REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-993/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužiteljice Udruge za zaštitu prirode i okoliša Zeleni Osijek, Opatijska 26F, Osijek, OIB: 18821819432, koju zastupa zakonski zastupnik VA, a istoga opunomoćenik Dino Vukušić, odvjetnik u Osijeku, Europske avenije 3/I, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučke kapetanije Osijek, Šetalište kardinala F. Šepera 6, Osijek, OIB: 22874515170, koju zastupaju opunomoćenici UA i FA, službene osobe, radi obustave postupka utvrđivanja posebnih uvjeta i uvjeta priključenja za građenje, 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučke kapetanije Osijek KLASA: UP/I-345-19/24-02/9, URBROJ: 530-04-13-24-2 od 11. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-345-19/24-02/9, URBROJ: 530-04-13-24-2 od 11. lipnja 2024. obustavljen je postupak utvrđivanja posebnih uvjeta i uvjeta priključenja za građenje građevine neodređene namjene, centar za posjetitelje Drave i Dunava – plutajući objekt, prikazano u projektu br. 73/2212 OIPZ izrađenom od strane VITEZ projekt d.o.o. iz razloga što bi izvedbom projektom planiranog zahvata došlo do ozbiljnog kršenja odredbi pozitivnih propisa iz domene unutarnje plovidbe, a zbog predimenzioniranosti plutajućeg objekta direktno bi se ugrozila sigurnost plovidbe, kako slijedi: 1. U zahtjevu odnosno projektu je netočno odnosno nepravilno iskazana namjena planirane građevine kao ,,građevina neodređene namjene". Zahtjev i dokumentacija odnose se na postavljanje plutajućeg objekta, a u naravi radi se o formiranju pristaništa koje na svom području sadrži i plutajući ugostiteljski objekt, a za koji je propisana posebna procedura izgradnje i otvaranja; 2. U citiranom projektu na stranici 11. nominirana je oznaka za plutajući objekt s pristaništem iz Generalnog urbanističkog plana grada Osijeka (dalje: GUP), a koja je već u stvarnosti zauzeta postojanjem skele u vlasništvu Grada Osijeka i skelnog prijelaza KOMPA; 3. U projektu je netočno iskazan potreban obuhvat u prostoru jer projektant nije pravilno iskazao ključan priključak na obalu, a to je pramčano noseće uže koje je pozicioniranjem plutajućeg objekta iz projekta (stranice projekta br. 22. i 23.) predvidio na već zauzetoj bitvi ili između zauzetih bitvi; 4. Prikazani obuhvat i pozicioniranje plutajućeg objekta predviđen je na nedovoljnoj sigurnosnoj udaljenosti od postojećeg uzvodnog pristaništa za javne namjene i onemogućuje sigurno manevriranje privezanih brodova na spomenutom pristaništu; 5. Manevriranje odnosno prilazak i odlazak plovila s lokacije nizvodno od zahtijevanog plutajućeg objekta sukladno projektu odvijao bi se u neposrednoj blizini skelnog prijelaza, odnosno ispod čeličnog užeta čija pozicija nije naznačena u priloženom projektu, a koji je dio skelnog prijelaza, te bi ugrozilo sigurnost skele i njenih putnika.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je 2020. podnio Gradu Osijeku inicijativu za izmjenu GUP-a radi uvrštenja lokacije predmetnog plutajućeg objekta, a koju inicijativu je Grad Osijek usvojio te je donesen novi GUP i to članak 25. u koji je uvršten – „na potezu od r.km 21+810 do r.km 22+150 (Centar za posjetitelje Drave i Dunava s pristaništem)”. Nadalje, navodi da je kao investitor sklopio 27. listopada 2022. Ugovor za usluge broj: HL-2/2022 SER sa projektantom Vitez projekt d.o.o. radi izrade projektno tehničke dokumentacije za vez plutajućeg objekta te za priključke istoga na komunalnu infrastrukturu. Po ovlaštenju tužitelja, Vitez projekt d.o.o., je podnio 20. svibnja 2024. Zahtjev Gradu Osijeku, Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša radi Utvrđivanje posebnih uvjeta i uvjeta priključenja te je Grad Osijek poslao Poziv javnopravnim tijelima, pa i tuženiku za utvrđivanje posebnih uvjeta i uvjeta priključenja putem elektroničkog sustava eKonferencija.

2.1. U vezi točke 1. izreke pobijanog rješenja tužitelj ističe kako je predmetni plutajući objekt „Centar za posjetitelje Drave i Dunava“ ostao u istim gabaritima i karakteristikama kao što je i predložen 2020. te 2024. uvršten u izmjene GUP-a, a realizacija projekta bi išla kroz dvije faze. Prva faza je postavljanje plutajućeg objekta dok je druga faza otvaranje pristaništa, za koje otvaranje je dokumentaciju moguće podnijeti tek nakon ishođenja lokacijske dozvole, u skladu s propisanim člankom 61. Zakona o plovidbi i lukama unutarnjih voda (Narodne novine, broj 144/21.). Pri tome navodi da Lučka kapetanija nije imala primjedbi na predloženi GUP niti na postavljanje Centra.

2.2. Nadalje, tužitelj pojašnjava, a vezano uz točku 3. izreke pobijanog rješenja kako je projektant iskazao obuhvat u prostoru u skladu s pravilima struke te predlaže očevid na licu mjesta. Ističe kako se predmetna bitva nalazi na javnom vodnom dobru pod upravljanjem Hrvatskih voda odnosno javnom prostoru i nije namijenjena isključivo jednom plutajućem objektu te Hrvatske vode nisu ništa uvjetovale iz razloga što se na postojeću bitvu može vezati više objekata prema „statičkim proračunom nosivosti privezanih elemenata“ te o tome ovisi broj plovila odnosno plutajućih objekata koji mogu biti privezani. Taj proračun dio je izračuna u sljedećoj fazi projektiranja.

2.3. U odnosu na točku 4. izreke pobijanog rješenja se referira na objekt P- 77 (objekt Hrvatskih voda), koji se u pobijanom rješenju navodi kao „pristanište“ te da je predmetni tužiteljev objekt na nedovoljnoj sigurnosnoj udaljenosti od njega, što smatra netočnim jer objekt P-77 nije pristanište te kao takav nije registriran niti otvoren. Tužitelj je radi utvrđivanja takvog činjeničnog stanja i stava tuženika, zatražio informaciju od Lučke uprave Osijek i od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, a oba odgovora potvrđuju da P-77 nije pristanište. Stoga tužitelj smatra kako nema smetnje niti prepreke za izdavanje lokacijske dozvole niti za postavljanje predmetnog objekta, a na koju okolnost predlaže saslušati odgovornu osobu tužitelja VA.

2.4. S obzirom na točku 5. izreke pobijanog rješenja navodi kako će se Centar za posjetitelje nalaziti udaljen od skele oko 50m te ni na koji način ne ugrožava skelu niti njene putnike. Navodi i da tek nakon ishođenja lokacijske dozvole, a prije otvaranja pristaništa je investitor u obvezi izraditi prometno tehnološki elaborat te druge zakonom obvezujuće akte za potrebe otvaranja pristaništa u kojima će se razraditi koja vrsta plovila, na koji način i pod kojim uvjetima će moći pristajati na Centar za posjetitelje Drave i Dunava.

2.5. Tužitelj zaključuje kako je pobijano rješenje nezakonito te motivirano osobnim pobudama i interesima pojedinaca i odgovornih osoba koje su sudjelovale u donošenju predmetnog rješenja, te ne vidi niti jedan logičan, pravno osnovan, a niti životan razlog za donošenje istoga. Predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno poništiti osporavano rješenja tuženika, a ujedno predlaže Sudu pozvati kao zainteresiranu osobu Grad Osijek, nadležni upravni odjel.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe razliku između plutajućeg objekta i pristaništa, kao potpuno različitih pojmova, a što smatra jasno vidljivim iz Zakonom o plovidbi i lukama unutarnjih voda propisanih postupaka upisa i postavljanja plutajućeg objekta (članci 60., 61., 62. i 121.) i postupka otvaranja pristaništa (članci 155., 156., 157., 162., 166.. 168, 195. i 196.). To smatra ključnim za daljnji postupak jer svi sudionici, od projektanta, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Grada Osijeka i tužitelja miješaju te pojmove.

3.1. Navodi da je plutajući objekt unutarnje plovidbe definiran člankom 5. stavkom 1. točkom 43. navedenoga Zakona kao objekt unutarnje plovidbe stalno privezan ili usidren na unutarnjim vodama koji nije namijenjen za plovidbu, kao što je pristan, kućica na vodi, plutajući stambeni objekt, plutajuća radionica, plutajući terminal, pontonski most, plutajući ugostiteljski objekt, plutajući dok, plutajuće skladište, spremište, hangar, vodenica, kupalište, bazen i sl., a da iz dostupne dokumentacije još uvijek nije jasno o kakvom se tipu plutajućeg objekta radi što će morati utvrditi i odrediti Hrvatski registar brodova u postupku izdavanja Potvrde o tehničkim podacíma plutajućeg objekta radi upisa u Upisnik brodova i izdavanja Svjedodžbe o sigurnosti plutajućeg objekta.

3.2. Za razliku od toga, pristanište je definirano člankom 5. stavkom 1. točkom 54. navedenoga Zakona kao vodeni dio i s njim neposredno povezani kopneni prostor koji je namijenjen i opremljen za pristajanje, sidrenje i zaštitu plovila, ukrcaj, iskrcaj, prekrcaj ili skladištenje tereta ili ukrcaj i iskrcaj putnika. Pri tome je pristajanje skele te ukrcaj i iskrcaj putnika i stvari radi prometnog povezivanja suprotnih obala na najkraćoj mogućoj trasi definiran točkom 65. navedenog članka citiranoga Zakona te člankom 196. propisan kao posebna vrsta pristaništa u kojemu se obavljaju navedene djelatnosti.

3.3. S obzirom na različitost pojmova plutajućeg objekta i pristaništa i različitu regulativu, zaključuje kako je nejasno je li tužitelj tražio lokacijsku dozvolu za postavljanje plutajućeg objekta ili za otvaranje pristaništa. Smatra nejasnom i namjenu plutajućeg objekta (osobne potrebe, gospodarska namjena) jer iskazana turističko- edukacijska namjena uopće nije propisana Zakonom o plovidbi i lukama unutarnjih voda već se radi o djelatnosti koja se namjerava obavljati na plutajućem objektu, a što nije u nadležnosti lučke kapetanije. Navodi i da ukoliko se radi o pristaništu, da nije jasno kojoj vrsti, namjeni, za koji promet i dr., pa da se radi o nedovoljno pripremljenoj i razrađenoj ideji.

3.4. U vezi naziva projekta navodi kako svaki plutajući objekt nije pristanište, a da pristanište može i ne mora uključivati plutajući objekt. Ističe da u postupku otvaranja pristaništa lokacijska dozvola sadrži i dozvolu za postavljanje plutajućeg objekta u pristaništu jer je on u biti temelj i osnova budućeg pristaništa pa nije potrebno posebno ishoditi lokacijsku dozvolu za takav plutajući objekt. Stoga smatra nepreciznom i djelomično točnom tvrdnju tužitelja da je svu dokumentaciju za otvaranje pristaništa moguće podnijeti tek nakon ishođenja lokacijske dozvole zbog činjenice da tužitelj nije zatražio lokacijsku dozvolu za pristanište nego za postavljanje plutajućeg objekta, a to su dvije različite stvari.

3.5. Nadalje, navodi da bi bilo ispravnije reći „pristanište s plutajućim objektom" umjesto plutajući objekt s pristaništem jer je pristanište obuhvatniji pojam od plutajućeg objekta i nije moguće da plutajući objekt obuhvaća pristanište nego obrnuto.

3.6. Problematičnim smatra i što je u članku 25. GUP-a propisana mogućnost postavljanja plutajućeg objekta na potez u r.km 21+810 do r.km 224-150 na desnoj obali rijeke Drave, a člankom 42. je definirano „da je za potrebe riječnog podsustava na r.km 21+970 skelni prijelaz (kompa) u skladu s posebnim propisom“. Na taj problem je upozorila i Lučka uprava Osijek svojim rješenjem kojim je obustavljen postupak utvrđivanja posebnih uvjeta i uvjeta priključenja za građenje građevine neodređene namjene, Centar za posjetitelje Drave i Dunava, na koje tužitelj nije izjavio pravni lijek. Posebno zbog činjenice da područje skelnog prijelaza kao posebne vrste pristaništa mora obuhvatiti i izgrađene nosače čelične sajle po kojoj skela prometuje, a koji su izgrađeni na obje obale rijeke Drave.

3.7 Tuženik navodi da su nakon zaprimanja tužbe službenici Lučke kapetanije Osijek, trojica sa zvanjem Zapovjednik A (bivši kapetan unutarnje plovidbe) s prethodnim višegodišnjim plovidbenim stažom, ponovno na predmetnoj lokaciji obavili izvidne radnje i još jednom provjerili zaključke i stavove iznesene u pobijanom rješenju te obavili dodatna mjerenja te potvrdili da se osporavano rješenje, osim na odredbama Pravilnika o plovidbi na unutarnjim vodama, temelji na pravilima nautičke struke i plovidbenom iskustvu. Jednoglasno je zaključeno da je predmetni plutajući objekt prevelikih dimenzija za postavljanje na traženu lokaciju bez ugrožavanja pristajanja i isplovljavanja plovila privezanih na plutajući Objekt oznake 1-77, što znači i samog plutajućeg objekta koji bi tužitelj želio postaviti kao i osoba na plovilima i na plutajućem objektu. S druge strane, opasnost za osobe na plutajućem objektu predstavlja i deltna sajla po kojoj prometuje skela. Ističe kako ne ugrožava plutajući objekt skelu i skelni prijelaz kako to tvrdi tužitelj nego obrnuto. Jednako tako, ne postoji na obali bitva na koju bi se mogao privezati krmeni dio plutajućeg objekta pa je privez samo pramčanog dijela plutajućeg objekta s dva pristupna mosta dužine 22m nedovoljan i ne može se smatrati sigurnim. Dakle, dok se ne izgradi bitva na koju će se privezati krmeni dio plutajućeg objekta, nisu ispunjeni uvjeti za siguran privez na traženoj lokaciji i lučka kapetanija neće i ne smije izdati odobrenje za privez plutajućeg objekta.

3.8. Navodi i da plovila nizvodno privezana za P-77 svojim dimenzijama također zauzimaju dio akvatorija o čemu tužitelj uopće ne vodi računa i ne prihvaća da bi smanjenje sigurnosnog razmaka između tih plovila i plutajućeg objekta ozbiljno ugrozilo sigurnost plovila, posade i plutajućeg objekta te osoba na njemu. Vezivanjem pramca, odnosno pramčano uže plutajućeg objekta za bitvu na koju je privezan P-77 praktično bi onemogućilo nizvodno privezivanje plovila za pristan i veoma otežalo ili možda čak i onemogućilo isplovljavanje istih.

3.9. Tuženik navodi da su izvršenim izvidom, odnosno mjerenjem te preklopom Situacije na geodetskoj podlozi i DOF-LI koji je dostavljen od projektanta u zahtjevu utvrdili da je udaljenost od pramca predviđenoga plutajućeg objekta do postojećeg plutajućeg objekta P-77 samo 37,10m. Nizvodno od plutajućeg objekta P- 77 smještaju se i vežu potpuno zakonito javna plovila oznake RH 285 OK dužine 13,60m i RH 3 OK dužine 11,30m, u vlasništvu Republike Hrvatske, a koja nisu vidljiva na situaciji jer ih satelit Googlea nije uslikao u trenutku snimanja. Udaljenost od krme tih plovila i pramca predmetnog plutajućeg objekta time je smanjena na samo 23,50m. Detaljno pojašnjava princip pristajanja odnosno dolaska i odlaska ovako vezanih plovila iz čega proizlazi da se radi o direktnoj ugozi sigurnosti plovidbe.

3.10. Obrazlaže i obuhvat u odnosu na čeličnu sajlu skele što je pojašnjeno u AD.5 obrazloženja pobijanog rješenja zašto ne smije doći do povrede skelnog prijelaza, ali dodatno ističe da čelična sajla nije postavljena vodoravno nego zbog sile teže što dalje prema sredini rijeke ista postavljana relativno nisko, a u srednjim i visokim vodostajima izrazito nisko te plovila izbjegavaju sredinu nego plove već rub plovnog puta,. a nekada i izvan njega samo da fizički ne dođe kolizije plovila i sajle i nesreće. K tome, da se obuhvat nalazi na samo 4,20m od ivice projektiranog plovnog puta, a da u postupku uopće nije konzultirano Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Područni ured za vodne putove, koje bi po tom pitanju trebali dati svoj sud.

3.11. U vezi navoda tužitelja i uvida u GUP, navodi da u GUP-u nema na predmetnoj lokaciji nikakvih dimenzija plutajućeg objekta jer je to uobičajeno. Prvo se odredi lokacija, a potom se ide u izradu onog što se može postaviti, a ne obrnuto kao u ovom slučaju. K tome, navodi i da u GUP-u postoji ucrtana lokacijska dozvola u Donjem gradu baš za ovaj plutajući objekt, ovog investitora i tuženiku te da nije jasno zašto tužitelj ne konzumira tu dozvolu za ostvarenje želje.

3.12. Tuženik zaključuje kako se osporavano rješenje osim na navedenim odredbama propisa, temelji i na pravilima nautičke struke kao i na plovidbenom iskustvu ovlaštenih osoba tuženika, a čija je stručnost i iskustvo bila uvjet za zapošljavanje u lučkoj kapetaniji. Insinuacije su tužitelja da je rješenje nezakonito te motivirano osobnim pobudama i interesima te da i tuženik može tvrditi da je ovaj spor tj. tužbeni zahtjev motiviran osobnim pobudama i interesima pojedinaca umotanih u gospodarski, ekonomski i turistički napredak i interes jedinice lokalne i regionalne samouprave.

4. Po prijedlogu tužitelja iz tužbe, Sud je pozvao Grad Osijek, Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša da se kao zainteresirana osoba uključi u spor, ali je isti u podnesku od 22. kolovoza 2024. otklonio svoje sudjelovanje, budući da odluka suda neće imati učinak na njegova prava i interese.

5. Sud je u ovom sporu održao raspravu 26. ožujka 2025. te je strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5.1. Na održanoj raspravi je opunomoćenik tužitelja ostao u cijelosti kod svih dotadašnjih navoda te je odustao od dokaznih prijedloga za saslušanjem predloženih svjedoka i provođenjem očevida koji je stavljen opreza radi. Istaknuo je da se u članku 161. stavku 2. Zakona navodi da se prometno tehnološki elaborat mora izraditi prije dobivanja građevinske, a nakon ishođenja lokacijske pa nisu ništa propustili učiniti jer nisu ni bili u fazi ishođenja građevinske dozvole, a lokacijska je obustavljena. Predložio je Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura uz pripadajući iznos PDV-a te isti iznos za pristup na ročište.

5.2. Opunomoćenici tuženika su ostali kod svih navoda iz odgovora na tužbu. Naveli su da je u rješenju pogrešno navedeno da se radi o javnom pristaništu već se radi o plutajućem objektu tipa pristan koji je u suvlasništvu Hrvatskih voda i bivše Agencije za vodne putove koja je sada u sklopu Ministarstva. Smatraju da isto nije od utjecaja budući da bez obzira na naziv je funkcija ista odnosno služi za dolazak, odlazak i boravak službenih plovila. U vezi točke Ad. 1 obrazloženja na koju se poziva tužitelj su naveli da je ovdje predviđena lokacijska dozvola za plutajući objekt i da se vidi namjera odnosno buduće korištenje lučkih i transportnih usluga, a da je Zakonom o plovidbi i lukama unutarnjih voda i članku 166. stranka upućena za postupka planiranja kako javne tako i posebne namjene odnosno za vlastite potrebe osnivača vodi lučka uprava. Radi se o postupku ishođenja dozvole za izradu pristaništa.

6. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, te u sve priložene isprave, te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je Lučka kapetanija Osijek zaprimila poziv Grada Osijeka, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 29. svibnja 2024., putem elektroničkog sustava eKonferencija, u predmetu za utvrđivanje posebnih uvjeta i uvjeta priključenja za građenje građevine neodređene namjene, centar za posjetitelje Drave i Dunava — plutajući objekt, prikazano u projektu br. 73/2212 OIPZ, izrađenom od strane VITEZ projekt d.o.o.

7.1. Prema projektu, radi se o postavljanju plutajućeg objekta dimenzija 46m x 16,60m, a obuhvat zahvata imenzija 72m x 64,10m, koji se planira upustiti prema sredini rijeke Drave mostovima dužine 22,20m, što čini ukupnu širinu objekta od 38,80m.

8. Tuženik je postupanjem u okviru svoje nadležnosti utvrdio dvije povrede propisa iz oblasti unutarnje plovidbe.

8.1. Prva povreda je što se planiranim zahvatom ulazi u ingerenciju gradnje pristaništa koje se ne može planirati niti izgraditi na unutarnjim vodama bez nadležne Lučke uprave Osijek, kao tijela javne vlasti koja planira, gradi ili upravlja procesima planiranja i gradnje te izrade tehničke dokumentacije za Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture makar ono bilo i od privatnog graditelja, sve kako bi se pristanište moglo otvoriti. Ovim činom protupropisno bi se preskočio čitav niz uvjeta koji se moraju ispuniti, od izrade prometno-tehnološkog elaborata, uvjeta pristajanja, priveza, sigurnog ukrcaja i iskrcaja putnika, mjere protiv onečišćenja itd.

8.2. Druga povreda (niz) propisa, je što bi se ovako predimenzioniranim objektom direktno ugrozila sigurnost plovidbe. Naime, utvrđeno je da udaljenost od krme postojećih privezanih brodova na postojećem pristaništu (uzvodno od planiranog zahvata) do čeličnog užeta skele KOMPA (nizvodno od planiranog zahvata) svega 75m te da se na tu lokaciju ne može pozicionirati plutajući objekt ovih dimenzija da se ne ugrožava sigurnost plovidbe. K tome, u dostavljenoj dokumentaciji uopće nisu akceptirani niti na podlogama ucrtane dimenzije postojećeg pristaništa s brodovima koji su vezani nizvodno od pontona oznake P-77 te niti čelično uže koje je dio skelnog prijelaza.

8.3. Iz navedenih razloga je doneseno osporavano rješenje s citiranom izrekom te po pojedinim točkama utvrđenim povredama, a za koje su u obrazloženju za svaku pojedinačno dani razlozi, a dodatno pojašnjeni i razrađeni po stavkama u odgovoru na tužbu.

9. Prema odredbi članka 61. stavka 1. Zakona o plovidbi i lukama unutarnjih voda, na unutarnjim vodama zabranjeno je privezati ili usidriti neupisani plutajući objekt. Vlasnik upisanog plutajućeg objekta dužan je prije privezivanja ili sidrenja plutajućeg objekta na odobrenu lokaciju ishoditi odobrenje od nadležne lučke kapetanije, u kojem će se odrediti nautičko-tehnički uvjeti za privez ili sidrenje plutajućeg objekta (stavak 2.). Prema stavku 5., o zahtjevu iz stavaka 2. i 4. ovoga članka lučka kapetanija odlučuje u upravnom postupku.

9.1. Dakle, prije postavljanja predmetnog plutajućeg objekta vlasnik mora ishoditi odobrenje Lučke kapetanije za postavljanje istoga, a koje, u konkretnom slučaju tuženik neće izdati radi predimenzioniranosti predmetnog objekta.

10. Nadalje, prema članku 136. stavku 3. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine, broj 153/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/19. i 67/23.) javnopravno tijelo dužno je utvrditi posebne uvjete, odnosno uvjete priključenja ili postupak njihova utvrđivanja, rješenjem obustaviti te uvjete, odnosno rješenje dostaviti upravnom tijelu i projektantu u roku od 15 dana od dana primitka traženja. Stavkom 4. je propisano da postupak utvrđivanja posebnih uvjeta, odnosno uvjeta priključenja obustavlja se ako njihovo utvrđivanje prema posebnim propisima nije moguće, odnosno ako ne postoji mogućnost priključenja.

10.1. Članak 82. stavci 3. i 4. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 153/13., 20/17., 39/19., 125/19. i 145/24.) također predviđaju da je javnopravno tijelo dužno utvrditi posebne uvjete, odnosno uvjete priključenja ili postupak njihova utvrđivanja rješenjem obustaviti te uvjete, odnosno rješenje dostaviti upravnom tijelu, odnosno Ministarstvu i projektantu u roku od 15 dana od dana primitka traženja, odnosno u roku od 30 dana ako su zatraženi posebni uvjeti, odnosno uvjeti priključenja za građevinu razvrstanu u 1. skupinu građevina. Postupak utvrđivanja posebnih uvjeta, odnosno uvjeta priključenja obustavlja se ako njihovo utvrđivanje prema posebnim propisima nije moguće, odnosno ako ne postoji mogućnost priključenja.

10.2. U skladu s citiranim odredbama, iz podataka spisa je razvidno da je tuženik rješenjem KLASA: UP/I-361-01/24-01/02, URBROJ: 366-01-24-2 od 14. lipnja 2024. obustavio postupak utvrđivanja posebnih uvjeta i uvjeta priključenja za građenje građevine neodređene namjene, Centra za posjetitelje Drave i Dunava – plutajući objekt na lokaciji k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na približno r.km 22+060, iz razloga predimenzionirnosti, a radi izbjegavanja zadiranja u obuhvat postojećeg skelnog prijelaza – kompe, te radi sigurnosti plovidbe i sigurnog pristajanja skele. Prema navodima tuženika, to je rješenje postalo pravomoćno budući da se tužitelj na isto nije žalio, a što on nije opovrgao.

11. Imajući u vidu navode tužbe i vrlo detaljno otklonjene sve prigovore u odgovoru na tužbu, te činjenicu da je postupak utvrđivanja posebnih uvjeta i uvjeta priključenja pravomoćno obustavljen iz istih razloga i pravomoćnim rješenjem tuženika od 14. lipnja 2024., Sud nije imao razloga ocijeniti osporavano rješenje nezakonitim.

11.1. Prije svega, imajući u vidu odredbe članaka 60., 61., 62., 121., 155., 156., 157., 162., 166., 168., 195. i 196. Zakona o plovidbi i lukama unutarnjih voda na koje se tuženik poziva, proizlazi da već sam projekt nije dovoljno konkretiziran niti jasan, jer korištena terminologija u vezi Centra za posjetitelje nije razjašnjenja. Proizlazi da je pristanište obuhvatniji pojam od plutajućeg objekta te da svaki plutajući objekt nije i pristanište, za koje je potrebno ishoditi lokacijsku dozvolu, dok je tužitelj zatražio lokacijsku dozvolu za postavljanje plutajućeg objekta. Iz navedenog proizlazi nesnalaženje u pravnoj regulativi u vezi toga što bi projekt u skladu sa odredbama Zakona uopće trebao predstavljati. Tužitelj projektom predviđa i ugostiteljski sadržaj, ali usluge priveza i odveza plovila, te ukrcaj i iskrcaj putnika odnosno uspostavu pristaništa na rijeci. Radi se o lučkim i transportnim usluga na pristaništu (članak 175. Zakona o plovidbi i lukama unutarnjih voda), a postupak planiranja izgradnje pristaništa na unutarnjim vodama je u nadležnosti lučke uprave (članak 166. navedenog Zakona), koja brine o sigurnosti postavljanja objekata, sigurnost plovidbe, sigurno pristajanje skele i prilaz prijelazu i drugo.

11.2. Tuženik je vrlo detaljno obrazložio i u osporavanom rješenju i odgovoru na tužbu iz kojih razloga postavljanje projekta tužitelja (plutajućeg objekta) s takvom namjenom, a radi predimenzioniranosti ugrožava sigurnost plovidbe, obližnju skelu i poziciju skelnog užeta, nedovoljno je udaljen od brodova koji koriste pristanište zbog potreba manevriranja, premalog razmaka između pramca plutajućeg objekta i krme privezanih brodova od svega 15m te brojnih drugih razloga detaljno opisanih i utvrđenih ponovnim izlaskom na teren po stručnim osobama tuženika nakon podnošenja tužbe, a koje sve razloge ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

11.3. K tome, i članak 7.02 – Stajanje, stavak 1. točka h) i g) Pravilnika o plovidbi na unutarnjim vodama (Narodne novine, broj 138/15. i 144/21.) izričito predviđa da plovila, plutajuća tijela ili plutajući objekti ne smiju stajati na pravcu plovidbe skela ni na pravcima koje koriste plovila za dolazak ili odlazak s pristana, a članak 6.20 - Zaštita od valova, regulira plovidbu u blizini skela koje ne plove slobodno, a stvaranje valova u neposrednoj blizini plutajućeg objekta skeli bi bila svakodnevna pojava.

12. Slijedom iznesenoga, prigovori tužbe su neosnovani i paušalni te je Sud osporavano rješenje ocijenio zakonitim i primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

13. U vezi zahtjeva opunomoćenika tužitelja za naknadu troška upravnog spora, prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora te je stoga odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Osijeku 23. travnja 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku