REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-331/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 27. ožujka 2025., održane u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu Ivanu Ljubas, odvjetnicu te punomoćnicu tuženika TŽ, dipl. iur., dana 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.602,83 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na iznose od:

-3.976,38 eura, od 09.10.2024. do isplate,

- 580,42 eura, od 23.04.2025. do isplate,

- 23,16 eura, od 16.03.2023. do isplate,

- 5,59 eura, od 15.05.2023. do isplate,

- 17,28 eura od 21.06.2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj u dijelu tužbenog zahtjeva, a da mu tuženik isplati iznos od 1.905,21 euro i sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos kao i da mu tuženik isplati zatezne kamate tekuće na iznose od:

- 3.976,38 eura, od 16.07.2021. do 08.10.2024.,

- 580,42 eura, od 16.07.2021. do 22.04.2025.,

- 23,16 eura, od 16.07.2021. do 15.03.2023.,

- 5,59 eura, od 16.07.2021. do 14.05.2023.,

- 17,28 eura, od 16.07.2021. do 20.06.2023.

III Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u visini od 1.831,81 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 13. svibnja 2021., stradao tijekom redovitog rada na svom radnom mjestu kod poslodavca ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – Podružnica Čistoća, te zadobio tjelesne ozljede. Do nezgode je došlo na način da je retrovizor kojeg je tužitelj vraćao nakon pranja službenog vozila pukao, a zbog čega je tužitelj ozlijedio ruku. Za štetu je odgovoran poslodavac jer je propustio osigurati uvjete za siguran rad što je bio dužan prema Zakonu o zaštiti na radu, a koji je u vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti s tuženikom. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, a radi čega mu je pružena pomoć u Kliničkom bolničkom centru „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu. Tužitelj se dana 15.07.2021., u mirnom postupku obratio tuženiku, koji mu je isplatio iznos od 3.500,00 eura na ime naknade štete. Stoga tužitelj potražuje neimovinsku štetu, te imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege, te troškove liječenja, u ukupnom iznosu od 6.508,04 eura sa zateznom kamatom. Tužitelj potražuje i trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužitelj u tužbi navodi kako je stradao tijekom redovitog rada na svom radnom mjestu kod poslodavca ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – Podružnica Čistoća te zadobio tjelesne ozljede, na način da je nakon pranja službenog vozila vraćao retrovizor koji je pukao pri čemu je tužitelj ozlijedio ruku. Tuženik priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja kao i činjenicu da je 13.5.2021. ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. U odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, tuženik istu osporava te se očituje kako slijedi. Naime, nesporno je kako se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom te je tuženik u mirnom postupku temeljem dostavljene dokumentacije, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja kao i orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda, utvrdio visinu štete u iznosu od 3.500,00 eura, koji iznos je u cijelosti isplatio. Isplatom navedenog iznosa, tuženik smatra kako je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju, u svezi s predmetnim štetnim događajem, slijedom čega osporava i tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu, sve iz razloga što je tuženik isplatom u mirnom postupku u potpunosti ispunio svoju obvezu pa samim time nije ni pao u zakašnjenje. Sukladno svemu navedenom, tuženik predlaže naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak sudske pristojbe.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Prijavu o ozljedi na radu poslodavca Zagrebački holding d.o.o. - Podružnica Čistoće, medicinsku dokumentaciju, račune ljekarne Dogan, ispis slika zaslona, e-mail punomoćnika tužitelja od 15.07.2021. i dopis punomoćnika tuženika od 14.07.2021., Policu osiguranja broj [broj police osiguranja], sa Uvjetima za osiguranje za izvanugovorne (javne) odgovornosti, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Igoru Stipančiću koji je saslušan tijekom postupka, te je saslušan tužitelj u svojstvu stranke u postupku.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev uglavnom osnovan.

5. Između stranaka je neprijeporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja tužitelju, visina cijene jednog neto sata za pružanje tuđe pomoći i njege od 3,98 eura, kao i da je liječenje tužitelja završeno 09.10.2024. (povijest bolesti od tog datuma, str. 111. spisa).

6. Iz Prijave o ozljedi na radu od 14.05.2021., slijedi da je tužitelj nastradao tijekom rada kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o. - Podružnica Čistoća, prilikom namještanja retrovizora.

7. U pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužitelju, kao i odgovornosti za naknadu te štete valja uputiti na odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14,118/14,154/14, 94/18, 96/18 - dalje ZZR) kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 89/19 - dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Poslodavac se ne može pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe. Kako je u ovom slučaju neprijeporna odgovornost osiguranika tuženika, to je tuženik dužan naknaditi nastalu štetu tužitelju.

8. Time je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl.19.st.2. u vezi s čl. 1046 ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, koju štetu je tužitelju dužan naknaditi tuženik. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, fizičke bolove i strah. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

9. Navedenom vještačkom nalazu dr. Igora Stipančića, sud je poklonio vjeru jer je po ocjeni ovog suda učinjen u skladu s pravilima medicinske struke, na logičan i uvjerljiv način, temeljem uvida u spis i medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja.

10. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ranu palca lijeve šake. Osim zaostalog ožiljka palca koji je hipertrofičan i tvrd postoji blaže ograničena abdukcija palca te ograničenje kretnji u zglobu između gornjeg i donjeg članka palca.

10.1 Očitujući se na primjedbe na nalaz i mišljenje, vještak je na glavnoj raspravi iskazao da su ocijene straha, bola, a tako i tuđe pomoći kumulativnog karaktera, dakle odnose se na cjelokupni tijek liječenja tužitelja koji je zbog ozljede u ovom događaju liječen od 13.05.2021., kada je zadobio predmetnu ozljedu, pa sve do 25.09.2024. Vještak napominje da je tužitelj zbog ove ozljede operiran u više navrata. Nakon inicijalne obrade rane, odnosno ozljede koju je zadobio, tužitelj je operiran 6 mjeseci kasnije, zato što mu je postavljena sumnja na oštećenje živca prsta, odnosno palca zbog čega je podvrgnut operaciji u kojoj je ožiljno tkivo oko tog živca bilo oslobođeno. Potom je operiran još u 3 navrata, od čega su još dvije operacije u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim ozljeđivanjem, a daljnja operacija je bila 15.02.2024., kada mu je opet učinjena eksploracija ožiljka i oslobađanje živca, a potom je opet operiran 19.09.2024., kada mu je ožiljak na palcu revidiran i načinjena mu je tzv. plastika, kako bi se osposobila funkcija palca. Dakle, kroz cijelo to razdoblje, imajući u vidu sve navedeno i sve te provedene operacije, tužitelju je bila cijelo to vrijeme potrebna tuđa pomoć jer se nije mogao služiti lijevom rukom, odnosno šakom, koja se čak nije smjela niti smočiti kroz to razdoblje. Što se tiče naruženosti, vještak smatra da ožiljak, odnosno izgled toga palca koji je zaostao ipak čini naruženost prema srednjem stupnju. Troškovi liječenja (str. 47-49), su bili opravdani jer su navedeni lijekovi bili preporučeni tužitelju, a isti se ne mogu dobiti na recept. Vještak nadalje tumači nalaz od 20.06.2022. gdje je navedeno da je postoperativni ožiljak kod tužitelja uredan, na način da ožiljak svakako postoji pa se iz istog nalaza može samo zaključiti da ožiljak nije upaljen, inficiran i dr. Međutim, treba imati na umu da je tužitelj nakon toga još dva puta operiran. Budući da je vještak u svom iskazu otklonio sve primjedbe tuženika na njegov nalaz i mišljenje, sud smatra da nije potrebno izvoditi dokaz ponovnim medicinskim vještačenjem, kako je to predlagao tuženik.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da je navedena ozljeda dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti zbog zaostalih posljedica ove ozljede od 3%. Sud je imajući u vidu opseg i manifestiranje ovog oblika smanjenja životnih aktivnosti, dob tužitelja koji je rođen 1985. i preostali očekivani životni i radni vijek, uzimajući u obzir i da je tužitelj po zanimanju vozač motornih vozila, ocijenio da je primjerena novčana naknada u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.300,00 eura.

12. Vještak nalazi da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio bol jakog intenziteta u trajanju od 4 do 5 dana, srednjeg intenziteta oko 12 dana, a manjeg još do 2 mjeseca, sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenje životnih aktivnosti. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.000,00 eura. Pri ovoj ocjeni sud je uzeo u obzir težinu pretrpljene ozljede, provedeni medicinski tretman, lokalitet i vrstu zadobivene ozljede.

13. Vještak nalazi da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja), koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah kao posljedicu tjelesne ozljede jakog intenziteta je trpio 5 dana, srednjeg oko 10 dana i manjeg oko mjesec dana. Povremeni strah u vidu zabrinutosti za zdravlje je trpio 6 mjeseci. Vještak navodi da je u ovoj ocijeni uključen i strah od ishoda operacija kojima je tužitelj bio podvrgnut. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu straha, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.200,00 eura.

14. Vještak nalazi da je ožiljak na palcu lijeve šake kod tužitelja srednjeg stupnja naruženja. Stoga sud ocjenjuje da primjerena novčana naknada u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, za duševne bolove zbog naruženja, iznosi 2.500,00 eura. Pri tome sud uzima u obzir iskaz tužitelja, a da mu je neugodno kada ga netko pita u pogledu tog ožiljka. U ožiljak na lijevoj ruci tužitelja na raspravi je izvršen i uvid, te je utvrđeno da je isti dužine otprilike 5 cm, a proteže se od sredine palca lijeve ruke do spoja palca s dlanom, te je u pitanju ispupčeni ožiljak, crvene boje.

15. Vodeći računa o svim tim okolnostima sud je na temelju čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od 7.000,00 eura.

16. Nakon ozljeđivanja, vještak navodi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć koja mu je sveukupno bila potrebna u trajanju od 3 mjeseca, 2 sata na dan zbog potrebe mirovanja i nemogućnosti služenja lijevom rukom (180 sati). Potom je tužitelj još trebao pomoć u ukupnom trajanju od 3 mjeseca, 3 puta tjedno po 2 sata zbog otežanog služenja lijevom rukom (90 dana je cca 12,8 tjedana pomnoženo sa 6, daje 76,8 sati). Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka u pogledu potrebne satnice za pružanje tuđe pomoći i njege, koja je tužitelju bila potrebna u ukupnom trajanju od 256,8 sati, tužitelju bi pripao iznos u visini od 1.022,06 eura. Naime, neprijeporna je visina cijene jednog sata za pružanje tuđe pomoći i njege u visini od 3,98 eura, dok tužitelj jasno iskazuje da mu je pomoć i njegu pružala supruga koja je preuzela brigu o cjelokupnom kućanstvu i nabavi namirnica.

17. Vještak se usmeno očitovao na glavnoj raspravi, da su priloženi računi, odnosno troškovi liječenja (str. 47-49 spisa), bili opravdani, jer su navedeni lijekovi bili preporučeni tužitelju, a isti se ne mogu dobiti na recept. Slijedom navedenog očitovanja vještaka sud smatra da tužitelju pripada ukupni iznos od 80,77 eura, zbog troškova liječenja, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana izdavanja ovih računa, budući je neprijeporno da se računi u ljekarnama plaćaju odmah. Prema računima ljekarne Dogan tužitelj je podmirio iznos od 40,64 eura, dana 16.03.2023., iznos od 9,82 eura, dana 15.05.2023., iznos od 30,31 eura, dana 21.06.2023. Navedeno valja priznati tužitelju sukladno odredbi čl. 1095. ZOO-a prema kojoj oštećenik mora voditi računa o tome da šteta ne bude veća nego što jest što nije moguće promatrati neovisno od obveze odgovorne osobe da uspostavi stanje kakvo je bilo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. ZOO-a). Temeljem naznačene zakonske odredbe moguće je izvesti zaključak da troškovi liječenja koji predstavljaju imovinsku štetu u vidu izdatka koji oštećeniku ne bi nastao da nije došlo do nastupa štete, predstavljaju obvezu štetnika (odgovorne osobe) da takve izdatke naknadi oštećeniku. Potraživanje je osnovano sukladno odredbi čl. 1095.st.1. ZOO-a.

18. Sveukupno bi tužitelju po osnovi imovinske i neimovinske štete pripalo pravo na naknadu štete u visini od 8.102,83 eura. Imajući u vidu da je tužitelju tuženik isplatio iznos od 3.500,00 eura, tužitelju po osnovi imovinske i neimovinske štete pripada pravo na razliku štete u visini od 4.602,83 eura. Kako se tuženik tijekom postupka nije izjasnio po kojim osnovama je isplatio štetu tužitelju, to je sud utvrdio da neimovinska šteta u ukupnoj šteti participira sa 86,39 %, imovinska šteta po osnovi tuđe pomoći i njege sa 12,61%, a imovinska šteta po osnovi troškova liječenja sa 1,00%. Stoga je tužitelju valjalo po osnovi neimovinske štete dosuditi iznos od 3.976,38 eura, po osnovi tuđe pomoći i njege u visini od 580,42 eura, a po osnovi troškova liječenja iznos od 46,03 eura. U odnosu na troškove liječenja od 46,03 eura tužitelju je valjalo dosuditi ( u odnosu na račun od 40,64 eura), 50,32% od iznosa od 46,03 eura što daje iznos od 23,16 eura, (na iznos računa od 9,82 eura), 12,15% od iznosa od 46,03 eura, što daje iznos od 5,59 eura, a (na iznos od 30,31 eura), 37,53% od iznosa od 46,03 eura, što daje iznos od 17,28 eura.

19. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od dana kada je tužitelj podnošenjem pisanog izvansudskog zahtjeva, odnosno podnošenjem tužbe pozvao tuženika da mu naknadi štetu (čl.1103. ZOO-a). Međutim, između stranaka je neprijeporno da je liječenje tužitelja završeno 09.10.2024., pa je na dosuđeni iznos neimovinske štete od 3.976,38 eura tijek zatezne kamate tužitelju dosuđen od 09.10.2024. do isplate, a tužitelja je valjalo odbiti u tijeku zatezne kamate od 16.07.2021. do 08.10.2024.

20. Kada je sud iznos imovinske novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika (čl.21. ZOO-a). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje tuženika. Stoga je u odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u visini od 580,42 eura, tužitelju tijek zatezne kamate dosuđen od dana donošenja ove presude do isplate, dok je tužitelja valjalo odbiti sa zahtjevom da mu tuženik na iznos po ovoj osnovi, plati zateznu kamatu tekuću od 16.07.2021. do 22.04.2025. Tužitelja je valjalo odbiti u dijelu tužbenog zahtjeva, a da mu tuženik na iznose dosuđene po osnovi troškova liječenja isplati zateznu kamatu i to na iznos od:

-23,16 eura, tekuću od 16.07.2021. do 15.03.2023.,

-5,59 eura, tekuću od 16.07.2021. do 14.05.2023.,

-17,28 eura tekuću od 16.07.2021. do 20.06.2023.

21. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. i 5. ZPP-a, a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 1.580,77 eura i 6.508,04 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr. 32., 7.t.1.), sastav tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištu od: 20.09.2024., 27.03.2025., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,9.t.1.), za sastav podneska od 22.04.2024., 28.01.2025. za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,8.t.1.), što ukupno iznosi 600 bodova, a imajući u vidu da jedan bod iznosi 2,00 eura, trošak iznosi 1.200,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 300,00 eura, te troškove medicinskog vještačenja u visini od 331,81 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 1.831,81 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od: 26.09.2024., jer nije bilo potrebno dostavljati dokaz o uplati predujma za vještačenje koja uplata je vidljiva u sustavu kojim sud raspolaže, te za sastave podneska od 14.10.2024. i 03.01.2025., jer nije bilo neophodno dostavljati daljnju medicinsku dokumentaciju koja je nastajala tijekom postupka, budući je ista mogla biti samo predočena vještaku za potrebe vještačenja. Pri odmjeravanju parničnog troška sud je uzeo u obzir da je tužitelj u sporu uspio u odnosu na sve osnove, a samo dijelom nije uspio u odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Uzeta je u obzir i činjenica da je bodovni rang po Odvjetničkoj Tarifi ostao isti bez obzira na obje vrijednosti predmeta spora. Odluka o zateznoj kamati na troškove postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

23. Na ročištu održanom 27.03.2025., sud je dopustio preinaku tužbe, ocjenjujući da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka, primjenjujući odredbu čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a. Naime, tužitelj je visinu tužbenog zahtjeva uskladio u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka, pa je takvu preinaku tužbe valjalo dopustiti. Sud smatra da nisu odlučni prigovori tuženika, a da u slučaju preinake tužbe tužitelju ne pripada tijek zatezne kamate od dana 16.07.2021., na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, budući da sud nije tužitelju kamatu od tog datuma niti dosudio, već su primijenjene odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje dospijeće potraživanja kod naknade štete.

24. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu, 23. travnja 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku