Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-286/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5033/2022-9 od 23. studenog 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5033/2022-9 od 23. studenog 2023.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
"I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Tuženik Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 63.091,67 kn / 8.373,71 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja na iznos od 57.264,51 kn / 7.600,31 € teče od 01.07.2022. do isplate, a na iznos od 5.827,16 kn / 773,40 € od dana podnošenja tužbe pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“.
II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 497,71 EUR / 3.750,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. studenog 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu, a pobijanu presudu preinači ili podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelj je žalbu podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, međutim, u žalbi ne navodi konkretno u čemu bi se sastojala eventualno počinjena bitna povreda iz kojih razloga je ovaj sud presudu suda prvog stupnja ispitivao po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a te je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku ŽĆ u razdoblju od 1. listopada 2019. do 31. svibnja 2022. u ukupnom iznosu od 8.373,71 euro. Nesporno je među strankama bilo da je osiguranik tužitelja ŽĆ **.**.2006. ozlijeđen u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika SĆ koji je oglašen krivim za izazivanje prometne nesreće presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ks-184/07 od 26. siječnja 2009. Također, nesporno je bilo u postupku da tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu temeljem svojeg rješenja od 11. svibnja 2011.
6.1. U odnosu na sporne činjenice među strankama, a to su pitanje primjene zakona, osnove i visine tužbenog zahtjeva te zastare tražbine tužitelja, sud utvrđuje da tužitelj tužbeni zahtjev temelji na odredbi članka 161. i 164. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.; dalje: ZOMO), dok tuženik smatra da je u konkretnom slučaju potrebno primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.; dalje: ZOOP).
6.2. Pozivom na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u odluci Rev-x-388/2018, koja su potvrđena i u kasnijim odlukama istoga suda (Rev- 5292/19, Rev-12/22, Rev-552/22 i Rev-850/22), sud prvog stupnja ocjenjuje da o obvezi tuženika treba odlučiti primjenom odredbe članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a. U smislu tog članka postoji obveza tuženika samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu. Po ocjeni suda tužitelj u smislu odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a (pravilo o teretu dokazivanja) nije u ovom postupku dokazao da ima tražbinu sukladno odredbi članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a iz kojih razloga ocjenjuje da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6.3. U odnosu na prigovor zastare sud utvrđuje da zastara nije nastupila obzirom da bi tužitelju šteta mogla nastati svakom isplatom mirovine pa kako tužitelj traži štetu na ime isplaćene mirovine u razdoblju od 1. listopada 2019. do 31. svibnja 2022., a tužba je podnesena 23. rujna 2022., prema utvrđenju suda do dana utuženja nije protekao zastarni rok od tri godine iz članka 165. stavak 1. ZOMO-a, zbog čega ocjenjuje da je neosnovan prigovor zastare.
7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja ovaj sud prihvaća kao pravilne.
8. Tužitelj u žalbi u bitnome osporava pravno shvaćanje suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja treba odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a, ponavljajući tvrdnje iz tužbe da je potrebno primijeniti ZOMO pri čemu se poziva i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-163/2023 i Revd-1177/2023.
9. Suprotno žalbenim tvrdnjama tužitelja pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da je o tužbenom zahtjevu tužitelja potrebno odlučiti primjenom odredbi ZOOP- a, a ne ZOMO-a.
10. O ovom spornom pitanju odlučivao je Vrhovni sud Republike Hrvatske, koji prema članku 20. točka 1. Zakonu o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24.) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, upravo iz razloga što je postojala različita sudska praksa sudova u Republici Hrvatskoj. U više odluka Vrhovni sud Republike Hrvatske (npr. Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i Revx- 388/2018 od 25. kolovoza 2020. i Rev-90/203 od 4. travnja 2023.), izražavajući shvaćanje i o vremenskom važenju pojedinog posebnog zakona, izrazio je shvaćanje da se u opisanoj situaciji, kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu, primjenjuje taj Zakon. Pravno je shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koje prihvaća i ovaj sud, da ZOOP uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju, koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Stoga, kao posebniji, valja primijeniti taj Zakon. Činjenica je da je ZOMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori iz razloga što ZOMO, kao kasnijim zakonom, nije izmijenjen ZOOP, a da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZOMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZOMO u pogledu odgovornosti osiguratelja.
11. Odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavak 2. istog članka propisuje da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavak 3. propisuje da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Kako tužitelj u ovom postupku nije niti iznosio činjenice o tome da trpi štetu u smislu odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP-a, dakle, da postoji razlika između invalidske mirovine koju isplaćuje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a što nije niti mogao tvrditi jer je u postupku utvrđeno da invalidsku mirovinu isplaćuje svojem osiguraniku upravo zbog povrede na radu pa u tom smislu ne može trpjeti štetu koju definira odredba članka 27. stavak 3. ZOOP-a, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da ima pravo na isplatu na temelju odredbe članka 27. ZOOP-a, odnosno da trpi štetu, a iz naprijed obrazloženih razloga neosnovan je njegov zahtjev koji temelji na odredbi članka 161. i 164. ZOMO.
12. Iz obrazloženih razloga žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Koprivnica, 23. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
