Baza je ažurirana 22.05.2025. 

zaključno sa NN 74/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-698/23-2

                           

Poslovni broj: Usž-698/23-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. d.o.o., V., kojeg zastupa opunomoćenik M. J., odvjetnik u Odvjetničkom društvu J. & partneri d.o.o., S., protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Z., radi povrata sredstava potpore, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-1590/2022-8 od 14. studenoga 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. studenoga 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-1590/2022-8 od 14. studenoga 2022.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-034-08/22-01/114, URBROJ: 525-04/129-22-6 od 8. lipnja 2022. i vraćanje tuženiku na ponovni postupak. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv Odluke o povratu sredstava Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: 440-12/18-06-02-01/0758, URBROJ: 343-1504/01-22-012 od 19. siječnja 2022., kojom je u točki 1. izreke određeno da je tužitelj obvezan u roku od 60 dana od dana zaprimanja odluke vratiti iznos od 186.000,00 kuna. Točkom 2. izreke odluke je određen način povrata sredstava, točkom 3. izreke odluke određena je mogućnost plaćanja duga na rate i da žalba podnesena protiv odluke ne odgađa rok za podnošenje zahtjeva za plaćanje duga na rate, točkom 4. izreke odluke da žalba ne odgađa njezino izvršenje te točkom 5. izreke odluke da odluka stupa na snagu danom donošenja.

3.              Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Navodeći utvrđenja prvostupanjskog suda, smatra da sud nije donio valjane i zakonite zaključke na kojima je utemeljio odluku iz kojeg razloga se ista ukazuje nezakonitom. Ističe da je razlog za donošenje osporene Odluke prvostupanjskog javnopravnog tijela bila promjena u registru trgovačkog suda prema kojoj je J. M., kao osoba ovlaštena za zastupanje i nositelj diversificirane djelatnosti, od 4. ožujka 2021. prestao biti osoba ovlaštena za zastupanje te je dao otkaz i prestao biti njegov zaposlenik 9. studenoga 2021. Smatra da bi takvo obrazloženje bilo prihvatljivo da nisu nastale određene okolnosti koje su dovele do određenih situacija u kojima je njegovo postupanje bilo neizbježno i bez ikakve druge mogućnosti. Ističe da se radi o okolnostima na koje nije mogao utjecati niti ih spriječiti, da je obavijestio prvostupanjsko javnopravno tijelo o njima, tražio je rješenje problema i učinio je sve da se sačuvaju radna mjesta, uključujući i osobu ovlaštenu za zastupanje i nositelja diversificirane djelatnosti. Ponavljajući navode iz tužbe, smatra da se nije vodilo računa o svrsi koja se htjela postići dodjelom sredstava potpore. Navodi da je J. M. prestao biti članom uprave uslijed protupravnog postupanja i zlouporabe položaja i ovlasti, te je njegovo postupanje predstavlja mjeru koja je bila nužna da bi se zaštitilo daljnje poslovanje i ostvarila svrha zbog koje su sredstva dodijeljena, odnosno razvoj i očuvanje radnih mjesta na području V. Smatra da osporena Odluka od 19. siječnja 2022. i pobijana presuda sadrže brojne nezakonitosti, a koje razloge je u cijelosti iznio u tužbi te ih sada detaljno ponavlja i u žalbi. Imajući na umu sve navedeno, predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i osporeno rješenje te vratiti predmet tuženiku na ponovni postupak, podredno poništiti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet sudu na ponovni postupak. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući presudu upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

7.              Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza, te imajući na umu relevantne propise naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode (članak 60. stavak 4. ZUS-a).

8.              Osporena rješenja javnopravnih tijeka donesena su nakon što je prvostupanjsko javnopravno tijelo, nakon izvršene isplate potpore tužitelju 2. srpnja 2019. u iznosu od 186.000,00 kuna, naknadnom administrativnom kontrolom utvrdilo nepravilnost koja se sastoji u činjenici da osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja A. V., prema podacima iz sudskog registra u vrijeme provođenja kontrole sukladno članku 144. stavku 2. podstavku 3. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine”, 118/18., 42/20., 127/20. i 52/21. – dalje: Zakon), nema prebivalište u jedinici lokalne samouprave u kojoj se provodi projekt (otok V.). Budući da nakon izvršenog upisa promjene brisanjem J. M. kao osobe ovlaštene za zastupanje tužitelja dana 16. ožujka 2021., te je kao jedina osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja upisana A. V., koja nema prebivalište na otoku V., nego u Lj. na adresi ......, proizlazi da postoji nepravilnost u odnosu na propisane uvjete jer najranije od navedenog dana jedina osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja ne ispunjava uvjet prihvatljivosti propisan točkom 2. podtočkom j) Natječaja za provedbu Podmjere 6.2. „Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima” tipa operacije 6.2.1. „Potpora ulaganja u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima” iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020. od 31. siječnja 2018., s izmjenama od 9. ožujka 2018., 23. ožujka 2018. i 14. lipnja 2018. (dalje: Natječaj).

9.              U upravnom sporu prvostupanjski upravni sud je utvrdio sve odlučne činjenice, pravilno zaključujući da prema postavljenom natječajnom uvjetu nositelj diversificirane djelatnosti u pravnoj osobi u vrijeme podnošenja zahtjeva i pet godina nakon datuma konačne isplate mora kumulativno biti osoba ovlaštena za zastupanje pravne osobe, mora kod te pravne osobe biti zaposlena i imati prebivalište na području jedinice lokalne samouprave u kojoj se provodi mjera. Imajući na umu da je 16. ožujka 2021. u sudskom registru izvršen upis promjene člana uprave i osobe ovlaštene za zastupanje J. M., koji je prema Ugovoru o financiranju od 27. veljače 2019. bio nositelj diversificirane djelatnosti, sud je utvrdio da je tužitelj postupao protivno odredbama Natječaja, a što jasno proizlazi iz izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu za tužitelja, posebno rješenja Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj: Tt-21/4250-2 od 16. ožujka 2021., a koju činjenicu tužitelj tijekom postupka niti ne osporava.

10.              Navedena činjenica, i po ocjeni ovog Suda, ukazuje da su ispunjene pretpostavke za primjenu članka 144. stavka 1. i članka 190. Zakona, članka 58. Pravilnika o provedbi mjera Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020. u vezi s člankom 28. Pravilnika o provedbi tipa operacije 6.2.1. „Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima” iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020. i točkom 2. Natječaja.

11.              Tužitelj svojim žalbenim navodima, a koje je iznosio i u tužbi protiv osporenog rješenja tuženika, nije doveo u sumnju zakonitost prvostupanjske presude.

12.              Kako je, dakle, u postupku obavljanja naknadne administrativne kontrole nesporno utvrđeno da tužitelj ne zadovoljava uvjete iz točke 2. Natječaja iz kojeg razloga je utvrđena nepravilnost, čime je projekt tužitelja izgubio osnovnu svrhu koja se nastojala postići dodjelom potpora iz Natječaja, to nisu osnovani žalbeni navodi da bi predmetne odluke javnopravnih tijela i prvostupanjskog suda bile neutemeljene, neprihvatljive u tumačenju i primjeni mjerodavnog postupovnog i materijalnog prava.

13.              Pri tome ovaj Sud primjećuje da je tužitelj tijekom upravnog postupka i upravnog spora isticao iste prigovore na koje su javnopravna tijela, a potom i prvostupanjski sud, dali iscrpno i razložno obrazloženje koje ovaj Sud radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja prihvaća u cijelosti.

14.              Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

15.              S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno u točki II. izreke pobijane presude odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

16.              Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 79. stavak 4. ZUS-a).

17.              Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 4. i stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

 

U Zagrebu 15. studenoga 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Radmila Bolanča Vuković, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu