Poslovni broj: Usž-1656/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarka, u upravnom sporu tužitelja ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Viboru Čuliću, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 29b/III, protiv tuženika Grada Splita, Gradonačelnika, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, radi stavljanja na raspolaganje, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1721/2023-7 od 10. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1721/2023-7 od 10. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenja rješenja tuženika Grada Splita, Gradonačelnik, klasa: UP/II-112-07/23- 01/29, urbroj: 2181-1-03-04/1-23-1 od 31. svibnja 2023. i rješenja Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, klasa: UP/I-110-01/23-01/6, urbroj: 2181-1- 03-4/1-23-1 od 17. travnja 2023. Točkom 2. odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Naznačenim prvostupanjskim rješenjem od 17. travnja 2023. tužitelj, sa srednjom stručnom spremom, prodavač, sa 7 godina i 11 mjeseci neprekidnog radnog staža u upravnim tijelima Grada Splita, s položenim državnim stručnim ispitom, s danom 20. kolovoza 2022. preuzet u Upravni odjel za komunalne poslove stavlja se na raspolaganje s danom izvršnosti tog rješenja zbog nepostojanja odgovarajućeg slobodnog radnog mjesta za koje ispunjava stručne i druge uvjete. Točkom 2. izreke tog rješenja utvrđuje se rok raspolaganja u trajanju od tri mjeseca od dana izvršnosti rješenja. Točkom 3. izreke je određeno da je za vrijeme raspolaganja službenik oslobođen obveze rada i da neće dolaziti na posao. Točkom 4. izreke je određeno da za vrijeme raspolaganja službenik ostvaruje pravo na naknadu plaće u visini plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio stavljanju na raspolaganje.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv presude u cijelosti, iz svih zakonom dopuštenih razloga te ističe da je suština spornog odnosa među strankama što tuženik zloupotrebljava razne pravne institute kako bi fiktivnim pravnim radnjama postigao nedopušteni cilj odnosno uskratio pravo na rad osobama koje su došle u osobni sukob s predstavnikom gradske vlasti. Tužitelj posebno ističe kako je sud u postupku koji je prethodio donošenju ove presude bez opravdanog razloga i bez adekvatnog obrazloženja odbio dokazne prijedloge tužitelja pribavom podataka od tuženika o broju prekovremenih sati prometnih redara za razdoblje od 1. siječnja 2016. pa do podnošenja predmetne tužbe. Smatra da je provođenje dokaznog postupka i izvođenje predloženog dokaza bilo ključno radi utvrđivanja stvarnih motiva i okolnosti postupanja tužitelja u odnosu na tuženika. Nije sporno kako je Odlukom o ustrojstvu Gradske uprave Grada Splita ("Službeni glasnik" broj 39/22. – u daljnjem tekstu: Odluka) promijenjen ustroj Gradske uprave na način da je Upravni odjel za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu ukinut te je poslove, zadaće i službenike istog preuzeo Upravni odjel za komunalne poslove. Nije sporno niti to da je temeljem citirane Odluke donesen novi Pravilnik o unutarnjem redu Upravnog odjela za komunalne poslove odnosno nova sistematizacija kojom je smanjen broj izvršitelja na radnom mjestu glavni prometni redar (1 izvršitelj) i prometni redar (9 izvršitelja). Međutim, ističe da smanjenje broja prometnih redara nije odgovaralo stvarnim potrebama službe za obavljanje tog posla. Pri tome, tužitelj posebno ukazuje kako upravo u trenutku donošenja rješenja o stavljanju na raspolaganje kao ni prije toga nisu postojali objektivno opravdani razlozi za smanjenje broja prometnih redara i posljedično tome za donošenje rješenja o stavljanju tužitelja na raspolaganje. Tužitelj svoje traženje temelji upravo na stanju stvari u vrijeme donošenja rješenja o stavljanju na raspolaganje jer su već tada, a i prije toga prometni redari ostvarivali prekovremene sate. Ističe da je prije predmetne sistematizacije funkciju prometnog redara obavljalo ukupno 15 radara od kojih su svi od 2016. godine pa do donošenja nove sistematizacije ostvarivali značajan broj prekovremenih sati, iako je starom, odnosno ranije važećom sistematizacijom bio predviđen broj od ukupno 18 prometnih redara. Način postupanja tuženika u ovoj pravnoj stvari predstavlja grubu zlouporabu položaja i korištenje ovlasti na način kojim se ugrožavaju prava tužitelja i postižu ciljevi koji su u suprotnosti sa načelima pravnog poretka Republike Hrvatske. Slijedom navedenog predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništi presudu i sam riješi upravnu stvar na način da usvoji predmetnu tužbu i poništi rješenje Grada Splita od 31. svibnja 2023. te obveže tuženika da tužitelju naknadi troškove upravnog spora kao i trošak sastava ove žalbe, a podredno da poništi pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno rješavanje Upravnom sudu u Splitu.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. U ovom predmetu nije sporno da tužitelj ima srednju stručnu spremu, prodavač, sa 7 godina, 11 mjeseci neprekidnog staža u upravnim tijelima Grada Splita, ima položen državni stručni ispit te je s danom 20. kolovoza 2022. preuzet iz Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu u Upravni odjel za komunalne poslove. Temeljem članka 31. stavak 2. Odluke utvrđeno je da do donošenja Pravilnika o unutarnjem redu i načinu rada gradskih upravnih tijela preuzeti službenici i namještenici obavljaju poslove koje su do tada obavljali odnosno druge poslove po nalogu pročelnika gradskog upravnog tijela koje ih je preuzelo, a pravo na plaću i ostala prava iz službe ostvaruju prema dotadašnjim rješenjima.
7. Nadalje, nije sporno da je Pravilnikom o unutarnjem redu Upravnog odjela za komunalne poslove ("Službeni glasnik Grada Splita" broj 58/22. – dalje u tekstu: Pravilnik), a sukladno Uredbi o klasifikaciji radnih mjesta u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi uređeno unutarnje ustrojstvo navedenog upravnog tijela na način da je zbog reorganizacije te optimizacije poslovanja broj izvršitelja na radnom mjestu prometni redar u Odsjeku za redarstvo smanjen na 9.
8. Člankom 103. stavak 3. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ 86/08. – 112/19.) propisano je da preuzeti službenici koji se po donošenju pravilnika o unutarnjem redu ne mogu rasporediti jer nema slobodnih radnih mjesta za koje ispunjavaju stručne i druge uvjete za raspored stavljaju se na raspolaganje. Sukladno citiranoj odredbi Zakona, a imajući u vidu da je Pravilnikom broj izvršitelja na radnom mjestu prometni redar u Odsjeku za redarstvo smanjen na 9, to je prvostupanjskim rješenjem tužitelj stavljen na raspolaganje s danom izvršnosti tog rješenja.
9. U odnosu na prigovore tužitelja da nije bilo osnove smanjiti broj zaposlenih na radnom mjestu prometni redar ističe se da je diskrecijsko pravo svakog poslodavca organizirati poslovanje i proces rada na način za koji se smatra da je najpovoljniji, odnosno u sklopu reorganizacije i racionalizacije poslovanja poslodavac ima pravo ukinuti pojedino radno mjesto radi postizanja što boljih rezultata rada. S tim u vezi pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tužitelja da se pribave podaci od tuženika o prekovremenim satima prometnih redara za razdoblje od 1. siječnja 2016. pa do podnošenja tužbe, obzirom je predmetni dokazni prijedlog nesvrsishodan i ne utječe na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.
10. Imajući u vidu provedeni postupak i razloge koje je iznio prvostupanjski sud u osporavanoj presudi utvrđeno je da nisu počinjene povrede odredaba na koje ukazuje tužitelj u tužbi.
11. Sukladno svemu navedenom na temelju odredbe članka 135. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.) žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu.
12. Odluka o trošku žalbenog postupka utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima. Obzirom da je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana valjalo je i zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbiti kao neosnovan.
U Zagrebu, 23. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
