Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-1325/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak – Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ksenije Grbe i Maje Kovač iz Rijeke, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. (OIB:23057039320) iz Rijeke, Jadranski trg 3A, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i radi isplate, povodom žalbi parničnih stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj P-1102/2019-47 od 31. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća pa se presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1102/2019-47 od 31. srpnja 2024.:
- potvrđuje u toč.I. izreke u dijelu kojim je ništetnim utvrđen čl.7. Ugovora o kreditu u sadržaju: "VALUTNA KLAUZULA. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kanama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.";
-potvrđuje u toč.I.izreke u dijelu utvrđenja ništetnim čl.8. Ugovora o kreditu u sadržaju: "Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke."
-potvrđuje u toč.VIII. – i toč.IX. izreke.
-preinačava u toč.I. izreke u dijelu kojem je utvrđena ništetnom ugovorna odredba čl.2. Ugovora o kreditu od 27. listopada 2004. sklopljenog između parničnih stranaka kojom je ugovoren iznos kredita u visini od 77.340,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija;
-preinačava u toč.I. izreke u dijelu kojem je utvrđena ništetnom ugovorna odredba čl.7. navedenog ugovora o kreditu u dijelu kojom je ugovoren iznos anuiteta u visini od 442,97 CHF te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija;
r i j e š i o j e
I/ Odbacuje se zahtjev tuženika za izuzeće sudaca članova vijeća ovog drugostupanjskog suda kao nedopušten.
II/ Prihvaćaju se žalbe parničnih stranaka pa se presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1102/2019-47 od 31. srpnja 2024. ukida u toč.I. izreke u dijelu utvrđenja ništetnim čl.3. Ugovora u odnosu na formulaciju "uz čvrstu valutnu klauzulu" zatim u toč.II-, toč.III.-, toč.IV.-, toč.V.-, toč.VI.-, toč.VII.- i toč.X. izreke te se presuda u ukinutim dijelovima vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
III/ O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč.I. izreke utvrđena je ništetnom i bez pravnog učinka ugovorna odredba čl.2. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102096834 sklopljenog između parničnih stranaka dana 27. listopada 2004. kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 77.340,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj, zatim ugovorna odredba čl.3. u dijelu koji glasi "uz čvrstu valutnu klauzulu", čl.7. Ugovora o kreditu u dijelu ugovorenog nominalnog iznosa anuiteta od 442,97 CHF te u dijelu kojim se korisnik kredita obvezao vratiti obveze iz Ugovora prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan odobrenja žiro-računa kao i u dijelu kojim korisnik kredita potvrđuje da je upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja a i da potpisom Ugovora potvrđuje da ga je kreditor upoznao sa posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja". Pored prednjeg, ništetnim je utvrđen i čl.8. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno da se za vrijeme trajanja Ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamate kao i način obračuna i naplate u skladu sa važećim odlukama kreditora.
1.1. Toč.II. izreke tuženik je obvezan isplatiti tužitelju s osnova ništetne ugovorne odredbe o stopi redovne kamate promjenjivoj prema jednostranoj odluci tuženika iznos od 919,02 Eur sa zateznom kamatom na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj toč. izreke, dok je s preostalim tog osnova zahtijevanog iznosa u visini od 387,32 Eur odbijen (toč.III.izreke). Toč.IV. izreke tuženik je obvezan tužitelju s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF isplatiti iznos od 3.478,29 Eur sa zateznom kamatom na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj toč. izreke, dok je s preostalim s tog osnova zahtijevanog iznosa u visini od 3.437,38 Eur odbijen (toč.V.izreke). Toč.VI. izreke tuženiku je naloženo da tužitelju s osnova "razlike glavnice u konverziji" isplati iznos od 1.862,44 Eura sa zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2015. do isplate dok je sa preostalim sa tog osnova zahtijevanim iznosom od 1.225,99 Eur odbijen (toč.VII. izreke).
1.2. Toč.VIII. izreke utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika u iznosu od 525,68 Eur sa zateznom kamatom (s osnova negativne tečajne razlike), a toč.IX. izreke utvrđeno je da ne postoji ni tuženikovo potraživanje u iznosu od 1.436,70 Eur sa zateznom kamatom (s osnova razlike između redovne kamate ugovorene Ugovorom o kreditu i one koja je fiksirana na stopu od 3,23% po Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 10. prosinca 2013. ). Toč.X. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
1.3. Nepobijanim rješenjem donesenim kao sastavnim dijelom presude utvrđeno je da je tražbina tuženika istaknuta prigovorom radi prebijanja u iznosu od 285,92 Eur povučena (toč.I. izreke rješenja) a toč.II. izreke tužitelju je naloženo da stalnom sudskom vještaku Darku Haniku isplati nagradu u iznosu od 45,12 Eur.
2. Navedenu presudu pravovremenim žalbama pobijaju obje parnične stranke – tužitelj u odnosu na odbijajuće dijelove sadržane u toč-.III.-, toč.V.- i toč. VII. izreke te u odluci o troškovima postupka, a tuženik u odnosu na toč.I. -, toč.II.-, toč.IV.-, toč. VI.-, toč.VIII- i toč.IX. izreke te u odluci o troškovima postupka, iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. stav. 1. toč. 1 do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje:
ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlozima ovom sudu da pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima (žalba tuženika), podredno da je u žalbama pobijanim dijelovima ukine i predmet vrati istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Oba žalitelja zahtijevaju i naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Na žalbe nije odgovoreno.
4.Žalba tužitelja je u cijelosti osnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102096834 (dalje: Ugovor o kreditu) sklopljenog između parničnih stranaka dana 27. listopada 2004. i zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje: CHF) prema tečaju na dan plaćanja i nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni redovne kamatne stope te radi isplate "razlike glavnice u konverziji". Predmet spora je i prigovor tuženika radi prijeboja potraživanja u iznosu od 525,68 Eur sa zateznom kamatom (s osnova negativne tečajne razlike) i potraživanja u iznosu od 1.436,70 Eur sa zateznom kamatom (s osnova razlike između redovne kamate ugovorene Ugovorom o kreditu i one koja je fiksirana na stopu od 3,23% po Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 10. prosinca 2013.).
5.1. Na osnovu tijekom postupka utvrđenih činjenica:
- da su parnične stranke dana 27. listopada 2004. sklopile ugovor o namjenskom kreditu za kupnju nekretnine na iznos 77.340,00 CHF koji je tužitelju isplaćen prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate, na rok otplate od 312 mjeseci (26 godina), uz ugovorenu kamatu po godišnjoj stopi od 4,99 % koja je promjenjiva sukladno odlukama tuženika o kamatnim stopama, te da je otplata ugovorena u mjesečnim anuitetima od po 442,97 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja;
- da su parnične stranke dana 22. veljače 2016. u smislu glave IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ Zakona o potrošačkom kreditiranju" (dalje: ZPK – "Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15 i 102/15) sklopile Aneks 1 Ugovoru o kreditu (dalje: Aneks 1 od 22.2.2016.) kojim je izvršena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015.;
- da tužiteljevo svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 3.stav.1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/03 – "Narodne novine" broj 96/03) proizlazi iz sadržaja predmetnog namjenskog ugovora za kupnju stana i njegovog iskaza te da tuženik nije dokazao suprotno;
- da je povodom tužbe Udruge Potrošač - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv osam banaka (između kojih i tuženika) pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi), a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je valuta kune vezana uz tečaj valute CHF potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. - utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo slijedom čega da je odnosna ugovorna odredba ništetna te da je uz to povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita) sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute CHF uz koju je vezana glavnica, sve suprotno odredbama važećih Zakona o zaštiti potrošača jer nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za Eur;
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da o ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF i jednostrano promjenjivoj stopi redovne kamate nije pojedinačno pregovarano, da su iste već bile sadržane u po tuženiku sastavljenom ugovoru o kreditu, da mu nije pojašnjeno na koji način i pod kojim pretpostavkama je moguća promjena ugovorene kamate niti mogući rizici porasta tečaja CHF/kn i utjecaj takve promjene na njegovu obvezu povrata primljenog kredita;
- da je tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača podnesena na temelju članka 502.a ZPP te da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete i isplatu pozvati na pravna utvrđenja iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a toč.1. ZPP u kojem slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (502.c ZPP);
- da tužitelj sklapanjem Aneksa 1 od 22.2.2016. nije izgubio pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom Ugovoru o kreditu jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (sukladno odredbi čl. 110. Zakona o obveznim odnosima - dalje: ZOO/91 – "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01),
prvostupanjski sud je predmetni obvezno-pravni odnos parničnih stranaka prosuđivao pozivom na odredbe čl. 81.stav.1., stav.2. i stav.4. ZZP/03 koje propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca time da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, a da tuženik na navedene odlučne okolnosti nije predlagao izvođenje nikakvih dokaza pa je, utvrdivši da se o predmetnim ugovornim odredbama nije pregovaralo, da su iste unaprijed pripremljene po tuženiku i sadržane u standardiziranom obrascu ugovora, da tužitelju nije pojašnjen značaj istih i da su nastavno prouzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja - navedene ugovorne odredbe ocijenio nepoštenim i ništetnim u smislu odredbe čl. 87.stav.1. ZZP/03.
