Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1277/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vizentin Brnabić & Rus iz Rijeke, protiv tuženice čiji je naziv Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, sa sjedištem u [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništavosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 258/2019-43 od 28. studenog 2023., dana 23. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-258/2019-43 od 28. studenog 2023. u dijelu pod točkom I, II, III i V izreke.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-258/2019-43 od 28. studenog 2023.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Utvrđuje se da je ništava odredba čl. 2. Ugovora o kreditu, koji je 09. lipnja 2005. godine, pod brojem 306-477/2005, sklopljen između tužitelja LM i tuženice čiji je naziv Addiko Bank d.d., i to u dijelu u kojem je obveza imenovanog tužitelja iskazana u valuti švicarskog franka, a koja odredba glasi:

"Banka gospodinu LM, u skladu s propisima Republike Hrvatske, odobrava stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 43.000,00 CHF, prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., važećem na dan korištenja kredita (...)"

II. Nalaže se tuženici čiji je naziv Addiko Bank d.d. da tužitelju LM isplati iznos od 5.800,78 eura (slovima: pet tisuća osamsto eura i sedamdeset osam centa), koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 43.705,96 HRK (slovima: četrdeset tri tisuće sedamsto pet kuna i devedeset šest lipa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 09. siječnja 2009. godine do 30. lipnja 2011. godine teku po kamatnoj stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. 2 prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi od 4,00% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 35,89 eura (270,44 HRK) od 09. siječnja 2009. godine do isplate

- na iznos od 35,89 eura (270,44 HRK) od 10. veljače 2009. godine do isplate

- na iznos od 35,89 eura (270,44 HRK) od 10. ožujka 2009. godine do isplate

- na iznos od 35,89 eura (270,44 HRK) od 10. travnja 2009. godine do isplate

- na iznos od 35,89 eura (270,44 HRK) od 11. svibnja 2009. godine do isplate

- na iznos od 35,89 eura (270,44 HRK) od 10. lipnja 2009. godine do isplate

- na iznos od 35,89 eura (270,44 HRK) od 10. srpnja 2009. godine do isplate

- na iznos od 35,89 eura (270,44 HRK) od 10. kolovoza 2009. godine do isplate

- na iznos od 35,89 eura (270,44 HRK) od 10. rujna 2009. godine do isplate

- na iznos od 35,89 eura (270,44 HRK) od 09. listopada 2009. godine do isplate

- na iznos od 35,89 eura (270,44 HRK) od 10. studenog 2009. godine do isplate

- na iznos od 35,89 eura (270,44 HRK) od 10. prosinca 2009. godine do isplate

- na iznos od 35,89 eura (270,44 HRK) od 11. siječnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 35,89 eura (270,44 HRK) od 10. veljače 2010. godine do isplate

- na iznos od 35,89 eura (270,44 HRK) od 10. ožujka 2010. godine do isplate

- na iznos od 35,89 eura (270,44 HRK) od 09. travnja 2010. godine do isplate3

- na iznos od 35,89 eura (270,44 HRK) od 10. svibnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 35,89 eura (270,44 HRK) od 10. lipnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 35,89 eura (270,44 HRK) od 09. srpnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 35,89 eura (270,44 HRK) od 10. kolovoza 2010. godine do isplate

- na iznos od 35,89 eura (270,44 HRK) od 10. rujna 2010. godine do isplate

- na iznos od 35,89 eura (270,44 HRK) od 11. listopada 2010. godine do isplate

- na iznos od 35,89 eura (270,44 HRK) od 10. studenog 2010. godine do isplate

- na iznos od 75,71 eura (570,44 HRK) od 10. prosinca 2010. godine do isplate

- na iznos od 75,71 eura (570,44 HRK) od 10. siječnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 75,71 eura (570,44 HRK) od 10. veljače 2011. godine do isplate

- na iznos od 75,71 eura (570,44 HRK) od 10. ožujka 2011. godine do isplate

- na iznos od 75,71 eura (570,44 HRK) od 11. travnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 75,71 eura (570,44 HRK) od 10. svibnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 75,71 eura (570,44 HRK) od 10. lipnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 75,71 eura (570,44 HRK) od 11. srpnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 148,71 eura (1.120,44 HRK) od 10. kolovoza 2011. godine do isplate

- na iznos od 148,71 eura (1.120,44 HRK) od 09. rujna 2011. godine do isplate

- na iznos od 148,71 eura (1.120,44 HRK) od 10. listopada 2011. godine do isplate

- na iznos od 108,89 eura (820,44 HRK) od 10. studenog 2011. godine do isplate

- na iznos od 108,89 eura (820,44 HRK) od 09. prosinca 2011. godine do isplate

- na iznos od 108,89 eura (820,44 HRK) od 10. siječnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 108,89 eura (820,44 HRK) od 10. veljače 2012. godine do isplate

- na iznos od 108,89 eura (820,44 HRK) od 09. ožujka 2012. godine do isplate

- na iznos od 108,89 eura (820,44 HRK) od 10. travnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 108,89 eura (820,44 HRK) od 10. svibnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 108,89 eura (820,44 HRK) od 11. lipnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 108,89 eura (820,44 HRK) od 10. srpnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 108,89 eura (820,44 HRK) od 10. kolovoza 2012. godine do isplate

- na iznos od 108,89 eura (820,44 HRK) od 10. rujna 2012. godine do isplate

- na iznos od 108,89 eura (820,44 HRK) od 10. listopada 2012. godine do isplate

- na iznos od 108,89 eura (820,44 HRK) od 09. studenog 2012. godine do isplate

- na iznos od 108,89 eura (820,44 HRK) od 10. prosinca 2012. godine do isplate

- na iznos od 108,89 eura (820,44 HRK) od 10. siječnja 2013. godine do isplate

- na iznos od 108,89 eura (820,44 HRK) od 11. veljače 2013. godine do isplate

- na iznos od 108,89 eura (820,44 HRK) od 11. ožujka 2013. godine do isplate

- na iznos od 108,89 eura (820,44 HRK) od 10. travnja 2013. godine do isplate

- na iznos od 108,89 eura (820,44 HRK) od 10. svibnja 2013. godine do isplate

- na iznos od 196,89 eura (1.483,44 HRK) od 05. srpnja 2013. godine do isplate

- na iznos od 100,79 eura (759,44 HRK) od 06. kolovoza 2013. godine do isplate

- na iznos od 103,76 eura (781,77 HRK) od 13. rujna 2013. godine do isplate

- na iznos od 108,62 eura (818,41 HRK) od 07. listopada 2013. godine do isplate

- na iznos od 106,60 eura (803,21 HRK) od 07. studenog 2013. godine do isplate

- na iznos od 109,95 eura (828,44 HRK) od 09. prosinca 2013. godine do isplate

- na iznos od 100,80 eura (759,53 HRK) od 07. siječnja 2014. godine do isplate

- na iznos od 104,21 eura (785,18 HRK) od 06. veljače 2014. godine do isplate

- na iznos od 104,13 eura (784,54 HRK) od 08. travnja 2014. godine do isplate

- na iznos od 103,32 eura (778,44 HRK) od 06. svibnja 2014. godine do isplate

- na iznos od 102,25 eura (770,44 HRK) od 05. lipnja 2014. godine do isplate

- na iznos od 102,65 eura (773,44 HRK) od 08. srpnja 2014. godine do isplate

- na iznos od 106,24 eura (800,44 HRK) od 07. kolovoza 2014. godine do isplate

- na iznos od 108,76 eura (819,44 HRK) od 05. rujna 2014. godine do isplate

- na iznos od 108,20 eura (815,24 HRK) od 09. listopada 2014. godine do isplate

- na iznos od 110,72 eura (834,24 HRK) od 06. studenog 2014. godine do isplate

- na iznos od 112,47 eura (847,44 HRK) od 05. prosinca 2014. godine do isplate,

u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici čiji je naziv Addiko Bank d.d. da tužitelju LM naknadi troškove postupka, u iznosu od 1.871,69 eura (slovima: tisuću osamsto sedamdeset jedan euro i šezdeset devet centa), koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 14.102,25 HRK (slovima: četrnaest tisuća sto dvije kune i dvadeset pet lipa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 28. studenog 2023. godine do isplate teku po kamatnoj stopi od 4,00% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. III., a do zatraženog iznosa od 1.921,19 eura, koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 14.475,21 HRK, s pripadajućim kamatama, zahtjev tužitelja LM za naknadu troškova postupka odbija se.

V. Odbija se zahtjev tuženice čiji je naziv Addiko Bank d.d. za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 1.389,21 euro, koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 10.467,00 HRK, s pripadajućim kamatama koje su zahtijevane počevši od presuđivanja do isplate.

i rješenje

I. Utvrđuje se da je u podnesku od 30. ožujka 2023. godine tužba preinačena.

II. Utvrđuje se da je do preinake iz t. I. ovog rješenja došlo nakon što je na (prvom) pripremnom ročištu, održanom 13. rujna 2019. godine, zaključen prethodni postupak, s tim da je tužitelj RM tužbu preinačio do zaključenja glavne rasprave jer je, bez svoje krivnje, nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka pa je takva preinaka tužbe moguća.

III. Dopušta se preinaka tužbe iz t. I. ovog rješenja jer sud smatra da je takva preinaka tužbe svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama predmetnog spora.

IV. Nalaže se tužitelju LM da, za pristup na glavnu raspravu, održanu 17. listopada 2023. godine, stalnom sudskom vještaku Darku Haniku isplati nagradu u iznosu od 45,12 eura (slovima: četrdeset pet eura i dvanaest centa), koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 340,00 HRK (slovima: tristo četrdeset kuna), i to u roku od 8 dana, na žiro račun imenovanog vještaka, otvoren kod Erste & Steiermärkische Bank d.d. pod brojem [broj bankovnog računa], pozivom na broj 00 17-10-2023.

V. Žalba protiv odluke iz t. IV. izreke rješenja ne odgađa ovrhu rješenja u tom njegovom dijelu

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I, II, III i V izreke i rješenja žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u kojem je ugovorena otplata kredita prema srednjem tečaju tuženika za CHF ( valutna klauzula) te posljedično isplata temeljem preplaćenih iznosa kao posljedice ništetnosti predmetnih odredbi.

7. Među strankama nije sporno da su 9. lipnja 2005. sklopile Ugovor o kreditu temeljem kojeg je tuženica stavila na raspolaganje protuvrijednost iznosa od 43.000,00 CHF te da je čl. 2. Ugovora ugovorena valutna klauzula, nije sporno da je tijekom vremena trajanja otplate kredita došlo do promjene tečaja za CHF.

8. Međutim sporno jest da li su ništetne ugovorne odredbe u pogledu ugovorene valutne klauzule u CHF pa tako je sporna i isplata razlike koja je nastala zbog rasta valute CHF te je sporno da li je došlo do zastare potraživanja predmetnih iznosa.

9. Također sporno jest je li prvostupanjski sud vezan utvrđenjima iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. a koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke među kojima je i ovdje tužena u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ,korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koje je vezana glavnica švicarski franak a što je potvrđeno i presudom Vrhovnog suda RH Rev-2221/18.

10. Dakle pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ovdje tužena postupala protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) i to čl. 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) kao i Zakona o obveznim odnosima i to čl. 322. (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO-a) pa su stoga žalbeni navodi tuženika u dijelu u kojim osporava primjenu navedenih odredbi ZZP-a neosnovani.

11. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26713 odlučeno da članak 4.stavak 2. Direktive 93/13 koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva što znači da su u ugovoru o kreditu morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako,da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

12. Stoga je uzimajući sve gore navedeno pravilno sud utvrdio da je smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava a tom odredbom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi koje je tužitelj ovlašten štititi.

13. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su odredbe o valutnoj klauzuli ništetne odredbe a u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj ono što je primila na temelju takvog ugovora pa je stoga sud pravilno primijenio materijalno pravo pozivajući se na odredbe čl. 1111. ZOO-a, a u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO-a.

14. Prvostupanjski sud je osnovano otklonio prigovor zastare.

15. Naime zastara je u ovom konkretnom predmetu počela teći pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom donošenjem presude Pž- 6632/2017 dakle od dana 14. lipnja 2018. pa je stoga tužba tužitelja koja je podnesena 19. veljače 2019. unutar zastarnog roka od 5 godina (čl. 371. ZOO-a).

16. Upravo ovakav stav je zauzet u objedinjenom pravnom shvaćanju na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedice ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

17. Žalbeni prigovor tuženika da je tužba podneskom od 30. ožujka 2023. preinačena pa da je u tom trenutku protekao petogodišnji rok zastare, nije osnovan.

18. Ovdje valja naglasiti da je do preinake tužbe došlo nakon provedenog financijskog vještačenja pa je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je takva preinaka dopuštena a upravo je takav pravni stav usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu, Su-IV-162/21 kojim je dopuštena preinake tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

19. Također ovdje nije nastupila zastara na preinačeni dio tužbe jer u slučaju kad se radi o preinaci tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove zastara se prekida već podnošenjem tužbe odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

20. Ovdje valja naglasiti da je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održane 27. svibnja 2024. zauzeto pravno shvaćanje koje glasi:

"U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva."

21. Suprotno žalbenim navodima tuženika da je sud trebao uzeti u obzir i manje plaćene iznose (negativne razlike), pravilno je sud zaključio da tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije niti istaknuo prigovor prebijanja niti protutužbeni zahtjev a sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku ( čl. 2. st. 1. ZPP-a).

22. U pogledu ostalih žalbenih navoda tuženika kojim isti ističe da tuženik nije bio u mogućnosti kontrolirati promjenu tečaja odnosno kretanje tečaja za CHF te da predmetne ugovorne odredbe ne stvaraju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača valja reći da je teret dokazivanja upravo na tuženiku i to relevantnih činjenica u ovom postupku na okolnost da li se u ovom konkretnom slučaju kada se radi o pojedinačnom potrošačkom sporu pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem kao potrošačem, prema tome tuženik je bio dužan predložiti konkretne dokaze da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi stoga su žalbeni navodi tuženika u tom dijelu neosnovani i paušalni.

23. Nadalje ovdje treba istaknuti da je odredba o valutnoj klauzuli suprotna odredbi čl. 4. ZOO-a, u kojoj je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka odnosno prosječnog potrošača s jedne strane i urednog savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada govorimo o profesionalnoj djelatnosti u smislu odredbe čl. 10. ZOO-a.

24. Prvostupanjski sud je saslušao tužitelja na okolnost sklapanja ugovora iz čijeg iskaza u bitnome proizlazi da mu nije ništa pojašnjeno u pogledu ugovornih odredbi već mu je ponuđen kredit kao najpovoljniji u CHF a iz saslušanih djelatnika tuženika također proizlazi da se radilo o tipskim ugovorima koji su unaprijed pripremljeni te da se klijentima nije ništa posebno pojašnjavalo o odredbi ugovora o valutnoj klauzuli.

25. Ovdje valja reći da je pravilno određena isplata, sukladno cilju i zaštiti koja se pruža prema Direktivi 93/13 /EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, a s obzirom da je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi, tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak.

26. Tako i u predmetu C-421/14 Banco Primus, sud je protumačio odredbu čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koja proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava.

27. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a a u vezi s čl. 1115. ZOO-a da tuženik prilikom vraćanje stečenog na temelju ništetne odredbe je u obvezi vratiti zatezne kamate od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa jer je tuženikovo postupanje bilo nepošteno kada je ugovaranjem valutne klauzule propustio upoznati tužiteljicu s jasnim parametrima koje je primjenjivao pa je stoga tuženik nepošteni stjecatelj pa kamata teče od dana stjecanja.

28. Prvostupanjski sud je, provedenim financijskim vještačenjem po vještaku financijske Darku Haniku, a kojeg je prvostupanjski sud prihvatio kao stručnog i obrazloženog i čiji zadatak je bilo utvrditi koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF i iznosa kojeg je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF u mjesečnim iznosima od sklapanja kredita do konačne otplate kredita te je utvrđeno da preplaćena razlika iznosi 5.800,78 EUR pa je stoga pravilno sud usvojio tužbeni zahtjev i dosudio predmetni iznos u točci II izreke pobijane presude.

29. Slijedom navedenog žalbeni navodi tuženika proizlaze iz pogrešnog pravnog pristupa u tumačenju kako materijalnog prava tako i važeće sudske prakse i relevantnih pravnih izvora u ovom konkretnom predmetu.

30. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

31. S obzirom da tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku isti je odbijen s potraživanjem troška ovog žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević