P Ob-125/2024-19

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Vandi Horvat, u pravnoj stvari tužiteljice RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Nikolini Karpati, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika DI (nom. R) Futivića, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi uzdržavanja bračnog druga, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 10. ožujka 2025. godine u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, koja presuda je objavljena dana 23. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da na ime uzdržavanja tužiteljice RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], doprinosi mjesečnim iznosom od 130,00 eura (stotrideseteura) do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, počev od 16.07.2021. pa do 16.07.2022. s tim da dospjele mjesečne obroke isplati odjednom u roku od 15 dana za zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a dospijevajuće mjesečne obroke kako budu dospijevali najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, sve zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena na račun tužiteljice.

II. U preostalom se dijelu tužbeni zahtjev kao neosnovan odbija.

II. Tuženikov zahtjev za naknadom troška u ovom postupku se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela 16. srpnja 2021. tužbu radi uzdržavanja. Tvrdi kako su stranke bile u braku koji je razveden 30. ožujka 2021. Tužiteljica zbog bolesti nije mogla raditi te nakon razvoda nema nikakvih prihoda niti sredstava za život. Navodi kako joj je 2008. u dva navrata operiran tumor na mozgu i postavljena joj trajna drenaža

(ventrikuloperitoneostomija) zbog komplikacija uzrokovanih hidrocefalusom. Nakon operacije ima posljedice u vidu hipotonije ekstremiteta što dovodi do nesigurnosti u hodu, brzo se umara, razvila je depresivni poremećaj i druge psihoorganske tegobe. Utvrđeno joj je tjelesno oštećenje od 80% te je ovlašteni doktor medicine rada utvrdio da nije sposobna za sustavni rad. Tužiteljica ne radi niti prima ikakvu novčanu naknadu, ne može se zaposliti zbog lošeg zdravstvenog stanja te nema imovine iz koje bi se mogla uzdržavati. Tuženik je zaposlen kao bagerist te tužiteljica pretpostavlja da prima neto plaću 7.000,00 i 8.000,00 kuna (929,06 do 1.061,78 eura). Smatra da je tuženik u mogućnosti doprinositi za njezino uzdržavanje mjesečnim iznosom od 1.500,00 kn (199,08 eura) te predlaže da sud donese presudu kojom će tuženika obvezati da tužiteljici plaća uzdržavanje u tom iznosu od 16.07.2021. do 16.07.2022.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori da su stranke bivši bračni drugovi čiji brak je razveden 30. ožujka 2021., no navodi da je njihova bračna zajednica prestala godinu i pol dana prije formalnog razvoda zbog čega ističe prigovor prekluzije u odnosu na tužiteljičin zahtjev. Navodi da nisu ispunjeni niti uvjeti za određivanje uzdržavanja od bivšeg bračnog druga jer se tužiteljica može zaposliti, ali ne želi, sposobna je za rad, a tuženik nema dovoljno sredstava i mogućnosti te bi uzdržavanje tužiteljice za njega predstavljalo očitu nepravdu. Navodi da je tužiteljica u spis dostavila medicinsku dokumentaciju koja datira od prije deset godina i više. Od tada se tužiteljica ne liječi niti ima zdravstvene tegobe zbog kojih je radno nesposobna. Navod tužiteljice da joj je ovlašteni doktor medicine rada utvrdio da nije sposobna za rad nije osnova, budući je takvo utvrđenje bilo u fazi njezinog liječenja. Ističe da je liječnik medicine rada u svom mišljenju od 25. veljače 2011. naveo da tužiteljica ne udovoljava zahtjevima posla "sukladnim naobrazbi i sposobnostima" odnosno nije naveo da tužiteljica uopće ne može raditi, niti da je kod nje nastala opća nesposobnost za rad. Tuženik ističe da je moguće zapošljavanje tužiteljice na drugim poslovima, postoje brojni pomoćni poslovi za koje ne treba posebna naobrazba te da se tužiteljica mogla prekvalificirati za druge poslove koje može raditi. Da tužiteljica nije radno nesposobna potvrđuje i činjenica da je bila prijavljena kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u listopadu 2020. Tuženik ističe da je prema propisima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje tužiteljica morala sudjelovati u aktivom traženju posla koje obuhvaća: savjetovanje, individualne konzultacije, grupno informiranje, radionice za razvoj vještina upravljanja karijerom, definiranje i provedbu aktivnosti i ciljeva profesionalnog plana, definiranje i provedbu aktivnosti i ciljeva sporazuma o uključivanju na tržište rada, postupak profesionalne selekcije, postupak profesionalnog usmjeravanja i druge aktivnosti u svrhu pripreme za zapošljavanje. Tužiteljica nije dokazala da poduzima mjere traženja posla. Sama činjenica da je tužiteljica bila prijavljena na Zavodu za zapošljavanje prije godinu dana nije dokaz njezine radne nesposobnosti niti dokaz njezine nemogućnosti zaposlenja. Tuženik nema dovoljno sredstava da uzdržava tužiteljicu jer ima neto plaću oko 4.800,00 kn (637,07 eura). Od navedenog iznosa isključivo on uzdržava zajedničko mlt. dijete koje mu je u postupku razvoda povjereno, dok tužiteljica ne doprinosi uzdržavanju zajedničkog djeteta. Tužiteljica nije niti dolazila po dijete kako bi ostvarivala osobne odnose, već tuženik ima i dodatne troškove odvoženja djeteta. Osim toga, isključivo tuženik otplaćuje kredit proizašao iz bračne zajednice, dok tužiteljica nije participirala u otplati kredita. Tuženik nema značajne imovine te se s obzirom na sve navedeno protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u potvrdu HZZ od 28. listopada 2020., rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 26. studenog 2010., ocjenu radne sposobnosti od 19. studenog 2015., medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (str. 7 do 22 i 62 do 67 spisa), rješenje ovoga suda u spisu R1 Ob-479/2020, ugovor o radu za tuženika od 2. srpnja 2021., izvješće o socijalnim, obiteljskim i ekonomskim prilikama nadležnih Centara za socijalnu skrb Osijek i Vinkovci, iznose transakcije (str. 71 i 72 spisa), račun za dječji vrtić, obračun isplaćene plaće za tuženika (str. 74 spisa), ugovor o prestanku ugovora o radu za OI (str. 75 spisa), rodni list za mlt. UI, nalaz i mišljenje o rezultatima rehabilitacijske procjene, nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta – oštećenju funkcionalnih sposobnosti kod ponovnog pregleda, nalaz i mišljenje vještaka Josipa Silovskog te rezultate pregleda tužiteljice od strane vještaka od dana 3. ožujka 2025., u ostalu dokumentaciju u spisu te je saslušao parnične stranke i vještaka .

3.1. Odbijen je prijedlog tuženika za provođenje novog medicinskog vještačenja budući da je sud smatrao kao je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

4. Uvidom u rješenje ovoga suda R1 Ob-479/2020 je utvrđeno kako je 30. ožujka 2021. pravomoćno razveden brak parničnih stranaka, a njihovo tada maloljetno dijete VI rođen **.**.2004. je ostao živjeti s tuženikom uz ostvarivanje osobnih odnosa s tužiteljicom i njezinu obvezu da za uzdržavanje djeteta doprinosi mjesečno 710,00 kuna (94,23 eura). Tužiteljica je rođena 1984., a tuženik 1979. godine.

5. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 28. listopada 2020. slijedi da se tužiteljica od 2. lipnja 2020. vodi u evidenciji nezaposlenih osoba.

6. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 26. studenog 2010. tužiteljici je utvrđeno tjelesno oštećenje 80% te je odbijena sa zahtjevom za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

7. Ustanova za zdravstvenu skrb dr. Špiranović dala je 19. studenog 2015. mišljenje da je tužiteljica s obzirom na prisutne poremećaje, njihovu dugotrajnost i progresivni karakter, stupanj naobrazbe i nemogućnost kvalifikacije, nesposobna za sustavni rad. Mišljenje je dano radi vještačenja pri ispitnoj komisiji.

8. Medicinska dokumentacija za tužiteljicu sa str. 7 do 22 spisa datira u periodu od 2007. do 2012. godine i istom se potvrđuju navodi tužiteljice o liječenju tumora na mozgu od kojeg je oboljela te ga operirala 2008. koje navode tuženik niti ne spori. Tako je 25. veljače 2011. dano mišljenje o tužiteljičinoj radnoj sposobnosti od strane dr. RIO, dr. medicine rada u kojem stoji da kod tužiteljice postoje medicinske kontraindikacije za veća psihička i fizička naprezanja, rad u nepovoljnim klimatskim uvjetima, vlažnom, na visini, sa strojevima, u akordu te da s postojećim psihofiziološkim statusom tužiteljica ne udovoljava zahtjevima poslova sukladnim naobrazbi i sposobnostima te se s gledišta medicine rada može smatrati trajno radno nesposobnom. Nadalje, medicinska dokumentacija sa str. 62 do 67 spisa vezana je za preglede tužiteljice kod oftalmologa i neurologa kao i dva hitna prijema tužiteljice radi vrtoglavice i omaglice u listopadu i studenom 2021.

9. Uvidom u ugovor o radu za tuženika od 2. srpnja 2021. je utvrđeno da ugovorena mjesečna bruto plaća za tuženika u visini od 6.000,00 kuna (796,34 eura). Tuženiku je za studeni 2022. isplaćena bruto plaća 8.558,46 kuna (1.135,90 eura) što slijedi iz obračuna isplate plaće (str. 74).

10. Iz iznosa transakcija (str. 71 i 72 spisa) je utvrđena visina trajnog naloga tuženika od 16. siječnja 2023. za kredit od 314,43 eura kao i uplata tuženika PI.

11. Uvidom u račun od 28. studenog 2022. (str. 73) je razvidna uplata tuženika od 750,00 kuna (99,54 eura) za dječji vrtić – cjelodnevni boravak.

12. Iz rodnog lista za mlt. UI je utvrđeno kako su tuženik i OI roditelji mlt. UI rođenog **.**.2020.

13. Uvidom u ugovor o prestanku ugovora o radu za OI (str. 75 spisa) slijedi da istoj prestaje ugovor o radu s danom 9. listopada 2021.

14. Nalazom i mišljenjem o rezultatima rehabilitacijske procjene Centra za profesionalnu rehabilitaciju Osijek od 22. listopada 2021. (str. 95) zaključno se tužiteljici preporuča zapošljavanje pod posebnim uvjetima (u integrativnoj ili zaštitnoj radionici te na zaštitnom radnom mjestu u integrativnoj ili zaštitnoj radionici). Ovom zaključku prethodila je uputa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te se navodi (str. 88) zaključak i mišljenje specijaliste medicine rada da je RI zbog posljedica višekratnih operacija mozga radi tumora i dodatnih komplikacija nesposobna za rad na većim mentalnim, emocionalnim, psihomotornim zahtjevima, rad u prometu, sa strojevima, na visini i u nepovoljnim makroklimatskim uvjetima (sunce) dok je preostala radna sposobnost očuvana. Prilikom sastavljanja mišljenja o procjeni socijalnog statusa (str. 89) tužiteljica iskazuje želju za zaposlenjem, ali nije aktivna u traženju posla te da je svjesna da bi trebala uložiti više truda, no da smatra da zbog teškoća s pamćenjem ne bi prihvatila edukaciju te se daje zaključak da imenovana nije motivirana za uključivanje u daljnje usluge profesionalne rehabilitacije. Pri procjeni radnog funkcioniranja (str. 91) se navodi da se tužiteljica prema preporuci savjetnika HZZ prijavljivala na posao spremačice, ali samoinicijativno se nije prijavljivala na natječaje. Ostavlja dojam da je djelomično motivirana za pronalazak posla i iskazuje želju za radnim mjestom pomoćne kuharice.

15. U nalazu i mišljenju Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom o težini i vrsti invaliditeta – oštećenju funkcionalnih sposobnosti kod pregleda 16. studenog 2021. se navodi da tužiteljica ima tjelesno oštećenje, postojanje težeg invaliditeta (III. stupanj) kao i postojanje potpune nesposobnosti za rad.

16. Iz izvješća Centra za socijalnu skrb Vinkovci od 6. travnja 2021. je utvrđeno kako tuženik od 21. rujna 2021. ima zasnovan ugovor o radu na neodređeno vrijeme s bruto plaćom u iznosu od 6.000,00 kuna (796,34 eura). Za listopad 2021. isplaćena mu je neto plaća od 6.145,34 kn (815,63 eura). Kreditno je opterećen iznosom od 2.370,00 kuna (314,55 eura) narednih devet godina, dakle do 2030. Vlasnik je zemljišnog placa u [adresa] te osobnog automobila marke Opel Astra 2009. godište. Tuženik je urednog zdravlja. Bračnu zajednicu s tužiteljicom je zasnovao 8. svibnja 2004. te imaju jedno zajedničko dijete VI rođenog **.**.2004. koji u času sastavljanja izvješća pohađa treći razred srednje škole i nakon razvoda braka stranaka ostao je stanovati s tuženikom. Tuženik je snosio troškove ostvarivanja susreta djeteta s majkom i uzdržava dijete. Od 18. srpnja 2020. tuženik je u izvanbračnoj zajednici s OI koja je nezaposlena te ne ostvaruje prihod, a bilo joj je priznato pravo na roditeljski dopust od 15. ožujka 2021. do 10. rujna 2021. kada je imala pravo na naknadu plaće. U izvanbračnoj zajednici tuženika i OI rođeno je **.**.2020. jedno zajedničko mlt. dijete mlt. UI. Za stanovanje koriste obiteljsku kuću s obvezom plaćanja najma 600,00 kn (79,63 eura) mjesečno kao i režijskih troškova koji zimi iznose do 800,00 kn (106,18 eura).

17. Iz očitovanja Centra za socijalnu skrb Osijek od 3. prosinca 2021. proizlazi kako je tužiteljica nezaposlena i u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 9. srpnja 2020. Ostvarila je jednu godinu i tri mjeseca radnog staža. Tužiteljica je imala sedam operacija tumora, a 2007. godine ugrađena joj je pumpica u lubanju koju ima i danas. Od tuženika se razvela 2021, ali od prosinca 2020. tužiteljica živi kod oca, dok je dijete stranaka ostalo živjeti s tuženikom. Tužiteljica živi s ocem u stanu koji je u suvlasništvu oca i sestre. Otac je korisnik mirovine u iznosu do 2.000,00 kn (265,45 eura) mjesečno. On plaća režijske troškove i kupuje sve za održavanje kućanstva. Korisnik je doplatka za pomoć i njegu u Centru u iznosu 600,00 kn (79,63 eura) mjesečno. Povremeno ima glavobolje. Korisnica je doplatka za pomoć i njegu u smanjenom iznosu od 420,00 kn (55,74 eura) mjesečno od 27. srpnja 2020., a kontrolnim vještačenjem od 31. kolovoza 2021. utvrđen joj je doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu od 600,00 kn (79,63 eura) mjesečno. Drugih prihoda nema. Tužiteljica pred Centrom navodi da aktivno traži posao, ali ju zbog zdravstvenog stanja nitko ne želi zaposliti.

