Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-475/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Saši Kačeru,odvjetniku iz Čakovca, protiv tužene-protutužiteljice ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Zdenki Jukić, odvjetnici iz Čakovca, radi utvrđenja ništetnosti, poništenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika OŽ protiv dijela presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P Ob- 102/2020-14 od 20. travnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P Ob-102/2020-14 od 20. travnja 2022. godine pod točkama II, III izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i IV izreke, te se u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I.Utvrđuje se da je Dogovor o razvodu braka od 24. svibnja 2018.g. sklopljen između tužitelja OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te tužene ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ništetan u dijelu koji glasi :

„Razvodom braka dogovorili smo se ŽŽ i OŽ da se ŽŽ odriče alimentacije do 18 godine života djeteta UŽ. Ako dijete UŽ odluči živjeti s ocem onda se OŽ odriče alimentacije do 18 godine života“ .

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ Poništava se u cijelosti Dogovor o razvodu braka od 24.svibnja 2018. između tužitelja OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te tužene ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].“ III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 32.247,09 kuna sa zakonskom zateznom kamatom i to od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u skladu sa čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Objavom Hrvatske narodne banke o prosječnoj kamatnoj stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za referentno razdoblje, i to:

-na iznos od 1.155,93 kuna od 21. srpnja 2018.g. do isplate,

-na iznos od 1.155,93 kuna od 21. kolovoza 2018.g. do isplate,

-na iznos od 1.155,93 kuna od 21. rujna 2018.g. do isplate,

-na iznos od 1.155,93 kuna od 21. listopada 2018.g. do isplate,

-na iznos od 1.155,93 kuna od 21. studenog 2018.g. do isplate,

-na iznos od 1.155,93 kuna od 21. prosinca 2018.g. do isplate,

-na iznos od 1.406,19 kuna od 21. siječnja 2019.g. do isplate,

-na iznos od 1.406,19 kuna od 21. veljače 2019.g. do isplate,

-na iznos od 1.406,19 kuna od 21. ožujka 2019.g. do isplate,

-na iznos od 1.406,19 kuna od 21. travnja 2019.g. do isplate,

-na iznos od 1.406,19 kuna od 21. svibnja 2019.g. do isplate,

-na iznos od 1.406,19 kuna od 21. lipnja 2019.g. do isplate,

-na iznos od 1.406,19 kuna od 21. srpnja 2019.g. do isplate,

-na iznos od 1.406,19 kuna od 21. kolovoza 2019.g. do isplate,

-na iznos od 1.406,19 kuna od 20. rujna 2019.g. do isplate,

-na iznos od 1.406,19 kuna od 21. listopada 2019.g. do isplate,

-na iznos od 1.406,19 kuna od 21. studenog 2019.g. do isplate,

-na iznos od 1.406,19 kuna od 21. prosinca 2019.g. do isplate,

-na iznos od 1.406,19 kuna od 21. siječnja 2020.g. do isplate,

-na iznos od 1.406,19 kuna od 21. veljače 2020.g. do isplate,

-na iznos od 1.406,20 kuna od 18. ožujka 2020.g. do isplate,

-na iznos od1.406,19 kuna od 08. travnja 2020.g. do isplate,

-na iznos od 1.406,19 kuna od 21. svibnja 2020.g. do isplate,

-na iznos od 1.406,19 kuna od 21. lipnja 2020.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana. „

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tužene koji glasi:

„ Nalaže se tužitelju/protutuženiku da tuženoj/protutužiteljici isplati iznos od 40.416,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stoji koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u skladu s čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i objavom HNB o prosječnoj kamatnoj stopi iz čl.29. Zakona o obveznim odnosima za referentno razdoblje i to :

- na iznos od 40.416,00 kn od 5.rujna 2018.godine, do isplate“

IV. Svaka strana snosi svoje troškove."

2. Protiv ove presude pod točkama II i III i IV izreke žali se tužitelj-protutuženik OŽ (dalje tužitelj) iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na žalbu tužena-protutužiteljica ŽŽ (dalje tužena) osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se odbije kao neosnovana uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

"U Dogovoru o razvodu braka od 24. svibnja 2018. godine navodi se da su se stranke dogovorile da se ŽŽ – tužena odriče alimentacije do 18 godine života djeteta UŽ, te da u roku od 6 godina ista mora isplatiti supruga OŽ u iznosu od 50.000,00 kn, dok OŽ u roku od 6 godina mora isplatiti ŽŽ 18.000,00 kn za isplatu od auta. U slučaju ako se ŽŽ nešto dogodi odgovornost o djetetu preuzima otac djeteta, OŽ. Do kraja 6.mjeseca 2018. se OŽ mora iseliti iz kuće. Ako dijete UŽ odluči živjeti s ocem onda se isti odriče alimentacije do 18 godine života. Odredbom čl. 286.st.1. Obiteljskog zakona određeno je da odricanje od prava na uzdržavanje nema pravnog učinka.

Odredbom čl. 322. st.1. Zakona o obveznim odnosima određeno je da ugovor koji je protivan Ustavu RH prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Odredbom čl.2. Zakona o obveznim odnosima određeno je da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu RH prisilnim propisima i moralu društva.

Odredbom čl.324.st.1. određeno je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Sud je nakon provedenog postupka smatrao utvrđenim da su prije razvoda braka parnične stranke sklopile Dogovor o razvodu braka, te da je taj Dogovor ništetan u dijelu koji se odnosi na odricanje od alimentacije za mldb. dijete, bilo jedne, bilo druge parnične stranke.

Naime, kao što je određeno odredbom čl. 286.st. 21. Obiteljskog zakona odricanje od prava na uzdržavanje nema pravni učinak. Ništetnost nastaje od trenutka sklapanja Dogovora o razvodu braka sklopljen između parničnih stranaka, u dijelu koji se odnosi na odricanje od uzdržavanja. Nesporno je da Dogovor može opstati bez ništetne odredbe koja se odnosi na odricanje od uzdržavanja. Nesporno je da su stranke u Dogovoru navele da se tužena odriče alimentacije do 18 godine života djeteta UŽ, kao i da su navele da ukoliko UŽ nadalje odluči živjeti s ocem, da se otac, tužitelj, odriče alimentacije do 18 godine života djeteta. Dakle, navedena odredba Dogovora da se tužena odriče alimentacije za mldb. kći nije bila uvjet tužitelja za sklapanje predmetnog Dogovora , niti odlučujuća pobuda za sklapanje istog s obzirom da je u istom Dogovoru navedeno da ukoliko dijete mldb. UŽ odluči nadalje živjeti s ocem, da se tada i on odriče alimentacije do njene 18 godine života.

Ništetnost navedene odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora s obzirom da isti može opstati bez ništetne odredbe, a sud je smatrao utvrđenim da navedena odredba o odricanju od uzdržavanja i od strane tužitelja i od strane tužene nije bila ni uvjet ugovora kao niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

Razvidno je da su stranke Dogovorom sporazumno uredile imovinske odnose nakon prestanka bračne zajednice, a s obzirom da su u Dogovoru točno naveli tko je koga i u kom iznosu dužan isplatiti, odnosno da je tužena dužna isplatiti tužitelja u iznosu od 50.000,00 kn, a da je tužitelj dužan isplatiti tuženu u iznosu od 18.000,00 kn, za isplatu od auta, i to sve u roku od 6 godina. Naime, u postupku je utvrđeno da je tužena tijekom 2017.godine uzela kredit na iznos od 65.000,00 kn, s rokom otplate od 7 godina za kupnju osobnog vozila kojeg koristi tužitelj, te da je prema Dogovoru tužitelj dužan tuženoj isplatiti 18.000,00 kn vezano uz navedeni kredit za osobno vozilo. Isto tako utvrđeno je da je tužitelj 2.lipnja 2016. sklopio sa PBZ ugovor o kreditu na iznos od 222.524,03 kn, a da su stranke u Dogovoru sporazumno utvrdile da je tužena dužna tužitelju isplatiti iznos od 50.000,00 kn. Sud ne ulazi na koji način su stranke odredile visinu isplate, vezano uz navedene kredite odnosno potraživanja jedne strane naspram druge, no nesporno je da su isti sporazumno uredili imovinske odnose, a radi čega je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tužena isplati iznos od 32.247,09 kn sa zakonskom zateznom kamatom, kao i protutužbeni zahtjev tužene – protutužiteljice kojim traži da joj tužitelj – protutuženik isplati iznos od 40.416,00 kn."

6. Prije svega, treba reći da je prvostupanjski sud dana 17. svibnja 2024. godine donio dopunsku presudu kojom je u izreci prvostupanjske odluke od 20. travnja 2022. godine u točki I izreke dodao stavak III koji glasi: "U preostalom dijelu točke I tužbenog zahtjeva, tužbeni zahtjev se odbija", dakle, obzirom da je prvostupanjskom presudom od 20. travnja 2022. godine utvrdio da je dogovor o razvodu braka od 24. svibnja 2018. godine samo djelomično ništav u onom dijelu kako je to navedeno u točki I izreke, dopunskom presudom je odlučio na način da je odbio tužitelja s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim se tražilo utvrđenje ništetnosti cijelog dogovora o razvodu braka.

7. Iako u biti tužitelj pobija točku I prvostupanjske presude a za što ne bi imao pravni interes, u biti je on pobija iz razloga što sud nije odlučio i o preostalom dijelu njegovog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ništetnost cijelog dogovora o razvodu braka (a o čemu je kasnije odlučeno dopunskom presudom prvostupanjskog suda od 17. svibnja 2024. godine koja će biti također predmet razmatranja ovog suda u povodu podnesene žalbe od strane tužitelja), treba reći da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio ništetnim dogovor o razvodu braka u onom dijelu kako je to navedeno u točki I izreke obzirom da sukladno odredbi čl. 286. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 – dalje: OBZ) odricanje od prava na uzdržavanje nema pravnog učinka, kao što sukladno čl. 200. toč. 5. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) ne mogu prestati prijebojom tražbine koje potječu iz zakonske obveze uzdržavanja.

8. Prije svega, potrebno je i reći da je ovaj sud svojom presudom od 23. travnja 2025. godine potvrdio dopunsku presudu prvostupanjskog suda od 17. svibnja 2024. godine a kojom je odbijen zahtjev tužitelja da se u cijelosti utvrdi ništetnim dogovor o razvodu braka od 24. svibnja 2018. godine obzirom da je pod točkom I izreke pobijane prvostupanjske presude od 20. travnja 2022. godine taj dogovor utvrđen djelomično ništetnim samo u dijelu koji se odnosi na odricanje od prava na uzdržavanje.

9. Iz stanja spisa proizlazi da za vrijeme trajanja braka tužitelj je dana 2. lipnja 2016. godine sklopio s Privrednom bankom Zagreb kao kreditorom ugovor o kreditu na iznos od 222.524,03 kn, a kojim su zatvorene obveze tužitelja i tužene po ranijim kreditima a koji su podignuti za vrijeme trajanja bračne zajednice (bračna zajednica je trajala u razdoblju od 1997. godine do mjeseca lipnja 2018. godine) i koji kredit još uvijek otplaćuje i koji krediti su utrošeni radi stvaranja životnih uvjeta na nekretnini roditelja tužene, te je tužitelj postavio tužbeni zahtjev kojim traži da mu tužena isplati ½ dijela iznosa koji je platio s osnova toga kredita nakon prestanka bračne zajednice u iznosu od 32.247,09 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate a s kojim tužbenim zahtjevom pod točkom III izreke je tužitelj odbijen kao neosnovanim.

10. Potrebno je reći da iz stanja spisa proizlazi da je i tužena u tijeku trajanja bračne zajednice također na svoje ime podigla dva kredita i to 15. svibnja 2015. godine na iznos od 39.000,00 kn (53.040,90 kn) te dana 3. svibnja 2017. na 65.000,00 kn (84.964,71 kn) s tim da je nakon prestanka bračne zajednice dana 3. rujna 2018. godine podigla kredit na ukupan iznos 150.000,00 kn a kojim je zatvorila ova dva prethodno navedena kredita, te je tužena kao protutužiteljica sa svojim protutužbenim zahtjevom pod točkom III izreke odbijena s protutužbenim zahtjevom koji traži isplatu ½ dijela tako plaćenoga kredita i protiv kojeg dijela prvostupanjske presude se nije žalila, pa je taj odbijajući dio prvostupanjske presude postao pravomoćan.

11. U tijeku postupka tužena je tvrdila da predmet dogovora o razvodu braka od 24. svibnja 2018. godine nije obuhvaćao i kredite koji su glasili na ime stranaka, a to niti ne proizlazi iz sadržaja tog dogovora pa je tužitelj u svojoj tužbi i postavio tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 32.247,09 kn, dakle, da mu tužena isplati ½ dijela iznosa koji je platio s osnove kredita koji je glasio na njegovo ime.

12. Iz stanja spisa bi, za sada, proizlazilo (prvostupanjski sud je neosnovano na ročištu održanom dana 15. ožujka 2022. godine zabranio pitanje tužitelja da li su sredstva kredita upotrijebljena za ulaganje u kuću roditelja tužene) da su ta sredstva kredita (a što je na prvostupanjskom sudu da utvrdi) utrošena za stvaranje stambenih uvjeta za obitelj stranaka, pri čemu ovaj sud upućuje na odredbu čl. 43. OBZ, po kojoj, za obveze koje je bračni drug imao prije sklapanja braka, kao i za obveze koje je samostalno preuzeo nakon sklapanja braka, a koje se ne odnose na tekuće potrebe bračne i obiteljske zajednice, ne odgovara bračni drug, ali i na čl. 44. st. 1. OBZ prema kojoj za obveze koje je bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom.

13. Tužitelj je odbijen i s drugopostavljenim tužbenim zahtjevom postavljenim u vidu eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva a kojim traži da se poništi u cijelosti dogovor o razvodu braka od 24. svibnja 2018. godine navodeći da je bio u bitnoj zabludi da je dopuštena odredba dogovora koja glasi "Razvodom braka dogovorili smo se ŽŽ i OŽ da se ŽŽ odriče alimentacije do 18 godine života djeteta UŽ a o čemu su u prvostupanjskoj presudi izostali bilo kakvi razlozi, a trebali su, obzirom da je tužitelj pravomoćno odbijen dopunskom presudom prvostupanjskog suda odbijen sa tužbenim zahtjevom da se dogovor o razvodu braka utvrdi ništavim u cijelosti, a radi se o tužbenom zahtjevu postavljenom u vidu eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva.

14. Tužitelj prvi put u žalbi ističe i pravni osnov iz odredbe čl. 329. ZOO zbog kojeg bi cijeli dogovor o razvodu braka bio ništetan a što u ovoj konkretnoj situaciji nije pravno relevantno obzirom da je taj žalbeni razlog relevantan u žalbi protiv dopunske presude kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom da se u cijelosti utvrdi ništetnim dogovor o razvodu braka.

15. Zbog navedenog, a temeljem čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude i točke I rješenja.

16. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka, a obzirom da za sada nije poznat uspjeh stranaka u postupku, temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP (točka II rješenja).

U Zagrebu, 23. travnja 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić