Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: Povrv-400/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja ZN, vl. [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Mihovil Peći, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Vinkovcima, Duga ulica 24, protiv tuženika PN, vl. [obrt], obrt za usluge, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Jurica Jurić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Đakovu, Ul. pape Ivana Pavla II br. 6, radi isplate 369,99 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene 18. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja ZN, vl. [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za isplatu iznosa od 369,99 EUR (tristošezdesetdeveteura i devedesetdevetcenti) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 15. studenog 2023. pa do isplate te za naknadu troškova ovrhe u iznosu od 150,00 EUR (stopedeseteura), zajedno s pripadajućim kamatama na te troškove pa se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marije Mutavdžić u Đakovu poslovni broj Ovrv-3957/2024, UPP/OS-Ovrv-987/2024 od

17. listopada 2024., ukida u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju ZN, vl. [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tuženiku JN, vl. [obrt], obrt za usluge, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnični trošak u iznosu od 513,27 EUR (petstotrinaesteura i dvadesetsedamcenti), u roku od 15 dana.

III. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 75,77 EUR (sedamdesetpeteura i sedamdesetsedamcenti), odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, podnio protiv tuženika, kao ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate 369,99 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima, iz razloga što tuženik nije podmirio račune za izvršene elektroinstalacijske radove na građevinskom objektu iz naslovnog projekta: izgradnja bioplinskog postrojenja 1 MWel u Gunji, na temelju čl. 11. Ugovora o građenju br.: 281118-EM od 2. svibnja 2019. Javni bilježnik Marija Mutavdžić u Đakovu donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 3957/2024, UPP/OS-Ovrv-987/2024 od 17. listopada 2024., a po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi u bitnom navodi kako je predmetno rješenje o ovrsi neosnovano, po osnovi i po visini, odnosno kako isto osporava u cijelosti. Također, tuženik ističe prigovor promašene aktivne legitimacije iz razloga što nije bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem niti ima evidentirane tražbine tužitelja sa priloženim računima, tj. tuženik smatra kako potraživanje tužitelja prema njemu ne postoji.

3. Podneskom od 5. prosinca 2024. tužitelj se očitovao na prigovor protiv rješenja o ovrsi te u bitnom naveo kako je prigovor u cijelosti neosnovan i usmjeren isključivo na izbjegavanje plaćanja obveza, odnosno kako je neprimjeren navod tuženika kako nije bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem. Naime, tužitelj je na ovršnoj ispravi detaljno opisao sadržaj poslova, odnosno usluge za koju je ispostavio račun, a koji tuženik nije platio u roku koji mu je tužitelj ostavio kao rok dospijeća. Dalje tužitelj navodi kako su svi navedeni radovi obavljeni za tuženika, s kojim je bio u višegodišnjem dobrom poslovnom odnosu, odnosno kako se na prilogu uz račun navodi kako su stranke radile na zajedničkom projektu i to izgradnji bioplinskog postrojenja u Gunji, a o čemu su sačinile i Ugovor o građenju br.: 281118-EM od 2. svibnja 2019. Nadalje, na predmetnom Ugovoru kao izvođač je naveden GN, vl. obrta [obrt], međutim GN je otišao u mirovinu te je cjelokupnu gospodarsku cjelinu prenio na drugi obrt u vlasništvu supruge, odnosno u vlasništvu ovdje tužitelja ZN, kao vlasnika obrta [obrt], a o navedenom obaviješteni su svi poslovni partneri tužitelja, kao i tuženik. Tužitelj dalje navodi kako je knjigovodstvu tuženika dostavio račune i pozivao tuženika na plaćanje duga, na što se tuženik oglušio.

4. Podneskom od 20. siječnja 2025. tuženik se očitovao na podnesak tužitelja i u bitnom naveo kako nije bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem niti ima evidentirane utužene tražbine. Također navodi kako nije potpisnik Ugovora o građenju br. 281118-EM te ne može biti vezan bilo kojom ugovornom odredbom.

5. Na ročištu održanom 6. veljače 2025. tužitelj se očitovao na navod tuženika kako isti nije vezan za odredbe Ugovora o građenju br.: 281118-EM od 2. svibnja 2019., odnosno predao je za sud i protivnu stranu Ugovor o izvođenju radova, čiji je sastavni dio navedeni Ugovor od 2. svibnja 2019., a u kojem su tužitelj i tuženik dogovorili zajedničko izvođenje radova za naručitelja Slavonija gradnja d.o.o., na što je tuženik naveo kako neosnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz materijalne dokumentacije u spisu, a posebno iz Ugovora priloženog od strane tužitelja, kojeg tuženik nije potpisnik, odnosno nije sudionik ugovornog odnosa.

6. U odnosu na Ugovor o izvođenju radova koji je tužitelj predao na pripremnom ročištu za sud i protivnu stranu (str. 96-98 spisa), navedeni Ugovor sud nije uzeo u obzir.

7. Naime, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, a u skladu sa čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP) tužitelj je bio dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

8. Nadalje, čl. 461.a st. 8. ZPP-a propisano je kako će sud upozoriti stranke na sadržaj odredbi stavaka 2. do 7. predmetnog članka u rješenju kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, dok je čl. 461.a st. 9. ZPP-a propisano kako stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz st. 6. i 7. predmetnog članka.

9. Čl. 461.a st. 10. ZPP-a propisano je kako nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno čl. 461.a st. 9. ZPP-a sud neće uzeti u obzir.

10. S obzirom na činjenicu kako je sud upozorio stranke na sadržaj odredbi čl. 461.a st. 2. do 7. ZPP-a u rješenju kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha (str. 54-56 spisa) te kako tužitelj nije dokazao kako bez svoje krivnje nije mogao navedeni dokaz dostaviti uz podnesak iz čl. 461.a st. 6. ZPP-a, sud Ugovor o izvođenju radova dostavljen na pripremnom ročištu nije uzeo u obzir, u skladu sa čl. 461.a st. 10. ZPP-a.

11. U dokaznom dijelu postupka sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka GN (str. 99-100 spisa) i tuženika JN (str. 101 spisa) te izvršio uvid u račun br. 12/U1/1 tužitelja na ime tuženika od 4. studenog 2023. sa datumom dospijeća 14. studenog 2023. i prilog uz isti (str. 10-11, 27-28 i 64-65 spisa), izvadak iz obrtnog registra za tužitelja i tuženika (str. 12-14 i 29-31 spisa), Ugovor o građenju br. 281118-EM izgradnja bioplinskog postrojenja 1 MWel u Gunji (str. 66-72 spisa), ponudu tužitelja br. 15/2019 od 16. travnja 2019. upućenu investitoru Slavonija gradnja d.o.o. (str. 73 i 78 spisa), obračune naknada po garanciji (str. 74-84 spisa), Ugovor o predaji te preuzimanju cjeline – obrta sklopljen dana 31. kolovoza 2021. između GN, vl. obrta [obrt] i ZN, vl. obrta [obrt] (str. 85-86 spisa) i obavijest o promjeni žiro-računa za uplatu od 3. rujna 2021. (str. 87-88 spisa).

12. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

13. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i je li osnovan prigovor promašene aktivne legitimacije.

14. U odnosu na istaknuti prigovor, sud je utvrdio kako je isti neosnovan.

15. Naime, uvidom u Ugovor o predaji te preuzimanju cjeline – obrta sklopljen dana 31. kolovoza 2021. između GN, vl. obrta [obrt] i ZN, vl. obrta [obrt] (str. 85-86 spisa) i obavijest o promjeni žiro- računa za uplatu od 3. rujna 2021. (str. 87-88 spisa) sud je utvrdio kako je GN zbog odlaska u mirovinu 2. rujna 2021. odjavio obrt i i isti prenio na ZN, vlasnika obrta [obrt] te je o navedenom, odnosno o promjeni žiro- računa za uplatu obavijestio i tuženika. Također je utvrđeno kako se prijenos obrta, između ostalog, odnosi i na cjelokupan iznos neplaćenih ulaznih i izlaznih računa.

16. Dakle, s obzirom na činjenicu kako je u konkretnom slučaju došlo do prijenosa obrta sa GN, vlasnika obrta [obrt] na ZN, vlasnika [obrt], odnosno na bračnog druga, a što je razvidno iz općih podataka koje je svjedok GN dao na ročištu održanom 18. ožujka 2025. (str. 99 spisa) i kako se navedeni prijenos odnosi i na cjelokupan iznos neplaćenih izlaznih računa, sud je utvrdio kako je prigovor promašene aktivne legitimacije neosnovan.

17. Naime, čl. 37. st. 1. Zakona o obrtu ("Narodne novine", broj 143/13, 127/19 i 41/20) propisano je kako obrtnik ostvarivanjem prava na mirovinu obrt može prenijeti na bračnog druga i krvne srodnike u ravnoj lozi (u daljnjem tekstu: pravni sljednik), u kojem slučaju se zadržava matični broj obrta, dok je st. 2. istog članka propisano kako pravni sljednik preuzima u svoje poslovne knjige cjelokupnu poslovnu aktivnost obrta.

18. Na ročištu održanom 18. ožujka 2025. svjedok GN (str. 99- 100 spisa) u bitnom je naveo kako je bio potpisnik Ugovora o izgradnji bioplinskog postrojenja u Gunji, odnosno kako je navedeni ugovor sklopljen između Slavonija gradnja d.o.o. kao naručitelja i Zajednice ponuditelja kao izvođača i to [obrt], obrt za usluge i trgovinu, [obrt], obrt za elektroinstalacijske radove i trgovinu i [obrt], obrt za usluge, a utuženo potraživanje odnosi se na bankarsku garanciju u kojoj je svaki od izvođača radova morao sudjelovati te kako se iznos od 369,99 EUR odnosi na plaćenu bankarsku garanciju od strane [obrt] za ovdje tuženika. Nadalje, za utuženo potraživanje tuženiku je dostavljen račun, koji je tuženik vratio sa obrazloženjem kako isti ne priznaje. Svjedok dalje navodi kako se predmetni posao sastojao od elektroinstalacijskih radova, kako je tuženik pokrivao 59,62 % u zajednici ponuđača, a ostatak je pokrivao tužitelj i [obrt], kako su radovi naplaćeni, kako se i tuženik naplatio te kako je kontaktirao sa tuženikom nakon što mu je isti vratio utuženi račun i objasnio mu kako se radi o plaćanju bankarske garancije, a na što je tuženik odgovorio kako isto ne priznaje. Također svjedok navodi kako su, a vezano za Ugovor o građenju, koji se nalazi na str. 66-72 spisa, on i naručitelj potpisnici ugovora te kako se radi o njegovom potpisu na ponudi koja se nalazi na str. 73 spisa, odnosno kako je on ugovarao posao kao glavni izvođač pa je on i potpisao Ugovor. Dalje navodi kako je primao novac od naručitelja, a zatim je plaćao tuženiku te kako su plaćanja bila na temelju faktura i računa koje je tuženik slao tužitelju. Ističe kako je naručitelj plaćao na račun tužitelja, a zatim je tužitelj plaćao tuženika na njegov račun, a nakon toga je tek tuženik izdavao račune i fakture na primljeni iznos. Također, bilo je situacija kada je tuženik ispostavljao račune, a nakon toga se tek dogodilo plaćanje i to samo u omjeru koliko je isplaćen tužitelj za predmetni posao te kako je postotak od 59,62 % odredio on u suglasnosti sa svojim knjigovođom.

19. Tuženik PN u svom iskazu na ročištu održanom 18. ožujka 2025. (str. 101 spisa) u bitnom je naveo kako je bio izvođač radova na predmetnom bioplinskom postrojenju, a radove je izvodio i [obrt]. Nadalje, a u odnosu na Ugovor o izgradnji bioplinskog postrojenja koji se nalazi u spisu, navodi kako isti nije htio potpisati iz razloga što je u obvezi bilo da ih naručitelj isplati po završetku cjelokupnih radova, a on je inzistirao da budu isplaćeni čim obave svoj dio posla, odnosno GN je pristao potpisati ugovor da su isplaćeni u cijelosti, kako bi naručitelj mogao povući određena sredstva, koja sredstva nije mogao dobiti ako nije podmirio sve obveze. Tuženik dalje navodi kako nema saznanja kako je GN došao do postotka vezano za bankarsku garanciju, ali isto ne priznaje jer nije bio takav dogovor između njih, a ni ugovor. Također, po završetku posla od GN tražio je troškovnik kako bi vidjeli što je plaćeno, no isti nikada nije dobio. Dalje navodi kako nije sudjelovao u pregovorima sa Slavonija gradnja d.o.o. za predmetni ugovor te kako isti nije potpisao, odnosno nije imao uvid u ugovor, a za izvedene poslove u Gunji, iste je fakturirao GN i nije isplaćen u cijelosti, odnosno tuženik navodi kako završni račun nikada nije sačinjen. Vezano za radove tuženik navodi kako ga je kontaktirao investitor i to Šimun d.o.o. te je on pristao na izvođenje radova, a elektroinstalacijske radove je radio sa Elektromontom, odnosno tuženik je radio svoj dio posla, a [obrt] svoj dio posla te kako je izvodio radove na trafostanici i svim pristupnim vodovima. Vezano za bankarsku garanciju, odnosno je li ista bila uvjet izvođenja radova, tuženik navodi kako nije imao saznanja o istom.

20. Uvidom u račun br. 12/U1/1 tužitelja na ime tuženika od 4. studenog 2023. sa datumom dospijeća 14. studenog 2023. i prilog uz isti (str. 10-11, 27-28 i 64- 65 spisa) sud je utvrdio kako je osnova za izdavanje predmetnog računa čl. 11. Ugovora o građenju od 2. svibnja 2019., odnosno kako se utuženo potraživanje odnosi na plaćanje bankarske garancije, a vezano za posao na bioplinskom postrojenju u Gunji.

21. Nadalje, iz Ugovora o građenju br. 281118-EM izgradnja bioplinskog postrojenja 1 MWel u Gunji (str. 66-72 spisa) razvidno je kako je čl. 11. propisano kako je izvođač (zajednica ponuditelja) dužan platiti troškove koje naručitelj (Slavonija gradnja d.o.o.) ima na temelju čl. 11. Ugovora broj 281118 od 28. studenog 2018. koji je naručitelj potpisao sa glavnim naručiteljem Bionardo Gunja d.o.o. iz Gunje te kako za navedene troškove će naručitelj ispostaviti izvođaču račun te dokaz da je navedeni trošak već platio; troškovi garancije banke će se obračunati prema stvarno izvedenim radovima izvođača.

22. Također, uvidom u prethodno navedeni Ugovor sud je utvrdio kako je isti potpisan od strane naručitelja Slavonija gradnja d.o.o. i GN, vl. obrta [obrt].

23. Uvidom u ponudu br. 15/2019 od 16. travnja 2019. (str. 73 i 78 spisa) utvrđeno je kako je istu sastavio GN, vlasnik obrta [obrt], a dok je uvidom u obračune naknada po garanciji (str. 74-84 spisa) razvidno kako su obračuni izdani na ime Slavonija gradnja d.o.o.

24. Materijalnu dokumentaciju u spisu koja tijekom postupka nije niti bila sporna sud je prihvatio kao vjerodostojnu, a u odnosu na iskaze svjedoka i tuženika, iako su u suprotnosti, sud je iste također prihvatio.

25. Naime, svjedok i tuženik su u svojim iskazima iznijeli vlastiti stav oko ovdje spornih činjenica, odnosno svjedok je navodio kako je tuženik obveznik sudjelovanja u plaćanju bankarske garancije, dok je tuženik to odbio.

26. Čl. 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je kako ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

27. Nadalje, čl. 341. st. 1. ZOO-a propisano je kako obećanje učinjeno drugom da će treći nešto učiniti ili propustiti, trećega ne obvezuje, a obećavatelj odgovara za štetu koju bi drugi pretrpio zbog toga što treći ne pristaje obvezati se ili ispuniti određenu radnju.

28. U konkretnom slučaju utvrđeno je kako Ugovor o izvođenju radova, a na temelju kojeg je izdan ovdje utuženi račun, tuženik nije potpisao, odnosno utvrđeno je kako je pravni prednik tužitelja kao potpisnik Ugovora preuzeo obvezu iz čl. 11. predmetnog Ugovora u ime zajednice ponuditelja, kao izvođača, a dijelom koje je i ovdje tuženik.

29. Dakle, tijekom postupka utvrđeno je kako je pravni prednik tužitelja potpisom ugovora obećao naručitelju kako će tuženik nešto učiniti, a što tuženik ne prihvaća te u skladu sa čl. 341. st. 1. ZOO-a tuženika i ne obvezuje pa je sud odbio tužbeni zahtjev te platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinuo u cijelosti, u skladu sa čl. 451. st. 3. ZPP-a.

30. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23).

31. Sud je tuženiku priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 513,27 EUR.

32. Tuženiku je priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi od 22. listopada 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 20. siječnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 6. veljače 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT) i trošak zastupanja na ročištu održanom 18. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), sve uvećano za PDV.

33. Također, tuženiku je priznat trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 EUR (Tar. br. 1. t. 1.).

34. Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 75,77 EUR odbio kao neosnovan, iz razloga što je tuženik tražio trošak zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda, a u konkretnom slučaju ne radi se o trošku potrebnom za vođenje parnice jer se presuda ističe na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

35. Nadalje, tuženik je tražio trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 26,54 EUR, a sud mu je priznao trošak u iznosu od 13,27 EUR, odnosno nije mu priznao trošak u iznosu od 13,27 EUR koji se odnosi na dodatnu pristojbu, u skladu sa čl. 28. st. 9. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18 i 51/23).

36. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 23. travnja 2025.

Sutkinja:

Marina Ljubičić Knežević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana putem ovog suda.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije. (čl. 467.a ZPP-a).