 13. rujna 2021., na str. 83 spisa, podaci o vozilu na str. 29 spisa) te sa iskazima svjedoka BR i CR. Stoga je sud taj nalaz u cijelosti prihvatio.

14. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Željka Petkovića te prethodno navedenih isprava (u točki 13. ovog obrazloženja) i iskaza svjedoka BR i CR, sud je utvrdio da je predmetna šteta nastala od opasne stvari – divljači (divlje svinje).

15. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi da su vozač (BR) ili osoba koja upravlja predmetnom cestom pridonijeli nastanku štete.

16. Tužitelj je dostavio dokaze da je utuženi iznos od 2.413,22 eura/18.182,40 kn isplatio svom osiguraniku BR. Radi se o istovjetnom iznosu sa računa od 18. listopada 2021. (str. 28 spisa) za popravak predmetne štete. Tužitelj je time po osnovu ugovora o osiguranju isplatio iznos reparirane štete svom osiguraniku. Taj iznos tužitelj sada potražuje od tuženika po osnovu subrogacije (sukladno odredbama čl. 963. ZOO-a). Međutim, na temelju nalaza i mišljenja vještaka Željka Petkovića sud je utvrdio da je na vozilu osiguranika tužitelja nastupila totalna šteta u iznosu 2.059,57 eura. Stoga je tužitelj, sukladno zaključenoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti br. 011612259146, odnosno čl. 31. Uvjeta za osiguranje (na str. 11-17 spisa), svom osiguraniku bio obvezan naknaditi totalnu štetu u iznosu 2.059,57 eura, a ne štetu prema visini troškova popravka. Stoga je tuženiku dužan tužitelju naknaditi iznos od 2.059,57 eura (iznos totalne štete), a ne iznos od 2.413,22 eura (koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku prema visini troškova popravka).

17. Dakle, sud je utvrdio da predmetna cesta prolazi kroz lovište kojim gospodari tuženik, da je predmetna šteta nastala od opasne stvari (divljači), da tuženik nije dokazao da su vozač ili osoba koja upravlja predmetnom cestom pridonijeli nastanku štete, da je tuženik tužitelju dužan naknaditi iznos od 2.059,57 eura (na ime totalne štete). Stoga je, temeljem odredbi 80. st. 6. ZOL te čl. 963., čl. 1045. st. 3. i čl. 1063.- 1067. ZOO-a, tužbeni zahtjev prihvaćen u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu iznosa od 2.059,57 eura (točka I izreke presude), dok je u preostalom dijelu, za iznos od 353,65 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II izreke)

18. Budući da se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora, tužitelju su na dosuđeni iznos glavnice, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, dosuđene zakonske zatezne kamate koje od presuđenja do isplate teku po stopi koja se odnosi na ostale odnose. Kako je tužitelj svome osiguraniku platio iznos štete, čime je šteta reparirana, sud je odredio da zatezne kamate teku od dana isplate osiguraniku tužitelja.

19. Kako iz svega navedenog proizlazi da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno sud je odlučio da neće izvesti dokaz mjerničnim vještačenjem te biotehnološkim vještačenjem dlake.

20. Tužitelj sukladno razmjernom uspjehu u sporu od 85 % na temelju odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) u vezi sa čl. 155. i čl. 163. ZPP- a ima pravo na trošak parničnog postupka koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, odnosno tužitelj ima pravo na 70% ukupno priznatog troška (85% -15% = 70%). Tužitelju su u cijelosti priznati troškovi uviđaja i prometnog vještačenja jer je tuženik osporavao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te su uviđaj i vještačenje bili potrebni radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva. Sukladno navedenom tužitelju su dosuđeni troškovi koji se odnose na:

- sastav tužbe iznos od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova; dalje: Tarifa), za sastav podneska od 3. listopada 2024. iznos od 50,00 eura (Tbr. 8. t. 4. Tarife), za sastav podneska od 15. siječnja 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 19. prosinca 2024. i 14. ožujka 2025. iznos od 200,00 eura po ročištu (Tbr. 9. t. 1. Tarife), PDV u iznosu od 212,50 eura, ukupno 1.062,50 eura, što u omjeru od 70% iznosi 743,75 eura,

- predujam za uviđaj i prometno vještačenje (priznat u cijelosti) 700,00 eura, sveukupno 1.443,75 eura.

Budući da trošak postupka ne predstavlja potraživanje iz trgovačkog ugovora, tužitelju su na trošak postupka, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, dosuđene zakonske zatezne kamate (zatražene u tužbi) koje od presuđenja do isplate teku po stopi koja se odnosi na ostale odnose (točka III izreke).

21. U preostalom dijelu, za iznos od 318,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka (točka IV izreke).

U Pazinu, 23. travnja 2025.

Sudac

Ivan Dujić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po pun., uz rješenje o pristojbi na presudu,

- tuženiku,

- umješaču po pun.