Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-913/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Eugena Škunce, član vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ON, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanom po punomoćnici Mariji Petri Sokač, odvjetnici u Križevcima, Trg J.J. Strossmayera 28 A, protiv tuženika AB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 5, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3347/2023-10 od 25. rujna 2024., u sjednici održanoj 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika AB i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3347/2023- 10 od 25. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovor o kreditu broj 041-50-3901599 od 31.01.2007. ovjeren kod javnog bilježnika Milke Čergar iz Sesveta pod brojem ovjere OU-70/2007 dana 01.02.2007. zaključen između tuženice kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF valuti plativa prema srednjem tečaju Kreditora za CHF valutu na dan plaćanja, kao i članak 3. Ugovora kojim je ugovorena naknada u visini od 3,30% od iznosa kredita, jednokratno koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, o kojoj naknadi se nije pregovaralo.

II. Nalaže se tuženiku isplati tužitelju 3.300,53 eura na ime više plaćenih iznosa pretplate po osnovi ništetne valutne klauzule, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koje teku od dana svake pojedine uplate tuženiku do isplate, i to za razdoblje do 31.12.2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, i to:

-na iznos od 3,47 eura tekućom od 31.03.2008.

-na iznos od 17,78 eura tekućom od 30.10.2008

-na iznos od 2,90 eura tekućom od 1.12.2008.

-na iznos od 15,60 eura tekućom od 30.12.2008.

-na iznos od 17,25 eura tekućom od 31.01.2009.

-na iznos od 21,13 eura tekućom od 02.03.2009.

-na iznos od 18,28 eura tekućom od 31.03.2009.

-na iznos od 18,83 eura tekućom od 30.04.2009.

-na iznos od 14,46 eura tekućom od 01.06.2009.

-na iznos od 11,25 eura tekućom od 30.06.2009.

-na iznos od 12,11 eura tekućom od 31.07.2009.

-na iznos od 13,80 eura tekućom od 31.08.2009.

-na iznos od 13,65 eura tekućom od 30.09.2009.

-na iznos od 11,94 eura tekućom od 02.11.2009.

-na iznos od 15,15 eura tekućom od 31.11.2009.

-na iznos od 17,73 eura tekućom od 31.12.2009.

-na iznos od 21,39 eura tekućom od 01.02.2010.

-na iznos od 20,55 eura tekućom od 01.03.2010.

-na iznos od 25,52 eura tekućom od 31.03.2010.

-na iznos od 24,58 eura tekućom od 30.04.2010.

-na iznos od 26,41 eura tekućom od 31.05.2010.

-na iznos od 42,32 eura tekućom od 30.06.2010.

-na iznos od 39,05 eura tekućom od 02.08.2010.

-na iznos od 49,05 eura tekućom od 31.08.2010.

-na iznos od 45,60 eura tekućom od 30.09.2010.

-na iznos od 40,04 eura tekućom od 02.11.2010.

-na iznos od 51,77 eura tekućom od 30.11.2010.

-na iznos od 66,69 eura tekućom od 31.12.2010.

-na iznos od 56,13 eura tekućom od 31.01.2011.

-na iznos od 59,83 eura tekućom od 28.02.2011.

-na iznos od 55,16 eura tekućom od 31.03.2011.

-na iznos od 55,97 eura tekućom od 30.04.2011.

-na iznos od 75,97 eura tekućom od 31.05.2011.

-na iznos od 77,92 eura tekućom od 30.06.2011.

-na iznos od 94,64 eura tekućom od 31.07.2011.

-na iznos od 86,05 eura tekućom od 31.08.2011.

-na iznos od 76,65 eura tekućom od 30.09.2011.

-na iznos od 75,64 eura tekućom od 31.10.2011.

-na iznos od 74,92 eura tekućom od 30.11.2011.

-na iznos od 79,40 eura tekućom od 31.12.2011.

-na iznos od 83,31 eura tekućom od 31.01.2012.

-na iznos od 83,83 eura tekućom od 29.02.2012.

-na iznos od 81,13 eura tekućom od 02.04.2012.

-na iznos od 82,96 eura tekućom od 30.04.2012.

-na iznos od 84,21 eura tekućom od 31.05.2012.

-na iznos od 82,10 eura tekućom od 02.06.2012.

-na iznos od 82,66 eura tekućom od 31.07.2012.

-na iznos od 81,06 eura tekućom od 31.08.2012.

-na iznos od 77,68 eura tekućom od 01.10.2012.

-na iznos od 81,31 eura tekućom od 31.10.2012.

-na iznos od 83,05 eura tekućom od 30.11.2012.

-na iznos od 81,83 eura tekućom od 31.12.2012.

-na iznos od 74,98 eura tekućom od 31.01.2013.

-na iznos od 80,80 eura tekućom od 28.02.2013.

-na iznos od 81,30 eura tekućom od 02.04.2013.

-na iznos od 79,03 eura tekućom od 30.04.2013.

-na iznos od 71,93 eura tekućom od 31.05.2013.

-na iznos od 71,76 eura tekućom od 01.07.2013.

-na iznos od 74,44 eura tekućom od 01.08.2013.

-na iznos od 89,56 eura tekućom od 02.09.2013.

-na iznos od 80,16 eura tekućom od 30.09.2013.

-na iznos od 78,16 eura tekućom od 31.10.2013. sve do isplate, sve u 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju 505,24 eura na ime plaćenog iznosa ulazne naknade, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 10.02.2007. do isplate, i to za razdoblje do 31.12.2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da u 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak od 792,26 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 26.9.2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.“

2. Protiv uvodno označene presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku u svezi čl. 326.a istog Zakona u svezi s čl. 186.c Zakona o parničnom postupku. Također je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 338. st. 4. navedenog Zakona. Nadalje, prvostupanjski sud da je počinio i apsolutnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. U odnosu na (ne)poštenost odredaba o valutnoj klauzuli, u bitnome, navodi kako se prvostupanjski sud nije očitovao u pogledu tvrdnje da bi valutna klauzula prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Parnični postupak u izvedbi prvostupanjskog suda nema element kontradiktornosti. Prvostupanjski sud u pogledu odredbi o ulaznoj naknadi po mišljenju tuženika ne utvrđuje pravilno u odnosu na konkretni predmet spora i činjenice utvrđene u ovom postupku već paušalno i apstraktno iznosi argumente koji se ne mogu dovesti u vezu s predmetnim spisom i dokazima provedenim tijekom postupka. Sud uopće nije utvrdio jesu li sporne odredbe o valuti tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, niti jesu li uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Propustio je utvrditi da li su ugovorne strane pojedinačno pregovarale o valuti kredita, nije ocjenjivao savjesnost postupanja tužitelja odnosno nije pravilno utvrdio pretpostavke nepoštenosti niti u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu. Pogrešno je primijenjen Zakon o zaštiti potrošača posebno naglašavajući kako u kolektivnom postupku tuženiku nije bilo omogućeno dokazivati da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo niti (ne)postojanje neravnoteže ili postupanje sukladno načelu savjesnosti i poštenja jer su sudovi tvrdili kako to nije predmet kolektivne zaštite jer da se isto treba dokazivati u pojedinačnom sporu. Što se tiče utvrđenja ništetnosti čl. 3. Ugovora o kreditu smatra da je tužitelj iz ugovorne odredbe u obvezi plaćanja naknade koja iznosi 3,30% od iznosa kredita je mogao shvatiti financijske obveze koje za njega proizlaze i procijeniti je li za njega takva odredba prihvatljiva ili nije. Također, u žalbi naglašava prigovor zastare u pogledu zahtjeva s osnove ulazne naknade smatrajući da ako tužiteljeva tražbina dospijeva pravomoćnim okončanjem ovog postupka, da nije dospjela do zaključena glavne rasprave pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu trebalo odbaciti. Pogrešno je primijenjena odredba čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 1115. istog Zakona. Ostaje potpuno nejasno zašto sud smatra da tuženik mora platiti zateznu kamatu od dana plaćanja navedene naknade, a što zahtjev s osnove zatezne kamate čini većim od glavnog zahtjeva. Pogrešna je i odluka o troškovima postupka s obzirom da tuženik smatra da pobijana presuda nije zakonita. Predlaže preinačiti pobijanu presudu odnosno podredno ukinuti i odrediti da se ponovno provede glavna rasprava.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 326. (pogrešno navedeno 326.a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje ZPP) u svezi s čl. 186.c istog Zakona budući da se u ovoj pravnoj stvari ne radi se o zahtjevu u kojem činidba dospijeva nakon zaključenja glavne rasprave.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 338. st. 4. ZPP budući da je prvostupanjska presuda izrađena u skladu s potonjom odredbom.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju sadržajno ukazuje tuženik, koja povreda uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

7.1. Naime, time što sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem javnog bilježnika nije počinio navedenu bitnu povredu jer se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora budući da javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti.

7.2. Nadalje, iz sadržaja odgovora na tužbu proizlazi da tuženik osim saslušanja tužitelja i javnog bilježnika nije predlagao izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka u osobi djelatnika banke koji je sudjelovao u sastavljanju Ugovora o kreditu, što također slijedi i iz sadržaja zapisnika povodom pripremnog ročišta održanog 12. veljače 2024. tako da izneseni žalbeni razlog u pogledu navedene bitne povrede nije doveo u pitanje pravilnost prvostupanjske presude.

8. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja pri donošenju pobijane odluke nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

10. Predmet spora, u ovoj fazi postupka, predstavlja zahtjev za utvrđenjem da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 31. siječnja 2007. (dalje: Ugovor) u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, kao i u dijelu kojim je ugovorena naknada u visini od 3,30% od iznosa kredita, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 3.300,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, sadržaja kao pod toč. II. izreke prvostupanjske presude, te isplata iznosa od 505,24 EUR na ime plaćenog iznosa ulazne naknade s zakonskom zateznom kamatom od 10. veljače 2007.

11. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 31. siječnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 25.409,11 CHF u protuvrijednosti u hrvatskim kunama prema srednjem tečaju CHF tečajne liste banke, na rok vraćanja od 84 mjeseca.

12. I u ovoj fazi postupka ostalo je sporno da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno ulaznoj naknadi ništetne, da li je tuženik temeljem ništetnih odredbi stekao nešto što mu ne pripada, da li je nastupila zastara te početak tijeka zakonske zatezne kamate.

12.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje i na isto primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u pobijanoj odluci.

13. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno se prvostupanjski sud pozvao na presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/2018-11 kojom je odbijena revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i tuženik u ovom postupku povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetnim i nepoštenim ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.; dalje ZZP/07 ), te odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.) zbog čega je i naloženo tuženiku da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

14. Nastavno gornjim utvrđenjima, žalbenim navodima kako je sud prvog stupnja odbio provesti dokaze predložene od strane tuženika na okolnosti da su sporne odredbe tužitelju bile razumljive, da se o njima pojedinačno pregovaralo odnosno da nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu (a u svezi s čime se ovaj sud već referirao pod toč. 7.-7.2. obrazloženja), budući da je sud prvog stupnja polazeći od činjenica koje su stranke iznijele pravilno protumačio direktni učinak presuda iz kolektivnog spora na konkretni slučaj. Naime, u kolektivnom sporu, na temelju tamo izvedenih prikladnih dokaza, pravomoćno su utvrđene sljedeće okolnosti: (ne)razumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke; (ne)mogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju; te posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama (tako odluka Ustavnog suda broj U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.).

15. Slijedom iznesenog kako tuženik nije predložio saslušanje svog zaposlenika radi utvrđivanja okolnosti obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu, a sud je vezan za utvrđenje da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli, te dalje kako iz iskaza tužitelja, ali i iz promotivnih uvjeta (l.s. 28), ne slijedi zaključak da bi u svezi odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula tužitelj prije sklapanja ugovora bio upozoren s rizicima intervalutarnih promjena odnosno da se prije samog sklapanja ugovora pojedinačno pregovaralo o svakoj od spornih ugovornih odredaba to se neutemeljenima nalaze suprotni žalbeni navodi odnosno neosnovanim se nalazi žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u svezi iznesene sporne činjenice.

16. Neosnovano je pozivanje tuženika na odredbu čl. 326. st. 2. ZOO kojom je propisano da se ništetnost ne može isticati ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja, a ovo stoga što u konkretnom slučaju uvjet za primjenu navedene odredbe nije ispunjen, naime, uzrok ništetnosti utvrđen je u citiranim presudama (uzrok ništetnosti nedopuštenost i neodređenost ugovornih odredbi) i imao je za posljedicu povećanje obveze korisnika kredita, što ne predstavlja zabranu manjeg značaja.

17. Navesti je da je u odnosu na prigovor zastare Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u shvaćanju od 31. siječnja 2022. Su-IV-33/2022-2 na pitanje: ''Predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena sukladno čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/2007, kako je izmijenjen - ZZP/07) tužbu definiranu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, kako je izmijenjen - ZOO) odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?“ odgovorio: „Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe'', a koje shvaćanje je obvezno po čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22. 16/23, 155/23 i 36/24.).

17.1. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. tako da bi zastarni rok istekao s 14. lipnjem 2023., a zastara nastupila 15. lipnja 2023. pa kako je tužba podnesena 9. svibnja 2023., odnosno prije isteka zastarnog roka to su neosnovani žalbeni navodi tuženika u pogledu nastupa zastare.

18. U pogledu visine anuiteta navesti je da je tužitelj tužbeni zahtjev precizirao u tužbi temeljem preliminarnog nalaza i mišljenja vještaka Zorana Milobare, a prigovor na visinu tužbenog zahtjeva na ročištu održanom dana 12. veljače 2024. tuženik je povukao slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno prihvatio izračun imenovanog vještaka.

19. Nadalje, neosnovanim se nalaze i žalbeni navodi u pogledu tužitelju dosuđene zakonske zatezne kamate ovo s obzirom da prema odredbi čl. 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Međutim, kako je pravomoćno utvrđeno u navedenom kolektivnom sporu da tuženik nije postupio u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja prilikom ugovaranja kredita sa potrošačima to su neosnovane žalbene tvrdnje koje dovode u pitanje tijek zakonske zatezne kamate.

20. U pogledu predmeta spora tj. zahtjeva za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu u svezi naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita ukazati je na čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03., 46/07. i 79/07.; dalje ZZP/03) kojim je određeno da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka određeno je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

20.1. Prema čl. 87. st. 1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava.

20.2. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati što u konkretnom nije slučaj.

20.3. Identične odredbe sadrži i važeći Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 19/22. i 59/23.) u čl. 53. i 54., a koji je usklađen s 1. Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21. 4. 1993.).

20.4. Utvrđujući da li se pojedinačno pregovaralo o spornoj ugovornoj odredbi odnosno da li ista uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio iskaz tužitelja i zaključio da se u konkretnom slučaju nije pregovaralo o prijepornoj odredbi i da nije sporno da je tuženik sastavio ugovornu odredbu o jednokratnoj naknadi, a nije dokazao opravdanost ugovorene visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita. Navedeno je imalo za posljedicu da je ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

20.5. Žalbeni navodi kojima se dovodi u pitanje činjenica (ne)postojanja znatne neravnoteže ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda kako tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj odredbe, da je tužitelju nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza, te se primjećuje da iz iste odredbe nije niti jasno na što se naknada uopće odnosi, što svakako, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita ovdje tužitelja kao potrošača u odnosu na tuženika.

20.6. U svezi s time je navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev

- 112/2018 od 9. ožujka 2022. izrazio pravno shvaćanje da spornom odredbom nije povrijeđen (samo) interes jedne ugovorne strane (tužitelja), već da je njome povrijeđen javni interes (s obzirom na općepoznati broj stambenih potrošačkih kredita koje korisnici sklapaju s tuženikom i drugim bankama), onda se ne radi o zabrani manjeg značaja te je također Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev - 1035/2024-2 od 6. studenoga 2024. tamo tuženiku odgovorio na pitanje u pogledu ocjene odredbe potrošačkog ugovora kojom se ugovara naknada za obradu kredita te odbio revizija istog.

20.7. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio prigovor zastare istaknut po tuženiku u pogledu naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, a koji se ponavlja i u žalbi, jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela broj Su-IV- 47/2020 od 30. siječnja 2020. za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnih ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, u vrijeme donošenja pobijane prvostupanjske presude tužbeni zahtjev nije zastario, jer zastarni rok, prema navedenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, još nije ni počeo teći.

20.8. Nadalje, neosnovanim se nalaze i žalbeni navodi u pogledu tužitelju dosuđene zakonske zatezne kamate ovo s obzirom na sadržaj odredbe čl. 1115. ZOO kako je to već izloženo pod toč. 19. obrazloženja ove presude.

21. Žalbeni navodi tuženika nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost odluke o troškovima postupka u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka budući da je ista odluka donesena pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.)

22. Slijedom iznesenog valjalo je, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zadru 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica