Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-383/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića kao predsjednika vijeća, Noemi Butorac kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆĐ iz [adresa], Gradna 85, [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Matko Novinac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćniku Danku Škari, odvjetniku u Zagrebu, Savska cesta 41, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-2365/2021-24 od 8. ožujka 2023., u sjednici održanoj 23. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se djelomično uvažava a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-2365/2021-24 od 8. ožujka 2023.
a) potvrđuje u točki I. i II. izreke
b) preinačava u točki III. izreke odluci o troškovima postupka tako da točka III. izreke glasi:
" Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska 69, OIB 53056966535 u roku od 15 dana naknaditi tužitelju ĆĐ iz [adresa], Gradna 85, OIB 931199668881, troškove parničnog postupka u svoti od 1.514,29 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. ožujka 2023. do 29 prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena plaćanja, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudio:
" I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 045-50-3983947 od 21. ožujka 2007. godine kojeg su sklopili tužitelj ĆĐ, kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, da tužitelju ĆĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.984,15 eur / 30.018,43 kn sa zateznim kamatama
- na iznos od 2,49 eur / 18,77 kn od 01.04.2008. godine,
- na iznos od 14,57 eur / 109,75 kn od 01.11.2008. godine,
- na iznos od 1,92 eur / 14,44 kn od 01.12.2008. godine,
- na iznos od 18,00 eur / 135,60 kn od 01.01.2009. godine,
- na iznos od 20,47 eur / 154,22 kn od 01.02.2009. godine,
- na iznos od 21,59 eur / 162,64 kn od 01.03.2009. godine,
- na iznos od 18,96 eur / 142,86 kn od 01.04.2009. godine,
- na iznos od 19,56 eur / 147,39 kn od 01.05.2009. godine,
- na iznos od 14,74 eur / 111,06 kn od 01.06.2009. godine,
- na iznos od 11,19 eur / 84,31 kn od 01.07.2009. godine,
- na iznos od 12,13 eur / 91,42 kn od 01.08.2009. godine,
- na iznos od 14,00 eur / 105,52 kn od 01.09.2009. godine,
- na iznos od 13,84 eur / 104,29 kn od 01.10.2009. godine,
- na iznos od 11,95 eur / 90,04 kn od 01.11.2009. godine,
- na iznos od 15,50 eur / 116,79 kn od 01.12.2009. godine,
- na iznos od 18,35 eur / 138,24 kn od 01.01.2010. godine,
- na iznos od 22,40 eur / 168,75 kn od 01.02.2010. godine,
- na iznos od 21,47 eur / 161,75 kn od 01.03.2010. godine,
- na iznos od 26,96 eur / 203,15 kn od 01.04.2010. godine,
- na iznos od 25,92 eur / 195,30 kn od 01.05.2010. godine,
- na iznos od 27,95 eur / 210,61 kn od 01.06.2010. godine,
- na iznos od 45,54 eur / 343,11 kn od 01.07.2010. godine,
- na iznos od 41,92 eur / 315,83 kn od 01.08.2010. godine,
- na iznos od 52,98 eur / 399,17 kn od 01.09.2010. godine,
- na iznos od 49,16 eur / 370,38 kn od 01.10.2010. godine,
- na iznos od 43,01 eur / 324,06 kn od 01.11.2010. godine,
- na iznos od 55,98 eur / 421,78 kn od 01.12.2010. godine,
- na iznos od 72,48 eur / 546,09 kn od 01.01.2011. godine,
- na iznos od 60,80 eur / 458,07 kn od 01.02.2011. godine,
- na iznos od 64,89 eur / 488,94 kn od 01.03.2011. godine,
- na iznos od 59,68 eur / 449,68 kn od 01.04.2011. godine,
- na iznos od 60,62 eur / 456,73 kn od 01.05.2011. godine,
- na iznos od 82,74 eur / 623,37 kn od 01.06.2011. godine,
- na iznos od 84,89 eur / 639,61 kn od 01.07.2011. godine,
- na iznos od 103,02 eur / 776,20 kn od 01.08.2011. godine,
- na iznos od 93,56 eur / 704,92 kn od 01.09.2011. godine
- na iznos od 83,20 eur / 626,90 kn od 01.10.2011. godine,
- na iznos od 81,33 eur / 612,76 kn od 01.11.2011. godine,
- na iznos od 80,54 eur / 606,81 kn od 01.12.2011. godine,
- na iznos od 85,43 eur / 643,68 kn od 01.01.2012. godine,
- na iznos od 89,70 eur / 675,82 kn od 01.02.2012. godine,
- na iznos od 90,27 eur / 680,13 kn od 01.03.2012. godine,
- na iznos od 87,32 eur / 657,90 kn od 01.04.2012. godine,
- na iznos od 89,31 eur / 672,91 kn od 01.05.2012. godine,
- na iznos od 90,67 eur / 683,18 kn od 01.06.2012. godine,
- na iznos od 88,38 eur / 665,90 kn od 01.07.2012. godine,
- na iznos od 88,98 eur / 670,44 kn od 01.08.2012. godine,
- na iznos od 87,26 eur / 657,49 kn od 01.09.2012. godine.
- na iznos od 83,55 eur / 629,49 kn od 01.10.2012. godine,
- na iznos od 87,51 eur / 659,33 kn od 01.11.2012. godine
- na iznos od 89,41 eur / 673,66 kn od 01.12.2012. godine
- na iznos od 88,08 eur / 663,62 kn od 01.01.2013. godine
- na iznos od 80,61 eur / 607,32 kn od 01.02.2013. godine
- na iznos od 86,95 eur / 655,15 kn od 01.03.2013. godine
- na iznos od 87,51 eur / 659,33 kn od 01.04.2013. godine
- na iznos od 85,02 eur / 640,58 kn od 01.05.2013. godine
- na iznos od 77,28 eur / 582,27 kn od 01.06.2013. godine
- na iznos od 77,08 eur / 580,79 kn od 01.07.2013. godine
- na iznos od 78,98 eur / 595,11 kn od 01.08.2013. godine,
- na iznos od 82,03 eur / 618,07 kn od 01.09.2013. godine
- na iznos od 86,25 eur / 649,87 kn od 01.10.2013. godine
- na iznos od 84,08 eur / 633,47 kn od 01.11.2013. godine
- na iznos od 85,62 eur / 645,08 kn od 01.12.2013. godine
- na iznos od 87,37 eur / 658,26 kn od 01.01.2014. godine
- na iznos od 88,45 eur / 666,44 kn od 01.02.2014. godine
- na iznos od 90,75 eur / 683,75 kn od 01.03.2014. godine
- na iznos od 90,00 eur / 678,08 kn od 01.04.2014. godine
po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, da tužitelju ĆĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.825,23 eur / 13.752,19 kn sa zateznim kamatama 8. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba je pravovremena i dopuštena.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba je djelomično osnovana i to samo u odnosu na troškove parničnog postupka.
6. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 045-50-3983947 od 21. ožujka 2007. (dalje:Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, a kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata švicarski franak kao i zahtjev za isplatu novčane svote od 3.984,15 EUR.
7. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da su stranke zaključile ugovor o kreditu 21. ožujka 2007. i to tuženik (banka) kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti 26.191,31 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;
- da je na temelju ugovora tužitelju odobren kredit za kupnju novog vozila u iznosu od 26.191,31 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 84 mjeseca; -
-da je redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora te iznosi 3,30 %;
- da je tužitelj otplatio kredit,
- da su u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio sudski postupak zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81, 82 i 90 a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. tog Zakona;
- da je navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud odbio žalbe izjavljene protiv te odluke s odlukom Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.;
- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja ugovora rastao,
- da je razlika mjesečnih uplata koja je proizašla zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita 3.984,15 EUR
8. Prvostupanjski sud nalazi da je ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata švicarski franak ništetna jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja s obzirom da su banke kao gospodarstvenici i stručne osobe trebale same, prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, te tužitelja kao potrošača informirati o svim rizicima koje sklapanjem ugovora prihvaća ili te iste informacije uklopiti u ugovor kako bi tužitelj kao potrošač mogao razumjeti što mu donosi sporna zaštitna klauzula i o tome donijeti informiranu odluku. Navedeno postupanje od strane tuženika prouzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koja je k tome značajna jer je neizvjestan iznos glavnice kredita koju potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci.
9. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na odredbi članka 502.c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.
9.1 Tužiteljevo pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na odredbi članka 118. ZZP-a prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pored navedenog prvostupanjski sud je u postupku utvrdio činjenice i dao razloge zbog čega smatra ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli ništetnom.
10. Prigovor zastare sud je otklonio smatrajući da je zastarni rok od 5 godina počeo teći pravomoćnošću presude donesene po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12.od 14. lipnja 2018. iz čega zaključuje da, s obzirom da je tužba podnesena u ovom predmetu 29. ožujka 2021., nije nastupila zastara.
11. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj platio tuženiku više nego što bi bio platio da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužitelju budući je isto stekao bez osnove.
12. Ispitujući presudu na osnovu članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje općenito ukazuje žalitelj. Nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju također ukazuje žalitelj.
13. Ocjenjujući važnije žalbene navode sukladno odredbi iz članka 375. stavka 1.
ZPP-a valja istaknuti slijedeće .
14. Protivno shvaćanju žalitelja ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno zaključak o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli temeljio na pravnom utvrđenju iz presude na koju se tužitelj pozvao.
14. 1 U vezi ovog postupka suda u žalbi se navodi da sud zanemaruje okolnosti konkretnog slučaja, čime postavlja pitanje uloge suda u pojedinim parnicama koje pokreću korisnici kredita. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom i na odredbu članka 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem. Nadalje, treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima. Dakle, predmet ispitivanja nisu bile odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač, dakle u ovom slučaju tužitelj, usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora. Tuženik je na ovu okolnost predložio dokaze saslušanjem tuženikovog osobnog bankara ali je od istog dokaznog prijedloga odustao.
15. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužitelj mogao birati u kojoj će valuti kredit uzeti, ali sve navedeno nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF jer je taj zaključak pravilno utemeljen na utvrđenjima iz presude donesene po kolektivnoj tužbi (sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a).
16. I prema pravnom shvaćanju ovog suda zastarni rok kod stjecanja bez osnove je opći zastarni rok od pet godine, a u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (švicarac) počinje teći s danom pravomoćnosti presuda kojom je utvrđena ništetnost, tako da je u ovom konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa sa osnova valutne klauzule pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018. S obzirom da je tužba podnesena 29. ožujka 2021. to je jasno da zastara nije nastupila.
17. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne.
18. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo na tuženikovu štetu u odluci o troškovima postupka.
18. 1. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 166. stavka 2., a u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, te na odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj“ : 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).
18.2. Tužitelju pripadaju troškovi postupka u svoti od 1.514,29 EUR.
18.3. Naime, tužitelju ne pripadaju troškovi nagrade odvjetniku za sastav podnesaka od 23. studenoga 2021. u svoti od 199,00 EUR uvećano za pripadajući PDV i za sastav podnesak od 22. veljače 2022. u svoti od 49,75 EUR uvećano za pripadajući PDV jer isti podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka. Zbog toga je trošak prvostupanjskoga postupka koji je odmjerio prvostupanjski sud valjalo umanjiti za iznos od 310,94 EUR, pa tužiteljevi troškovi postupka iznose 1.514,29 EUR
19. Kako je tuženik sa žalbom uspio samo u odnosu na sporednu tražbinu, troškove postupka to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.
20. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude i to u točki I. a. na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u točki I. b. na temelju odredbe iz članka 373. točka 3. i članka 166. stavak 2. ZPP-a.
Dubrovnik, 23. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Emir Čustović