5.2. Utvrdivši na osnovu provedenog financijskog vještačenja provedenog po vještaku Darku Haniku da preplata s osnova povećanja početno ugovorene redovne stope kamate od 4,99 % godišnje iznosi 919,02 Eur, da preplata s osnova promjene tečaja CHF/kn od početno ugovorenog u vrijeme isplate kredita do dana konverzije iznosi 3.478,29 Eur, a i da je prilikom konverzije pogrešno utvrđen iznos ostatka glavnice i to za iznos od 1.862,44 Eur, prvostupanjski sud zaključuje da izračun konverzije nije proveden uz uvažavanje pravila iz odredbe čl.19.c. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK/15 – "Narodne novine" broj 102/15). Osim toga da je tuženik prilikom konverzije najprije “oštetio” tužitelja time što je u odnosu na njega pogrešno izračunao iznos glavnice, a zatim i time što mu za period između dana sklapanja Ugovora o kreditu od 27. listopada 2004. do dana zaključivanja Aneksa 1 od 22. veljače 2016. nije priznao sva ona davanja koja su sudovi u sudskim postupcima redovito priznavali i (pravomoćno) dosuđivali onim potrošačima koji kredite nisu konvertirali. Provedenom konverzijom da potrošači nisu izjednačeni s onim potrošačima kojima su sudovi u sudskim postupcima redovno dosuđivali restituciju svodeći njihove tražbine na početno ugovorene uvjete. Polazeći od utvrđenja da su ugovorne odredbe čl. 2., čl. 3., čl. 7. i čl.8. Ugovora o kreditu od 27. listopada 2004. nepoštene te sukladno odredbi čl. 87. stav. 1. ZZP/03 ništetne, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 104. stav. 1. ZOO obvezao tuženika da tužitelju isplati s tog osnova stečene novčane iznose sa zateznom kamatom od dana kada je tužitelj te isplate obavio.
5.3. Dosudivši s utuženih osnova tužitelju iznose utvrđene po financijskom vještaku, prvostupanjski sud je odbio tužiteljev zahtjev s osnova uplaćenog po ništetnim ugovornim odredbama o promjenjivoj stopi kamate u visini od 1.306,34 Eur, s osnova preplate po ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF u visini od 6.915,67 Eur a s osnova "razlike glavnice u konverziji" odbio ga je sa utuženim iznosom od 3.088,43 Eur. Pri tom se posebno referirao na tužiteljev dokazni prijedlog radi obnove provedenog financijskog vještačenja po drugom vještaku, smatrajući da su tužiteljeve primjedbe na nalaz vještaka Hanike proizašle iz činjenice što je navedeni vještak izračunao manje razlike u odnosu na tužiteljev izračun pribavljen prije pokretanja predmetnog postupka a koji po shvaćanju prvostupanjskog suda nema snagu dokaza.
5.4. Tuženikov prigovor radi prijeboja iznosa s osnova tzv. negativne tečajne razlike zbog okolnosti da su u određenom razdoblju plaćani niži anuiteti zbog nižeg tečaja CHF/kn od početnog, a i razlike u odnosu na ugovorenu stopu redovne kamate i stope od 3,23% koja se primjenjivala od 1.1.2014. do dana sklapanja Aneksa 1 od 22.2.2016. prvostupanjski sud je otklonio navodeći u bitnome – da je sam tuženik ugradio spornu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni stope redovne kamate koja je kao takva utvrđena nepoštenom, dok je zakonska intervencija u odnosu na stopu redovne kamate posljedica intencije da barem donekle olakša položaj dužnika koji su kredite ishodili u valuti CHF. U odnosu na negativnu tečajnu razliku kao predmetu prigovora radi prijeboja prvostupanjski sud navodi da je pitanje vezano uz kretanje tečaja valute predstavlja jednu od osnovnih djelatnosti tuženika kao trgovca a da se u smislu ZZP/03 zaštita u potrošačkom sporu pruža potrošaču, a ne trgovcu.
5.5. Konačno, prigovor zastare prvostupanjski sud je odbio pozivajući se na pravno shvaćanje s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održane 30. siječnja 2020. broja Su-IV-47/2020-2, prema kojemu zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
6. Na žalbu tužitelja:
6.1. Tužitelj u žalbi ističe i obrazlaže relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 261. stav. 2. ZPP-a koju smatra ostvarenom obzirom da je prvostupanjski sud odbio njegov prijedlog za obnovu provedenog financijskog vještačenja iako je doveo u osnovanu sumnju pravilnost utvrđenja vještaka Hanika. Uz to da je prvostupanjski sud potpuno neutemeljeno odbio tužiteljev prijedlog da se vještak Hanik očituje o izračunu vještaka iz nalaza predanog kao dokaz uz tužbu, čime da mu je onemogućio da dobije objašnjenje o znatnoj razlici između dva vještačenja pri čemu je razlika između dva nalaza više od 50%.
6.2. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog spisa iz aspekta prethodno navedenog žalbenog razloga ovaj sud isti nalazi u potpunosti osnovanim. No ponajprije valja navesti da tužitelj tijekom trajanja prvostupanjskog postupka nije osporavao pravnu valjanost Aneksa 1 od 22.2.2016., već je u tužbi dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razliku u nedospjeloj glavnici prema Aneksu 1 od 22.2.2016. obrazložio shvaćanjem da je i prilikom obračuna tako nedospjele glavnice kreditor bio u obvezi uzeti tečaj CHF/kn na dan plasmana kredita, no pitanje pravovaljanosti samog Aneksa 1 od 22.2.2016. nije obuhvaćena konkretnim tužbenim zahtjevom. No unatoč tome prvostupanjski sud je rješenjem broj P-1102/2019-23 od 13. lipnja 2023. naložio vještaku financijske struke da utvrdi da li je izračun konverzije kredita sadržan u Aneksu 1 od 22.veljače 2016. proveden uz uvažavanje pravila iz odredbe čl. 19.c ZID ZPK/15.
6.3. Zaključak prvostupanjskog suda, citira se : " kroz izvedeni dokaz financijskim vještačenjem utvrđeno je da je prilikom konverzije pogrešno utvrđen iznos ostatka glavnice i to za iznos od 14.032,57 HRK (1.862,44 eura; navod vještaka Darka Hanika sa stranice 7. pisanih nalaza i mišljenja, dostavljenih sudu 23. rujna 2023. godine, s lista 779. sudskog spisa)" – ne proizlazi iz utvrđenja financijskog vještaka. Suprotno tome, vještak je utvrdio razliku u nedospjeloj glavnici iz aspekta situacije da tijekom ugovornog perioda nije došlo do promjene otplatnog tečaja i početno ugovorene redovne kamate, pa je nejasno na osnovu čega je prvostupanjski sud zaključio da je konverzija provedena protivno odredbi čl. 19.c. ZID ZPK/15. To više što predmetni Aneks 1 od 22.2.2016. nije ni sadržajno analizirao iz aspekta citirane odredbe ZID ZPK/15.
6.4. Nadalje je razmatranjem stanja prvostupanjskog spisa iz aspekta žalbenih navoda tužitelja utvrđeno da je tužbi priložen izračun utuženih restitucijskih iznosa (s osnova ništetnim utvrđenih ugovornih odredbi) koji se doista u bitnome razlikuje od utvrđenja financijskog vještaka Hanika, a što je tužitelj i detaljno obrazložio u podnesku od 14. veljače 2024. pod toč.II. Unatoč tome prvostupanjski sud odbija (i) njegov prijedlog da se financijski vještak makar pisanim putem očituje na konkretizirane primjedbe čime je ostvarena i bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.6. ZPP-a na koju sadržajem izjavljene žalbe ukazuje tužitelj jer je neutemeljenim odbijanjem njegovog dokaznog prijedloga radi dopunskog očitovanja financijskog vještaka na tužiteljeve argumentirane primjedbe isti onemogućen u raspravljanju.
7. Na žalbu tuženika:
7.1. Tuženik u žalbi protiv prvostupanjske presude zahtijeva izuzeće "suca/člana vijeća drugostupanjskog suda" u ovom žalbenom predmetu smatrajući – u bitnome – da je potrebno razmotriti postoje li okolnosti u smislu odredbe čl.71.stav.7. ZPP-a – da sudac ili njemu bliska osoba ima/ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopim/i/ili valutnom klauzulom neovisno da li kod tuženika ili drugih banaka ili da bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu - a u kojem slučaju se izjavljena žalba tuženika ima smatrati u tom dijelu zahtjevom za izuzeće u smislu nastavnih odredbi čl.73. ZPP-a, time da tuženik istodobno i predlaže postupanje sukladno odredbi čl.72.stav.2. ZPP-a.
7.2. Prema odredbi čl.73.stav.2.toč.1. ZPP-a nije dopušten zahtjev za izuzeće kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekog suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu.
7.3. Razmatrajući činjenični sadržaj zahtjeva, valja navesti da se radi o teoretskoj analizi hipotetske situacije (jer tuženik ne konkretizira ni osobu suca niti konkretnu situaciju) u kojoj se uređujući sudac (ili njemu bliska osoba) mogu nalaziti a čime, kako tvrdi, bi bila uvjetovana njihova pristranost, slijedom čega niti žalbeni prijedlog da se „uređujući suci“ preispitaju u smislu odredbe čl.71.stav.7. ZPP-a i potom postupe u smislu daljnje odredbe čl.72.stav.2. ZPP-a ovaj sud ne smatra obrazloženim zahtjevom a izuzeće to više što je isti podnesen, kako sam tuženik navodi – uvjetno, ukoliko bi uređujući suci našli da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost. Pozitivne procesno-pravne odredbe sadržane u ZPP-u ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće pa kako tuženik uopćeno traži izuzeće svih sudaca koji bi mogli suditi u predmetnom žalbenom postupku, to takav njegov zahtjev nije dopušten sukladno odredbi čl.73.stav.2.toč.1. ZPP-a pa je isti valjalo odbaciti pozivom na odredbu čl.73.stav.3. ZPP-a (istovjetno pravno shvaćanje izraženo je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-348/2024-2 od 9. listopada 2024.).
8. Tuženik nastavno u žalbi ističe da je obrazloženje pobijane presude u odnosu na stajalište prvostupanjskog suda o ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzulu prema tečaju na dan plaćanja i u odnosu na ugovorenu promjenjivu stopu redovne kamate prema odlukama tuženika promašeno jer je pozivanjem prvostupanjskog suda na utvrđenja iz presuda proizašlih iz spora radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pogrešno primijenjeno materijalno pravo obzirom da je bilo potrebno provesti kontradiktorni postupak tijekom kojeg bi se utvrdilo da li je tužitelj bio odgovarajuće upoznat u pogledu sadržaja, značaja i posljedica predmetnih ugovornih odredbi uz koje je vezana glavnica kredita i način promjene ugovorene kamate. Ističe i da je odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti kako to proizlazi iz odluke Suda EU u predmetu C-81/19 i predmetu C-243/20.
8.1. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a valja ponajprije navesti da neutemeljeno tuženik u žalbi pledira na razumljivosti predmetnih ugovornih odredbi i nastavno tome isključenju takvih razumljivih ugovornih odredbi iz testa nepoštenosti, a neodlučno je i njegovo pozivanje na dopuštenost ugovaranja valutne klauzule budući da odredbe o valuti obveze vraćanja kredita vezanoj za CHF nisu utvrđene ništetnim zbog toga što su protivne prisilnim propisima već stoga što su nepoštene u smislu članka 81. ZZP/03 jer tuženik prije sklapanja ugovora o kreditu kao trgovac nije potrošača (tužitelja) u cijelosti informirao o potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na koji način je postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03.
8.2. Tome valja nadodati da odredbe čl. 81.stav.1., stav.2. i stav.4. ZZP/03 propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca time da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, a da tuženik na navedene odlučne okolnosti nije predlagao izvođenje nikakvih dokaza pa je osnovano prvostupanjski sud, utvrdivši iz iskaza tužitelja da se o predmetnim ugovornim odredbama nije pregovaralo, da su iste unaprijed pripremljene po tuženiku i sadržane u standardiziranom obrascu ugovora, da tužitelju nije pojašnjen značaj istih i da su nastavno prouzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja - navedene ugovorne odredbe ocijenio nepoštenim i ništetnim u smislu odredbe čl. 87.stav.1. ZZP/03.
8.3. Povezujući navedeno sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Gos-1/2019 prema kojemu sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli to nepoštene (i ništetne) ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja Aneksa 1 od 22.2.2016. ne obvezuju tužitelja jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je u tom smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbi čl. 87. stav. 1. ZZP/03 jer kad je riječ o pravnim posljedicama nepoštene ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima takvu ugovornu odredbu, u načelu, valja smatrati kao da nikada nije postojala (ništetnost djeluje ex tunc). Navedeno je od značaja obzirom na žalbeni sadržaj iz kojeg proizlazi da tužitelj sklapanjem Aneksa 1 od 22.2.2016. ne raspolaže valjanom pravnom osnovom za potraživanje bilo kakvih iznosa s osnova preplaćenih tečajnih razlika i kamata.
8.4. Stoga tužitelj sklapanjem Aneksa 1 Ugovoru od 22.2.2016. nije izgubio pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom Ugovoru o kreditu (istovjetno pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i Gos- 1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 107. stav. 1. ZOO/91), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 107. stav. 2. ZOO a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen).
8.5. Stoga je ovaj sud žalbu tuženika ocijenio neosnovanom u dijelu kojom pobija prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbi Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci tuženika (čl.8. Ugovora o kreditu) i u dijelu kojim je obveza vraćanja kredita vezana uz valutu švicarskog franka prema srednjem tečaju HNB na dan ispunjenja (dio čl.7.Ugovora o kreditu) te je stoga u tom dijelu odbijena žalba tuženika i primjenom odredbe čl. 368. stav. 1. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda koja je u tom dijelu posljedica pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava.
9. No pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu prava, ocjena je ovog suda da sud prvog stupnja prihvaćanjem zahtjeva za utvrđenje da je ništetan sporazum stranaka sadržan u čl.2. predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na isplatu (korištenje), a ne na otplatu (vraćanje) kredita, izlazi iz okvira pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. s obzirom da cit. odlukom u kolektivnom sporu ta odredba kojom se uređuje obveza banke, a ne potrošača, nije utvrđena ništetnom. Zbog toga na utvrđenje ništetnosti tog dijela ugovora o kreditu, presude donesene u kolektivnom sporu nemaju obvezujući učinak pa je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio zahtjev u tom dijelu pozivom na presudu iz spora za kolektivnu zaštitu prava i interesa potrošača. S obzirom na to da je riječ o jasnoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tuženika (kao trgovca) na isplatu kredita, a ne obveza potrošača i da se ne radi o obvezi koja u smislu odredbe čl.81.stav.1. ZZP/03 stvara znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača već se radi o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet ugovora) to ista na temelju odredbe čl.84. ZZP/03 ne podliježe testu poštenosti. Zbog toga je pozivom na odredbu čl.373. toč.3. ZPP-a zahtjev za utvrđenje ništetnom te odredbe odbijen i preinačena toč. I. izreke prvostupanjske presude.
9.1. I utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe čl.7. Ugovora u dijelu kojim je određena visina mjesečnog otplatnog anuiteta – u kunskoj protuvrijednosti 442,97 CHF ne slijedi pravna utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom sporu, već se radi o jasnoj i transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je nominalno određena visina tužiteljeve obveze mjesečne otplate primljenog kredita te se ne radi o obvezi koja u smislu odredbe čl.81.stav.1. ZZP/03 stvara znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača. Naime, učinkom pravomoćnih presuda obuhvaćen je ugovoreni otplatni tečaj CHF/kn na dan plaćanja svakog iznosa anuiteta no ne i sam nominalno utvrđeni iznos mjesečne obveze pa je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika i taj dio toč.I. izreke prvostupanjske presude valjalo preinačiti i odbiti tužitelja sa zatraženim utvrđenjem da je ništetna dio čl.7. ugovora o kreditu u kojemu je visina njegove obveze na otplatu kredita u mjesečnom iznosu kunske protuvrijednosti iznosa od 442,97 CHF – sve pozivom na odredbu čl.373.toč.3. ZPP-a.
9.3. U odnosu na utvrđenje prvostupanjskog suda da je ništetna ugovorna odredba čl.3. predmetnog ugovora o kreditu u sadržaju "uz čvrstu valutnu klauzulu" pobijanoj presudi nedostaju ikakovi razlozi, imajući u vidu da navedena formulacija, sama za sebe, bez oznake valute uz koju je vezana i oznaku tečaja same obveze uopće ne udovoljava pretpostavkama njezine ocjene iz aspekta (ne)poštenosti i stvaranja neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača. U tom je dijelu stoga prihvaćanjem žalbe tuženika valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet u vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje sukladno odredbi čl.369.stav.1. ZPP-a.
10. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika vezani uz stajalište prvostupanjskog suda da zastara utužene tražbine nije nastupila. Naime, stajalište prvostupanjskog suda u skladu je i s objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici održanoj 31. siječnja 2022. koje pravno shvaćanje je prihvaćeno je i kroz sudsku praksu ovog suda. Valja navesti i da je svoj stav u odnosu na citirano objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izrazio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-3202/2023 od 26. rujna 2024. u kojoj se navodi da su, cit. se "..time su sudska vijeća Vrhovnog suda ispunila ustavnu obvezu iz čl. 115. stav. 3. Ustava da pored zakonskih pravila koja uređuju zastaru primijene izravno čl. 29. stav. 1. Ustava i čl. 6. stav. 1. Konvencije i osiguraju da njihovo tumačenje zakona ne predstavlja neproporcionalno ograničenje prava na pristup sudu.“.
11. Žalba tuženika neosnovana je i u dijelu kojim pobija stajalište prvostupanjskog suda izraženo u toč.VIII. i toč.IX. izreke kojima je utvrđeno da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja a proizašlo iz tzv. negativne tečajne razlike i s osnova razlike između redovne kamate ugovorene Ugovorom o kreditu i one koja je fiksirana na stopu od 3,23% po Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 10. prosinca 2013.
11.1. Naime, polazeći od činjenice da je predmet spora povrat uplata za koje se u smislu odredbi čl.210. ZOO/91 odnosno čl.1111. ZOO/05-a neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužitelja prešao u njegovu imovinu na temelju ugovornih odredbi koje su, jer uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, ocijenjene ništetnima, a da nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužitelja to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tražbina obuhvaćena prigovorom radi prijeboja ne postoji. Tome valja nadodati i da je ništetnost ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i jednostranoj promjeni stope redovne kamate utvrđena jer stvara neravnotežu u pravima i obvezama ugovaratelja na štetu tužitelja i da je tuženik unošenjem upravo takvih odredbi u predmetni ugovor, a bez pregovaranja, ugrozio visoku razinu zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi koja se potrošačima jamči zakonom. Zahtjev tuženika da mu se na temelju takvih odredbi, koje je sam unio u ugovor, vraćaju bilo kakve koristi koje je potrošač pritom imao u izravnoj su protivnosti sa svrhom i smislom takve zaštite i razlozima zbog kojih su te ugovorne odredbe utvrđene nepoštenima. Posljedice istih stoga snosi sam tuženik pa i onda kad se te odredbe pozitivno odražavaju na potrošača jer potrošač u njihovu kreiranju nije sudjelovao i ne mogu mu se predbaciti. Osim toga, tuženik gubi iz vida i to da bi uračunavanje koje on predlaže imalo za posljedicu ugrožavanje restitucije potrošača koja je nužna posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi jer deklaracija sama za sebe, bez potpunog obeštećenja, nema traženu kvalitetu zaštite koju ZZP/03 kao prisilni propis predviđa.
Stoga je u tom dijelu žalba tuženika ocijenjena neosnovana pa su pobijane toč.VIII. i IX. izreke prvostupanjske presude potvrđene, pozivom na odredbu čl.368.stav.2. ZPP- a.
12. No žalbenim sadržajem tuženik osnovano osporava materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda da je Aneks 1 od 22.2.2016. sklopljen protivno odredbama ZID ZPK/15 ističući posebno da je odredbom čl. 19.e ZPK propisano da je vjerovnik dužan u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu zakona preporučenom pošiljkom uz povratnicu dostaviti potrošaču izračun konverzije kredita, sa stanjem na dan 30. rujna 2015. izračunatim u skladu s člankom 19.c, zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu, a potrošač je dužan odlučiti da li prihvaća ili ne prihvaća konverziju kredita, a da je upravo tužitelj taj koji je odlučivao o tome da li želi ili ne želi izmijeniti osnovni ugovorni odnos s tuženikom odnosno tužitelj je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima. Stoga niti zaključak prvostupanjskog suda da je predmetni Aneks 1 od 22.2.2016. sklopljen protivno odredbama ZPK nema uporišta u stanju spisa niti dispozicijama tužitelja. O navedenom i po ocjeni ovoga suda pobijanoj presudi nedostaju razlozi.
12.1. Naime, odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Nastavnom odredbom čl. 19.c stav.1. ZID ZPK/15 propisan je način izračuna konverzije kredita i to na način da se:
(1.) na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
(2.)umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,
(3.)početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s toč. 1. i 2. stav.1.cit. odredbe, a na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, (4.) iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz toč. 3. stav.1.cit. odredbe, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,
(6.)ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz toč.4. manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,
(7.) iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.
13. Imajući u vidu da zbog utvrđenih manjkavosti u postupanju prvostupanjskog suda, poglavito neutemeljenim odbijanjem prijedloga tužitelja da se vještak Hanik očituje na njegove primjedbe iz podneska od 14. veljače 2024. ovaj sud nije u mogućnosti ispitati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti se referirati na odnosne žalbene navode parničnih stranaka u odnosu na restitucijski zahtjev tužitelja, valjalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja, a djelomično i žalbe tuženika, ukinuti pobijanu presudu u toč. I. izreke (u odnosu na utvrđenu ništetnost čl.3. Ugovora o kreditu), toč.II-, toč.III.-, toč.IV.-, toč.V.-, toč.VI.-, toč.VII- i toč.X. izreke sukladno odredbi čl.369.stav.1. ZPP-a i predmet u ukinutim dijelovima vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
13.1. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će pozvati vještaka Hanika na jasno i određeno očitovanje o primjedbama tužitelja na njegov nalaz i mišljenje sadržanih u podnesku tužitelja od 14. veljače 2024. pri čemu se tužitelj ovlašten služiti izračunom kojeg je pribavio prije podnošenja predmetne tužbe koja mu činjenica, sama za sebe ne odriče dokaznu snagu za tvrdnju da je visina utužene tražbine po vještaku Haniku eventualno pogrešno utvrđena. Novu odluku o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud će obrazložiti jasnim i određenim razlozima koji će ovom sudu omogućiti da se u eventualnom budućem žalbenom stadiju referira na žalbene navode odnosnog žalitelja. Odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti i o svim troškovima postupka, uključivo i troškova predmetnog žalbenog postupka (odredba čl. 166.stav.3. i 4. ZPP-a).
14. Nepobijano rješenje nije bilo predmetom žalbenog ispitivanja (čl.365.stav.1. ZPP- a).
Varaždin, 23. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Tanja Novak-Premec
