Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž R-137/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Jasni Bratek, u pravnoj stvari tužitelja AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Miličiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iz Zagreba, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2795/2021-14 od 4. travnja 2025., 23. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba tuženika uvažava se kao osnovana i preinačuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2795/2021-14 od 4. travnja 2025., na način da isto glasi:
"Uvažava se prigovor tuženika te se ukida rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2795/2021-14 od 4. travnja 2025. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti sudsku pristojbu u preostalom neplaćenom iznosu od 19,90 eura "
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
"Odbija se prigovor tuženika Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje protiv Rješenja poslovni broj Pr-2795/2021-12 od 20. svibnja 2023., za plaćanje sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 39,81 eura, odnosno u preostalom neplaćenom iznosu od 19,90 eura, kao neosnovan."
2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik ne navodeći žalbene razloge a iz sadržaja žalbe proizlazi da je žalba izjavljena iz žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži.
3. Žalba je osnovana.
4. Iz sadržaja spisa utvrđeno je da je rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Pr- 2795/2021-12 od 20. svibnja 2023. pozvan tuženik da u roku od 8 dana po primitku rješenja plati sudsku pristojbu za tužbu i odgovor na tužbu u iznosu od 39,81 eur.
5. Postupajući po navedenom rješenju tuženik je 24. svibnja 2023. izvršio plaćanje iznosa od 19,91 eura dakle u iznosu od 50% iznosa što mu je naloženo platiti tim rješenjem, jer smatra da ima platiti ne punu, već polovicu pristojbe ako ju plati u roku tri dana od dana kada mu je dostavljeno rješenje o pristojbi, te se pri tome poziva na odredbu čl. 7. st. 1. i st. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 74/95., 57/96., 137/02., 26/03. - pročišćeni tekst, 125/11., 112/12., 157/13., 110/15., 118/18. i 51/23. - u daljnjem tekstu: ZSP).
6. Prigovor tuženika, u kojem je iznosio identične navode koje iznosi i u žalbi, prvostupanjski je sud je našao neosnovanim jer ZSP-om nije predviđeno plaćanje polovice pristojbe ako se plaća u roku od tri dana od dana dostave rješenja o pristojbi, već je predviđeno da se prema odredbi čl. 7. st. 3. 1. ZSP-a, za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku, sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom (dakle u ovom slučaju za tužbu, odgovor na tužbu), te da se odredba čl. 7. st. 3. ZSP- a ne odnosi na rješenje o plaćanju sudske pristojbe, nego isključivo na odluke suda donijete u postupku prije rješenja o plaćanju sudske pristojbe.
6.1. Točno je da je odredbom čl. 7. st. 3. ZSP-a propisano da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, plaća polovica propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke.
6.2. Pri tome se ističe i iz smisla ZSP-a proizlazi, da je "privilegij" plaćanja polovice sudske pristojbe vezan prvenstveno za način komunikacije između suda i stranke (elektroničnim putem - čl. 7. st. 1. i 2. ZSP-a), a tek potom i rokom plaćanja (čl. 7. st. 2. ZSP-a), pa kako je odredbom čl. 4. toč. 2. ZSP-a propisano da obveza plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu nastaje tek "po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici" to bi gramatičko tumačenje odredbi ZSP- a, kako to čini prvostupanjski sud, značilo da se za podnesak kojim se daje odgovor na tužbu nikad ne bi platila polovica pristojbe (do pravomoćnosti postupka i ne zna se tko je i za koliko obveznik plaćanja).
6.3. Kako, prema odredbi čl. 13. ZSP-a, obveza tuženika na plaćanje svih navedenih pristojbi nastaje tek u trenutku pravomoćnog završetka postupka, kao u konkretnom slučaju, valja smatrati da rok za privilegij plaćanja polovice pristojbe iz odredbe čl. 13. u vezi čl. 7. st. 2. ZSP-a u ovom slučaju za tuženika teče tek od saznanja da je njegova obveza plaćanje pristojbe nastala, točnije da je postupak pravomoćno završen i to na njegovu štetu, a ovaj sud smatra da je to upravo dostavom rješenja o plaćanju pristojbe, od kojeg dana mu teče trodnevni rok u kojem može koristiti "privilegij" plaćanja polovice navedenih pristojbi.
7. Stoga, polazeći od cilja donošenja ZSP-a usmjerenog na poticanje elektroničke komunikacije radi ostvarenja legitimnog cilja koji se odnosi na administrativno rasterećenje sudova i ubrzanje sudskih postupaka, te smislenim tumačenjem citiranih zakonskih odredbi, imajući u vidu okolnost da je tek pravomoćnim okončanjem postupka za tuženika nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi te da je tuženik tek u tom trenutku saznao za opseg te obveze, po ocjeni ovog suda opravdano je da se tuženik također koristi pogodnošću iz odredbe čl. 7. st. 1. i 2. ZSP-a plaćanjem polovice propisanog iznosa pristojbe.
8. Privilegij plaćanja polovice sudske pristojbe vezan sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZSP-a za način komunikacije između suda i stranke, slijedom čega, u situaciji kada obveza plaćanja te pristojbe nastaje nakon pravomoćnog okončanja postupka treba uzeti da je tuženik tek po pravomoćnom okončanju postupka saznao za opseg svoje obveze, te da ima pravo koristiti privilegij plaćanja polovice sudske pristojbe prema odredbi čl. 4. toč. 2. i čl. 7. st. 1. ZSP-a, s time da rok za plaćanje sudske pristojbe iz čl. 7. st. 2. ZSP-a počinje teći od dana kada je isti pozvan na plaćanje pristojbe od strane suda.
9. Naime, istekom roka od tri dana tuženik ima obvezu podmirenja sudske pristojbe na tužbu, odgovora na tužbu u punom iznosu, budući da je odredbom čl. 7. st. 1. ZSP-a propisano da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sudska pristojba plaća - u trenutku njihova podnošenja, u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, dakle, određen je trenutak plaćanja takve privilegirane pristojbe, pa analogno tome, u konkretnoj situaciji, tuženik koji je po pozivu suda prvog stupnja u roku od tri dana izvršio plaćanje 50% iznosa pristojbe nije kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja u obvezi plaćanja sudske pristojbe u punom iznosu.
10. Takvo shvaćanje je u skladu sa zaključkom zauzetim na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 11. studenog 2022. godine (Su-IV- 87/2022-69).
11. Slijedom navedenog, žalbu tuženika - koji je u roku od tri dana od dana primitka rješenja o pristojbi, nesporno platio 50% iznosa sudske pristojbe, trebalo je uvažiti, te pobijano rješenje preinačiti i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.
Osijek, 23. travnja 2025.
Sutkinja
Jasna Bratek
