REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2717/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednika vijeća, Ane Cvitković, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LITUS d.o.o., Litija, Kidričeva cesta 1, Republika Slovenija, OIB: 47589109039, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Orkić, odvjetnica u Umagu, 8. ožujka 1/A, protiv 1. tuženika GRAD NOVIGRAD, Novigrad, Veliki trg 1, OIB: 53785741678, kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Žic, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dubravko Žic i Sanja Žic Paliska u Novigradu, Murvi 17 i 2. tuženika PREDILNICA LITIJA d.o.o., Litija, Kidričeva cesta 1, Republika Slovenija, OIB: 76366167283, kojeg zastupa punomoćnik Slaviša Perović, odvjetnik u Zagrebu, Frankopanska 2a, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi prvotuženika protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-266/2023-65 od 11. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba prvotuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-266/2023-65 od 11. travnja 2024., u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke kojom je naloženo prvotuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 173.514,03 eur.

II. Preinačava se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-266/2023-65 od 11. travnja 2024. u dijelu točke II. izreke za iznos od 28.642,50 eur i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja da mu prvotuženik naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 28.642,50 eur.

III. Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadom troška žalbe u iznosu od 28.642,50 eur, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja da mu prvotuženik naknadi trošak sastav odgovora na žalbu u iznosu od 19.095,00 eur, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odlučeno:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Bujama, posl.br. Ovr-4418/2017-2 od 5. rujna 2017., u cijelosti.

II. Nalaže se prvotuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 202.156,53 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u iznosu od 38.916,12 EUR.“

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj podnio prigovor iz članka 59. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) iz razloga što u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava provedbu ovrhe i to izvanknjižno vlasništvo na objektima sagrađenim na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina]. Drugotuženik je u vrijeme sklapanja Ugovora o preuzimanju i podjeli kapitala i imovine između tužitelja i drugotuženika, 10. srpnja 2007., bio uknjiženi vlasnik zemljišta označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i sagrađenih objekata. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama poslovni broj Ovr-4418/2017-2 od 5. rujna 2017. sud je protiv Predilnica Litija d.d. iz Republike Slovenije, kao ovršenika, odredio ovrhu predajom u posjed nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] ovrhovoditelju Gradu Novigradu temeljem ovršne isprave pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama poslovni broj P-578/2015-127 od 14. svibnja 2015., te dopunske presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj P-578/15-131 od 10. prosinca 2015. Rješenjem o obustavi ovrhe poslovni broj Ovr-620/2019-149 od 14. rujna 2021., obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama poslovni broj Ovr-4418/2017-2 od 5. rujna 2017., a koje rješenje je postalo pravomoćno 8. listopada 2021., jer su ovršne isprave (pravomoćne presude) u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-620/2019 iz kojega je tužitelj, kao treća osoba upućen u parnicu, i to presudu Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P-578/15-127 od 14. svibnja 2015., te dopunsku presudu Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P-578/15-131 od 10. prosinca 2015. i predmet je vraćen na ponovno suđenje. U ponovljenom suđenju odbijen je zahtjev ovdje prvotuženika Grad Novigrad radi utvrđenja prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], i presuda je potvrđena odlukom Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-271/2023-2 od 19. rujna 2023. Stoga prvostupanjski sud iznosi zaključak kako ovaj postupak nije postupak radi utvrđenja prava vlasništva tužitelja u odnosu na predmetne k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], već postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dok je Grad Novigrad pravomoćno izgubio spor radi utvrđenja prava vlasništva i nema osnove zahtjevu za ispražnjenje i predaju nekretnine u posjed Gradu Novigradu (točka 60. obrazloženja). Time je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Žalbu je podnio prvotuženik pobijajući točke I. i II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno, nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je parnicu pokrenuo tužitelj kao treća osoba iz ovršnog postupku tvrdeći da je stekao vlasništvo nekretnina temeljem Ugovora o podjeli i preuzimanju kapitala od 10. srpnja 2007. sklopljenog s drugotuženikom, čija se predaja u posjed traži, a što bi bio razlog da se ovrha proglasi nedopuštenom, međutim prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljev zahtjev osnovan, ali ne zato jer je tužitelj vlasnik nekretnina već zato jer iz predmeta Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P-518/2022, žalitelj, ovdje prvotuženik, nije vlasnik predmetnih nekretnina. Time nisu utvrđene relevantne činjenice u vezi zahtjeva tužitelja da se ovrha proglasi nedopuštenom. Pobija odluku o troškovima postupka navodeći da sud nije postupio u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a jer je trebao priznati samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Nadalje navodi da su troškovi žalbe i prijedloga za dopuštenje revizije nastali zbog pogrešnih odluka suda i mogu se samo pripisati tužitelju. Predlaže ovom sudu da preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja da prvotuženiku naknadi zatraženi parnični trošak, uz trošak sastava žalbe u iznosu od 22.914,00 eur uz PDV.

4. Odgovor na žalbu je podnio tužitelj, osporavajući sve žalbene navode. Tužitelj Litus d.o.o. ponavlja da je dokazao svoje pravo, iz prava vlasništva drugotuženika Predilnica Litija d.o.o. koji je pravomoćno utvrđen stvarnim samovlasnikom predmeta ovrhe, i time ima jače pravo na predmetu ovrhe od prvotuženika Grada Novigrada na nekretninama koje su predmet ovrhe. Predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu i traži trošak sastava odgovara na žalbu u iznosu od 19.095,00 eur.

5. Žalba nije osnovana u odnosu na glavnu stvar dok je djelomično osnovana u odnosu na troškove postupka.

6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna. Naime, zaključak i ocjena prvostupanjskog suda o pravu tužitelja koje sprječava ovrhu na nekretninama kao treće osobe, nalazi u činjenici da je prvotuženik pravomoćno izgubio spor protiv drugotuženika rad utvrđenja prava vlasništva nije pravilan, jer je to pogrešan pravni pristup. Ovaj sud je ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio i stoga je primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i 2. ZPP-a valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu.

7. Iz stanja spisa i obrazloženja odluke proizlazi slijedeće:

- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama poslovni broj Ovr-4418/2017-2 od 5. rujna 2017. određena ovrha udaljenjem ovršenika (ovdje drugotuženika) i uklanjanjem njegovih stvari iz nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] za k. o. [katastarska općina], te predajom nekretnina u posjed ovrhovoditelju (ovdje prvotuženiku), te radi naplate troškova postupka određena ovrha na ovršenikovim pokretninama koje treba ukloniti s nekretnina i to njihovom zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditelju, njihovom prodajom te namirenjem ovrhovoditelja iz dobivenog iznosa,

- u tom ovršnom postupku tužitelj je podnio prigovor iz čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona (dalje: OZ) navodeći da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava provedbu ovrhe i to pravo vlasništva na objektima sagrađenim na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina],

- tužitelj tvrdi da ima pravo koje sprječava pravo ovrhe na nekretninama temeljem „ugovora o podjeli i preuzimanju kapitala i imovine između Predilnice Litija d.o.o. i Litus d.o.o.“ od 10. srpnja 2007. jer je temeljem tog javnobilježničkog akta koji je proveden prema zakonu domicilne države sjedišta tužitelja i prvotuženika te proveden u sudskom registru, predmetne nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], 56 smještajnih objekata i restoran, su postali vlasništvo tužitelja. U vrijeme sklapanja Ugovora o preuzimanju i podjeli kapitala i imovine između tužitelja i drugotuženika, 10. srpnja 2007., drugotuženik da je bio uknjiženi vlasnik zemljišta označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i objekata sagrađenih na njima. Time tužitelj tvrdi da je izvanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina i da je prije 10 godina prije pokretanja ovršnog postupka, temeljem valjane pravne osnove stekao vlasničkopravna ovlaštenja na svim objektima sagrađenim na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj objekte u svom izvanknjižnom vlasništvu, još od stjecanja 2007. godine iznajmljuje pravnoj osobi koja obavlja registriranu turističku djelatnost - društvu Litijska plaža d.o.o.,

- tužitelj iznosi da je prvotuženik još od 2003. godine morao znati da su nekretnine koje su predmet ovrhe u posjedu pravne osobe različite od drugotuženika kao ovršenika, nadalje da je prvotuženik u trenutku pokretanja ovršnog postupka protiv drugotuženika, postupao nesavjesno, jer da je morao znao da objekti i pokretnine nisu u posjedu odnosno vlasništvu drugotuženika, i to najkasnije od kada je tužitelj nadležnom odjelu prvotuženika podnio prijedlog za ozakonjenje navedenih objekata, a uz koji prijedlog da je dostavljen i prednje spomenuti ugovor kojim su svi objekti prodani tužitelju, kao podnositelju zahtjeva. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj podnio tužbu glavnog miješanja, koju je tužitelj podnio protiv prvo i drugotuženika, 16. listopada 2019., o čemu da je prvotuženik upoznat na ročištu u predmetu poslovni broj Pu-P-1450/2019, 23. listopada 2019. Nadalje, da je provotuženik pokretanjem ovršnog postupka protiv drugotuženika, postupao nesavjesno, jer da je itekako znao da objekti i pokretnine nisu u posjedu odnosno vlasništvu drugotuženika, i to najkasnije od kada je tužitelj nadležnom odjelu prvotuženika podnio prijedlog za ozakonjenje navedenih objekata, a uz koji prijedlog da je dostavljen i prednje spomenuti ugovor kojim su svi objekti prodani tužitelju, kao podnosiocu zahtjeva,

- da je temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama poslovni broj Ovr-4418/2017-2 od 5. rujna 2017. protiv Predilnica Litija d.d. iz Republike Slovenije, kao ovršenika, sud odredio ovrhu predajom u posjed nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] ovrhovoditelju Gradu Novigradu temeljem ovršne isprave, pravomoćne i ovršne dopunske presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P-578/15-131 od 10. prosinca 2015.,

- da je rješenjima poslovni broj Rev-394/2020-2 od 25. svibnja 2021. i Rev-394/2020-3 od 25. svibnja 2021., Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio revizije i ukinuo ovršne isprave u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-620/2019 iz kojega je tužitelj, kao treća osoba upućen u parnicu, i to presudu Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P-578/15-127 od 14. svibnja 2015., te dopunsku presudu Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P-578/15-131 od 10. prosinca 2015. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- u ponovljenom suđenju radi utvrđenja prava vlasništva tužitelja Grada Novigrada, na k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], pravomoćno je odbijen zahtjev Grada Novigrada, presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama poslovni broj P-518/2021-220 od 1. prosinca 2022.,

- da je rješenjem poslovni broj Ovr-620/2019-149 od 14. rujna 2021., obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama poslovni broj Ovr-4418/2017-2 od 5. rujna 2017., rješenje je postalo pravomoćno 8. listopada 2021.

8. Prvostupanjski sud temeljem gore navedene činjenične građe zaključuje kako Grad Novigrad nije vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], posljedično tome ovrha određena radi ispražnjenja i predaje navedenih nekretnine Gradu Novigradu postaje bespredmetna, odnosno, tužbeni zahtjev je osnovan (točka 59. obrazloženja prvostupanjske presude). Također, zaključuje kako ovdje nije riječ o utvrđenju prava vlasništva tužitelja u odnosu na predmetne k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], već postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dok tužitelj svoje pravo vlasništva vezuje uz pravo vlasništva Predilnica Litija d.o.o. Litija, koja je pravomoćno uspjela u sporu i ocjenjuje da je ovrha određena pobijanim rješenjem o ovrsi nedopuštena (točka 60. obrazloženja).

9. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, pogrešni su zaključci prvostupanjskog suda u točkama 59. i 60. obrazloženja, iako je odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilna. Naime, u ovoj parnici za proglašenje nedopuštene ovrhe na koju parnicu je upućena treća osoba zaključkom suda, potrebno je ocijeniti ima li tužitelj u pogledu predmeta ovrhe takvo pravo koje sprječava ovrhu. Ovaj sud ocjenom dokaza u spisu, primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a, zaključuje da je prvotuženik znao i imao dovoljno razloga posumnjati da su predmetne nekretnine prešle u vlasništvo tužitelja (izvanknjižno) u trenutku pokretanja ovrhe na tim nekretninama. Time je prvotuženik kao ovrhovoditelj u trenutku pokretanja ovrhe postupao nesavjesno. Na to ukazuje dokumentacija u spisu, uzimajući u obzir vrijeme prije pokretanja ovrhe, tim više što su prvo i drugotuženik vodili dugogodišnji spor, nadalje prvotuženik je bio upoznat s Ugovorom o najmu koji je sklopljen s Litijskom plažom d.o.o., obzirom je tužitelj stupio u poziciju zakupodavca umjesto drugotuženika (Ugovori o zakupu od 1. travnja 2002. i 22. prosinca 2014.). Upravo na to se i poziva tužitelj u svom prigovoru treće osobe, u odnosu na činjenicu nesavjesnosti ovrhovoditelja u trenutku pokretanja ovrhe. Saznanje o tome je imao prvotuženik već tijekom trajanja prvostupanjskog postupka iz kojeg proizlazi ovršna isprava, također je tako i navedeno u rješenju o minimalnim uvjetima za pružanje ugostiteljskih usluga smještaja za korist tužiteljevog zakupoprimca, koju činjenicu je i naveo sudski vještak građevinske struke u nalazu i mišljenju u vlasničkoj parnici. Tu tvrdnju tužitelja, prvotuženik nije osporio. Nadalje, ocjenom Ugovora o podjeli i preuzimanju kapitala i imovine između Predilnica Litija d.o.o. i Litus d.o.o., iz popisa nekretnina utvrđeno je da je tužitelj kao preuzimatelj preuzeo zemljišta u Novigradu i građevinske objekte - odmarališno naselje, čime tužitelj dokazuje da ima (izvanknjižno) pravo koje sprječava ovrhu, dok je tužitelj bio nesavjestan u trenutku pokretanja ovrhe. Upravo iz tih razloga je valjalo proglasiti ovrhu poslovni broj Ovr-4418/2017-2 od 5. rujna 2017., nedopuštenom. Člankom 59. st. 1. i 2. OZ-a propisano je da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom, te da je podnositelj prigovora dužan u prigovoru iznijeti razloge pobijanja, te uz prigovor priložiti isprave kojima dokazuje postojanje svog prava.

10. U odnosu na troškove postupka žalitelj navodi da je tijekom prvostupanjskog postupka obustavljena ovrha zbog ukidanja ovršne isprave a ne iz razloga zbog kojih je tužitelj upućen u parnicu dok su troškovi žalbe i revizije nastali zbog pogrešnih odluka suda. Za odgovoriti je žalitelju da se troškovi postupka određuju stranci prema uspjehu u sporu dok je prvotuženik kao ovrhovoditelj vodio ovršni postupak na temelju ovršne isprave, znajući da tužitelj kao treća osoba ima pravo na nekretnina koje je tražio predaju u posjed, nadalje da je u tijeku ovršnog postupka ukinuta ovršna isprava, potom u ponovljenom suđenju odbijen njegov zahtjev na utvrđenje prava vlasništva, stoga je prvotuženik uzrokovao parnične troškove i svojim držanjem u parnici je mogao smanjiti troškove postupka.

11. Odluka o parničnom trošku ispitana je kako kvalitativno u odnosu na osnovu dosuđenog troška u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i kvantitativno u smislu odredbe iz čl. 155. ZPP-a u odnosu na visinu dosuđenih troškova. Djelomično osnovano prvotuženik navodi da je sud trebao ocijeniti sve okolnosti pri ocjeni priznatih troškova, time konkretno ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) kada je priznao tužitelju trošak zastupanja na ročištima 10. studenog 2020., 9. veljače 2021., 28. travnja 2021., svaki u iznosu od po 15.276,00 eur (Tbr. 9/1 Tarife) jer tužitelju za svako to ročište pripada trošak u iznosu od 7.638,00 eur pravilnom primjenom Tbr. 9/2 Tarife jer se na tim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi. Dakle, valjalo je djelomično prihvatiti žalbu prvotuženika i preinačiti odluku o troškovima postupka u točki II. izreke i odbiti zahtjev tužitelja da mu prvotuženik nakaditi trošak postupka u iznosu od 28.642,50 eur (trošak od 22.914,00 eur uz PDV). U preostalom dijelu odluke o troškovima postupka pravilno je primijenjeno materijalno pravo, kao i troškovi sudskih pristojbi te je valjalo odbiti žalbu prvotuženika i potvrditi trošak tužitelja za iznos od 173.514,03 eur.

12. Prvotuženiku nije dosuđen trošak žalbe jer nije uspio sa žalbom u odnosu na glavnu stvar a prema odredbi čl. 35. st. 2. ZPP-a parnični troškovi ne uzimaju se u obzir za utvrđivanje vrijednosti predmeta spora ako ne čine glavni zahtjev, pa se prema njima ne može utvrđivati ni razmjeran uspjeh u spor i time je prvotuženika valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadom žalbe u cijelosti.

13. Valjalo je odbiti zahtjev tužitelja da mu prvotuženik naknadi trošak sastav odgovora na žalbu, kao nepotrebnim troškom za žalbeni postupak.

Zagreb, 23. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Lenka Ćorić