18. Tužiteljica iskazuje kako je s tuženikom bila u braku oko 16 godina, a njihova bračna zajednica prestala je krajem 2019. Navodi kako je 2008. oboljela od tumora na mozgu i te godine imala je sedam operacija nakon kojih je ponovo naučiti hodati i pisati i to sve je svladala tijekom 2008. godine. Ima ugrađenu pumpicu od mozga do trbuha i od 2008. zdravstveno stanje joj je u stagnaciji te nije bilo nikakvih poboljšanja. Od 2008. do prestanka bračne zajednice 2019. preporuka liječnika je ići jednom u pola godine na magnetsku rezonancu, a na te kontrole je nekada išla, a nekada nije. Od 2019. na kontrole ide redovito te kod nje nema zdravstvenog poboljšanja. Iskazuje kako od fizičkih poslova ne može raditi apsolutno ništa. Od kućanskih poslova može prati suđe, usisavati, staviti rublje u perilicu i objesiti ga. Dok je trajala bračna zajednica od 2004. do 2019. bila je nezaposlena te je isključivo ona obavljala sve kućanske poslove i vodila brigu o zajedničkom djetetu. Vodila je dijete u školu i iz škole, išla na roditeljske sastanke, kuhala, prala i peglala. Sve je to radila cijelo vrijeme bračne zajednice osim u periodu od osam mjeseci kada je bila hospitalizirana i liječila se zbog tumora na mozgu. Suprug je bio zaposlen za vrijeme trajanja bračne zajednice, ali financijski su oskudijevali te su im pomagali njezini i tuženikovi roditelji. Prema odluci suda o razvodu braka nije uplaćivala uzdržavanje za zajedničko dijete, ali je djetetu u dva navrata poslala po 500,00 kuna i jednom 50,00 eura, te mu je poslala prigodne pakete koji su sadržavali potrepštine za dijete: grickalice i džeparac. Također je djetetu znala kupiti i potrebnu odjeću. Uzdržavanje nije plaćala jer za to nema financijskih sredstava. Iskazuje kako je dijete od prestanka bračne zajednice tuženik u pet navrata o svom trošku dovezao u Osijek kada je dijete kod nje i prespavalo, dok ona nije financirala odlaske ili dolaske djeteta. O svom trošku je putovala u Vinkovce da vidi dijete, iako joj takva vrsta susreta ne odgovara jer tada mora po cijeli dan s djetetom hodati negdje u Vinkovcima. Prije nego se razboljela bila je nezaposlena, budući da je mlt. VI tada bio mali. Nakon što je prekinuta bračna zajednica nje i tuženika, krajem 2019. doselila se u Osijek u stan koji je u vlasništvu njezinog oca i sestre. Od veljače 2020. prima sa Zavoda za zapošljavanje naknadu od 79,00 eura /600,00 kuna. Svom ocu i sestri ne plaća najam. Otac snosi troškove režija. Dakle, živi s ocem koji ima mirovinu oko 300,00 eura i praktično žive od njegove mirovine i njezinog primanja. Redovito se javljala na Zavod za zapošljavanje i u evidenciji je nezaposlenih osoba. Od prijavljivanja na zavod javila se u šest navrata na oglase za radno mjesto čistačice, ali ju nitko nije zaposlio. Ne spori da je pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad (dalje HZSR, ranije Centar) prilikom sastavljanja i utvrđivanja njezinih imovinskih prilika navela da aktivno traži posao, a na upit suda da objasni kako to da aktivno traži posao ako s druge strane tijekom ovog postupka navodi da je nesposobna za rad, pojašnjava da je zatražila da joj se utvrdi opća nesposobnost za rad, ali je sa svojim prijedlogom odbijena. Ne može se sjetiti kada je dobila odbijajuće rješenje od općoj nesposobnosti za rad. Iskazuje kako je dogovorila u HZSR Područni ured Osijek da kada prikupi svu dokumentaciju, da će im se javiti ponovo radi utvrđivanja opće nesposobnosti za rad. Nije još prikupila još svu dokumentaciju jer ponovo mora napraviti medicinske preglede. Nadalje iskazuje da je suvlasnica zemljišta u [adresa] površine oko 2000 m2. Radi se o bračnoj stečevini nje i tuženika. Zemljište je kupljeno oko 2004. za 4.000,00 ili 5.000,00 eura. Za to zemljište tuženik je podigao kredit i taj kredit je isplaćen za vrijeme trajanja bračne zajednice. Nema novog izvanbračnog niti bračnog druga.

Na upit pun. tužiteljice, odgovara da sin VI živi s tuženikom te je zaposlen, ne zna je li na određeno ili neodređeno vrijeme. Na daljnji upit odgovara da na svakodnevnoj bazi ima zdravstvene smetnje u vidu vrtoglavica, brzog umaranja, šuma u ušima, te ne može brzo hodati.

Na upit pun. tuženika je li se ikada javljala na program "Zaželi" koji jedinice lokalne samouprave organiziraju zapošljavajući osobe koje su teže zaposlive na poslovima pomoći starijim osobama u obavljanju svakodnevnih kućanskih poslova, navodi da nikada nije čula za ovaj program. Navodi da njezin otac nema osobno vozilo. Navodi da nije svojim financijskim sredstvima organizirala da sin dođe kod nje na susrete i druženja dok je bio maloljetan, budući da dijete to nije željelo.

Na upit pun. tuženika je li pokušala naći posao bez prijave, tužiteljica odgovara da je u jednom navratu jednoj starijoj ženskoj osobi pravila društvo da ne bude sama, ali za to nije dobila nikakvu naknadu. U periodu od tjedan dana odlazila je kod te starije ženske osobe na dva sata dnevno zato da ta žena ne bi bila sama kada joj je muž išao u bolnicu, a na dodatni upit pojašnjava da ta žena nije bila bolesna. Nije pokušala naći posao u vidu pomaganja nekome u kući poslova kao što su peglanje, čišćenje itd.

19. Tuženik iskazuje da je s tužiteljicom bio u braku 16 godina, ali bračna zajednica prekinuta je krajem 2019. Za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljica je 2008. oboljela od tumora na mozgu i tijekom 2008. u periodu od osam mjeseci dok je bila u bolnici i na rehabilitaciji nije dobro funkcionirala, no nakon što se vratila funkcionirala je normalno. Još dok su bili zajedno pokušala je ishoditi dokumentaciju da je opće nesposobna za rad i išla je na vještačenje u Vukovar i pred Centar za socijalnu skrb kako bi ostvarivala neka novčana prava zbog svog tjelesnog oštećenja, ali sa svim svojim zahtjevima je odbijena. To se događalo otprilike prije 15 godina. Za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljica se zaposlila u pekari odmah nakon njihovog vjenčanja, bila je zaposlena tri dana nakon čega je dobila otkaz jer ne zna računati. Nakon toga nije željela završiti srednju školu i nije se zapošljavala, budući da se nije snalazila u poslovima. Tužiteljica se brinula o njihovom zajedničkom djetetu i obavljala kućanske poslove. Kućanske poslove obavljala je sve dok nije prekinuta njihova bračna zajednica, osim perioda u 2008. godini kada je bila bolesna. Tužitelj iskazuje kako je tijekom braka bio zaposlen, u početku s plaćom oko 2.000,00 kuna (265,45 eura) te su im financijski pomagali njegovi roditelji. Njegova cijela plaća odlazila je na potrebe obitelji. U trenutku prestanka bračne zajednice njegova plaća je iznosila oko 4.000,00 kuna (530,89 eura) neto. U utuženom razdoblju plaća mu je iznosila oko 6.000,00 kuna (796,34 eura). Od trenutka prestanka bračne zajednice krajem 2019. pa do punoljetnosti djeteta tužiteljica nije doprinosila za uzdržavanje njihovog sina VI. Moguće da mu je prigodno dala neke novce za džeparac. On je financirao sve troškove školovanja, oblačenja i prehrane zajedničkog djeteta. Nakon prekida bračne zajednice tužiteljica je odselila, a on je ostao živjeti u kući u [adresa] za koju plaća najam u visini 80,00 eura mjesečno. Tijekom 2020. kod njega se doselila se njegova izvanbračna supruga. S novom izvanbračnom suprugom ima dijete mlt. UI rođenog 2020. Izvanbračna supruga od kada se doselila kod njega pa sve do danas je nezaposlena. U kući žive on, njegova izvanbračna supruga, sin VI te mlt. UI. VI je postao punoljetan 15. prosinca 2022., a prije punoljetnosti nije radio niti imao ikakvih primanja. VI se trenutno obučava za rad na traktoru i rad u voćnjaku te dobiva "na crno" neki simboličan iznos, ali ne zna koji. VI nema sklopljen ugovor o radu, već se osposobljava, a čovjek koji ga obučava mu s obzirom da mu VI ipak pomaže da određenu naknadnu za obavljeni posao. Nadalje navodi kako je supruga formalno nezaposlena, a da se i ona također osposobljava za rad u voćnjaku. VI i njegova izvanbračna supruga se osposobljavaju za rad kod iste osobe, tako da taj čovjek i njegovoj supruzi plati, a supruga se osposobljava unazad mjesec dana. Prije toga nije imala nikakvih primanja osim porodiljne naknade. Unazad dvije godine mlt. UI odlazi u vrtić za što tuženik izdvaja oko 100,00 eura mjesečno. Režije su mu u utuženom razdoblju, a i danas, iznosile oko 200,00 eura mjesečno. Supruga je primala porodiljnu naknadu s 2020. na 2021. godinu, ali ne zna u kojoj visini. Iskazuje kako je s tužiteljicom suvlasnik zemljišta u [adresa] površine 2500 m2 i ta nekretnina je kada su ju kupili 2006. plaćena 61.000,00 kuna (8.096,10 eura). Podigao je za vrijeme trajanja bračne zajednice kredit za kupovinu ovog zemljišta, postavio je tužbeni zahtjev u odnosu na ovdje tužiteljicu da mu isplati pola kredita koji otplaćuje, ali je njegov tužbeni zahtjev pravomoćno kao neosnovan odbijen. U trenutku prestanka bračne zajednice imao je kreditnu obvezu od 450,00 eura te uredno otplaćuje svakomjesečne iznose, a otplaćivao ih je sve od prestanka bračne zajednice do danas. Ta kreditna obveza ističe za par godina. VI ne doprinosi u kućanstvo financijski, budući da još uvijek stažira. Njegova djeca, supruga i on su zdravi te po tom pitanju nema posebnih izdvajanja. Na upit pun. tužiteljice, tuženik odgovara da je VI srednjoškolsko obrazovanje završio u ljeto 2022. Radilo se o trogodišnjoj školi. Na upit zašto mlt. UI ide u vrtić, ukoliko je tuženikova supruga nezaposlena, tuženik navodi da ide u vrtić zato da bi se socijalizirao i nešto naučio.

20. Radi utvrđivanja radne sposobnosti tužiteljice provedeno je vještačenje po vještaku medicine rada Josipu Silovskom. Vještak je dao svoj nalaz i mišljenje 2. studenog 2024. te je neposredno pregledao tužiteljicu. Iz nalaza vještaka slijedi kako je tužiteljica operirala tumor velikog mozga (neurocitom intraventricularis) u više navrata, uz redukciju tumora te uspostavljanja vanjske drenaže liqora zbog razvoja hidrocefalusa. Poslije operacije i rehabilitacije zaostala je vrtoglavica, paraparesa, došlo do razvoja depresivnog poremećaja, psychoorganskog sindroma. Vještak je proučio medicinsku dokumentaciju u spisu za tužiteljicu te na osnovu svega smatra da je tužiteljica izgubila radnu sposobnost za poslove gdje postoje mentalni, emocionalni i psihomotorni zahtjevi, rad u nepovoljnim klimatskim i mikroklimatskim uvjetima, hladnom, vlažnom, suncu, na visini, sa strojevima, na normi, rad u prometu, rad gdje je potrebna odgovornost, rad u buci, nije za rad gdje je nužno stalno stajanje i hodanje, penjanje, brzi pokreti glave i vrata, sagnut položaj, rad sa strankama, učenje novih sadržaja, samostalan i kontinuiran rad. Uz ova mnogobrojna ograničenja, uzimajući u obzir i stručnu spremu tužiteljice, mišljenja je da kod tužiteljice ne postoji preostala radna sposobnost. Kada bi joj se i pronašao posao kakav preporuča Centar za rehabilitaciju Osijek u zaštitnoj radionici uz nadzor druge osobe, uz česte pauze, pitanje koje se nameće je ne bi li se njezina invalidnost još više pogoršala. Nadalje vještak navodi kako je tužiteljica u periodu od 16. srpnja 2021. do 16. srpnja 2022. bila radno nesposobna i nije imala preostalu radnu sposobnost.

20.1. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

20.2. Tuženik je imao primjedbe da je vještak donio pogrešan zaključak te da je previdio nalaz i mišljenje o rezultatima rehabilitacijske procjene od 22. listopada 2021. kojom je tužiteljici preporučeno zapošljavanje uz jasnu konstataciju stručnog tima da nije nastupila radna nesposobnost već da ona ne želi pronaći zaposlenje. Dodaje da njezinu radnu sposobnost potvrđuje činjenica da je bila prijavljena kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

21. Vještak Josip Silovski iskazuje da nakon što je neposredno pregledao tužiteljicu ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Pogotovo ostaje kod nalaza i mišljenja da je tužiteljica bila nesposobna za rad u utuženom razdoblju od 16. srpnja 2021. pa do 16. srpnja 2022., a što se tiče primjedbi tuženika da je u mišljenju Centra za profesionalnu rehabilitaciju potvrđeno da kod tužiteljice nije nastupila radna nesposobnost iskazuje kako je mišljenje Centra za profesionalnu rehabilitaciju jako dobro pregledao i proučio te se tamo nalazi nalaz psihologa od 22. listopada 2021. koji je sukladan i prijašnjem nalazu psihologa od 23. kolovoza 2012. gdje se govori o stanju tužiteljice u vidu smetnji pamćenja i učenja, organske disfunkcije odnosno da je kod nje uslijed bolesti došlo do sušenja kore velikog mozga, da je anksiozno-depresivna, dezorganizirana, na stepenice se penje uz pomoć rukohvata, te praktički bi tužiteljici bilo kakve složenije upute trebalo ponoviti i ona iz tog razloga nije niti za prekvalifikaciju odnosno radno je nesposobna. Što se tiče dokumentacije u spisu gdje se u jednom dijelu navodi da se za tužiteljicu preporuča zapošljavanje pod posebnim uvjetima u integrativnoj ili zaštitnoj radionici, te na zaštitnom radnom mjestu, iskazuje da je isto nerealno očekivati na tržištu. Ovo navodi budući da bi tužiteljica mogla raditi posao uz već navedene uvjete, ali uz dodatne uvjete da ona ima slobodan ritam rada i uzima pauzu u trenutku kada njoj treba i koliko joj treba, te da ima pomoć i nadzor druge osobe pri obavljanju radnih zadataka i to je ono što je nerealno očekivati. Ovo je ono što je u spisu u dokumentaciji navedeno kao područje razumne prilagodbe. Što se tiče prigovora tuženika da je tužiteljica prijavljena na Zavodu za zapošljavanje, iskazuje da osoba može biti prijavljena kod HZZ, a ujedno i radno nesposobna.

Na upit pun. tuženika, vještak odgovara da iz nalaza Centra za profesionalnu rehabilitaciju te psihologa tog Centra slijedi da bi tužiteljica mogla raditi na razumno prilagođeno radnom mjestu kojih praktički niti nema osim eventualno u tzv. zaštitnim radionicama u kojima su zaposleni invalidne osobe. Te zaštitne radionice su financirane od strane grada ili države jer s obzirom na radnu snagu samostalno ne bi mogle funkcionirati na slobodnom tržištu. Na daljnji upit, a s obzirom da se tužiteljica javljala na radno mjesto oglasa čistačice što je iskazala pred sudom, vještak odgovara da tužiteljica ne bi mogla obavljati taj posao jer taj posao zahtijeva čišćenje određene kvadrature u određenom vremenu, a ona bi trebala uzimati pauzu kako njoj odgovara i raditi pod nadzorom druge osobe. Ne može se očitovati koliko kvadrata bi tužiteljica mogla počistiti za vrijeme jednog radnog dana.

22. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz zasebno, te sve dokaze zajedno u njihovoj međusobnoj vezi, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnova.

23. Tužba je podnesena u roku od šest mjeseci od prestanka braka pa za tužiteljicu nije nastupila prekluzija sukladno čl. 297. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19 i 47/20, 49/23, 156/23 dalje: ObZ).

24. Među strankama je sporno treba li tuženik doprinositi uzdržavanju tužiteljice kao njegovog bivšeg bračnog druga iznosom od 1.500,00 kuna (199,08 eura) mjesečno za utuženi period od 16. srpnja 2021. do 16. srpnja 2022.

25. Odredbom čl. 295. ObZ-a je propisano da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti ima pravo na uzdržavanje od svog bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti, s tim da sud prilikom određivanja uzdržavanja treba uzeti podjelu obiteljskih obveza za trajanja braka kao i skrb o djeci ukoliko ih bračni drugovi imaju. Odredbom čl. 299. ObZ-a je propisano da sud može odbiti zahtjev za uzdržavanje ili donijeti odluku o prestanku obveze uzdržavanja bračnog druga ako bi uzdržavanje predstavljalo, odnosno predstavlja očitu nepravdu za drugog bračnog druga koji bi trebao plaćati, odnosno plaća uzdržavanje.

26. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je da tužiteljica ima četrdeset i jednu, a tuženik četrdeset šest godina te da su bili u braku šesnaest godina koji je razveden u ožujku 2021. iako je bračna zajednica prekinuta krajem 2019. Nadalje je utvrđeno da je u braku 15. prosinca 2004. rođen sin stranaka VI, koji je u času razvoda braka, a i u utuženom razdoblju bio maloljetan. Na temelju iskaza stranaka koji su u ovom dijelu načelno međusobno podudarni, sud je utvrdio kako je za trajanja bračne zajednice tužiteljica uglavnom bila nezaposlena, vodila je brigu o zajedničkom djetetu te o kućanskim poslovima, dok je tuženik radio. Također je nesporno da je tužiteljica oboljela od tumora na mozgu tijekom 2008. te u periodu od 8 mjeseci tijekom 2008. nije obavljala navedene poslove zbog liječenja, no nakon liječenja pa sve do prekida bračne zajednice 2019. nastavila je na jednak način sudjelovati u obiteljskim obvezama.

27. Tužiteljica je nesposobna za rad. Ova činjenica proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada Josipa Silovskog koji je podudaran s dokumentacijom u spisu. Naime, iz provedenog postupka slijedi kako je tužiteljica 2008. oboljela od tumora na mozgu koji je operiran u nekoliko navrata uslijed čega ima postavljenu trajnu drenažu, a bolest je na njoj ostavila kako psihičke tako i tjelesne posljedice. Ona ne može raditi u uvjetima za poslove gdje postoje mentalni, emocionalni i psihomotorni zahtjevi, ne može raditi u nepovoljnim klimatskim i mikroklimatskim uvjetima, hladnom, vlažnom, na suncu, ne može raditi na visini, sa strojevima, na normi, u prometu, ne može raditi poslove gdje je potrebna odgovornost, ne može raditi u buci, tamo gdje je nužno stalno stajanje i hodanje, penjanje, brzi pokreti glave i vrata, sagnut položaj, rad sa strankama, učenje novih sadržaja, samostalan i kontinuiran rad. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka medicine rada koji je obrazložen logično i argumentirano te prigovori tuženika nisu ovaj nalaz i mišljenje doveli u pitanje. Logično vještak odgovara na prigovor tuženika navodeći da to što je tužiteljica prijavljena kod Zavoda za zapošljavanje ne znači da je ona radno sposobna. Također vještak obrazlaže da tužiteljica ima smetnje pamćenja i učenja, organske disfunkcije odnosno da je kod nje uslijed bolesti došlo do sušenja kore velikog mozga, da je anksiozno- depresivna, dezorganizirana, na stepenice se penje uz pomoć rukohvata, te praktički bi tužiteljici bilo kakve složenije upute trebalo ponoviti te ona stoga nije niti za prekvalifikaciju. Što se tiče navoda tuženika da se za tužiteljicu preporuča zapošljavanje na "razumno prilagođenom radnom mjestu" pod posebnim uvjetima u integrativnoj ili zaštitnoj radionici te na zaštitnom radnom mjestu, vještak je jasno i detaljno obrazložio kako ovo nije realno za očekivati. Naime, uz brojna ograničenja koja tužiteljica ima i uvjete u kojima ona ne može raditi, ona ne može raditi niti samostalno nego bi trebala raditi uz stalan nadzor druge osobe te joj pritom treba biti omogućeno uzimanje dnevne stanke kada god i koliko god joj treba. Ako osoba ne može raditi samostalno već uz nju treba raditi druga osoba koja će ju nadzirati, ako ima uz to brojna ograničenja u kojim uvjetima uopće može raditi te mora imati omogućenu dnevnu stanku koliko i kada joj treba, tada se da zaključiti da takva osoba zapravo i nije sposobna za rad. Sud u cijelosti prihvaća zaključak vještaka da kod tužiteljice ne postoji preostala radna sposobnost te da je ona danas, a pogotovo u utuženom periodu bila nesposobna za rad. Mišljenje vještaka potkrepljuje i nalaz Zavoda za vještačenje kada se kod pregleda 16. studenog 2021. navodi da tužiteljica ima teži invaliditet kao i postojanje potpune nesposobnosti za rad, a isto tako je još **.**.2011. dr. RIO, dr. medicine rada navela kako se tužiteljica s gledišta medicine rada može smatrati trajno radno nesposobnom. S obzirom na iscrpnu medicinsku dokumentaciju koju je analizirao i vještak medicine rada koji je neposredno i pregledao tužiteljicu, sud je ocijenio da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno te je odbio prijedlog tuženika da se provede novo medicinsko vještačenje.

28. Tužiteljica nema dovoljno sredstava za život niti ta sredstva može ostvariti iz svoje imovine. Temeljem provedenih dokaza je utvrđeno kako tužiteljica prima iznos od 80,00 eura mjesečno za pomoć i njegu te živi s ocem koji ima mirovinu oko 300,00 eura od koje se financiraju. Iznos koji tužiteljica prima nije dovoljan za osiguranje minimalnih egzistencijskih potreba. Tuženik je zdrav, a tijekom utuženog razdoblja imao je primanja oko 800,00 eura mjesečno. Tuženik stanuje s novom izvanbračnom suprugom koja se osposobljava za rad u voćnjaku za što dobije nešto plaćeno, no formalno se vodi kao nezaposlena. S njima stanuje zajedničko dijete rođeno 2020. godine te sin parničnih stranaka koji je sada punoljetan i osposobljava se za rad za što nije prijavljen, ali nešto dobije plaćeno (tuženik ne zna koliko). Pored ovog, sud je imao u vidu da tuženik ima kredit koji datira iz vremena bračne zajednice i trajat će još nekoliko godina, a mjesečno iznosi oko 300,00 eura, da plaća najam za nekretninu u kojoj stanuje 80,00 eura mjesečno te 100,00 eura za vrtić mlađeg djeteta te ima troškove prehrane i režija. No, s druge strane, troškove života ima i tužiteljica, a da bi ih podmirila nema dovoljno sredstava. To što otac tužiteljice istoj financijski pomaže nije od utjecaja, jer sukladno čl. 283. st. 2. ObZ-a bračni drugovi najprije ostvaruju uzdržavanje međusobno, a potom od srodnika. Što se tiče vlasništva na nekretninama, stranke su na jednake dijelove suvlasnici zemljišta u [adresa] ukupne površine oko 2000 m2 te drugih nekretnina u vlasništvu nemaju. S ove osnove njihova je mogućnost eventualnih dodatnih prihoda (u vidu davanja u zakup, prodaje…) podjednaka. S obzirom na to da je tuženik osoba srednje životne dobi (1979. godište), zdrav te ostvaruje prihode, a uzimajući sve okolnosti na njegovoj i tužiteljičinoj strani, sud je ocijenio da je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužiteljice u utuženom razdoblju od godinu dana iznosom od 130,00 eura mjesečno. Obveza tuženika određena je od podnošenja tužbe 16. srpnja 2021. primjenom čl. 306. ObZ-a pa u trajanju do godinu dana primjenom odredbe čl. 298. st.1. ObZ-a. Obzirom na utvrđene činjenice, trajanje bračne zajednice oko petnaest godina, okolnost da je tužiteljica tijekom trajanja braka brinula o kućanstvu i o zajedničkom djetetu, da je bila pretežno nezaposlena tijekom trajanja braka, kao i nemogućnost tužiteljice da si u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život, sud je ocijenio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, no da bi dosuđivanjem iznosa od preko 130,00 eura tuženikova egzistencija bila ugrožena.

29. Tuženik ističe da bi određivanje uzdržavanja za njega predstavljalo očitu nepravdu, međutim to ne proizlazi iz provedenog postupka. Istina, iz provedenog postupka je utvrđeno, a to tužiteljica niti ne spori, da je zajedničko dijete stranaka, VI, nakon prestanka bračne zajednice i u utuženom razdoblju bio maloljetan te živi s tuženikom, a tužiteljica nije pridonosila za uzdržavanje zajedničkog djeteta. Osim što je isključivo tuženik uzdržavao dijete stranaka, on je snosio i troškove prijevoza kako bi dijete ostvarivalo osobne odnose s tužiteljicom. Međutim, budući da tužiteljica nema prihode i lošeg je zdravstvenog stanja uslijed čega je nesposobna za rad te nema sredstava za niti za vlastito uzdržavanje, tada nije niti mogla doprinositi uzdržavanju mlt. djeteta. Stoga neplaćanje za uzdržavanje zajedničkog djeteta ne predstavlja očitu nepravdu (ovako i Županijski sud u Puli-Pola u odluci Gž Ob-19/2024). Sud je prilikom odmjeravanja uzdržavanja uzeo u obzir da tuženik otplaćuje kredit, no to što ga on otplaćuje sam bez sudjelovanja tužiteljice, nije od utjecaja na donošenje odluke u ovom predmetu jer tuženik sam iskazuje kako je njegov tužbeni zahtjev protiv tužiteljice da mu plati pola kredita koji otplaćuje kao neosnovan odbijen. Sud nije našao niti drugih razloga koji bi bili pretpostavkom za odbijanje tužbenog zahtjeva iz očite nepravde za tuženika.

30. Odluka o zateznim kamatama utemeljena je na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

31. Odluka o trošku je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP). Naime, tuženik je osporavao i osnovu i visinu pa je uzimajući navedeno u obzir sud utvrdio da je ona uspjela s 80% svog zahtjeva, a samim tim tuženik s 20%. Kada se ovi uspjesi oduzmu, slijedi da je tužiteljica uspjela s 60% zahtjeva pa stoga tuženiku ne pripada pravo na trošak postupka.

32. Slijedom svega izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 23. travnja 2025.

SUTKINJA

VANDA HORVAT

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka putem ovoga suda na rješavanje nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku